Divno je što se interesuješ za proučavanje islama. Svaki je čovjek dužan tragati za istinom, gdje god da je, i slijediti je, makar pri tome postupao suprotno svojim roditeljima, precima i društvu u kojem se nalazi, jer je spas na Sudnjem danu najpreča stvar.

Jedna od važnih stvari za onoga koji želi proučavati islam jeste obraćanje na temeljne islamske izvore u cilju upoznavanja njegove suštine, kao što su prijevodi značenja Kur’ana i hadisa Allahovog poslanika Muhammeda, ﷺ, uz uvjet da ti prijevodi budu korektni.

Kada je riječ o proučavanju islama na temelju izvora koje su napisali nemuslimani, odnosno oni koji ne poznaju suštinu vjere niti je prakticiraju, treba reći da je to oprečno valjanoj naučnoj i istraživačkoj metodologiji kojoj je cilj doći do istine.

Vratimo se pitanju, tj. u šta muslimani vjeruju vezano za sudbinu nekoga ko je monoteist ali nije musliman? Da li će takvi na Sudnjem danu biti osuđeni na boravak u Vatri?

Odgovor je posve jasan: Uzvišeni Allah stvorio je ljude podarivši im svakojake blagodati, poslao im je vjerovjesnike, objavio im knjige, podučivši ih da će onaj koji vjeruje da je Allah jedan, samo se Njemu pokorava i širk Mu ne čini – ući u Džennet.

Međutim, onaj ko Ga bude nijekao i širk mu činio, tj. bude obožavao nekoga drugoga uz Njega, ili bude slijedio nekog drugog boga, ili Mu bude pripisivao suprugu i dijete, odnosno meleke smatrao Njegovim kćerkama, slijedio neki drugi zakon, a ne onaj koji je On objavio, ostavio Njegovu vjeru i okrenuo se – takav će na Sudnjem danu biti osuđen na vječnu patnju u Vatri.

To je pravda i to zaslužuje onaj ko se silnički ponaša prema svome Gospodaru i Stvoritelju, koji ga je iz ničega stvorio i blagodati mu podario.

Osnovna suština odnosa između Gospodara i Njegovih stvorenja jeste da Ga obožavaju, izvršavaju Njegove zapovijedi i klone se zabrana, shodno kur’anskim riječima: “I džine i ljude stvorio sam samo da Mi pokorni budu.” Poslanici su slati narodima sa jednom naredbom koju će reći svojim narodima, a to je: “Budite pokorni Allahu, vi nemate drugog boga osim Njega.” Na osnovu ovoga može se vidjeti kolika je manjkavost prisutna kod onoga koji vjeruje da je Allah jedan, a potom Mu ne iskazuje pokornost, već postupa suprotno Njegovim odredbama, ne slijedeći Njegovu vjeru, šerijat, Objavu niti vjerovjesnike koje mu je On poslao. Da li ovakva osoba zaslužuje Džennet ili Džehennem? To su one osobe koje kažu: “Vjerujem da postoji jedan Bog, koji je stvorio kosmos, ali tu se zaustavljam. Ne obavljam namaz, ne postim, neću ići na hadž, niti davati zekat kako je On naredio niti ću obavljati ono što On naređuje, ali ću pri tome slijediti svoje strasti i raditi ono što hoću, ne vodeći računa da li je to dozvoljeno ili zabranjeno.” Da li je moguće da ovakva osoba bude spašena na Sudnjem danu? Allah je svakom ummetu poslao vjerovjesnika da im prenese da Ga obožavaju i da se klone šejtana. Posljednji takav ummet i posljednji vjerovjesnik jeste Muhammed, ﷺ, koga je Allah, dž. š., poslao cijelome čovječanstvu. Njegovim slanjem, Allah, dž. š., stavio je van snage prethodne šerijate, a vjeru koju je on donio učinio najpotpunijom, najboljom i najuzvišenijom i svakoga obavezao da prihvati ovu vjeru, te rekao: “Onaj ko slijedi neku drugu vjeru izuzev islama, to mu neće biti primljeno i on će na ahiretu biti među gubitnicima.” Na osnovu svega ovoga jasno je kakva će biti sudbina onoga koji kaže: “Ja vjerujem u to da je samo jedan Bog, ali ne želim biti musliman niti slijediti posljednju vjeru i posljednjeg Vjerovjesnika.” Naposljetku, nadam se da ti je jasan odgovor.

Molim Uzvišenog Allaha da nas uputi na Pravi put i podari da Mu se pokoravamo! Divan li je On Zaštitnik i Pomagač!

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 83.

Odgovor ćemo podijeliti na dva dijela:

•    Sudbina i završetak muslimanske djece
•    Sudbina djece nevjernika.

Što se tiče prvoga, tj. sudbine muslimanske djece, Ibn Kesir, neka mu se Allah smiluje, kaže: “Kada su u pitanju djeca muslimana, u tom pogledu nema razilaženja, kao što prenosi Kadi Ebu Ja‘la b. El-Ferra el-Hanbeli od imama Ahmeda da je rekao: ‘Nema razilaženja u pogledu toga da će oni u Džennet. To je općeprihvaćeno mišljenje kod svijeta i uleme, a i mi ćemo, ako Bog da, doći do tog zaključka.’” (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/33)

Imam Ahmed kaže: “Zar neko sumnja da će muslimanska djeca u Džennet?!” Njegove su i sljedeće riječi: “U pogledu njih nema razilaženja.” (Hašije Ibn Kajjim ala Suneni Ebi Davud, 7/83) Imam Nevevi kaže: “Ulema čije se mišljenje prihvata ima jedinstveno mišljenje o tome da će umrla djeca muslimana (koja nisu punoljetna) ući u Džennet, jer nisu zadužena vjerskim propisima.” (Šerhu Muslim, 16/207)

Kurtubi kaže: “Većina smatra da će oni u Džennet, a neki čak negiraju da postoji ikakvo razilaženje o tom pitanju.” (Et-Tezkira, 2/328)
Što se tiče drugog pitanja, tj. pitanja djece nevjernika, učenjaci su se razišli na nekoliko mišljenja:

•    Oni će u Džennet. Neki kažu da će na A‘raf, a to opet znači u Džennet jer će to na kraju biti sa onima na A‘rafu. Ovo je mišljenje većine učenjaka, kao što to prenosi Ibn Abdulberr u Et-Temhidu, 18/96. Njihovi dokazi jesu sljedeći:
Hadis koji prenosi Semura, r. a., u kojem se navodi da je Poslanik, ﷺ, sa Ibrahimom, alejhis-selam, vidio djecu muslimana i mušrika. (Prenosi Buhari, br. 6640)

Prenosi se od Hasne bint Muavije iz Benu Surejm kako joj je pričao amidža da je pitao Poslanika, ﷺ: “Božiji Poslaniče, ko će ući u Džennet?”, a on mu je odgovorio: “U Džennet će ući Poslanik, šehid, dijete i živo zakopano dijete.” (Ahmed, 5/409, a šejh Albani, Daiful-džamia, br. 5997, smatra ga slabim)
•    Drugo mišljenje: Oni će sa svojim roditeljima u Džehennem. Kadi Ebu Ja‘la ovo mišljenje pripisuje Ahmedu. Međutim, šejhul-islam Ibn Tejmijja smatra da to nije tačno. (Vidjeti: Hašije Ibn Kajjim ala Suneni Ebi Davud, 7/87) Dokazi za ovo mišljenje jesu sljedeći:

Prenosi se od Seleme b. Kajsa el-Ešdžeija da je rekao: “Moj brat i ja došli smo kod Božijeg Poslanika, ﷺ, i rekli mu: ‘Naša je majka umrla u džahilijetu, a pružala je gostoprimstvo gostima i održavala rodbinske veze. Međutim, zakopala je našu živu sestru koja nije bila punoljetna, pa šta je s njom?’ On odgovori: ‘I ona koja je zakopala, a i djevojčica koju je zakopala će u Vatru, izuzev ako ova prva doživi islam i primi ga.’” (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/33, ovaj hadis smatra hasenom – dobrim, a tako ga ocjenjuje i Ibn Abdulberr, Et-Temhid, 18/120)

Kao dokaz navode još neke hadise koji su slabi.

•    Treće mišljenje jeste neizjašnjavanje o pitanju djece nevjernika. Ovo je mišljenje Hammada b. Zejda, Hammada b. Mesleme, Ibn Mubareka i Ishaka b. Rahavejha. Njihovi dokazi jesu sljedeći:

Prenosi se od Ibn Abbasa da je neko upitao Poslanika, ﷺ, o djeci mušrika, pa je odgovorio: “Allah zna šta bi oni radili.” (Buhari, br. 1383, i Muslim, br. 2660)

U istom značenju prenosi se hadis preko Ebu Hurejre. (Buhari,  br. 1384, i Muslim, br. 2659)

•    Postoji mišljenje da će oni biti posluga stanovnicima Dženneta. Šejhul-islam kaže: “Ovo mišljenje nema nikakvog utemeljenja.” (Medžmuul-fetava, 4/279)  Ovdje moram dodati da se ovo prenosi u hadisu koji bilježe Taberani i Bezzar, iako ga ulema smatra slabim, kao naprimjer Ibn Hadžer koji ga tako ocjenjuje u El-Fethu, 3/246.

•    Peto mišljenje jeste da će biti ispitani na ahiretu, pa ko bude pokoran Allahu, ući će u Džennet, a ko bude neposlušan, ući će u Vatru. Ovo je mišljenje većine učenjaka ehli-sunneta vel-džemata, kao što to od njih prenosi Ebu Hasan el-Eš‘ari. To je mišljenje Bejhekija i grupe istraživača. Njemu teži i šejhul-islam Ibn Tejmijja, te spominje da se to može zaključiti i iz pisanog materijala imama Ahmeda. Da je ovo mišljenje ispravnije, smatra i Ibn Kesir i tvrdi: “Ovo mišljenje objedinjuje sve dokaze i na njega jasno ukazuju prethodni hadisi koji pojačavaju jedni druge.” (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/31) Dokaz za ovo mišljenje:

Prenosi se od Enesa da je Božiji Poslanik, ﷺ, rekao: “Na Sudnjem danu dovest će se četverica: dijete, luđak, osoba koja je umrla u vremenu pred dolazak Poslanika, ﷺ, i oronuli starac. Svako od njih iznosit će svoje dokaze i opravdanja. Uzvišeni Gospodar kazat će jednom plamenu vatre da se pokaže, a njima će kazati: ‘Svojim sam robovima slao poslanike iz njihovih redova, a Ja sam vam sada u ulozi poslanika i uđite u ovu vatru.’ Tada će oni nesretni kazati: ‘Gospodaru, kako da uđemo u vatru, a od nje smo bježali!’ Oni koji su sretni poslušat će i žurno ući u vatru. Allah, dž. š., kazat će: ‘Vi biste još više u laž utjerivali Moje poslanike i bili im neposlušni.’ Ovi zadnji će ući u Džennet, a prvi u Džehennem.’” (Ebu Ja‘la, br. 4224, a postoje i druge predaje koje ga pojačavaju, a prenosi ih Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/29–31)

Ibn Kajjim kaže: “Ovo je najispravnije mišljenje, jer na njega upućuju mnogi dokazi.”

Prema tome, neki će završiti u Džennetu, kao što se navodi u hadisu od Semure, a neki će u Džehennem, kao što na to upućuje hadis koji prenosi Aiša. Poslanikov, ﷺ, odgovor, također, upućuje na ovo: “Allah zna šta bi oni radili.” Poznato je da ih Allah neće kazniti samo na osnovu Svoga predznanja o njima, ako se to i ne dogodi. On kažnjava onoga ko zaslužuje kaznu na osnovu Svoga predznanja koje je, ustvari, prethodno znanje o toj osobi, a ne novo i nastalo.  Potvrda tog predznanja pokazat će se na ahiretu.
Riječi Poslanika, ﷺ: “Allah zna šta bi oni radili da su poživjeli”, ukazuju na to da On zna kako bi oni postupali da su ostali u životu, te da bi oni koji su se pokazali pokorni u vrijeme ispita (na ahiretu), bili od pokornih i na dunjaluku. Također, oni koji su se tada pokazali neposlušni, bili bi neposlušni i na dunjaluku. To je isto tako dokaz da Allah zna i ono što se nije dogodilo – kako bi se to desilo, ako bi se desilo. Allah opet najbolje zna. (Hašije Ibn Kajjim ala Suneni Ebi Davud, 7/87)

Ono što se navodi u nekim prethodnim hadisima da će oni u Džennet, odnosno u Džehennem, ne osporava ovo mišljenje koje smo odabrali. Ibn Kesir, da mu se Allah smiluje, o tom pitanju kaže: “Hadisi koji ukazuju na ispit (na ahiretu) konkretnijeg su značenja. Za koga Allah zna da će Mu biti pokoran, dušu mu u berzahu (zagrobnom životu) smjesti sa Ibrahimom i muslimanskom djecom koja su umrla u fitretu (u vjeri islamu). Za koga On zna da Mu se neće odazvati, njegova je sudbina u Allahovim rukama i na Sudnjem danu će biti u Vatri, kao što na to upućuju hadisi o ispitu. Ovo Eš‘ari prenosi od uleme ehli-sunneta. (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim,  3/33)

Poslanikove, ﷺ, riječi: “Allah zna šta bi oni radili”, ne ukazuju na neizjašnjavanje o njihovom statusu. Ibn Kajjim, da mu se Allah smiluje, kaže: “Ovaj dokaz koji navodi neka ulema diskutabilan je. Poslanik, ﷺ, nije odgovorio neodređeno, nego je pripisao Allahu znanje o onome šta bi oni radili da su poživjeli. Poslanik, ﷺ, dakle, pripisuje znanje o njihovim postupcima Allahu, a ne kaže: Allah zna da li bi radili ovako ili onako i gdje bi na kraju završili. Navedeni dokaz ne bi mogao poslužiti ovoj grupi učenjaka. ” Allah najbolje zna”

Muhammed Salih Munedždžid,  Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 93.

O ovom pitanju islamska se ulema podijelila na tri mišljenja:

1. bit će sa onim koji se bude najljepše odnosio prema njoj na dunjaluku;

2. bit će joj dato da bira između njih;

3. bit će s posljednjim od njih.

Najprihvatljivije je treće mišljenje. Ovo mišljenje potvrđuju i riječi Poslanika, ﷺ: “Svaka žena kojoj umre muž, pa se uda nakon njega, pripada zadnjem mužu za kojeg se udala.” (Albani, El-Džamia, br. 2704, i Es-Silsiletus-sahiha, br. 1281, ocijenio ga je vjerodostojnim)

Ovo je bilo samo kratko izlaganje mišljenja, nakon čega ću navesti dokaze za svako mišljenje:

Dokazi za prvo mišljenje:
Kurtubi kaže: “Ebu Bekr b. En-Nedždžad pripovijeda: Pričao nam je Džafer b. Muhammed b. Šakir, a njemu Ubejd b. Ishak el-Attar, a ovom Sinan b. Harun, njemu Humejd, a ovome Enes, da je Ummu Habiba, supruga Božijeg Poslanika, ﷺ, rekla: ‘O, Božiji Poslaniče, žena koja se bude udavala dva puta na dunjaluku, te se nakon smrti nađu u Džennetu, kojem od njih dvojice muževa pripada, prvom ili drugom?’ On je odgovorio: ‘O, Ummu Habiba, bit će sa onim koji se najljepše odnosio prema njoj. Sve bogatstvo ovog, a i budućeg svijeta, u lijepom je ahlaku.” (Et-Tezkira fi ahvalil-mevta, 2/278)

Ovaj hadis je daif džidden – vrlo slab, jer se u lancu prenosilaca ovog hadisa nalaze Ubejd b. Ishak el-Attar i Sinan b. Harun. Prvi je ocijenjen kao vrlo slab ravija, a drugi kao slab.

Mišljenja pojedinih učenjaka o ovoj dvojici ravija:
Prenosi se da je Jahja b. Mein rekao: “Ubejd b. Ishak el-Attar ništa ne vrijedi.”
Ebu Hatim er-Razi kaže: “Od njega si mogao vidjeti samo dobro, ali nije najbolje  pamtio. U hadisima koje je prenosio ima elemenata koji se kose sa vjerodostojnim hadisima.” (El-Džerh vet-ta’dil, 5/401)

U Nesaijevom djelu Ed-Duafa vel-metrukin, str. 72, kaže se: “Od njega se hadisi ne primaju.”

Zehebi za njega kaže: “Jahja ga je ocijenio kao slabog.” Buhari je za rekao njega: “U njegovim hadisima ima i munker-hadisa (hadisi koji se suprotstavljaju vjerodostojnim hadisima).” Ezdi kaže: “Njegovi hadisi se odbacuju.” Darekutni kaže: “Slab je, ali ga Ebu Hatim prihvata.” Ibn Adijj za njega kaže: “Većina njegovih hadisa su munker – suprotstavljaju se sahih hadisima.” (Mizanul-i‘tidal, 5/24)

Ibn Adijj u djelu El-Kamil, 5/347, kaže: “Ovaj hadis je jedan od munker hadisa.” On dalje kaže: “Većina hadisa koje on prenosi odbacuju se, bilo zbog metna (teksta hadisa) ili zbog seneda (lanca prenosilaca).”
Što se tiče Sinana b. Haruna, Ibn Hibban kaže: “Dosta njegovih hadisa su munker i on ih prenosi od poznatih ravija… Jahja b. Mein za njega kaže: ‘Hadisi koje prenosi Sinan b. Harun el-Berdžumi ne vrijede ništa.’” (El-Medžruhin, 1/354) Također ga Ukajli spominje u svome djelu Ed-Duafa, 2/171, gdje spominje i ovaj hadis. (U ovom se djelu navode samo slabi prenosioci.)

Zaključak

Ovaj hadis ne može poslužiti kao dokaz jer je vrlo slab, tako da se prvo mišljenje ne uzima u obzir.

Dokazi za drugo mišljenje, a to je da će joj biti dato da bira:
Nisam naišao na dokaz koji podržava ovo mišljenje. U djelu Et-Tezkira fi ahvalil-mevta vel-ahira, 2/278, spomenuto je ovo pitanje i kaže se: “…Neki smatraju da će joj biti dopušteno da bira.”  Adžlani kaže: “…neki smatraju da će pripadati onom koji bude imao najljepši moral, a drugi da će joj biti dopušteno da bira.” (Kešful-hafa, 2/392) Ovo je mišljenje Ibn Usejmin u svome djelu El-Fetava ocijenio kao najprihvatljivije.

Zastupnici trećeg mišljenja iznose nekoliko dokaza:
Imam Taberani kaže: “Pričao nam je Bekr, a njemu Muhammed b. Ubej es-Sirri el-Askalani, a ovom el-Velid b. Muslim, njemu Ebu Bekr b. Abdullah b. Ebu Merjem, od Atije b. Kajsa el-Kelaija da je rekao:  ‘Nakon što je Ebu Derda umro, Muavija b. Ebu Sufjan zaprosio je Umm Derda, na što mu je ona odgovorila: ‘Uistinu sam čula Ebu Derdu kako kaže: ‘Čuo sam Allahovog Poslanika, ﷺ, da je rekao: ‘Žena kojoj umre muž, pa se uda za drugog, pripada posljednjem mužu’, a ja tebe ne bih uzela pored Ebu Derdaa.’ Kad je to čuo Muavija, napisao joj je da posti jer post suzbija strasti.’”  (El-Mu‘džemul-evsat, 3/275)

Potrebno je napomenuti da hadis ima dvije mahane: slabost Ebu Bekra b. Ebu Merjema i nepostojanje kategoričnosti kod Velida b. Muslima da je hadis direktno slušao od svojih prethodnika. Da vidimo šta ulema kaže o njima:
Ibn Hibban kaže: “Ebu Bekr b. Ebu Merjem je jedan od najboljih ljudi u Šamu, ali je imao slabo pamćenje, te bi ponekad pričao nešto u što nije bio siguran. Kada je ta nesigurnost postala dosta izražena, hadisi koje je on prenosio počeli su se odbacivati. Smatram da njegovi hadisi ne mogu poslužiti kao dokaz ako ih još neko u generaciji ne prenosi. (El-Medžruhin, 3/146)

Velid b. Muslim poznat je po tedlisu (prekrivanje, izostavljanje slabih prenosilaca iz seneda hadisa, kako hadis zbog toga ne bi bio slab), i to po vrsti tedlisa koja se zove “tedlisu tesvije” (kada se u senedu između dvojice pouzdanih ravija nađe slab ravija, tada mudellis izastavi tog slabog raviju kako hadis ne bi bio ocijenjen kao daif). Zbog toga su učenjaci za ovakvu vrstu ravija uvjetovali da jasno navedu da su čuli hadis od svoga prethodnika, a taj od onoga od koga on prenosi i tako sve do kraja seneda. (Sebt b. el-Adžemi, Et-Tebjin li esmail-mudellisin, str. 235, i Ibn Hadžer, Tabekatul-mudellisin, str. 51)

Imam Ebu Šejh Esbahani kaže: “Pričao nam je Ahmed b. Ishak el-Dževheri, njemu Ismail b. Zerara, njemu Ebu Mulejh er-Reki, od Mejmuna b. Mehrana, od Ummu Derdaa, od Ebu Derdaa, da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Žena pripada zadnjem mužu.” (Tabekatul-muhaddisin biesbahan, 4/36) Smatram da su prenosioci poznati i pouzdani, izuzev Ahmeda b. Ishaka el-Dževherija o kojem nisam mogao naći nikakve podatke osim riječi Ebu Šejha da mu je ovo od najboljih hadisa. Ako je tako, onda je ovo najjača predaja u ovoj oblasti, a Allah opet najbolje zna.

Hatib el-Bagdadi kaže: “Kada je Semura b. Hadžer Ebu Hadžer el-Horasani došao u mjesto El-Enbar pripovijedao je hadise od Hamze b. Ebu Hamze en-Nusejbija, Amara b. Ataa el-Horasanija i Rebija b. Bedra. Od njega prenosi Ishak b. Behlul et-Tennuhi, pa kaže: ‘Pričao nam je Ali b. Ebu Ali, njemu Ebu Ganim Muhammed b. Jusuf el-Ezreka, njemu njegov otac, ovome njegov djed, da mu je Semura b. Hadžer Ebu Hadžer el-Horasani prenio od Hamze en-Nusejbija, a ovaj od Ibn Ebu Mulejka, a on od Aiše, r. a., da je Poslanik, ﷺ, rekao: ‘Žena pripada zadnjem mužu.’” (Tarihul-Bagdad, 9/228)  Smatram da je hadis vrlo slab zbog toga što se u lancu prenosilaca nalazi Hamza en-Nusejbi koga su učenjaci ocijenili kao vrlo slabog raviju.

Imam Nesai kaže: “Njegovi se hadisi odbacuju.” (Ed-Duafa vel-metrukin, str. 39)   Ibn Dževzi navodi više mišljenja uleme: Ahmed: “Njegovi se hadisi odbacuju.”    Jahja: “Ne vrijedi ništa, čak nijednog groša.”  Buhari i Razi: “Odbacuju se hadisi koje on prenosi.” Nesai i Darekutni: “Hadisi mu se ne primaju.”  Ibn Adijj: “Izmišlja hadise.”  Ibn Hibban: “Izmišlja hadise od pouzdanih ravija, pa njegove hadise nije dozvoljeno prenositi.” (Ibn Dževzi, Ed-Duafa vel-metrukin, 1/237)

Bejheki kaže: “Pripovijedao nam je Muhammed b. Abdullah el-Hafiz, njemu Ebu Abbas Muhammed b. Jakub, njemu Jahja b. Ebu Talib, ovom Ishak b. Ebu Talib, njemu Ishak b. Mensur, njemu Isa b. Abdurrahman es-Sulemi, od Ebu Ishaka, od Sile, od Huzejfe, r. a., da je rekao svojoj supruzi: ‘Ako mi želiš biti žena u Džennetu, nemoj se udavati poslije mene, jer žena u Džennetu pripada posljednjem muškarcu za kojeg se uda na dunjaluku.’ Zbog toga je Allah, dž. š., zabranio Poslanikovim ženama da se udaju poslije njega, jer će one biti njegove žene u Džennetu.” (Es-Sunen, 7/69) U senedu se nalazi Ebu Ishak es-Subeji, koji je mudellis (u lancu prenosilaca ne spominje slabe ravije ili im stavi ime po kojem nisu poznati). Pred smrt mu je oslabilo pamćenje. Zbog toga je ova predaja slaba.
Mišljenja učenjaka o Ebu Ishaku es-Subejiu: Opširnije vidjeti u djelima: Terablusi, Men rumije bil-ihtilat, str. 64, i Ibn Hadžer, Tabekatul-mudellisin, str. 42. Albani je u svome djelu Es-Silsiletu es-sahiha, br. 1281, ovu predaju ocijenio daif – slabom, zbog ovog ravije.
Predaja koju navodi Ibn Asakir, 19/193/1, od Ikrime, r. a., da je Esma, kćerka Ebu Bekra, r. a., bila udata za Zubejra b. Avvama, r. a. Bio joj je strog, pa je došla svom ocu da se žali! “Kćeri moja mila, strpi se! Uistinu, ako žena bude imala dobrog muža, vjernika, te umre prije nje, a ona se ne uda poslije njega, Allah će ih spojiti u Džennetu”, odgovorio joj je njen otac Ebu Bekr, r. a. Šejh Albani za ovu predaju kaže: “Prenosioci su povjerljivi, samo Ikrima nije sreo Ebu Bekra, izuzev ako je Ikrima ovo čuo od Ebu Bekrove kćerke, Esme, r. a., a Allah najbolje zna.”  (Es-silsiletus-sahiha, 3/276)

Zaključak

Što se tiče prvog mišljenja, da će biti sa onim koji se bude najljepše odnosio prema njoj na dunjaluku, nema vjerodostojnog dokaza koji podržava ovo mišljenje.
Za drugo mišljenje, da će joj biti dato da bira između njih, nema nikakvog dokaza.
Treće mišljenje, da će biti sa posljednjim mužem za kojeg se uda, najprihvatljivije je. Razlog je to što merfu-hadis od Ummu Derdaa dostiže stepen hasena – dobrog hadisa. Ovaj hadis pojačavaju i predaje od Huzejfe i Esme, kćerke Ebu Bekrove, r. a., koji ukazuju na to da ovo mišljenje, ipak, ima potporu u šerijatu. Albani ga u svome djelu Es-Silsiletus-sahiha, br. 1281, ocjenjuje vjerodostojnim. U svakom slučaju, draži nam je nego ljudsko mišljenje, a Allah najbolje zna.
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 95.