Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na ovo pitanje se vraća na poznatu mes'elu propisa gledanja žene u tijelo muškarca.

Nema razilaženja među učenjacima da je ženi zabranjeno gledati u tijelo muškarca u dva stanja:

Prvo – ako gleda u golo stidno mjesto (avret) muškarca, i to ono što je između pupka i koljena kod muškarca, što je avret po većini učenjaka ovog Ummeta.

Drugo – ako gleda u tijelo muškarca sa strašću i uživanjem.

Mimo ova dva stanja učenjaci se razilaze oko propisa gledanja žene u tijelo muškarca (koji joj nije mahrem) na tri mišljenja.

Prvo mišljenje – zabrana gledanja ženi u muškarca koji joj nije mahrem, kao što je i njemu zabranjeno da gleda u nju.

Na ovom mišljenju su Šafija po jednom od dva njegova mišljenja i Ahmed u jednom rivajetu. (Mugnil-muhtadž 3/123, El-Insaf 8/25)

Ovu zabranu dokazuju sljedećim:

1- Riječima Uzvišenog: „A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim“. (En-Nur, 31.)

Kažu: naređeno je ženama da obaraju pogled kao i muškarcima.

Komentar: U vjerodostojnim hadisima je pojašnjeno da se obaveza obaranja pogleda žena ne odnosi na gledanje u muškarce.

2- Hadisom od Ummu Seleme, radijallahu anha, u kojem ona kaže da su ona i Mejmuna bile kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je došao Ibn Ummi Mektum, radijallahu anhu, i ušao kod njih. A ovo je bilo nakon što je naređen hidžab ženama (tj. pokrivanje čitavog tijela). Pa je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Pokrijte se od njega“. A Ummu Seleme je rekla: „O Allahov Poslaniče, zar on nije slijep, ne vidi nas niti nas zna?“ On je odgovorio: „Jeste li vi slijepe? Zar ga ne vidite?“.

Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ahmed i Ibn Hibban. Slabim su ga ocijenili Ahmed, Bejheki, Ibn Abdulberr, Kurtubi, Albani, Šuajb Arnaut i drugi. Vjerodostojnim ga ocjenjuje Tirmizi, a drugi muhaddisi su ukazali da je u tome pogriješio.Razlog slabosti je ravija Nebhan, oslobođeni rob Ummu Seleme, radijallahu anha, koji nije poznat (medžhul), kao što kažu Ahmed, Ibn Abdulberr i Ibn Hazm.

Oni koji dokazuju sa ovim hadisom kažu: da je ženama dozvoljeno da gledaju u muškarce ne bi im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se pokriju pred čovjekom koji je slijep, nego im je pojasnio da je to zbog toga što one njega vide.

Komentar: Hadis je slab, sa njim se ne može dokazivati ovo pitanje, naročito kada imamo u vidu vjerodostojne hadise koji će doći, inšallah, a koji su oprečni ovom.

3- Razumski dokaz: Analogno zabrani muškarcu da gleda u ženu zabranjeno je i ženi da gleda u muškarca, jer su oboje ljudske vrste. Takođe, smisao zabrane je strah od padanja u fitnu, a ta karakteristika je jače izražena kod žena nego kod muškaraca, jer su žene više podložne strastima i osjećanjima.

Drugo mišljenje – dozvola gledanja ženi u muškarca koji joj nije mahrem.

Naravno, mimo gledanja u avret i ako se ne boji da će to gledanje izazvati fitnu, kao i da ne gleda sa strašću.

Ovo je stav hanefija, Šafije po njegovom drugom stavu i hanbelija. (Bedai'us-sanai'i 5/122, Tebjunul-hakaik 6/18, Nihajtul-muhtadž 6/194, El-Mugni 6/563, El-Insaf 8/25)

Argumenti sa kojima dokazuju su sljedeći:

1- Hadis od Aiše, radijallahu anha, u kojem kaže: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, me skrivao svojim ortačem (u rivajetu: gledala je preko njegovog ramena), a ja sam gledala u Abesince koji su igrali (ratnu igru) u mesdžidu sve dok mi nije dosadilo“ (ovo je bilo na dan Bajrama). Hadis je mutefekun alejhi.

Kaže Ibn Hadžer (Nejlul-evtar 6/248) da je u nekim rivajetima hadisa došlo da je to bilo na dan kada je došla delegacija iz Abesinije, a to se desilo sedme godine po Hidžri. Aiša, radijallahu anha, je tada imala 16 godina, što znači da je bila punoljetna.

2- Hadis od Fatime bin Kajs, radijallahu anha, da joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Provedi iddet kod Ibn Ummi Mektuma, jer je on slijep, možeš skidati svoju odjeću dok si kod njega“. A u rivajetu kod Muslima: „Jer ti kada skineš svoju odjeću neće te vidjeti“. Hadis je mutefekun alejhi.

3- Hadis od Džabira, radijallahu anhu, u kojem opisuje šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio na dan Bajrama: počeo je sa bajram namazom prije hutbe bez ezana i bez ikameta, a onda održao vaz. Zatim je sa Bilalom otišao kod žena i vazio i njima. Hadis je mutefekun alejhi.

Nema sumnje da su žene gledale u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Bilala, radijallahu anhu.

Treće mišljenje – ženi nije dozvoljeno da gleda muškarca koji joj nije mahrem u njegova prsa, leđa, butine i cjevanice, a dozvoljeno joj je da gleda u njegovo lice, vrat, ruke, stopala osim ako to gleda sa strašću.

Ovo je stav malikija. (Šerhu Mineul-dželil 1/146, Eš-Šerhu es-sagir 1/403)

Odabrano (radžih) mišljenje

Neki učenjaci pokušavaju napraviti spoj između ovih kontradiktornih hadisa, pa kažu da se hadis Ummu Seleme, radijallahu anha, odnosi na žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (tj. da njima nije dozvoljeno gledanje), a hadisi Fatime i Džabira, radijallahu anhum, odnose se na ostale žene (tj. da je njima dozvoljeno). Ovo tumačenje su podržali Ahmed, Ebu Davud, El-Munziri i Ibn Hadžer. Međutim, hadis Aiše, radijallahu anha, remeti ovo tumačenje.

Ispravan stav je, Allah zna najbolje, drugo mišljenje učenjaka, tj. dozvola gledanja žene u muškarca koji joj nije mahrem mimo avreta ako se ne boji da će to izazvati fitnu i ako ga ne gleda sa strašću.

Hadisi Fatime, Aiše i Džabira, radijallahu anhum, definitivno presuđuje po ovom pitanju.

Ono što podupire ovo mišljenje je praksa muslimana od samog početka islama: žene muslimanke su izlazile van kuće na pijace, putovanja, mesdžide potpuno pokrivene kako ih ne bi vidjeli muškarci, a muškarcima nije bilo naređeno da pokrivaju svoja tijela kako ih ne bi vidjele žene, što ukazuje na različit propis dva spola po ovom pitanju. (El-Mugni 6/564, Nejlul-evtar 6/48)

Neki savremeni učenjaci, poput Abdullaha Es-Silmija, ovu dozvolu ograničavaju time da gledanje žene u muškarca bude površno, a ne sa udubljivanjem i zagledanjem u detalje njegovog tijela što bi moglo kod nje izazvati strasti i odvesti je u fitnu.

Prema tome, dozvoljeno je ženama gledati daije, šejhove i učene uživo ili preko interneta. S tim da njihovo gledanje u muškarce bude površno, a ne sa udubljivanjem i zagledanjem u detalje njihovih tijela jer bi to moglo kod njih izazvati strasti i odvesti ih u fitnu.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ovo pitanje se vraća na mes'elu ženjenja žene koja je učinila zinaluk. Učenjaci oko toga imaju dva mišljenja:

prvo – da je dozvoljeno takvu ženu oženit uopćeno, ovo je stav većine učenjaka.

Drugo – da je nije dozvoljeno oženiti sve dok ne učini tevbu i dok ne prođe jedno mjesečno pranje (kako bi se znalo da nije zatrudnila) ili dok se ne porodi ako je zatrudnila. I jedan i drugi stav imaju argumente zasnovane na ajetima (sura En-Nur 3, El-Maide 5) i vjerodostojnim hadisima čije izlaganje bi uzelo mnogo prostora.

I po jednom i po drugom mišljenju ti nemaš šerijatske zapreke da je oženiš.

Po prvom mišljenju je jasno jer je po njemu uopćeno dozovljeno. A po drugom jer njeno redovno klanjanje, učenje Kur'ana i pridržavanje vjere upućuju da je učinila tevbu, a sa rađanjem djeteta je otklonjena druga zapreka, tj. čistića maternice. A to što te nije odmah obavijestila o djetetu razumljivo je. Jer da je to uradila odmah na samom početku nema sumnje da bi se ti okrenuo od nje.

Prema tome, stvar je do tebe. A savjetujem te, da ako ti je se svidjela i ako si našao kod nje osobine zbog kojih vidiš da možete imati zajedničku budućnost, da provjeriš da li je se iskreno pokajala zbog učinjenog djela. Pa ako jeste, onda uz Allahovu pomoć oženi je, jer svi smo mi griješnici kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki sin Ademov je puno giješi, a najbolji griješnici su oni koji se puno kaju”. (Tirmizi 2499, Ibn Madže 4251, Ahmed 13072, Darimi 2727 i Hakim 7617, ocijenili su ga vjerodostojnim Hakim i Ibnul-Kattan, dobrim Adželuni i Alabani, kaže Ibn Hadžer da mu je sened jak, a slabim su ga ocijenili Ahmed, Zehebi i ‘Iraki, jer je u senedu Alijj ibn Mes'ade a oko njega se razilaze)

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Prije odgovora možemo dodati da nije samo to da na dunjaluku mogu imati 4 žene i robinje, nego će muškarci na ahiretu u Džennetu imati i hurije (dženetskih ljepotica), a žene samo svog istog dunjalučkog muža. „To je Allahova blagodat koju On daje kome hoće; a u Allaha je blagodat velika“. (El-Hadid, 21) „I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao. Muškarcima pripada nagrada za ono što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz izobilja Njegova molite. – Allah, zaista, sve dobro zna!“ (En-Nisa, 32)
Na samom početku treba naglasiti: da je Allah stvorio i muško i žensko i da On najbolje zna šta odgovara prirodi i jednog i drugog. Odredio im je uloge i obaveze koje odgovaraju toj prirodi i shodno tome biće nagrađeni ili kažnjeni na ahiretu.
Također, muškarci su uopšteno jedan stepen iznad (tj. bolji od) žena po kur'anskom ajetu. Kaže Uzvišeni: „One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu – samo, muškarci imaju prednost nad njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar“. (El-Brekare, 228)

A kao odgovor na pitanje o pravednosti Allaha prema ženama zbog spomenutog, može se reći sljedeće:

Prvo – Nije dozvoljeno sumnjati u pravednost Allaha, a kamoli pripisivati Mu nepravednost u bilo čemu što Uzvišeni čini ili što je propisao i odredio. To je jako opasna misao koja može dovesti u stanje da se izađe iz vjere. Uzvišeni Allah je u tekstovima Kur'ana i sunneta zanegirao to manjkavo svojstvo od samoga Sebe. On ne čini nepravdu nikome od Svojih robova.
Kao što kaže Uzvišeni: „Gospodar tvoj ne čini nikome nepravdu“ (El-Kehf, 49), „Allah nikome ni trunku nepravde ne čini“ (En-Nisa, 40), „Allah zaista ne čini nikakvu nepravdu ljudima, ljudi je sami sebi čine“ (Junus, 44).
Također, u hadis-i-kudsiju je došlo da Uzvišeni kaže: „O robovi moji, Ja sam zabranio nepravdu samome Sebi, i učinio sam je među vama zabranjenom, pa ne činite nepravdu“ (Muslim).
Pripisati nepravdu Allahu je vrijeđanje i omalovažavanje Uzvišenog, a nema sumnje da je vrijeđanje Allaha djelo kufra.
Allahov kader i odredba su izgrađeni na potpunoj Allahovoj mudrosti, pravednosti, rahmetu i znanju.
Došlo je u fetvi „Stalne komisije za fetve“ u Saudijskoj Arabiji: „Obaveza je muslimanu da veliča Allaha sa ubjeđenjem da je čist od svega što Mu ne priliči (od svih nedostataka i mahana). Da je ubjeđen da je Allah mudar i sveznan i da je sve stvari postavio na njihova mjesta. ‘On neće biti pitan šta radi, a oni će biti pitani’. Ko pripiše Allahu nepravdu u onome što je odredio Svome robu i bude u to ubijeđen, on je učinio djelo kufra koje ga izvodi iz islama, jer time smatra da je laž ono što je Allah obavijestio o Sebi: da nikome ne čini nepravdu, neka je Allah uzvišen od toga“.

Drugo – Allah najbolje zna šta odgovara Njegovim robovima od onoga što je dozvolio i propisao. Kaže Uzvišeni: „Reci: ‘Znate li bolje vi ili Allah'“? (El-Bekare, 140)
Neprihvatanje Allahove i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, odredbe i nepokornost u tome je skretanje sa Pravog puta. Kaže Uzvišeni: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta“. (El-Ahzab, 36)

Treće – Allah neće biti pitan o onome što radi, što je odredio i naredio, a mi ćemo biti pitani u šta vjerujemo, šta smo ubjeđeni i kako postupamo i radimo. Kaže Uzvišeni: „On neće biti pitan šta radi, a oni će biti pitani“ (El-Enbija, 23). A naredio nam je da budemo potpuno ubjeđeni u Njegovu pravednost prema nama. Kaže Uzvišeni: „Allah nikome ni trunku nepravde ne čini“ (En-Nisa, 40). „A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu – a to je Istina od Gospodara njihova – On će preko hrđavih postupaka njihovih preći i prilike njihove će poboljšati“. (Muhammed, 2)

Četvrto – O mudrostima dozvole muškarcima ženjenja sa četiri žene je toliko pisano da to nema potrebe ponavljati na ovom mjestu.
A što se tiče mudrosti dozvole posjedovanja robinja, pošto u savremeno doba nema ropstva, na čije ukidanje je islam podsticao, naravno, mi danas ne možemo potpuno shvatiti prirodu ropstva kao oni koji su živjeli u vrijeme kada je ono bilo prisutno i normalno.
Mudrost nekih propisa je pojašnjena u šerijatskim tekstovima Kur'ana i sunneta, a nekih drugih nije pojašnjena, o njima možemo pretpostavljati ili nagađati što nije pouzdano niti sigurno. S tim da se u njima sigurno krije velika mudrost, znali mi nju ili ne. Musliman treba znati da neke stvari vjere ne može dokučiti svojim razumom ili da za njihovo poimanje treba proći vremena i da treba mnogo učiti.
Zato je najispravnije za svaku muslimanku da prihvatiti višeženstvo i posjedovanje robinja kao sastavni dio Allahove potpune i savršene vjere bez imalo nelagodnosti i nedoumice, da bude ubjeđena da je u tome velika mudrost, dobrobit i korist, znale to one ili ne, razumjele ili ne. „I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore“. (En-Nisa, 65) Ajet govori o prihvatanju presude Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u međusobnim sporovima, a šta je tek za prihvatanje opštih propisa vjere koji su došli u Kur'anu i vjerodostojnom sunnetu?!

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Dozvoljeno je mužu da uživa u čitavom tijelu supruge koja je u stanju hajza mimo polnog organa, svejedno preko odjeće ili bez odjeće, doživjeli vrhunac ili ne. Supruga treba zaštiti polni organ kako ne bi odvelo u spolni čin. A supruzi je svakako dozvoljeno da uživa u tijelu muža, bila u stanju hajza ili ne. Zabranjen je spolni odnos dok je supruga u hajzu po idžmau učenjaka.

Dokaz za spomenuto su sljedeći hadisi:

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Enesa, radijllahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao kao komentar na ophođenje Židova prema ženi u stanju hajza, jer sa njom nisu zajedno jeli: „Radite (sa suprugom u stanju haza) sve mimo polnog čina“.

Također, u hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Aiše, radijallahu anha, kaže ona: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi mi naređivao da se zaštitim ispod struka (prekrije polni organ i oko njega) pa bi spajao svoje tijelo uz moje (tj. uživao u njenom tijelu), a ja sam bila u stanju hajza“.

Oba hadisa ukazuju na dozvolu uživanja u cijelom tijelu supruge u svemu mimo polnog čina.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Hadis: „O skupino muhadžira i ensarija! Ko da prednost supruzi u odnosu nad majkom, neka je na njega Allahovo prokletstvo, prikletstvo meleka i svih ljudi! Ko tako postupa, a ne pokaje se, ne uljepša svoj odnos prema majci i ne zatraži njeno zadovoljstvo, neka zna da Allah neće primiti ništa od njegovih dobrih djela. Allahovo zadovoljstvo je u njenom zadovoljstvu a Allahova srdžba je u njenoj srdžbi!“.

Ovaj hadis prati prekrasna priča o mladiću Alkami. I hadis i priča imaju samo jednu mahanu.

Tekst priče i hadisa, a ima više rivajeta, je sljedeći:

Od Abdullah ibn ebi Evfa, radijallahu anhu, se prenosi da je došao neki čovjek kod Allahovog Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, i obavijestio ga da je neki mladić (u rivajetu po imenu Alkame) na smrtnoj postelji, ali ne može da izgovori: La ilahe illellah! Nakon toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao da li je, inače, klanjao, pa kada mu je pozitivno odgovoreno, krenuo je a sa njim je krenula i grupa ashaba. Kada su ušli tom mladicu, Vjerovjesnik, s.a.v.s, mu je rekao: “Izgovori: La ilahe illellah“. On je rekao: «Ne mogu!». Upitao je: „A zašto?“

Odgovoreno mu je: „Bio je neposlušan svojoj majci!“. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je upitao: „Je li mu živa majka?“, na što su mu odgovorili da jeste, pa je zatražio da mu pozovu Alkaminu majku. Kada je ona došla, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je upitao: „Je li ovo tvoj sin?“ Odgovorila je: „Da.“ Tada joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio sljedeće pitanje: „Šta misliš kada bi bila potpaljena velika vatra, a tebi rečeno: „Ako budeš za njega zagovarala (halalila mu) otklonićemo je od njega, a ako ne budeš spalićemo ga u ovoj vatri: da li bi ti za njega zagovarala (da li bi mu halalila)?“

Majka je na te Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi rekla: «Allahov Poslaniče, halalim mu!». Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, joj je rekao: „Posvjedoči Allahom i sa mnom da si zadovoljna sa njim!“. Ona je rekla: „Allahu moj, svjedočim Tobom i Tvojim Poslanikom da sam, uistinu, zadovoljna svojim sinom!“. Tada je Poslanik, sallallahu aejhi ve sellem, rekao Alkami: „Mladiću, izgovori: La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh. Ve ešhedu enne Muhammeden ‘abduhu ve resuluhu!“. Tek tada je ‘Alkama izgovorio šehadet, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je tada rekao: „Hvala Allahu koji ga je sa mnom spasio od vatre!“

U drugim rivajetima je došlo da je Alkama mnogo klanjao, postio i sadaku dijelio, ali je davao prednost ženi nad majkom, pa je to bio razlog što nije mogao izgovoriti šehadet prilikom umiranja. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dženazu Alkami rekao je: „Skupino muhadžira i ensarija! Ko da prednost supruzi u odnosu nad majkom, neka je na njega Allahovo prokletstvo, prikletstvo meleka i svih ljudi! Ko tako postupa a ne pokaje se, ne uljepša svoj odnos prema majci i ne zatraži njeno zadovoljstvo, neka zna da Allah nece primiti ništa od njegovih dobrih djela. Allahovo zadovoljstvo je u njenom zadovoljstvu a Allahova srdžba je u njenoj srdžbi!“.

Ova priča nije vjerodostojna, a hadis u njoj je izmišljen (lažan, krivotvoren). Nije dozvoljeno da se širi i prepričava osim radi pojašnjenja njenog stanja, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko prenese od mene hadis, za koji smatra (zna) da je lažan, i on je jedan od lažljivaca“ (Muslim u uvodu svog Sahiha).

Hadis bilježe Ahmed, Taberani u Evsatu, El-Hejsemi u Medžme'a ez-zevaid, Bejheki u Šu'abul-iman i Delalilun-nubuvve, Ibn El-Dževzi u Mevdu'at, el-Ukajli u ed-Du'afa’ i el-Haraiti u Mesavil-ahlak, a navodi je i Zehebi u Kebairu bez seneda.

Razlog slabosti hadisa je ravija na kojeg se svi rivajeti vraćaju Faid ibn Abdurrahman Ebu el-Verka’ el-‘Attar za kojeg su svi muhaddisi, Jahja ibn Me'in, Ibn Hibban, el-‘Ukajli, Ebu Hatim, Ebu Zur'a, Buharija, Ebu Davud, Nesai, Tirmizi i drugi, rekli da je jako slab, metruk, tj. na najnižem stepenu slabosti. A kaže Hakim: „Prenosi od Ibn ebi Evfa izmišljene hadise“.

Od muhaddisa koji su ga ocijenili izmišljenim (krivotvorenim) hadisom i zabolježili ga u svojim zbirkama lažnih hadisa su:

– Ibn el-Dževzi u el-Mevdu'at (3/286)

– Es-Sujuti u El-Alai el-mesnu'a (2/251)

– Ibn ‘Irak u Tenzihuš-šeri'ati (2/296)

– Eš-Ševkani u El-Fevaidu el-medžmu'a (231)

– Albani u Silsili dai'fa (3183)

– šejh Mešhur Hasan u Kisasu la tesbutu, priča broj 21.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com