Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
DA LI JE VADŽIB DONOŠENJE SALAVATA NA POSLANIKA sallallahu alejhi ve sellem?
Kaže Uzvišeni: "Zaista Allah i Njegovi meleci čine salavat na Vjerovjesnika. O vjernici činite salavat i selam na njega." (El-Ahzab, 56) Oko značenja činjenja salavata od strane Allaha i meleka, Ibn Kesir navodi tri tumačenja: Prvo- Salavat od Allaha je hvaljenje Poslanika pred odabranim melecima, aviše
Kaže Uzvišeni: “Zaista Allah i Njegovi meleci čine salavat na Vjerovjesnika. O vjernici činite salavat i selam na njega.” (El-Ahzab, 56)
Oko značenja činjenja salavata od strane Allaha i meleka, Ibn Kesir navodi tri tumačenja:
Prvo- Salavat od Allaha je hvaljenje Poslanika pred odabranim melecima, a salavat meleka je dova. (Prenosi se od tabina Ebu el-Alije)
Drugo- Da je salavat i od Allaha i od meleka blagosijanje, bereket. (Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma)
Treće- Da je salavat Allaha rahmet a salavat meleka istigfar. (Prenosi se od Sufjana e
Sevrija i drugih učenjaka)
Salavat od vjernika znači dova Poslaniku za rahmet a selam od vjernika je pozdrav po jednom mišljenju a po drugom da znači naredba od Allaha da mu budemo predani i pokorni.
Kaže Ibn Kesir da u ovom ajetu, Allah obavještava svoje robove o visokom stepenu njegovog roba i vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, tako da na njega donose salavat i Allah i meleci na nebesima.
Zatim Uzvišeni naređuje stanovnicima zemlje da donose salavat i selam na njega kako bi se spojilo hvaljenje Poslanika i kod stanovnika nebesa i kod stanovnika zemlje.
Prenosi se u hadisima i predajama ashaba koji dostižu stepen mutevatira vrijednost donošenja salavata na Vjerovjesnika uopćeno, a također, došla je u vjerodostojnim hadisima propisanost donošenja salavata u određenim, posebnim situacijama. Bilježi Muslim u svome Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Ko donese jedan salavat na mene, Allah će donijeti deset salavata na njega.” U rivajetu od Ebu Talhe u Musnedu imama Ahmeda ima dodatak: “Ko donese na mene jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata, umanji mu deset grijeha i poveća mu deset deredža.” (Vjerodostojan)
Bilježe Tirmizi i Ahmed od Husejna, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Škrt je onaj pred kime budem spomenut a ne donese salavat na mene.” (Vjerodostojan)
A od posebnih situacija kada je propisano donositi salavat, u vjerodostojnim hadisima, su sljedeća stanja:
Na tešehudu u namazu (po džumhuru učenjaka je sunnet a po imamu Šafiji vadžib, prilikom spomena Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon ezana, na dženazi namazu, u stanju brige i posebnih potreba, na vjerskim skupovima, druženjima i prilikom dovljenja. Prenosi se od nekih ashaba da bi završavali kunut dovu salavatom.
A u hadisima u kojima ima slabosti, došlo je da je propisano donositi salavat petkom (po mnogim učenjacima ovi hadisi se dižu na stepen prihvatljivom na osnovu više rivajeta), pri ulasku u mesdžid i prilikom izlaska iz mesdžida, prilikom posjete kabura Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Dok, u jako slabom hadisu kog bilježe Taberani i Ibn Huzejme, došlo je da je mustehab donijeti salavat kada zvoni u uhu.
Po nekim islamskim pravnicima mustehab je učiti salavat prilikom klanja životinje a vadžib hatibu na hutbi, za što nema konkretnog dokaza.
Oko propisa donošenja salavata ima veliko razilaženje među učenjacima (tefsir Ibn Kesira, Kurtubija i tefsir Siddika Hasana Hana, fethul-bejan).
Prvo mišljenje- da je mustehab, navodi Ibn Džerir Taberi sa tvrdnjom da je idžma učenjaka na tome, a zatim kaže, da se to vjerovatno misli nakon što jednom izgovoriš, da je onda mustehab, jer je vadžib jednom da se donese poput izgovaranja šehadeta, a više od toga je mustehab, od suneta islama i obilježja muslimana
Drugo mišljenje- da je vadžib uopćeno bez osvrtanja na njegovo ponavljanje i broj. Kadi Ijad navodi da je idžma učenjaka na tome
Treće mišljenje- da je vadžib samo na zadnjem tešehudu u namazu
Četvto mišljenje- da je vadžib jednom u životu a mimo toga je mustehab
Peto mišljenje- da je vadžib kad god se spomene ime Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Šesto mišljenje- da je vadžib jednom na jednom sijelu (skupu)
Sedmo mišljenje- da je vadžib van namaza
Osmo mišljenje- da je vadžib donošenje mnogo salavata bez određenih situacija i broja.
Oni koji dokazuju da je vadžib, argument im je ajet u kom je došla naredba a naredba ukazuje da je nešto vadžib. Također dokazuju hadisom koji se prenosi od nekoliko ashaba, tačnije Ebu Hurejre, Enesa, Malika ibn Huvejrisa i Ka'ba ibn Udžreta, radijallahu anhum, a svi ovi rivajeti su slabi osim rivajeta Džabera Ibn Semure kod Taberanija u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao, da mu je došao Džibril i rekao: ” ….u čijem prisustvu budeš spomenut a ne donese salavat na tebe, pa umre i uđe vatru, neka ga Allah udalji (od sebe), reci ‘amin’.” Pa sam rekao ‘amin’. Međutim, dokazivanje sa ovim hadisom je upitno jer je u njemu došlo i dovljenje protiv onog ko doživi ramazan i prođe ramazan a ne bude mu oprošteno, a to nije vadžib.
Odabrano mišljenje je četvrto mišljenje, to jest da je najmanje jednom u životu vadžib donijeti salavat a mimo toga je mustehab, a Allah zna najbolje. To je otprilike ono što navodi Ibn Džerir Taberi, tumačeći prvo mišljenje. Nema konkretnih i direktnih dokaza koji ukazuju da je vadžib donositi salavat u spomenutim stanjima i situacijama koje su navedene.
Ve billahi tevfik
Dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa njegove zvanične Facebook stranice:
https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=391172505706792&id=100044421369912
Koji su propis i lijepi postupci vezani za pozajmicu?
Propis i lijepi postupci vezani za pozajmicu (Novo) Islam je savršena vjera. Nije ostavio niti jedno pitanje a da ga nije jasno definisao. Jedno od tih pitanja jeste i pitanje s kojim se velik broj ljudi svakodnevno susreće, pitanje pozajmica i dugova. Živimo u vremenu kada se ljudi veoma lahko odluviše
Propis i lijepi postupci vezani za pozajmicu (Novo)
Islam je savršena vjera. Nije ostavio niti jedno pitanje a da ga nije jasno definisao. Jedno od tih pitanja jeste i pitanje s kojim se velik broj ljudi svakodnevno susreće, pitanje pozajmica i dugova.
Živimo u vremenu kada se ljudi veoma lahko odluče na uzimanje pozajmice. Za pozajmicu se vezuju mnogi propis i lijepi postupci koje bi trebao da poznaje vjernik musliman, pogotovo onaj ko uzima pozajmicu, kako se ne bi desilo da prilikom pozajmice uradi nešto što je strogo zabranjeno, ili da nekome nanese zulum i nepravdu.
Allahov Poslanik tražio je kod Allaha utočište od prezaduženosti, i spomenuo da to biva razlogom da čovjek laže i ne ispunjava ono što obeća.
Aiša, radijallahu anha, je rekla: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u namazu bi se utjecao Allahu od zduživanja i griješenja, pa mu bi rečeno: „Alahov Poslaniče, koliko se samo Allahu utječeš od zaduživanja i griješenja!“, a on reče: „Čovjek kada se zaduži priča i laže i obećava a ne ispunjava .“ [1]
Na osnovu spomenutog hadisa vjernik ne bi trebao da se poigrava sa tuđim imetkom i sa olahkim uzimanjem pozajmica, pogotovo ako nije u potrebi i nema unapred izgrađenu strategiju kako će vratiti pozajmicu.
S druge strane u hadisima Allahovog Poslanika nalazimo dokaze da je se i on lično zaduživao, što znači da je to dopušteno, ako za pozajmicom postoji stvarana potreba.
U ovom tekstu mi ćemo pokušati rezimirano da spomenemo nekoliko najosnovnijih pitanja, propisa i lijepih postupaka vezanih za pozajmicu, a koja treba da poznaje svaki vjernik.
1. Davanje pozajmice onome ko je potrebi u osnovi je dobročinstvo i ibadet za kojeg će insan biti nagrađen ako to bude čini iskreno radi Allaha:
a)Davanje pozajmice bratu muslimanu potpada pod pojam otklanjanja nedače od brata muslimana. Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Musliman je brat muslimanu: neće mu nepravdu činiti, neće ga ostaviti na cjedilu. Ko pomogne svome bratu koji je u potrebi, Allah će njemu pomoći kad on bude u potrebi. Ko od muslimana otkloni jednu od njegovih nedaća, Allah će njemu otkloniti jednu od nedaća na Sudnjem danu. Ko prikrije sramote jednog muslimana, Allah će prikriti njegove sramote na Sudnjem danu.”[2]
b) Davanje pozajmice dva puta smatra se kao jedno davanje sadake. Od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Koji god musliman drugom muslimanu daje pozajmicu dva puta to mu bude uračunata kao sadaka jedanputa.“[3]
c) Svaka pozajmica smatra se vidom dobroč Od Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Svaka pozajmica je dobročinstvo.“ [4]
2. Tuđi imetak ima svoju svetost, tako da onaj ko uzima pozajmicu treba da bude iskren u namjeri da želi to vrati. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko uzme od ljudi njihov imetak (putem pozajmice) želeći doista da ga i vrati, Allah će za njega vratiti. Onaj ko uzme imetak ljudi (putem pozajmice) želeći da ga uništi, njega će Allah uništiti.“ [5]
Od Abdullaha b. Dzafera, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Doista je Allah uz dužnika sve dok ne vrati svoj dug, sve dok to ne bude u onome što Allah mrzi.“ Abdullaha b. Dzafer, radijallahu anhuma, govorio bi svome rizničaru: ‘Idi i uzmi mi pozajmicu, ja prezirem da zanočim a da Allah nije uz mene, nakon što sam čuo Allahovog Poslanika da je kazao ovaj hadis.“[6]
3. Davanje pozajmice je usluga i dobro djelo, na kojem bi onaj ko uzima pozajmicu trebao da bude zahvalan onome ko mu je pozajmio novac.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ne zahvaljuje Allahu onaj ko ne zahvaljuje ljudima.“ [7]
4. Zabranjeno je odgađati vraćanje duga ako je dužnik u mogućnosti da vrati pozajmicu.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada onaj koji je u mogućnosti vratiti dug bezrazložno odugovlači s njegovim izmirenjem, to se smatra nepravdom.” [8]
5. Pošto je davanje pozajmice dobro djelo, a dobra djela se ne naplačuju, islam strogo zabranjuje uzimanje kamate na pozajmljeni novac i uvjetovanje bilo koje dunjalučke privilegije i koristi za davaoca pozajmice od pozajmice.
Doista je mnogo argumenata koji potvrđuju zabranu kamate u islamu. Kazao je Uzvišeni Allah: „O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.“ [9]
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Klonite se sedam upropaštavajućih grijeha.” ”A koji su to grijesi, o Allahov Poslaniče?”, upitaše. ”Pripisivati Allahu druga, baviti se vračanjem – sihrom, ubiti osobu čije je ubistvo Allah zabranio, izuzev da za to postoji opravdan razlog, hraniti se kamatom, bespravno trošiti imetak siročeta, bježati iz borbe u trenutku kad se vojske sukobe i potvarati za blud čestite i nedužne vjernice.” [10]
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kamata je sedamdeset stupnjeva grijeha, najblaži je ekvivalentan grijehu čovjeka koji opći sa svojom majkom.” [11]
Od Abdullaha b. Hanzale, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svjesno pojeden dirhem (srebrenjak) kamate, kod Allaha je gori od trideset i šest učinjenih zinaluka.” [12]
Islamski učenjaci smatrali su zabranjenim bilo kakvu dunjalučku korist koja je plod davanja novca u pozajmicu. Kao da čovjek nekome pozajmi novac i traži da mu vrati istu svotu novca, ali mu uvjetuje da mu jedan dan još pomogne nešto raditi. Pa su islamski učenjaci postavili veliko pravilo vezano za oov poglavlje: „Svaka pozajmica koja u sebi nosi dodatnu korist (za onoga koji daje pozajmicu) smatra se kamatom.“
6. Neispravno je uvjerenje da je kamata zabranjena samo onome ko daje pozajmicu, a onaj koji plaća da nije griješan.
Od Džebira, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah je prokleo onoga koji uzima kamatu, onoga ko je daje, njenog zapisničara i svjedoke koji budu pristuni njenom davanju, svi su oni u ovom slučaju isti, tj. imaju isti grijeh.” [13]
7. Dozvoljenon je vratiti više i bolje od pozajmljenog, ako to nije uvjetovano prilikom davanja pozajmice.
Allahov Poslanik bio je dužen jednom čovjeku devu određene dobi, pa je došao čovjek tražeći da mu to Allahov Poslanik izmiri, pa je Allahov Poslanik naredio da mu se to izmiri. Otišli su da nađu devu iste dobi pa nisu našli, osim deva koje su straije i vrijednije. Pa je Allahov Poslanik naredio da mu daju stariju i vrijedniju devu, a potom je kazao: „Doista su među vama najbolji oni koji na najljepši način vraćaju pozajmice.“ [14]
Veoma je bitno da se zna da je dozvoljeno vratiti više i bolje od onoga što je pozajmljeno, ali samo ako to nije direktno niti indirektno uvjetovano prilikom davanja pozajmice, već kao vidi zahvale zajmodavcu.
8. Pohvalno je pozajmicu zapisati i da tome svjedoče dva povjerljiva svjedoka.
Najduži ajet u Kur’anu u potpunosti govori o propisma duga, pa je zato i nazvan ‘Ajet o pozajmici’.
Kazao je Uzvišeni Allah: „O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga je poučio; neka on piše, a dužnik neka mu u pero kazuje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga, i neka ne umanji ništa od toga. A ako je dužnik rasipnik ili slab, ili ako nije u stanju u pero kazivati, onda neka kazuje njegov staratelj, i to vjerno. I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti. Svjedoci se trebaju na svaki poziv odazivati. I neka vam ne bude mrsko da ga utanačite pismeno, bio mali ili veliki, s naznakom roka vraćanja. To vam je kod Allaha ispravnije i prilikom svjedočenja jače, i da ne sumnjate – bolje; ali, ako je riječ o robi koju iz ruke u ruku obrćete, onda nećete zgriješiti ako to ne zapišete. Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete i neka ne bude oštećen ni pisar, ni svjedok. A ako to učinite, onda ste zgriješili. I bojte se Allaha – Allah vas uči, i Allah sve zna.“ [15]
Prema mišljenju džumhura, većine islamskih pravnika, pohvalno je zapisati pozajmicu, a po nekima to je i obaveza. [16]
Uzvišeni Allah naredio je zapisivanje duga kako bi se izbjegle eventualne nesuglasice i razmjerice koje mogu nastati u budućnosti ako se pozajmica ne evidentira i zapiše.
Spomenuti ajet, između ostalog, preporučuje da zapisivanju pozajmice prisustvuju dva časna i povjerljiva svjedoka, a sve s ciljem kako bi se neutralisale eventualne nesuglasice koje mogu nastati ako se pozajmica ne zapiše i ako tome ne svjedoče dva povjerljiva svjedoka.
9. Pohvalno je produžiti rok vraćanja pozajmice ako je u pitanju osoba koja nije u mogućnosti da vrati dug
Kazao je Uzvišeni Allah: „A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.“ [17]
Ovaj ajet je općenit, i odnosi se na sve osobe koje ne mogu da vrate pozajmicu, pa je pohvalno da im se produži termin vraćanja duga, bez bilo kavih dodatnih provizija na dugovanje, kako su to radili predislamski arapi. Oni su kada bi istekao period vraćanja duga tražili od dužnika da vrati pozajmicu ili će mu početi obračunavati kamatu. Islam strogo zabranjuje obraćunavanje kamate na dug koji se ne može isplatiti. [18]
11. Pohvalno je da se dužniku koji ne može vratiti dug dug oprosti
Kazao je Uzvišeni Allah: „A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.“ [19]
Ebu Jeser, radijallahu anhu, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem pratioc, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko želi da ga Allah skloni u hlad arša neka nevoljniku produži rok za vraćanje duga ili neka ga oslobodi duga.” [20]
12. Dužnik koji nije u mogućnosti da vrati pozajmicu, a vrijeme vraćanja pozajmice je isteklo, a pozajmio je novac u potrebi i za dopuštenu stvar, ima pravo da uzme iz zekata kako bi vratio pozajmicu.
Kazao je Uzvišeni Allah: „Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.“ [22]
Kazao je Kurtubi: „’prezeduženi’ to su oni koji su uzeli pozajmicu a ne mogu da to vrate, u pogledu ovog pitanja ne postoji razilaženje kod učenjak.“ [23]
Bilo je učenjak, i to je jako mišljenje, koji su dozvoljavali da se uzme imetak zekata za vraćanje duga pa makar vrijeme duga i ne bilo isteklo.
Uvjet da bi se moglo uzimati zekjat za vraćanje pozajmice je da je pozajmica uzeta u potrebi, a ne u raskoši i rasipništvu, i da j eu dozvoljenu stvar utrošena, a ne u haram.
Kazao je imam Nevevi: „Drugi uvjet da bi se mogao uzeti zekat za vraćanje duga, da je njegov dug bio u djelu koje je ibadet / pokornost, ili u dopuštenoj stvari. Ako bi bio zbog zabranjene stvari, kao što je alkohol, ili da bi se razbacivao imetkom, neće mu se dati prije pokajanja, i na tome je naš mezheb, i to je stav autora, i većine učenjaka.“ [24]
13. Allahov Poslanik podučio je dužnika dovi u kojoj će tražiti od Allaha da mu olakša vraćanje pozajmice.
Alija, radijallahu anhu, pripovijeda da mu je došao neki rob koji se postepeno otkupljivao iz ropstva i rekao: ”Ja više nisam u stanju da izmirujem dug, pa mi pomozi!”, a Alija mu reče: ”Hoćeš li da te podučim riječima kojima je mene podučio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uz koje, kada bi tvoj dug bio poput brda, Allah bi ti ga izmirio? Reci: ’Allāhummekfinī bi halālike an harāmike, ve agninī bi fadlike ammen sivāk! – Allahu moj, molim Te da mi ono što si učinio dozvoljenim bude dovoljno kako bih se time sačuvao onoga što si zabranio i molim Te da me Svojom dobrotom učiniš neovisnim od bilo koga drugog osim od Tebe!’” [25]
«اللَّهُمَّ اكْفِنِي بِحَلَالِكَ عَنْ حَرَامِكَ، وَأَغْنِنِي بِفَضْلِكَ عَمَّنْ سِوَاكَ»
Ispravno shvatanje ovog hadisa biva na način da se insan maksimalno potrudi da vrati pozajmicu, a u isto vrijeme kontinuirano Allahu upućuje spomenutu dovu da mu olakša vraćanje duga.
Priredio: mr. Elvedin Pezić
(Minber.ba)
Vidi manje_______________________
[1] Muttefekun alejhi: Buhari, 2397, i Muslim, 589.
[2] Muttefekun alejhi: Buhari, 2442, i Muslim, 2580.
[3] Ibn Madže, 2430. Šejh Albani ovaj hadis ocijenio je dobrim, hasen u nekoliko svojih knjiga. Pogledat: Sahih Et-Tergib, broj: 901, 1/538 str.
[4] Taberanu, Mudžemus-Sagir, broj: 402, šejh Albani ovaj hadis je ocijenio dobrim (hasen li gajrihi). Pogeldat: Sahih Et-Tergib, broj: 899, 1 / 537 str.
[5] Buhari, broj: 2387.
[6] Ibn Madže, broj: 2409. Šejh Albani ovaj hadis je ocjenio dobrim. Pogledat: Es-Sahiha, broj: 1000, 2/ 701 str.
[7] Ebu Davud, broj: 4811, Šejh Albani ovaj hadis j eocijenio vjerodostojnim u nekoliko svojih djela. Pogledat: Es-Sahiha, broj: 416, 1 / 776 str.
[8] Muttefekun alejhi: Buhari, 2287, i Muslim, 1564.
[9] El-Bekara, 278-279
[10] Muttefekun alejhi: Buhari, 2766, i Muslim, 89.
[11] Ibn Madže, broj: 2274. Šejh Albani ovaj hadis je ocijenio vjerodostojnim. Pogledat: Sahih Ibn Madže, broj: 2274, 5/274 str.
[12] Ahmed, broj: 21957, Šejh Albani ovaj hadis je ocijenio vjerodostojnim. Pogledat: Sahih Et-Tergib, broj: 1855, 2/376 str.
[13] Muslim, 1598.
[14] Muttefekun alejhi: Buhari, 2305, i Muslim, 1601.
[15] El-Bekara, 282
[16] Tefsir El-Kurtubi, 3/383 str.
[17] El-Bekara, 280
[18] Pogledat: Tefsir Ibn Kesir, 1 / 717 str.
[19] El-Bekara, 280
[20] Ibn Madže, broj: 2419. Šejh Albani ovaj hadis je ocjenio vjerodostojnim. Pogledat: Sahih Ibn Madže, 5/419 str.
[21] Ibn Madže, broj: 2418. Šejh Albani ovaj hadis je ocjenio vjerodostojnim. Pogledat: Sahih Ibn Madže, 5/418
[22] Et-Tevbe, 60.
[23] Tefsir El-Kurtubi, 8/ 183 str.
[24] El-Medžmu’, 6 / 208 str.
[25] Hadis bilježi Tirmizi, 3563, koji kaže da je hasen-sahih.
Šta znači termin Kutubus-Site, šest zbirki hadisa?
Kutubus-Site (Šest hadiskih zbirki) Šta znači termin Kutubus-Site? U hadiskoj nauci najviše korištene i najpoznatije zbirke hadisa jesu one koje muhadisi nazivaju ”Kutubus-Site” ili šest hadiskih zbirki. To su: Buharijin Sahih, Muslimov Sahih (za ove prve dvije knjige često se koristi terminviše
Kutubus-Site
(Šest hadiskih zbirki)
U hadiskoj nauci najviše korištene i najpoznatije zbirke hadisa jesu one koje muhadisi nazivaju ”Kutubus-Site” ili šest hadiskih zbirki.
To su: Buharijin Sahih, Muslimov Sahih (za ove prve dvije knjige često se koristi termin ”Sahihejn”, ili Dva Sahiha), Džami’u Tirmizi, i Suneni od Ebu Davuda, Nesaia i Ibn Madže.
Svi muhadisi su složni na tome da su Dva Sahiha (Buharija i Muslim) najvjerodostojnije hadiske zbirke ikada napisane, i da su to dvije najvjerodostojnije knjige nakon Kur’ana uopšte.
Osim rijetkih pojedinaca, muhadisi daju prijednost Buharijinog Sahiha u odnosu na Muslimov što se vjerodostojnosti tiče. Inače svi glavni hadisi u oba Sahiha su ispravni.
Što se ostale 4 zbirke hadisa tiče, svi muhadisi su složni da je na posljednjem mjestu po vjerodostojnosti Sunen od Ibn Madže. To je zbog toga što se u toj zbirci nalazi najviše slabih hadisa, a od tih slabih hadisa čak njih 99 su jako slabi hadisi.
Sunen od Nesaia ima najmanje slabih hadisa od njih, obzirom da imam Nesai spada u kategoriju ”tvrđih” kritičara muhadisa, koji su bili mnogo kritičniji po pitanju prihvatanja hadisa i mahana prenosioca hadisa.
Međutim, mnogi muhadisi daju prijednost Sunenu Ebu Davuda u odnosu na Sunen Nesaia, obzirom na to da je Sunen od Ebu Davuda bolje i praktičnije podijeljena po fikhskim poglavljima, da su u njoj hadisi kraći, tj. imam Ebu Davud bi u datom fikhskom poglavlju navodio samo dio hadisa koji se odnosi na dato poglavlje.
Neki učenjaci hadisa pak daju prijednost Džami’u Tirmizija u odnosu na Sunen Ebu Davuda po pitanju praktičnosti za korištenje od strane širih masa muslimana, ne samo onih koji su stručnjaci po pitanju hadisek znanosti. Sa tim da u Sunenu Ebu Davuda ima manje slabih hadisa u odnosu na Džami’u od Tirmizija.
Mnogi učenjaci hadisa na početku su u Kutubus-Site šestom zbirkom hadisa po važnosti umjesto Sunena ibn Madže smatrali Muvetu od imama Malika.
Kasniji muhadisi međutim daju prijednost Sunenu Ibn Madže u odnosu na Muvetu imama Malika obzirom na veliki broj novih hadisa u Sunenu Ibn Madže, a kojih nema u ostalim zbirkama, iako je po ispravnosti Muveta od imama Malika ispred Sunena ibn Madže. U Sunenu Ibn Madže ima 1 339 hadisa kojih nema u ostalih 5 zbirki hadisa.
Imam Nevevi i Ibn Hadžer smatraju da je korisnije uvrstiti u Kutubus-Site Sunen od Ed-Darimija umjesto Sunena od Ibn Madže.
Dva Sahiha od Buharije i Muslima i Džami’ od imama Tirmizija spadaju u hadiske zbirke Džami’. To znači da pored fikhskih poglavlja u ovim zbirkama ima i poglavlja hadisa koji govore o akidi, ahlaku, tefsiru i dr.
Dok Suneni od Ebu Davuda, Nesai’a i Ibn Madže su podijeljeni samo na osnovu fikskih poglavlja i sadrže hadise koji se odnose samo na fikhske propise.
Pouke koje možemo izvući proučavajući biografije ovih 8 velikana u historiji islamske nauke uopće su mnogobrojen. Neke od njih su:
Imam Malik je učio pred oko 300 tabe’ina i oko 600 etbau tabe’ina.
Imam Buharija je, kako sam kaže, sjedio, slušao i kasnije prenosio hadise od 1 080 učenjaka.
Ibn Hadžer ističe da je imam Ebu Davud sjedio pred 300 šejhova.
Na primjer, imam Ahmed, koji je inače bio jedan od učitelja imamu Ebu Davudu, od njega je prenio jedan hadis, i na taj način je svrstao imama Ebu Davuda, svoga učenika, u šejhove od kojih je slušao hadise.
Isto je uradio i imam Buharija sa imamom Tirmizijom koji mu je bio učenik. Imam Buharija je u svome Sahihu uvrstio dva hadisa koje je čuo od imama Tirmizija, i time ga uvrstio u svoje šejhove, iako mu je on bio učenik. Imam Buharija je jednom prilikom i rekao imamu Tirmiziju: ”Ja sam više naučio od tebe, nego si ti naučio od mene.”
Da su učili jedni kod drugih pokazuju i sljedeće činjenice:
Imam Ahmed je bio učitelj Buhariji, Muslimu i Ebu Davudu.
Imam Buharija je bio učitelj imamu Muslimu i imamu Tirmiziji.
Imam Ebu Davud je bio učitelj imamu Tirmiziju i imamu Nesaiu.
Imam Malik je bio jedan od šejhova Buharijinom ocu i njegovom prvom učitelju Ismailu.
Tako je imam Malik, prije nego je objavio svoju Muvetu, istu dao na provjeru kod 70 učenjaka Medine u svome vremenu.
Imam Buharija je prije objave svoga Sahiha isti dao na provjeru imamu Ahmedu, Jahji ibn Ma’inu i Aliju bin El Mediniju.
Imam Muslim je svoj Sahih prije objave dao na provjeru muhadisu Ebu Zur’i Er-Raziju.
Imam Malik je odbio da se podčini namjesniku Medine, koji ga je prisiljavao da bude kadija. Nakon što je imam Malik odbio, ovaj ga je kaznio bičevanjem, od čijih posljedica imam Malik pred kraj života nije mogao vezati ruke u namazu. Na kraju mu se halifa Ebu Džafer El Mensur izvinuo i podstakao imama Malika da napiše Muvetu. Pred njim su sjedili i učili vjeru i halifa Harun Er Rašid i njegova dva sina, kasnije i halife: Emin i Me’mun.
Imam Buharija je odbio poziv namjesnika El-Buhare da dolazi na njegov dvor i podučava njegovu djecu posebno i odvojeno od svih ostalih.
Imam Ebu Davud je na isti način odbio namjesnika Basre rekavši mu: ”Kad se radi o nauci tu su svi jednaki.”, odbivši tako da odvoji posebno vrijeme za podučavanje namjesnikove djece.
Tako je imam Buhari bio žrtva zavisti svog bivšeg učitelja i muhadisa Ez-Zuhlija, koji ga je potvorio pa je to bio uzrok da imam Buharija bude protjeravan iz mnogih mjesta. Umro je u najvećoj anonimnosti, nakon što je mplio Allaha dž.š. da ga uzme k Sebi, jer nije više mogao da podnese to poniženje koje su mu priredili zavidnici.
Isto tako je i imam Nesai morao da napusti Egipat, pred kraj svoga života, iako je većinu svoga đivota posvećenog nauci proveo u Egipat, a razlog je bio zavist svojih savremenika koji se nisu mirili sa činjenicom da je imam Nesai mnogo ispred njih što se nauke fikha i hadisa tiče.
Imam Malik je bičevan toliko da kasnije od posljedica toga nije mogao vezati ruke u namazu.
Imam Ahmed je trpio veliku torturu u zatvoru, u kojeg je dospio jer nije htio popustiti pred zabludom mu’tezila, koji su tada bili okrenuli halifu na svoju stranu, a koji su između ostalog tvrdili da je Kur’an stvoren.
Imam Nesa’i je, nakon boravka u Damasku, pred kraj svog života, vidio da mnogi njeni stanovnici imaju pogrešno ubjeđenje po pitanju četvrtog halife Alije r.a. pa je napisao knjigu ”Hasaisu Alij”. To se nije svidjelo onima koji su davali prednost Muaviji r.a. nad Alijom r.a., pa su imama Nesaija, iako je tada bio u poznim 80-tim godinama svoga života, udarajući ga nogama izbacili iz džamije. Od posljedica tih batina imam Nesai umro ubrzo nakon tog događaja.
Ostale hadiske zbirke i učenjaci hadisa
Nisu svi hadisi Poslanika s.a.w.s., koji su nama danas dostupni, uvršteni u ”Kutubus-site” i zbirke hadisa napisanih prije njih.
Nakon smrti autora ”Kutubus-site” ostalo je još sahih i hasen hadisa koji nisu bili zabilježeni u do tada napisanim zbirkama hadisa.
Buharija i Muslim nisu u svojim zbirkama sakupili sve postojeće sahih predaje. Dokaz tome su i riječi samog imama Buharije o svome Sahihu: ”Mnogo sam vjerodostojnih hadisa izostavio iz bojazni da djelo ne bude preglomazno.” Također je rekao: ”Znam napamet 100 hiljada vjerodostojnih hadisa i 200 hiljada hadisa koji nisu vjerodostojni.”
Imam Muslim kaže: ”Nisam sve vjerodostojne hadise koje sam poznavao zabilježio ovdje (misleći na svoj Sahih)”.
Dakle, razimijući riječi dva autora najpoznatijih zbirki sahih hadisa, mnogo je još sahih hadisa nakon njih ostalo nezabilježeno.
Nešto od tih preostalih vjerodostojnih hadisa zabilježili su četvorica preostalih autora iz ”Kutubus-Site”, ali je još uvijek dosta sahih i hasen hadisa ostalo nezabilježenih.
Što se vjerodostojnih predaja tiče, nakon Buharije i Muslima, još tri velika muhadisa su napisali zbirke hadisa sa ciljem da u njima sakupe samo ispravne predaje. To su (poredani prema stepenu vjerodostojnosti hadisa u njima):
Osim ova tri Sahiha, poslje ”Kutubus-Site” i Muvete imama Malika i Musneda imama Ahmeda, hadise su bilježili mnogi drugi muhadisi, a od njih su najpoznatiji Ed-Darimi, Darekutni, Bezar, Taberani i ostali.
Učenjaci smatraju da je posljednji koji je zabilježio do tada nezabilježenu vjerodostojnu predaju imam El-Bejheki u svome Sunenu, koji je preselio na ahiret 458.h.g.
Zahvaljujući velikom trudu i požrtvovanju velikana učenjaka hadisa koji su radili na sakupljanju sunneta Poslanika s.a.w.s. i odvajanju ispravnog suneta od svih primjesa neispravnosti i iskrivljenosti mi danas lako možemo doći do suda o svakom hadisu.
Pored truda na sakupljanju hadisa, skoro da nema autora neke poznate hadiske zbirke, a da istovremeno nije ostavio iza sebe djelo u kome je zabilježio kritike o prenosiocima hadisa, ili o skrivenim mahanama u lancu hadisa.
Prvi koji su počeli da pišu djela u kojima su iznosili kritike na račun ravija i skrivenih mahana u lancu hadisa jesu i šejhovi imama Buharije i imamam Muslima: Jahja ibn Ma’in, Ali ibn El Medini i imam Ahmed.
Potom od autora poznatih zbirki kapitalna djela iz oblasti hadiske kritike pisali su En-Nesai, Ibn Hibban, Ed-Darekutni, El Hakim, imam Muslim i ostali.
Posebnu ulogu u ocjeni i kritikama hadisa odigrala je generacija muhadisa koja je živjela u periodu od 7 do 10 stoljeća po hidžri.
Posebno treba istaći sljedeće učenjake:
Ovaj posao nam je olakšao veliki mhadis, koji je živio u našem vremenu, a koji je porijeklom sa Balkana, a to je šejh Muhammed Nasrudin Albani, rahmetullahi alejhi.
On je sve hadise iz Džamiu-sagira od iamam Es-Sujutija podijelio na ispravne hadise Džamius-sagir Es-Sahih, i na neispravne Džamius-sagir Ed-Da’if, oslanjajući se na sve do danas napisane knjige iz oblasti kritika na račun ravija, i skrivenih mahana u hadisu, zauzimajući u tome središnji stav između onih koji su bili žestoki u kritici (kakav je bio imam Buharija) i onih koji su bili blagi u kritikama ravija (kao što su bili imam Tirmizi i El-Hakim).
Literatura:
Prof. Adnan Nišić
Preuzeto sa: https://s-d-o.org
Pogledajte video predavanje ovdje
Vidi manjeDa li ženskom dijetu treba da se brije glava?
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod. Transkript: Ja sam stava da hadisi koji govore o brijanju glave novorođenčetu su općeniti, tako da nema smetnje da se obrije glava i djevojčici. E sada to je jedan od sunneta a ako nekoga je strah zato što je dijete malehno i meka mu je kožica ilviše
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.
Transkript:
Ja sam stava da hadisi koji govore o brijanju glave novorođenčetu su općeniti, tako da nema smetnje da se obrije glava i djevojčici. E sada to je jedan od sunneta a ako nekoga je strah zato što je dijete malehno i meka mu je kožica ili eventualno ako jedan od roditelja nije za to npr. Majka nije za to otac jeste ili nekada nana i djed ne žele da se njihovo dijete njihova unuka obrije, u takvim slučajevima i ako bi insan preskočio taj sunnet nadamo se da to nije nikakva greška, jednostavno izostavio je zbog neke veće koristi jednu pohvalnu i lijepu stvar.
Ali onaj ko može i nema nikakvih zapreka treba ispuniti i taj sunnet a to je brijanje glave i muškom i ženskom djetetu na dan kada se kolje akika sedmi dan.
Audio isječak odgovora
Vidi manjeTačan prijevod hadisa
OD PREDZNAKA SUDNJEG DANA DA ĆE MAJKA RODITI SEBI GOSPODARICU Ovaj predznak Sudnjeg dana je najavljen skupa sa prethodnim predznakom u istom hadisu o Džibril, alejhisselamu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "... ali ću te obavijestiti o njegovim predznacima; kada majka rodi sebiviše
OD PREDZNAKA SUDNJEG DANA DA ĆE MAJKA RODITI SEBI GOSPODARICU
Ovaj predznak Sudnjeg dana je najavljen skupa sa prethodnim predznakom u istom hadisu o Džibril, alejhisselamu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “… ali ću te obavijestiti o njegovim predznacima; kada majka rodi sebi zapovjednika…” (Prenosi ga Muslim 18/13)
Ovaj hadis ukazuje na to kakvo će vrijeme nastupiti pred Kijamet, da će se stvari do te mjere izokrenuti pa će onaj koji je rođen naređivati svojoj majci, iako bi to trebalo biti obrnuto. Ovaj predznak se obistinio jer vidimo da je danas neposlušnost prema roditeljima, nažalost, prešla svaku mjeru. Kur'an nam brani da svome roditelju čak kažemo i “uh” a kamoli šta drugo i gore od toga. Međutim, šta sve čujemo da djeca svojim roditeljima kažu, i ne samo kažu nego i urade. Čak se dešava da ih psuju, grde pa čak i udaraju, na sudu ih optužuju i tome slično. Na Zapadu se djeca “pobrinu” da što prije roditelje strpaju u domove za starce i tako ih se riješe.
Kada s druge strane pogledamo, da Islam obećava onima koji lijepo postupaju prema svojim roditeljima džennet, onda uistinu vidimo koliko je Islam pretekao zapadnu “civilizaciju” svojim principima, kojih se mi muslimani počesto stidimo i odričemo. A zašto?
Mr. Sead ef. Islamović
Preuzeto sa njegovog facebook profila
https://www.facebook.com/173817383126024/posts/467295017111591/
Ostala pitanja na ovu temu:
https://pitajucene.com/search/Predzna/questions/
Vidi manjeKako je Iblis zavodio Adema i Havu u Džennetu ako je bio istjeran iz Dženneta?
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod: Transkript: Prva stvar, stvari ahireta stvari gajba ne možemo mi mjeriti dunjalučkim parametrima, može se desiti čovjeka nakon njegove smrti nakon 10/15 dana odkopaju i mi vidimo njegovo tijelo a u hadisima Božijeg Poslanika alejhi ve sallatu veviše
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod:
Transkript:
Prva stvar, stvari ahireta stvari gajba ne možemo mi mjeriti dunjalučkim parametrima, može se desiti čovjeka nakon njegove smrti nakon 10/15 dana odkopaju i mi vidimo njegovo tijelo a u hadisima Božijeg Poslanika alejhi ve sallatu ve sellam, znamo da od samog zakopavanja počinje kaburski život, pa će neko kazati kako to Poslanik alejhi sallatu ve sellam, kaže kaburski život mi odkopali čovjeka nema ništa, pa se stvari ahireta zapamtite ne mjere parametrima dunjaluka.
Ako Allah kaže istjerao je iblisa iz dženneta, pa je on došaptavao Ademu alejhi sallatu ve sellam i njegovoj supruzi a oni u džennetu pa oni počinili grijeh, samo mi to tako prihvatimo, da je bilo potrebe Uzvišeni Allah tebareke ve tea'la bi nama pojasnio i kazao na koji način je Iblis zaveo Adema alejhi sallatu ve sellam i njegovu suprugu, znači osnova je to je govor Uzvišenog Allaha apsolutna istina, to je s jedne strane, vjerujemo što stoji u Kur'anu makar određene stvari i nemogli dokučiti jer to govor Uzvišenog Allaha.
Ali evo hajde da kažemo neko racionalno pojašnjenje, kao što imamo ajet u kojem stoji da će se stanovnici Dženneta i stanovnici Džehennema međusobno dozivati, pa jedni druge čuju iako nisu na istom mjestu, pa znači imamo dokaz u Kur'anu da se stanovnici Dženneta i stanovnici Džehennema dozivaju i jedni druge čuju, pa zašto ne može Adem alejhi sallatu ve sellam i njegova supruga čuti glas Iblisa izvan Dženneta a oni unutar Dženneta, to je jedna stvar.
Imamo drugu stvar, zašto Iblis se ne može primaknuti blizu Dženneta i došaptavati i dozivati Adema alejhi sallatu ve sellam i nagovarati ga na grijeh. Postoje i neke druge predaje koje se pripisuju isralijatima za koje nemamo potrebe, tj. da je Iblis ušao u jednu veliku zmiju i sa njom je ušao zajedno u Džennet gdje se primaknuo Ademu alejhi sallatu ve sellam i pozvao ga na grijeh, nemamo potrebe za tim.
Znači uopšte nije teško shvatiti da Adem alejhi sallatu ve sellam može da bude u Džennetu on i njegova supruga, da ih Iblis koji nije u Džennetu doziva i da im to došaptava. Tako da uopšte nema nikakve kolizije i kontradiktornosti, ali bez obzira islamski učenjaci su o tome u knjigama tefsira prije 1300/1200 i 1100 godina govorili, nije to neko pitanje savremenog tipa pa da na njega nemamo odgovora.
Uzmite sebi glavno pravilo, učim Kur'an a prije toga znam da je to sve apsolutna istina i sve prihvatam, a za sve nejasnoće imamo hvala Allahu Uzvišenom odgovore.
Audio mp3 odgovor
Vidi manjeDa li je dozvoljeno držati psa koji nema svrhu čuvanja?
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod. Transkript: Rekli smo više puta da nije dozvoljeno muslimanima da imaju psa ako za tim psom nema potrebe. Allahov Poslanik alejhi sallatu ve sellam, spomenuo je u hadisima tri vrste potrebe sve mimo toga je zabranjeno, osim što su neki islamski uviše
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.
Transkript:
Rekli smo više puta da nije dozvoljeno muslimanima da imaju psa ako za tim psom nema potrebe. Allahov Poslanik alejhi sallatu ve sellam, spomenuo je u hadisima tri vrste potrebe sve mimo toga je zabranjeno, osim što su neki islamski učenjaci dozvolili da psi čuvaju kuću ako zaista postoji potreba da čuvaju kuću.
U protivnom čovjek se izlaže onim hadisima u kojima je Allahov Poslanik alejhi sallatu ve sellam, kazao da pas kojeg drži čovjek svakim danom uništava njegova djela jedan kirat, znači mnogo mnogo njegovih dobrih djela uništava to što drži psa a nema potrebu za njim.
Tako da to da li je pas pred kućom ili u kući nema apsolutno nikakve razlike propis je isti.
Audio isječak odgovora
Vidi manjeDo koje godine djeca smiju spavati u istoj sobi?
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod. Transkript: Allahov Poslanik alejhi salatu ve selam, je rekao onaj poznati hadis; naređujte djeci da obavljaju namaz u sedmoj godini, a kada napune već 10 godina i ako treba lagano i odgojno ih istucite zbog namaza i rastavite ih u postelji. Pa jviše
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.
Transkript:
Allahov Poslanik alejhi salatu ve selam, je rekao onaj poznati hadis; naređujte djeci da obavljaju namaz u sedmoj godini, a kada napune već 10 godina i ako treba lagano i odgojno ih istucite zbog namaza i rastavite ih u postelji.
Pa je Allahov Poslanik alejhi sallatu ve sellam, postavio granicu 10 godina da djeca treba da se rastavljaju u postelji, pa su kazali islamski učenjaci da se rastavljanje prvenstveno misli da budu odvojeni kreveti. Onaj koji može obezbijediti da muška djeca imaju sobu a ženska djeca da imaju sobu to je najbolje, ko ne može onda u jednoj sobi, ali da svako dijete ima zaseban krevet, nakon desete godine djeca treba da budu razdvojena i da imaju zasebne krevete.
Svakako se djeca trebaju podučiti bez obzira bila muška ili ženska, da ipak kada su u svojoj spavaćoj sobi da trebaju paziti na svoje avrete, da se ne mogu jedni pred drugima presvlačiti već se trebaju skloniti itd.
Znači ono što je pitanje jeste najbolji način ako postoji mogućnost jeste da se djeca razdvoje u različitim sobama, a onaj koji nema mogućnost onda će djeci obezbijedi zasebne krevete. Kada bi se desila situacija da čovjek zaista ima više djece i nema prostora i ne može svakom odrediti zasebne krevete, onda ako će na jednom krevetu spavati dvoje djece onda mora svako dijete imati zaseban pokrivač, to je minimalno rastavljanje djece u postelji da svako dijete ima zaseban pokrivač, da ne spavaju zajedno pod istim pokrivačem.
Audio isječak odgovora
Vidi manjeMože li žena u hajzu ući u džamiju ako je svjedok na vjenčanju?
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod. Transkript: U pogledu tog pitanja islamski učenjaci imaju dva stava pa čak možda i više stavova, velika većina fikhskih učenjaka (pravnika) smatrala je da žena u toku mjesečnice ne može ući u džamiju, odnosno ne može boraviti u džamiji a ako je uviše
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.
Transkript:
U pogledu tog pitanja islamski učenjaci imaju dva stava pa čak možda i više stavova, velika većina fikhskih učenjaka (pravnika) smatrala je da žena u toku mjesečnice ne može ući u džamiju, odnosno ne može boraviti u džamiji a ako je u prolazu kroz džamiju, kao kad su nekad džamije znale biti na putu pa na jedna vrata da uđe a na druga da izađe to su smatrali dopuštenim.
S druge strane veliki broj islamski učenjaci iz struke hadisa, smatrali su da žena može biti i boraviti u džamiji pa makar bila u mjesečnici, samo pod uvjetom da se zaštititi higijenskim uložcima kako nebi nedaj Bože došlo do toga da se po mesdžidu prospe ili onečisti se mesdžid krvlju od mjesečnice.
Ja lično zastupam stav da žena ako ima potrebu, kao što je nekada slušanje predavanja nekada je vjenčanje nekada je nešto drugo, da se džamija malo počisti itd. Ako žena ima za tim potrebu a nalazi se u mjesečnici, nadam se da nema nikakve smetnje da uđe i boravi u džamiji, zato što ne postoje jasni i vjerodostojni hadisi, jer imamo hadise koji su vjerodostojni ali nisu jasni a imamo hadise koji su jasni ali u pogledu njih postoji razilaženje kod učenjaka da li su vjerodostojni ili ne.
Tako da u pogledu ovog pitanja nemamo jasan a i vjerodostojan dokaz, imamo vjerodostojan u Buhariji i Muslimu ali nije jasan, a imamo drugi koji je jasan ali učenjaci se u pogledu njega razilaze da li je vjerodostojan ili ne. Tako da po meni ne postoji jasan i vjerodostojan dokaz koji zabranjuje ženi boravak u džamiji u toku mjesečnice, tako da nadamo se da ako žena ima potrebu da boravi u džamiji u periodu mjesečnice, može to učiniti samo je bitno da se zaštititi higijenskim uložcima.
Audio isječak odgovora
Vidi manjeDa li će čovjek koji donese 10 salavata biti sa Poslanikom rame uz rame?
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod. Transkript: Nije mi poznato da postoji hadis u kojem stoji da onaj koji kaže 10 puta Allahumme salli a'la Muhammedin ve a'la ali Muhammed, da će imati takvu nagradu, generalno donošenje salavata na Božijeg Poslanika alejhi sallatu ve sellam je jeviše
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.
Transkript:
Nije mi poznato da postoji hadis u kojem stoji da onaj koji kaže 10 puta Allahumme salli a'la Muhammedin ve a'la ali Muhammed, da će imati takvu nagradu, generalno donošenje salavata na Božijeg Poslanika alejhi sallatu ve sellam je jedan veličanstven ibadet. Postoje mnogi vjerodostojni hadisi koji potvrđuju bitnost i vrijednost tog ibadeta, tako da imamo hadis gdje Poslanik alejhi salatu ve selam, kaže; Onaj koji donese jedan salavat na mene Allah će donijeti na njega deset salavata. Tako da imamo vjerodostojne hadise koji potvrđuju autentičnost i ispravnost ovog ibadeta. Nemamo potrebe da se oslanjamo na neke hadise koji su ili daif (slabi) ili ne postoje.
Odgovor je nisam čuo da postoji ovakav hadis ali treba ovaj ibadet uvoditi u svoj svakodnevni život, donošenjem što više salavata na Allahovog Poslanika alejhi salatu ve selam, zbog drugih dokaza koji govore o vrijednosti salavata Božijeg Poslanika.
Audio isječak odgovora
Vidi manje