Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
TREBA LI MUKTEDIJA IZGOVARATI “SEMI'ALLAHU LIMEN HAMIDEH”
Alejkumusselam. Po ovom pitanju učenjaci imaju dva mišljenja shodno kako je došlo ovo pitanje u dva hadisa. Prvo mišljenje je da je muktediji (onaj koji klanja za imamom) propisano da prilikom dizanja sa rukua izgovori i "SEMI'ALLAHU LIMEN HAMIDEH" i nakon što imam kaže "semiallahu limen hamideh" daviše
Alejkumusselam.
Po ovom pitanju učenjaci imaju dva mišljenja shodno kako je došlo ovo pitanje u dva hadisa.
Prvo mišljenje je da je muktediji (onaj koji klanja za imamom) propisano da prilikom dizanja sa rukua izgovori i “SEMI'ALLAHU LIMEN HAMIDEH” i nakon što imam kaže “semiallahu limen hamideh” da kaže “RABBENA LEKEL HAMD”.
Ovo dokazuju hadisom kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem on kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio klanjati izgovorio bi tekbir stojeći (iftitahut-tekbir), zatim bi izgovorio tekbir prilikom odlaska na ruku, a kada bi se ispravljao sa rukua rekao bi “semi'allahu limen hamideh”, zatim u stojećem položaju bi rekao “rabbena ve lekel-hamd” …”.
A u hadisu kojeg bilježi Buharija od Malik ibn El-Huvejrisa, radijallahu anhu, kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Klanjajte kao što ste vidjeli mene da klanjam”.
U zadnjem hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje nam i obavezuje nas da klanjamo kao što su nama prenijeli ashabi da je on klanjao, a on je klanjao tako što bi prilikom vraćanja sa rukua izgovorio i “SEMI'ALLAHU LIMEN HAMIDEH” i “RABBENA LEKEL HAMD”.
Drugo mišljenje je stav onih koji smatraju da prilikom dizanja sa rukua muktedija treba da nakon što imam kaže “semiallahu limen hamideh” kaže “RABBENA LEKEL HAMD”.
Dokaz za svoj stav uzimaju hadis kojeg bilježe Buahrija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada kažem imam ‘semi'allahu limen hamideh’ recite ‘Allahumme rabbena ve lekel-hamd’ …”. Kažu da u ovom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao da muktedija kaže ‘semi'allahu limen hamideh’ te prema tome njegovo izgovaranje nije propisano.
Međutim, zagovarači prvog mišljenja odgovaraju na zaključivanje učenjaka drugog stava tako što kažu da je smisao spomenutih riječi u tome da muktedije ne tebaju ‘rabbena ve lekel-hamd’ prije nego što imam kaže ‘semi'allahu limen hamideh’, a ne da izgovaranje ovog zadnjeg nije propisano muktediji.
Prema tome, i jedan i drugi stav imaju uporište u samom tekstovima hadisa samo se razilaze oko njihovog tumačenja, tako da oba ova stava imaju osnova. Raditi i po jednom i po drugom mišljenju je ispravno i u tome ima širine, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDOKAZ DA FATIHA NIJE RUKN I ŠART VALJANOSTI NAMAZA
Alejkumusselam. Ovaj hadis se prenosi od osam ashaba: od Džabira, Ibn Omera, Ebu Se'ida El-hudrija, Ebu Hurejre, Ibn Abbasa, Ibn Mes'uda, Enesa i Alije, radijallahu anhum. Sve ove rivajete naveo je Darekutni u svom "Sunenu" i sve ijedan rivajet ocijenio slabim. Takođe, od učenjaka koji su sve ove riviše
Alejkumusselam.
Ovaj hadis se prenosi od osam ashaba: od Džabira, Ibn Omera, Ebu Se'ida El-hudrija, Ebu Hurejre, Ibn Abbasa, Ibn Mes'uda, Enesa i Alije, radijallahu anhum. Sve ove rivajete naveo je Darekutni u svom “Sunenu” i sve ijedan rivajet ocijenio slabim.
Takođe, od učenjaka koji su sve ove rivajte ocijenili slabim su: Buharija, Ibnul Dževzi, Medždudin ibn Tejmije, Ibn Kesir, Nevevi i mnogi drugi.
Takođe, od učenjaka hanefijskog mezheba koji su ove hadise ocijenili slabim jedan od najučenijih hanefija u hadisu Ebu Musa Er-Razi, s tim da on kaže da se oni (hanefije) u ovoj mes'eli oslanjaju na predaje od ashaba a ne sam hadis.
Kaže Ibn Hadžer u “Fethu” (2/285) o ovom hadisu: “Hadis je slab kod hafiza hadisa”, a u “Telhisul habir” (1/569): “On (ovaj hadis) ima rivajete od skupine (ashaba) a svi su slabi”.
Prema tome, ovaj hadis u svim njegovim rivajetima je veoma slab i ne može se dignuti na stepen dobrog (hasen) hadisa skoro kod svih muhaddisa, osim kod nekih hanefijskih učenjaka. Pa tako ovaj hadis ne može biti dokaz za neučenje i šutnju muktedije pri klanjanju iza imama.
Međutim, hadis sa kojim se može dokazivati da Fatiha nije rukn i šart valjanosti namaza (nego da je samo vadžib) je hadis kojeg bilježi Muslim u svom sahihu: “Ko ne prouču Fatihatul-kitab (Fatihu) namaz mu je HIDADŽ (tj. krnjav)”, ravija hadisa je pojasnio da “hidadž” znači “nakis”, tj. KRNJAV ILI MANJKAV.
A namaz koji je krnjav ili manjkav nije pokvaren, naravno shodno tumačenju, nego nema potpunu nagradu tj. to je namaz sa manjom nagradom ali je ispravan.
Naravno, oko pitanja Fatihe da li je njeno učenje rukn namaza je poznato razilaženje među učenjacima mezheba što nije namjera da se obrađuje u ovom pitanju.
Ovo je po meni presudni hadis koji presuđuje da izostavljanje Fatihe i njeno neučenje ne kvari namaz, tj. da ona nije šart valjanosti namaza nego da je njeno učenje vadžib te da onaj ko je namjerno izostavi griješan ali ne mora ponoviti namaz. A Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeTREBA LI IMAM UČITI “rabbena ve lekel hamd”
Alejkumusselam. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se dizao sa rukua rekao bi "SEMIALLAHU LIMEN HAMIDEH", a zatim kada bi se ispravio i smirio rekao bi: "RABBENA VE LEKEL HAMD". Takođe, bilježi Muslim u svomviše
Alejkumusselam.
Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se dizao sa rukua rekao bi “SEMIALLAHU LIMEN HAMIDEH”, a zatim kada bi se ispravio i smirio rekao bi: “RABBENA VE LEKEL HAMD”.
Takođe, bilježi Muslim u svom Sahihu od Ibn Omera, radijallahu anhuma, isto što je spomenuto u gornjem hadisu.
Prema tome, nema sumnje da je propisano (mustehab) i imamu da izgovori “RABBENA VE LEKEL HAMD”. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeUČENJE SURE KEHF PETKOM
Alejkumusselam. U hadisu od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko prouči suru Kehf u petak osvijetli mu se od nura koliko je između dvije džume". Bilježe ga Hakim, Bejheki, Taberani u "Evsatu" i Nesai u "El-jevu vel-lejletu". Okoviše
Alejkumusselam.
U hadisu od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prouči suru Kehf u petak osvijetli mu se od nura koliko je između dvije džume”. Bilježe ga Hakim, Bejheki, Taberani u “Evsatu” i Nesai u “El-jevu vel-lejletu”. Oko vjerodostojnosti ovog hadisa ima razilaženja:
– šejh Albani ga ocjenjuje prihvatljivim na osnovu dva druga rivajeta koji ga podupiru,
– Nesai, Bejheki i Zehebi smatraju da je mevkuf, tj. da su to riječi ashaba,
– Ibn Kesir smatra da je lanac prenosilaca slab a da je najbolje što se za njega može reći da su to riječi ashaba,
– Ebu Ishak Huvejni kaže da je hadis slab zbog poremećaja u senedu,
– kaže Bin Baz da u svim rivajetima hadisa ima slabosti, a da po nekim učenjacima jedni rivajeti podupiru druge i da se prenosi od dvojice ashaba da su je učili.
Takođe, slabost hadisa se vraća i na raviju Muhammeda ibn Halida koji je veoma slab.
Oko učenja sure Kehf petkom uopćeno učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, pa tako oni koji prihvataju hadis smatraju da je mustehab proučiti suru Kehf u petak. Dok oni koji smatraju da je slab, skupina od njih smatra da su to riječi Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, a on tako nešto ne može reći od sebe nego je to čuo (on ili neki drugi ashab) od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je tako sunet učiti suru Kehf na osnovu toga. Dok druga skupina koja je ocijenila hadis slabim smatra da nije preporučeno (mustehab) učiti suru Kehf petkom.
Onome čemu naginjem po ovom pitanju je prije svega slabost hadisa sa strane seneda i nepotvrđenost i nepropisanost učenja sure Kehf petkom.
Ono što podupire slabost hadisa i rada po njemu je to što se petak, klanjanje džume i sve što je vezano za ovaj dan neprestano ponavljalo za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da nam nije prenešeno ni u jednom vjerodostojnom hadisu da je na učenje sure Kehf petkom postakao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti je on sam učio, a to isto nije prenešeno od ashaba u vjerodostojnim predajama (osim ovaj rivajet od Ebu Se'ida El-Hudrija i Ibn Omera, radijallahu anhum, koji su slabi).
A što se tiče učenja sure Kehf naglas prije same džume dok ostali slušaju, pošto takav način učenja sure Kehf petkom nije propisan, čak ako uzmemo stav učenjaka koji smatraju da je mustehab učiti, ako bi se na tome ustrajavalo, tj. uvelo u stalnu praksu da se tako uči, onda bi to preraslo u novotariju. A propis novotarije je poznat iole učenom i obrazovanom muslimanu. A ako bi se to samo nekada učilo s vremena na vrijeme, to nije propisano i treba to izbjegavati. Ov se odnosi na one koji to praktikuju. A što se tiče džematlija nisu obavezni uopće da slušaju niti da se povinuju takvoj praksi.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeNAMAZ ZA ONIM KO HVALI HOMEINIJA
Alejkumusselam. Nije dozvoljeno klanjati za osobom za koju se potvrdi da je učinila riječima ili djelom djelo kufra ili širka oko čega nema razilaženja među učenjacima. Jer je namaz takve osobe batil njoj samoj zbog njenog riddeta, a takođe, klanjati za njom je batil i neispravno. Dokaz za to su rijviše
Alejkumusselam.
Nije dozvoljeno klanjati za osobom za koju se potvrdi da je učinila riječima ili djelom djelo kufra ili širka oko čega nema razilaženja među učenjacima. Jer je namaz takve osobe batil njoj samoj zbog njenog riddeta, a takođe, klanjati za njom je batil i neispravno.
Dokaz za to su riječi Uzvišenog: “A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: “Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će, sigurno, propasti, a ti ćeš izgubljen biti.” (Ez-Zumer, 65) i Njegove riječi: “I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti” (El-Furkan, 23).
A oko klanjanja za novotarom čija novotarija se vraća na akidetsku novotariju i velikim grješnicima, poznato je razilaženje među učenjacima Ehlu suneta. A ispravan je stav, a Allah zna najbolje, da je namaz za njima ispravan dokle god ih ta novotarija ili veliki grijeh ne izvode iz Islama. Ovo je stav hanefijskog i šafijskog mezheba i rivajet od imama Ahmeda.
Od dokaza da je namaz za njima ispravan je hadis kojeg bilježi Buharija od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahua lejhi ve sellem, kaže: “Predvodiće vas u namazu, pa ako postupaju ispravno i vama je (namaz za njima) ispravan, a ako griješe vama je (namaz) ispravan a grijeh je protiv njih”.
Takođe, hadis kojeg bilježi Buharija od Ubejdullaha ibn Adijja da je ušao kod Osmana, radijallahu anhu, koji je bio okružen i zarobljen u svojoj kući i rekao mu: “Ti si imam ljudi i desilo ti se ovo što vidimo a u namazu nas predvodi imam fitne a nama je teško i nelagodno”. A on mu odgovori: “Namaz je ono najbolje što rade ljudi pa ako ljudi čine dobro čini ga i ti sa njima, a ako rade nešto loše ti se kloni tog lošeg djela”. Takođe, bilježi Buharija u svom Sahihu da su ashabi, imeđu ostalih Ibn Omer, radijallahu anhuma, klanjali za Hadždžadž ibn Jusufom a on je bio jedan od najgrešnijih ljudi.
S tim da je pokuđeno klanjati za novotarom i velikim grješnikom, pa ako je moguće da se klanja za nekim drugim treba ostaviti namaz za takvima osim ako bi to bio razlog ostavljanja klanjanja u džematu. A dokaz da je mekruh je vjerodostojan hadis od Sevbana, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista se bojim za svoj Ummet od imama koji su na dalaletu” (Bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed).
A klanjanje za osobom čije je stanje nepoznato, tj. ne zna se da li je novotar ili veliki griješnik, je ispravno oko čega nema razilaženja kod četvorice imama mezheba. I nije od šartova klanjanja za nekim imamom da se provjerava i ispituje akida tog imama, nego se uopćeno klanja za svakim onim čije je stanje nepoznato. Dokaz za ovo je gore spomenuti hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu.
A što se tiče tvog pitanja, nema sumnje da je u najmanju ruku onaj ko hvali, veliča i uzdiže kvaziimama Homeinija ili veliki džahil (koji ne poznaje ispravnu akidu) ili da je na dalaletu i novotar u akidi. A ako je na uvjerenju i akidi samog imama (kufra i dalaleta) Homeinija onda je time izašao iz Islama ako je u Islamu uopće i bio. A pošto se na osnovu izjava dotične osobe ne može pouzdano utvrditi njegova akida to nije dovoljno da se donese o njoj teži sud od novotarije. Te prema tome, klanjanje za ovakvom osobom potpada pod propis klanjanja za novotarom i velikim grješnikom. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDa li se oralni spolni odnos smatra bludom i da li se ja smatram bludnikom?
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Nema nikakve sumnje da je ono što si učinio haram i veliki grijeh, makar i ne dostiglo stepen bluda koji za sobom povlači had, odnosno šerijatsku sankciju. Ti moraš, što prije, učiniti iskrenu tevbu i pokajanje Uzvišenom Allahu, dž.š. Moraš, također, smjesta više
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Nema nikakve sumnje da je ono što si učinio haram i veliki grijeh, makar i ne dostiglo stepen bluda koji za sobom povlači had, odnosno šerijatsku sankciju. Ti moraš, što prije, učiniti iskrenu tevbu i pokajanje Uzvišenom Allahu, dž.š. Moraš, također, smjesta prestati sa činjenjem ovog grijeha, pokajati se za učinjeno, te čvrsto donijeti odluku da se nećeš vraćati na stare staze. Nastoj da izbjegavaš loše društvo i takve prijatelje, kao i mjesta njihovog okupljanja, obaraj svoj pogled i izbjegavaj društvo stranih žena. Ako budeš iskreno zatražio oprosta od Allaha, dž.š., On će ti oprostiti tvoje grijehe. Ti se još smatraš muslimanom, ali si činjenjem ovog grijeha pokazao svoju neposlušnost prema svom Gospodaru. Vrati se svome Gospodaru, zatraži od Njega oprosta za učinjeno i povećaj broj dobrih djela kako bi se iskupio za svoj grijeh. Prihvati čedno ponašanje i požuri sa šerijatskim brakom. Na kraju ćemo ti pokloniti ovu priču kako bi iz nje mogao izvući pouku:
Abdullah ibn Mesud, r.a., prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, ﷺ. te mu spomenuo kako je imao zabranjeni užitak sa nekom ženom. Radilo se otprilike o poljubcu, milovanju ili nečemu sličnom. Na taj način kao da je želio da pita za iskupljenje od počinjenog. U drugoj predaji ovog istog hadisa stoji: “Neki čovjek je imao zabranjeni užitak sa ženom koji je bio manji od bluda. Otišao je Omeru ibnul-Hattabu, r.a., koji je taj čin smatrao velikim. Zatim je otišao do Ebu Bekra, r.a., pa je i on reagovao na identičan način. Nakon toga je otišao do Allahovog Poslanika, ﷺ. pa je Uzvišeni Allah, dž.š., objavio sljedeći ajet: ‘I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela, zaista, poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.'” (Hud, 114.)
Ibn Mesud, r.a., nastavi i reče: “Čovjek je tada rekao: ‘Je li se ovo odnosi samo na mene, Allahov poslaniče?’ ‘Odnosi se na sve one koji to počine od mog ummeta’, odgovori Allahov Poslanik, ﷺ.” (Muslim u Sahihu, hadis br. 4963.)
U drugom rivajetu od Abdullaha ibn Mesuda, r.a., se kaže: “Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, ﷺ. obraćajući mu se riječima: ‘Allahov Poslaniče, ja sam milovao jednu ženu na kraju grada i uživao sa njom zabranjene užitke, ali nisam počinio blud. Evo me sada, pa mi presudi kako hoćeš i želiš.’ Omer, r.a., mu reče: ‘Nakon što te je Allah, dž.š., sakrio, da si i ti sebe prikrio!’ Ibn Mesud, r.a., reče: ‘Allahov Poslanik, ﷺ. mu ništa ne odgovori, pa čovjek ustade i ode. Zatim je Allahov Poslanik, ﷺ. poslao drugog čovjeka da ga zovne i vrati, pa mu je proučio ovaj ajet: ‘I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela, zaista, poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.’ Neko od prisutnih reče: ‘Allahov Poslaniče, ﷺ. je li ovo specijalno za njega?’ ‘Nije, nego ovo vrijedi za sve muslimane’, odgovori Allahov Poslanik, ﷺ.” (Muslim u Sahihu, hadis br.4964.)
Allah, dž.š., najbolje zna.
Muhammed Salih el-Munedždžid
Vidi manjeDa li će osoba pogođena vesvesom biti nagrađena?
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Allah, dž.š., kaže: “Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana – napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džina i od ljudi!'” (En-Nas, 1-6.) – Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: “Neki od ashaba Allahovviše
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Allah, dž.š., kaže: “Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana – napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džina i od ljudi!'” (En-Nas, 1-6.)
– Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: “Neki od ashaba Allahovog Poslanika, ﷺ. su došli do njega i rekli: ‘Allahov Poslaniče, ponekad pomislimo na takve stvari da ih smatramo toliko velikim da ne možemo da pričamo o tome. Allahov Poslanik, ﷺ. tada upita: ‘Zar ste to već našli i osjetili?’
Oni rekoše: ‘Da.’ Allahov Poslanik, ﷺ. reče: ‘To je znak čistog i iskrenog imana.'” (Muslim u Sahihu, 132.)
– Od Osmana ibn Ebul-Asa, r.a., se prenosi da je došao do Allahovog Poslanika, ﷺ. i rekao mu: “Allahov Poslaniče, zaista se šejtan ispriječava između mene i mog namaza, te me zbunjuje (pričinjava sumnju i zbrku) kod učenja u samom namazu.” Allahov Poslanik, ﷺ. odgovori: “U pitanju je šejtan po imenu Hanzeb. Kada osjetiš njegovo prisustvo, zatraži utočište kod Uzvišenog Allaha, dž.š., od njega i tri puta pljuni (bez pljuvačke) na svoju lijevu stranu!”
Osman, r.a., završava ovaj hadis riječima: “Tako sam postupio, pa ga je Allah, dž.š., udaljio od mene.” (Muslim u Sahihu, 3203.)
– Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Šejtan dolazi jednom od vas, pa mu kaže: ‘Ko je stvorio ovo? Ko je stvorio ono?’ Sve dotle dok ne dođe do pitanja: ‘Ko je stvorio tvog Gospodara?’ Kada neko od vas dođe do tog stepena, neka zatraži utočište kod Allaha, dž.š., i neka prestane sa takvim razmišljanjem!” (Buhari u Sahihu, 3276., i Muslim u Sahihu, 134.)
– Ebu Hurejre, r.a., također, prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Kad se počne učiti ezan za namaz, šejtan se udaljava i uzmiče, glasno puštajući vjetar, kako ne bi čuo ezan. Kada se završi sa ezanom, ponovo nastupa i dolazi. Kada se prouči ikamet, ponovno bježi, a kada se završi, prilazi i nastupa tako da se upliće između čovjeka i njegovih misli, govoreći mu: ‘Sjeti se toga i toga’, i tako ga podsjeća na ono čega se, inače, ne bi prisjetio. To ide tako daleko da čovjek, na kraju, ne zna koliko je rekata klanjao. Kada se to dogodi, pa čovjek nije siguran da li je klanjao tri ili četiri rekata, neka na sjedenju učini dvije sehvi-sedžde!’ (Buhari u Sahihu, 1231., i Muslim u Sahihu, 389.)
-Ebu Se’id El-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Kada se nekome od vas pojavi sumnja u namazu, pa nije siguran i ne zna da li je klanjao tri ili četiri rekata, neka odagna tu sumnju i neka temelji svoje mišljenje na onome u što je siguran i neka učini dvije sehvi-sedžde prije nego što preda selam. Ako bude tako klanjao pet rekata, oni će se zauzimati i posredovati za njegov namaz. Ako na taj način bude upotpunio četri rekata, ove dvije sehvi-sedžde će biti poniženje za šejtana.” (Muslim u Sahihu, 571.)
Ovi ajeti i hadisi pojašnjavaju obim i doseg šejtanovog nastojanja da odvede ljude u zabludu i da ih spriječi od činjenja ibadeta svom Gospodaru. To čini putem ubacivanja raznih misli (vesvesa) u njihova prsa. Putevi i načini izbavljenja od šejtanskih napasti koje čini putem vesvese su već ranije objašnjeni. Ovo stanje može toliko da se iskomplikuje da se kod nekih ljudi javlja sumnja kod svakog obavljenog ibadeta, da li ga je obavio ili ne? Naše fokusiranje na ovaj problem ovdje ne ide u tom pravcu da se kritički osvrnemo na ovakve slučajeve. Ono ide u drugom pravcu gdje želimo osvijetliti pitanje: Da li će čovjek biti nagrađen ako se bude borio protiv šejtana i izbjegavao ove misli (vesvese)?
U okviru istraživanja o ovoj temi ne nalazimo jasan i decidan odgovor i stav islamske uleme. Međutim, iz navoda Ibn Tejmijje i Ibn Kajjima El-Dževzijje, rahimehumallah, može se shvatiti da čovjek za takva nastojanja ima nagradu i sevap. To se može shvatiti i iz već navedenih citata iz Kur’ana i sunneta Allahovog Poslanika, ﷺ. o čemu će u daljnem nastavku biti riječi.
U prvom hadisu vidimo kako ashabi Allahovog Poslanika, ﷺ. postavljaju pitanje Allahovom Poslaniku, ﷺ. koje se odnosi na misli (vesvesu) koje nalaze u svojim prsima. Odgovor Allahovog Poslanika, ﷺ. je glasio: “To je znak iskrenog imana.” Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah kaže: “Tj. velika i oštro izražena mržnja prema pojavi i nastupu šejtanskog došaptavanja, odnosno navraćanju na zle misli, i njegovo odstranjivanje iz srca je znak iskrenog imana. Takva osoba je poput borca na Allahovom, dž.š., putu kome je u susret došao neprijatelj, pa mu se suprotstavlja, sve dok ga na kraju ne savlada. Ovo je vid najveće borbe na Allahovom, dž.š., putu, a to je iskren i nepomiješan put poput čistog mlijeka. Iman je postao čistim nakon što je osoba osjetila odvratnost prema šejtanskom došaptavanju i odbacila ga, pa se iman očistio i postao iskren i nepomućen.” (Medžmu’u-l-fetava od Ibn Tejmijja, 282/7.)
Na drugom mjestu Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže: “Ovo šejtansko došaptavanje i navođenje na zlo (vesvesa) je takve prirode da nasrće i napada na srce bez čovjekove volje i izbora. Ako vjernik osjeti odvratnost prema njemu i odagna ga od sebe, njegova mržnja prema tom došaptavanju označava iskreni iman.” (Medžmu’u-l-fetava od Ibn Tejmijje, 108/14.)
Ibn Tejmijje, rahimehullah, također, kaže: “Mnogi islamski učenjaci kažu: ‘Odvratnost i mržnja prema šejtanskom došaptavanju, kao i bježanje srca od njega je vid iskrenog imana. Hvala Allahu, dž.š., što je krajnja granica varke i obmane šejtanove došaptavanje (vesvesa) i navođenje na zlo. Kada šejtani od džina budu pobijeđeni, došaptavaju i navode na zlo. A kada šejtani od ljudi budu pobijeđeni, iznose laži. Šejtanovom došaptavanju su izloženi svi oni koji su okrenuti prema Allahu, dž.š., putem zikra ili nekim drugim načinom. To je neminovno da se dogodi, pa se vjernik mora strpiti i biti čvrst, te ostati ustrajan u onome što inače čini, kao što su učenje zikra i obavljanje namaza. On u tom nastojanju ne smije osjetiti poteškoću i dosadu, pošto će svojom ustrajnošću i revnošću izazvati prekidanje šejtanove varke. Zaista je šejtanova varka slaba.'” (Medžmu’u-l-fetava od Ibn Tejmijje, 608/22.)
Ibn Tejmijje, rahimehullah, u svom drugom djelu kaže: “Šejtanovo došaptavanje prestaje sa učenjem “euze” (traženjem utočišta kod Allaha, dž.š., od prokletog šejtana) i prestankom razmišljanja o tom došaptavanju, te da kaže kada šejtan došapne: “Nisi oprao svoje lice (kod abdesta)!”, “Da, ja sam oprao svoje lice.” Ako mu sine misao i naumpadne u toku namaza da nije zanijetio i da nije donio tekbir, neka sebi u srcu kaže: “Da, ja sam zanijetio i donio tekbir.” On mora čvrsto i stameno stajati na istini i odagnati šejtansko došaptavanje koje joj se suprotstavlja i oponira. Kada šejtan bude vidio njegovu snagu, nepokolebljivost i ustrajnost na putu istine, udaljiće se i otići od njega. U suprotnom, čim šejtan primijeti da prihvata sumnje, nejasne i nesigurne stvari, kao i da sluša i udovoljava šejtanskim došaptavanjima i pomislima, navodiće mu takve stvari i u tolikom obimu u kojem više neće biti u stanju da im se odupre. U tom slučaju, njegovo srce će postati stjecište onoga što mu nadahnjuju i govore od kićenih besjeda šejtani u liku ljudi i džina. Postepeno će, nakon toga, preći na teže stvari, sve dotle dok ga šejtan ne odvede u propast.” (Der’ut-te’arud od Ibn Tejmijje, 318/3.)
Na osnovu navedenog može se zaključiti i reći da će čovjek biti nagrađen ako bude izbjegavao ova šejtanska došaptavanje i bude se borio protiv šejtana iz sljedećih razloga:
1- Allahov Poslanik, ﷺ. je pohvalio osjećaj mržnje i odvratnosti prema ovom šejtanskom došaptavanju koje izaziva sumnje u vjerovanju (akidi) riječima: “… to je čisti i iskreni iman.” Udaljavanje od šejtanskog došaptavanja i neprepuštanje njegovom utjecaju je nerazdvojiv i nužan dio osjećaja mržnje prema ovom došaptavanju.
2- Slijeđenje naredbe Allahovog Poslanika, ﷺ.: “… neka prestane sa tim (došaptavanjem )!”
3- Riječi Allahovog Poslanika, ﷺ. o dvije sehvi-sedžde: “… one (sehvi-sedžde) će biti poniženje za šejtana.” U ovim riječima se krije podsticanje da se šejtan ponizi i prezre. Njegovo ponižavanje, u ovom konkretnom slučaju, biće putem udaljavanja od šejtanskog došaptavanja i neobraćanje pažnje na njega, uz prakticiranje onoga na što je uputio i ukazao Uzvišeni Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, ﷺ. kao što je traženje utočišta kod Allaha, dž.š., od prokletog šejtana i drugo.
4- Tjeskoba, žalost i briga koje pogode vjernika usljed šejtanskog nagovaranja mogu doći pod značenje riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: “Muslimana ne zadesi ni jedna teškoća, bolest, briga, žalost, neprijatnost (bol), tuga, čak i trn koji ga ubode, a da Allah, dž.š., sa tim ne oprašta i čisti njegove grijehe.” (Buhari u Sahihu, hadis br. 5642., i Muslim u Sahihu, hadis br. 2573.)
5- Tu su, također, i riječi Šejhul-islama, Ibn Tejmijje, rahimehullah: “Poput borca na Allahovom, dž.š., putu kome je u susret došao neprijatelj, pa mu se suprotstavlja, sve dok ga na kraju ne savlada. Ovo je (odbacivanje šejtanskog došaptavanja) vid najveće borbe na Allahovom, dž.š., putu.” Iz njegovog poređenja takve osobe sa mudžahidom i opis njegovih napora kao vida najveće borbe na Allahovom, dž.š., putu, može se shvatiti da će ta osoba biti nagrađena za svoja nastojanja. Allah, dž.š., najbolje zna. Neka je salavat i selam na našeg poslanika, Muhammeda, ﷺ. njegovu porodicu i sve ashabe.
Muhammed Salih el-Munedždžid
Vidi manjeDa li islam poznaje klasnu podjelu društva?
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Ljudska društva su kroz historiju upoznala različite oblike i forme klasnih podjela. U nekim od njih klasna podjela je bila tako zasnovana da su postojali vladajući slojevi, vojska, zemljoradnici i robovi. Na temelju takvih podjela u društvu, pojavilo se mnogoviše
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Ljudska društva su kroz historiju upoznala različite oblike i forme klasnih podjela. U nekim od njih klasna podjela je bila tako zasnovana da su postojali vladajući slojevi, vojska, zemljoradnici i robovi. Na temelju takvih podjela u društvu, pojavilo se mnogo nepravde, podjarmljivanja, tlačenja, ekspoloatisanja i zakidanja elementarnih ljudskih prava.
Što se tiče Allahovog, dž.š., zakona, Šerijata, on, apsolutno, ne poznaje takvu podjelu, nego izjednačava prava bogatog i siromašnog, uglednog i onog koji to nije. Jedini temelj na čijoj osnovi dolazi do razlike i nadmetanja za prvenstvo među ljudima u islamu jeste ono što je spomenuto u časnom Kur’anu, gdje Allah, dž.š., kaže: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i od jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (El-Hudžurat, 13.)
U tom smislu su i riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: “O ljudi, uistinu, je vaš Gospodar jedan i vaš (pra)otac je jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, ni nearap nad Arapom, niti bijelac nad crncem, niti crnac nad bijelcem, osim po bogobojaznosti!..” (Ahmed u Musnedu, hadis br. 22391, a on se nalazi u Es-Silsiletus-sahiha, hadis br. 2700.)
Ovo je temelj i osnova na kojem počiva društvo u islamu. Čovječanstvo danas u svojim kosmopolitskim okvirima, i u svojim nagađajućim vizijama pokušava ostvariti jedan od društvenih oblika, ali u tome doživljava neuspjeh. Razlog tog neuspjeha leži u činjenici da ne slijedi jedini ispravni put koji vodi do cilja. To je put ka Allahu, dž.š., i zbog toga što ne staje pod jedinstven Allahov, dž.š., bajrak koji okuplja.
Ljudi koji žive na planeti Zemlji međusobno su povezani različitim oblicima veza. Sve one imaju svoju važnost i privlačnost u njihovim životima.. Tu su rodbinske veze, moć (snaga, sila), novac (bogastvo), a i ono što nastaje iz raspodjele ovih vrijednosti što se oličava kroz pragmatične, ekonomske i druge veze. Položaji i pozicije ljudi, u međusobnim odnosima, kroz historiju se međusobno razlikuju, te jedni imaju prednost nad drugim po ovozemaljskim kriterijima. Zatim dolazi islam da jasno i decidno kaže: “Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.” (El-Hudžurat, 13.)
Odbacujući i prezirući tako sve vrijednosti koje su imale svoju težinu i važnost u dotadašnjem životu ljudi, i zamjenjuje sve to novom vrijednošću koja se direktno crpi i uzima iz Objave i koja je jedina priznata kod Uzvišenog Allaha, dž.š. Radi se o bogobojaznosti koja se manifestira i pokazuje kroz robovanje i činjenje ibadeta Onome koji nema sudruga, djeteta i takmaca, zatim kroz pokornost Njemu u onome što je naredio i klonjenju onoga što je On zabranio, želeći time postiće Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, i Njegov Džennet, i strahujući od Njegove srdžbe i Džehennema. Allah, dž.š., vidi ono što Njegovi robovi rade.
Muhammed Salih el-Munedždžid
Vidi manjeDa li je zabranjeno mokriti stojeći?
Kada je riječ o obavljanja male fiziološke potrebe stojeći, preneseni su naoko oprečni hadisi. Aiša, radijallahu anha, izjavila je: “Ko vam kaže da je Poslanik, ﷺ, obavljao malu fiziološku potrebu stojećke, ne vjerujte mu! Uvijek je to činio čučeći.” (Nesai, Tirmizi i Ahmed, sa ispravnim lancem prenviše
Kada je riječ o obavljanja male fiziološke potrebe stojeći, preneseni su naoko oprečni hadisi. Aiša, radijallahu anha, izjavila je: “Ko vam kaže da je Poslanik, ﷺ, obavljao malu fiziološku potrebu stojećke, ne vjerujte mu! Uvijek je to činio čučeći.” (Nesai, Tirmizi i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Međutim, ove njene riječi nisu kategoričan argument kada je riječ o ovom pitanju. Aiša, radijallahu anha, nije stalno putovala s Poslanikom, ﷺ, i zato je porekla to da je Resulullah, ﷺ, obavljao malu fiziološku potrebu stojeći, ravnajući se prema onome što je znala. Tome u prilog ide Huzejfina, radijallahu anhu, izjava da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom na putu obavio malu fiziološku potrebu stojeći.(Buharija i Muslim.)
Hadisi koji nedvosmisleno zabranjuju obavljanje male fiziološke potrebe stojeći nisu autentični. Omer b. Hattab kaže: “Poslanik, ﷺ, vidio me da obavljam malu fiziološku potrebu stojeći pa mi je rekao: ’Omere, ne obavljaj malu fiziološku potrebu stojeći!’” (Tirmizi, Ibn Madže i Hakim, sa slabim lancem prenosilaca, tvrde imam Tirmizi, Busiri i šejh Albani. Vidjeti Misbahuz-zudžadža, 1/45, i Es-Silsiletud-daifa, 2/337-338.)
Burejda prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, kazao: “Sljedeće tri stvari su ružne navike: obavljanje male fiziološke potrebe stojeći, brisanje čela prije završetka namaza i puhanje na sedždi.” (Taberani u djelu El-Evsat, 6/198. Imam Buharija, Tirmizi i Albani smatraju ga slabim, za razliku od imama Bedruddina Ajnija, koji drži da je vjerodostojan. Vidjeti: Es-Sunenul-kubra, 2/285, od imama Bejhekija, Zadul-mead, 1/173, Umdetul-kari, 3/135, Tehzibut-tehzib, 4/54, Daiful-džamia, str. 373, Irvaul-galil, 1/96-99, i Es-Sunenu vel-mubtedeat, str. 11, od Amra Selima.)
Ibn Munzir tvrdi: “Vjerodostojnim lancima prenosilaca preneseno je da su neki ashabi obavljali malu fiziološku potrebu stojeći, između ostalih: Omer b. Hattab, Zejd b. Sabit, Ibn Omer, Sehl b. Sa’d, Alija, Enes i Ebu Hurejre.”(Vidjeti: El-Evsat, 1/333-334.) Da je to dopušteno, preferirajuće je mišljenje u malikijskoj i hanbelijskoj pravnoj školi, za razliku od hanefijskih i šafijskih učenjaka koji to smatraju pokuđenim. (Vidjeti: El-Medžmu, 2/104, El-Insaf, 1/99, El-Furu, 1/87, Mevahibul-dželil, 1/267, i Hašijetut-Tahavi, str. 35.)
Možemo reći ovako: ako je čovjek siguran da mokraća neće uprskati njegovo tijelo ili odjeću, tada mu je dopušteno obavljanje male fiziološke potrebe stojeći, ali je to, ipak, bolje činiti čučeći, jer tako je u većini slučajeva činio Resulullah, ﷺ, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDAVANJE SADAKE I ČINJENJE DOBROČINSTVA KJAFIRU
Alejkumusselam. Islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko davanja dobrovoljne sadake kjafirima. Razlog ovog razilaženja među učenjacima je to što je sadaka sama po sebi davanje imetka u vlasništvo nekome drugom radi nagrade (sevapa) pa da li musliman ima nagradu ako sadaku da kjafiru? Skupinviše
Alejkumusselam.
Islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko davanja dobrovoljne sadake kjafirima. Razlog ovog razilaženja među učenjacima je to što je sadaka sama po sebi davanje imetka u vlasništvo nekome drugom radi nagrade (sevapa) pa da li musliman ima nagradu ako sadaku da kjafiru?
Skupina učenjaka je na stavu da je uopće dozvoljeno davanje sadake kjafirima, svejedno bili oni zimijje (kjafiri koji plaćaju džizju i žive u muslimanskoj zemlji), ili oni koji su pod ugovorom o neratovanju protiv muslimana, ili kjafiri koji su u ratu protiv muslimana. Ovo je stav hanbelijskog mezheba, zvaničan stav šafija (po nekim učenjacima unutar mezheba) i stav Muhammeda Šejbanija od hanefija.
Dokazi sa kojim dokazuju ovu dozvolu su:
– riječi Uzvišenog: “I hranu su udjeljivali, mada su je i sami željeli, siromahu, jetimu i zarobljeniku” (Ed-Dehr, 8). Kaže Ibn Kudame: “U to vrijeme zarobljenik nije bio osim kjafir”.
– hadis mutefekun alejh u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U svakoj svježoj jetri (živom biću) je nagrada”.
Neki učenjaci, poput hanefijskog učenjaka Haskefija, prave razliku između kjafira zimijja kojima je dozvoljeno davati sadaku i svih drugih kjafira kojima nije dozvoljeno dati sadaku.
Dok šafijski učenjak Šurejbini navodi stav učenjaka Ezre'ija da se dozvola davanja sadake kjafirima ne odnosi na kjafira koji je u ratu protiv muslimana, nego da se odnosi na zimijju, onog koji je pod ugovorom o neratovanju, kjafiru rođaku, kjafiru za kojeg se nadamo da će primiti Islam, kjafiru koji je zarobljen kod muslimana i slično.
Odabrano mišljenje po ovom pitanju, a Allah zna najbolje, je ovo zadnje mišljenje, tj. da je dozvoljeno davati sadaku svim vrstama kjafira osim onim koji su u ratu sa muslimanima. S tim da ovu dozvolu treba ograničiti, kao što to preciziraju neki učenjaci, da ako znamo da će se sa tom sadakom pomoći kjafir u činjenju grijeha prema Allahu, poput toga da će kupiti krst, alkohol i slično, da onda nije dozvoljeno da mu se da sadaka jer to prestavlja pomaganje u griješenju.
A što se tiče činjenja dobročinstva prema kjafirima, to nam je došlo pojašnjeno u kur'anskom ajetu u kojem Uzvišeni kaže: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobročinstvo i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone. Allah zaista voli one koji su pravedni” (El-Mumtehine, 8). Kaže Ibn Kesir u svom Tefsiru navodeći primjer na koga se odnose riječi “prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone”, poput žena i tjelesno slabih.
Takođe, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Esme, radijallahu anha, da joj je došla njena majka koja je bila mušrikinja, pa je ona pitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li da održava rodbinske veze sa njom, pa joj je odgovorio: “Da, održavaj rodbinske veze sa svojom majkom”. A nema sumnje da je jedan od vidova održavanja rodbinskih veza sa roditeljem činjenje dobročinstva prema njemu.
Prema tome, dozvoljeno je da udjeljuješ sadaku toj ženi i da joj činiš dobročinstvo pomagajući joj na raznorazne načine, s tim da to ne smije preći u bliskost i prijateljovanje nego da budeš na distanci sa njom. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje