Što se tiče prvog dijela vašeg pitanja; da li je tečnost koju bljucne dijete čista ili ne, kažemo: Tačno je da tečnost koju povrati velika osoba a tako i dijete nije nečista.
U šerijatskim argumentima ne nalazimo validan dokaz koji jasno i nedvosmisleno ukazuje da je to nečisto. U osnovi svaka stvar je čista sve dok se validnim dokazom ne potvrdi nečistoća. To što je tečnost povračanja odbojna za ljudsku dušu i što ima neugodan miris nije dovoljan razlog da bi se za nju kazalo da je nečista.
Spomenuta stvar (povraćanje i bljuckanje) je nešto što se veoma često dešava, tako da je to bilo nečisto i da je to Allahov Poslanik pojasnio to bi bilo preneseno i zabilježeno u vjerodostojnim predajama.
Da, postoje određeni hadis koji ukazuju da je tečnost povraćanja nečista, ali je vjerodostojnost spomenutih hadisa upitna. Do te mjere da su neki učenjaci spomenuli konsenzus hadiskiheksparata u pogledu ocjene spomenutih hadisa slabim i neprihvatljivim.
Spomenuti hadis glasi: „O Ammare, znaj da je odjeću obavezno oprati od petero: izmeta, mokrača, povračanja, krv i sperme.“
Imam Bejheki je kazao za spomenuti hadis da nema nikakvog utemeljenja.
Poznati hadiskiekspet, hafiz Ibn Hadžer spomenuti hadis ocijenio je slabim.
Šejh Albani je kazao za njega da je žestoko slab-daifdžiden.

Treba naglasiti, da je većina islamskih učenjaka tečnost povraćanja smatrala nečistom. Ovo spominjemo iz razloga da se insan ne iznenadi kada čuje informaciju o tome ili kada vidi da neko praktikuje to mišljenje.
Spomenuta stvar, odabir mišljenja da tečnost povraćanja nije nečista, nikako ne znači da to ne treba uklonuti sa odjeća, ali govorimo o propisu i o onome što proizilazi iz toga. Jer ako kažemo da je to nečisto onda ga je obaveza uklonuti, i ako bi kao takvo bilo na odjeći onaj ko bi klanjao u takvoj odjeći svjesno njegov namaz bi bio neispravan, za razliku od stava da to nije nečisto, a što ne isključuje njegovo uklanjanje sa odjeće.
Što se tiče prekidanja namaza zbog plača djeteta;
Prvo, ako se desi da dijete počne da plače u toku namaza, a nalazi se u neposrednoj blizini majke, nema smetnje da ga majka ili otac uzmu u naručje kako bi ga smirili i da tako nastavi klanjati.
Allahov Poslanik je predvodio ljude u obaveznom (farz) namazu a tokom cijelog namaza nosi je u naručju svoju unuku Umamu, r.a., pa kada bi otišao na sedždu i ruku spustio bih je na zemlju a kada bi se vraćao na kujam uzimao bi je ponovno i držao u naručju. (Buharija i Muslim)
Ako je dijete koje plače dalje od majke, i ako se radi o dobrovoljnom namazu, stvar je mnogo lakša. I nema smetnje ako bi majka prekinula namaz s ciljem da ušuti dijete.
Ako se radi o obaveznom namazu, tada je stvar ozbiljnija, ali opet to ne isključuje opciju prekidanja namaza. Ako će plakane djeteta smetati džematu, ili ako se roditelj boji da bi nešto moglo da našteti djetetu onda nema smatnje da se prekine i farz namaz i da se ušuti dijete. Iako treba napomenuti da je strogo zabranjeno prekidati namaza bez validnog razloga. Tako da ako bi žena klanjala kod kuće, i čula plakanedijeteta, sigurna da mu ništa nije naštetilo, tada neće prekidati namaz, već će ga upotpuniti bez oduživanja sa namazom.
Napomena:
Roditelji bi prije namaza trebali da se maksimalno potrude da poduzmu sve neophodne korake kako dijete u toku namaza ne bi plakalo, ali ako se uz sve poduzete mjere desi da dijete plače, i da time ometa džemat, ili se roditelj boji da je se dijetu desilo nešto, tada nema smetnje da prekine namaza i da ga smiri.

Allah najbolje zna.

Odgovorio: Pezić Elvedin

Na početku želim da vam spomenem da islam poziva da se djeci nadijevaju lijepa imena, pošto će dijete cijeli svoj život biti poznato pod tim imenom i bit će prinuđeno da ga sluša od drugih, prilikom međusobne komunikacije.

Allahov Poslanik kazao je da su Allahu najdraža imena Abdullah i Abdurrahman. (Muslim i dr. od Ibn Omera, radijallahu anhu)

S druge strane, svako ime koje nema pogrdno značenje i nije u koliziji s načelima vjere, u osnovi je dopušteno. Praksa Allahovog Poslanika bila je da je mijenjao imena samo onih ashaba čija su imena imala ružno značenje ili su bila u koliziji s vjerskim načelima. Imam Buhari zabilježio je hadis u kojem je spomenuto da je Poslanik predložio ashabu koji se zvao Huzn – što znači tuga, hrapavost i grubost, da promijeni ime u Sehl – što znači lagano – suprotno njegovom imenu, i kao što je naredio ashabu koji se zvao Abdulhadžer – rob kamena – da promijeni ime u Abdullah.

Što se tiče imena Danija, ono ima svoj korijen i osnovu u arapskom jeziku, u najpouzdanijim rječnicima arapskog jezika, kao što je poznati arapski rječnik Lisanul-Arab u kojem se spominje „دَانِية“ kao opis, pa čak se u Kur’anu na više mjesta spominje ovaj izraz.

Na osnovu spomenutog, ne postoji smetnja da se ženskom djetetu nadjene ime Danija.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Uvažena sestro, u vašem pitanju nedostaju određene stvari koje su veoma bitne za odgovor, a to je da li ste vi nakon saznanja da ste dobili mjesečnicu svjesno nastavili spolni odnos ili ne, i da li ste uopće u toku spolnog odnosa znali za to?

Ako se radi o tome da ste nakon spolnog odnosa shvatili da ste tokom spolnog odnosa dobili mjesečnicu, onda vi nemate zašto da se brinete jer ste to učinili iz neznanja, greškom, a mnogo je argumenata koji potvrđuju da će ovom ummetu biti oprošteno ono što urade iz neznanja, zaborava ili greškom.

Kazao je Allahov Poslanik: “Mom je ummetu oprošteno ono što urade iz greške, zaborava i ono na što budu prisiljeni.” (Ibn Madža, od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a šejh Albani potvrdio je vjerodostojnost ovog hadisa u više svojih knjiga)

Ako se radi o situaciji da ste nakon spoznaje da ste dobili mjesečnicu svjesno nastavili sa spolnim činom, tada je odgovor drugačiji.

Prvo, to je grijeh, zbog jasne zabrane da se spolno opći u toku mjesečnice.

U Islamskom priručniku bračne intime, str. 35, navodi se:

Islam strogo zabranjuje spolni odnos sa ženom dok je u menstruaciji (hajzu) ili u postporođajnom periodu (nifasu). Uzvišeni Allah kaže: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“ (El-Bekara, 222)

Islamski učenjaci o zabranjenosti spolnog općenja sa ženom u mjesečnom ciklusu imaju jednoglasan stav.

Imam Ševkani tvrdi: “Ne postoji razilaženje među učenjacima o zabranjenosti spolnog općenja sa ženom za vrijeme menstruacije.” (Fethul-Kadir, 1/343)

Imam Nevevi zapisao je: “Znaj da naslađivanje ženinim tijelom u hajzu možemo podijeliti na nekoliko vrsta: da čovjek spolno opći sa ženom u tom periodu, što je zabranjeno po jednoglasnom stavu muslimana, a dokaz za to jesu kur’anski ajeti i vjerodostojni hadisi…” (Sahihu Muslim bi šerhil-imam En-Nevevi, 1/474).

Nakon konstatacije da je spolni akt u toku mjesečnice zabranjen, postavlja se pitanje, da li onaj ko to prekrši (učini jasan grijeh) treba da se iskupi posebnim iskupom?

Većina učenjaka smatra da za to ne postoji keffaret – iskup, i da hadisi koji govore o tome nisu vjerodostojni. Čovjek koji počini spomenuti grijeh, po ovom mišljenju, “samo” će se pokajati Allahu zbog prekršaja koji je počinio.

Jedan dio učenjaka smatrao je da je izdvajanje keffareta – iskupa za spomenuti grijeh pohvalno, a ne obavezujuće.

Jedan dio učenjaka smatrao je da je keffaret za spomenuti grijeh obavezan (većina učenjaka hanbelijske pravne škole zastupala je ovaj stav. Od učenjaka današnjice ovaj je stav preferirao šejh Usejmin, kao i Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji. Vidjeti: El-Mugni, 1/243; Eš-Šerh el-mumti, 1/ 479; Fetava el-ledžne ed-daime, 6/93–112)

Smatram da osoba koja svjesno počini ovaj grijeh treba da se iskupi za počinjeni grijeh, i na taj način će izaći iz razilaženja učenjaka, a isto tako, to mišljenje će ostalima (koliko-toliko) zatvoriti vrata za činjenje spomenutog grijeha, pošto živimo u vremenu kada su ljudi u pogledu prekršaja vezanih za poglavlje intime veoma neobazrivi.

Šta je keffaret i koliko iznosi?

U hadisima koji govore o keffaretu – iskupu za spomenuti grijeh Allahov Poslanik je kazao: “Neka udijeli sadaku dinar (zlatnik) ili pola dinara.” (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madža, Ahmed, od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela)

Težina dinara (zlatnika) iznosi približno 4,25 gr zlata.

Rezime: Ako ste za mjesečnicu saznali tek nakon spolnog akta, niste grješni i ne postoji nikakav iskup. Ako ste nastavili spolno općiti i nakon spoznaje da ste dobili mjesečnicu, onda iz predostrožnosti izdvojite sadaku u vrijednost od 4,25 grama zlata kao keffaret – iskup za spomenuti grijeh, uz obavezno pokajanje Uzvišenom Allahu.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Uvažena sestro u vjeri, pošto se iz vašeg pitanja dâ zaključiti da je propis čupanja obrva vama poznat, o tome nećemo govoriti, osim što ćemo potvrditi da je islam strogo zabranio čupanje obrva, pa je u vjerodostojnim hadisima zabilježeno da je Allahov Poslanik prokleo ženu koja to čini i onu kojoj se to čini.

Nakon toga, slijedi pitanje da li je to dopušteno činiti na inicijativu muža?

Pokornost žene mužu uvjetovana je dopuštenošću čina koji muž traži od supruge, što nije slučaj u vašem pitanju. U ovoj situaciji muž traži od žene da se “uljepša” na način koji je vjera strogo zabranila, čak je počinilac tog djela proklet jezikom Allahovog Poslanika.

Kazao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju – Allahu; pokornost je u dobročinstvu.” (Ebu Davud, br. 2625, od Alije, radijallahu anhu, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Ovaj hadis je veliki temelj u poglavlju pokornosti stvorenjima, bez obzira o kome se radilo. Pokornost stvorenjima je u granicama dozvoljenih stvari, nikako u onome što je zabranjeno vjerom.

Savjet: Smatram da vaša majka treba da na lijep i blag način porazgovara s vašim ocem, te mu pojasni da to što čini ne radi kako bi se protivila njemu i njegovim zahtjevima, već zato što je to stvar precizirana vjerom. Također, da se maksimalno potrudi da udovolji njegovim zahtjevima u drugim stvarima, kako bi na taj način pridobila i omekšala njegovo srce.

Napomena: Čudno je stanje onih žena koje praktikuju vjeru, pokrivene su i klanjaju, a tako lahko se upuštaju u spomenuti grijeh, čupanje obrva, a u velikom broju slučajeva to niko od njih ne traži. Na njima je dodatna odgovornost onda kada se neko pozove na njih i njihove postupke, pa to traži od svoje supruge, a dokaz dopuštenosti spomenutog postupka jeste postupak spomenutih žena.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Uvaženi brate, Allaha molim da ti poveća želju za slijeđenjem sunneta Allahovog Poslanika i da te poduči ispravnom razumijevanju Poslanikove prakse.

Tvoje pitanje dotiče se dva vrlo bitna propisa: propisa klanjanja namaza u džematu I dizanja ruku u namazu.

Tačno je da je klanjanje namaza u džematu obaveza punoljetnim muškarcima koji čuju učenje ezana koji bi, kad bi se učio bez razglasa, dopirao do njihovih kuća.

Obaveznost namaza u džematu potvrđuju nam mnogi argumenti iz sunneta Allahovog Poslanika.

Allahovom Poslaniku došao je slijepac i tražio dopuštenje da ne klanja u džematu, već da klanja u kući, jer nije imao vodiča koji bi ga vodio do džamije, pa mu je Allahov Poslanik to dozvolio. Kada se čovjek okrenuo, Allahov Poslanik ga upita: “Čuješ li ti ezan kada se uči?” “Da”, kazao je slijepac. “Obaveza ti je da se odazoveš”, odgovorio je ponovo Allahov Poslanik. (Muslim, od Ebu Hurejre)

U drugim je hadisima Allahov Poslanik spomenuo da je razmišljao o tome da naredi da se prouči ezan, a potom da ode i da popali kuće onih koji se nisu odazvali ezanu. (Buhari i Muslim, od Ebu Hurejre)

Dizanje ruku u namazu je sunnet, po mišljenju izrazite većine islamskih učenjaka, a učenjaci hanefijske pravne škole smatrali su da nije sunnet da se dižu ruke u namazu osim na početnom tekbiru.

Ali, takva radnja, za koju je maksimalno kazano da je sunnet (pohvalan čin), ne smije da bude razlogom da muslimani izbjegavaju jedni druge i da jedni na druge gledaju s prezirom samo zato što su odabrali jedno do dva utemeljena pravna mišljenja.

Imperativ muslimanskog jedinstva i međusobne ljubavi mora da bude daleko iznad toga da bi se rušio sa stvarima koje su pohvalne.

Imami mezheba klanjali su jedni za drugima i nije im smetalo to što su se u pogledu određenih pitanja razišli.

Nažalost, živimo u vremenu kada mnogi muslimani jedni druge kvalificiraju na osnovu spomenutog pitanja, što je, zasigurno, neispravno.

S druge strane, mnogo je muslimana koji skoro ne razumiju ništa od onoga što uče u namazu, ili čine mnogo toga čime dovode u pitanje validnost namaza, i sve to ne vide i ne smatraju bitnim, a obraćaju pažnju na ono čemu prve generacije nisu posvećivale toliku pažnju.

Čudno je da u pogledu vezivanja ruku u namazu skoro da ne postoji vjerodostojna predaja, što ukazuje koliko su pažnje ashabi i oni nakon njih tom pitanju posvećivali pažnje, a danas je to jedna od najatraktivnijih tema u islamskom svijetu i pitanje koje je uzrokovalo velike podjele među muslimanima.

Onda kada su zaboravili na bit i suštinu namaza, a to je skrušenost i to da namaz odvraća od loših djela, posvetili su se sporednim stvarima na koje prve generacije skoro da nisu obraćale pažnju.

Stoga, uvaženi brate, ako se nalaziš na udaljenosti gdje se ezan čuje kada bi se učio bez ozvučenja, tebi je obaveza da klanjaš namaz u džematu bez obzira da li imam i ljudi koji klanjaju u spomenutom džematu dizali ruke u namazu ili ne, a ako prisustvuješ namazu s njima, i dalje možeš da nastaviš s prakticiranjem spomenutih sunneta. Ako u tom džematu ne postoji niko ko diže ruke u namazu, i ako to ljudima pravi pometnju, smatram da nije problem da određeno vrijeme, dok se zbližiš s džematlijama, ostaviš dizanje ruku u namazu. Uzvišeni Allah zna tvoju namjeru.

Allahov Poslanik kazaoje: “Doista se djela vrednuju prema namjerama.” (Buhari i Muslim, od Omera)

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić