Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta ponovio: “Nastradali su oni koji govore izvještačenim glasom. ”

Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom kazao: “Allah prezire čovjeka koji govori izvještačeno, uvijajući jezik poput krave. ”

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi riječi Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: “Najdraži su mi i bit će mi na Sudnjem danu najbliži ljudi lijepog ponašanja, a najmrži su mi i bit će od mene na Sudnjem danu najdalji oni koji brbljaju, i oni koji izvještačeno govore i oholi. ”

Ebu Umama, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: ‘Pojavit će se ljudi što će jesti različite vrste hrane, piti različita pića, oblačiti raznovrsnu odjeću i brbljati – oni su najgori moji sljedbenici. ”

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je brbljanje, ulaganje truda u rimovanje riječi i izvještačeno govorenje, što je odlika onih koji nastoje biti rječiti, pa u tome prelaze granice. Isto tako, pokuđeno je voditi prekomjerno brigu o ne toliko važnim gramatičkim pravilima kada se obraća običnom svijetu.

Drugo, brbljanje, usiljen govor i oholost uzrok su Allahovog prezira prema čovjeku; to vodi u poniženje, prezrenost i zlo.

Treće, neki ljudi govore izvještačeno i oholo, vješto iznoseći argumente, međusobno se nadmećući i hvaleći sami sebe, a to se ne smije raditi; to su osobine oholih, dvoličnih ljudi.

Četvrto, nije pokuđeno uljepšavati govor prilikom hutbi i predavanja, pod uslovom da nema pretjerivanja niti nepoznatih riječi, jer je cilj podstaknuti ljude na pokornost Allahu i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Činjenica je da lijep govor ostavlja traga na ljude. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, hutbe i govori bili su jako djelotvorni: ljudi su plakali a srca su im drhtala. Ovdje se može spomenuti hadis: “Ima govora koji je prava čarolija. ”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Tako mi Allaha, on ne vjeruje! Tako mi Allaha, on ne vjeruje! Tako mi Allaha, on ne vjeruje! “A ko, Allahov Poslaniče?”, upitali su ashabi. “Onaj od čijeg zla nije pošteđen njegov komšija”, odgovorio je on.  Ovaj isti ashab prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka ne uznemiruje komšije! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka počasti svoga gosta! Ko veruje u Allaha i u Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti!”

Ibn Abbas, radijallahu anhu, čuo je Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Nije vjernik onaj ko je sit a njegov komšija gladan. ”

Ibn Omer, radijallahu anhu, kazuje: “Nekada je svakom od nas bilo draže dati svoj imetak drugom muslimanu, a sada je svakome imetak draži od drugih muslimana. Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Koliko će samo biti na Sudnjem danu onih koji će se objesiti o vrat svojih komšija govoreći: ‘Gospodaru, on me ingnorirao i nije me pazio. “‘ .

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ” Utječite se Allahu od zlih komšija koji su stalno nastanjeni u vašoj blizini, za razliku od nomada: oni se često sele. ”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rečeno: “Allahov Poslaniče, jedna žena noću klanja, danju posti, čini dobra djela i udjeljuje milostinju ali uznemiruje komšije!” U njoj nema dobra, ona će biti stanovnik u Vatri”, reče Allahov Poslanik. “A druga žena klanja propisane namaze, udjeljuje kao milostinju nešto bezazleno i nikoga ne uznemiruje”, rekoše prisutni. “Ona će ući u Džennet”, odgovori on.

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, komšija u islamu ima velika prava koja treba poštovati čuvati, čineći dobročinstvo prema njemu koliko god se može.

Drugo, zabranjeno je na bilo koji način uznemirivati komšije.

Treće, između ostalih, prava komšije su da nasloni gredu na zid tvoje kuće, da bez njegove saglasnosti ne sagradiš visoku građevinu koja će ga zakloniti od vjetra i od sunca, da ga ne uznemiruješ neprijatnim mirisima, da ga ne ostaviš na cjedilu … Neka od spomenutih prava spominju se u hadisima čiji su lanci prenosilaca slabi, a o kojima Ibn Hažder, 1O/ 446, kaže: “Mnoštvo lanaca prenosilaca ukazuje na to da je ovaj hadis ipak utemeljen.”

Četvrto, onaj koga njegov komšija bude uznemirivao ima pravo požaliti na njega i javno spomenuti nepravdu koju mu on čini. Ehu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da se neki čovjek požalio: “Allahov Poslaniče, moj me komšija uznemiruje!” ‘Idi i iznesi svoje stvari na put”, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On tako i uradi, pa se narod poče okupljati. “Zbog čega si to uradio?”, upitaše ga. “Zbog komšije koji me uznemiruje. Kada sam ispričao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, šta od njega trpim, zapovjedio mi je da iznesem svoje stvari na put”, odgovorio je onaj čovjek. Narod tada stade proklinjati onog čovjeka: “Allahu, prokuni ga! Allahu, ponizi ga!” Čuvši za to, onaj komšija dođe i obrati se potlačenom: ”Vrati se u svoju kuću. Tako mi Allaha, neću te više uznemirivati!”

U drugoj verziji stoji da se nepravedni komšija požalio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Ljudi me proklinju?” “Allahovo je prokletstvo veće od njihovog”, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a potlačenom komšiji reče: ‘Riješio si svoj problem. ”

Ebu Amir el-Himsi pripovijeda da je Sevban govorio: “Ako dvojica ljudi budu izbjegavali jedan drugog duže od tri dana i umru kao takvi, obojica će nastradati. Ako čovjek bude uznemirivao svoga komšiju toliko da ga prisili da napusti svoj stan, nastradat će.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oni koji odsijecaju lotosovo drvo bit će bačeni u Džehennem naglavačke. ”

Muavija b. Hajda, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upozorenja: “Allah će prevrnuti u vatru onoga ko siječe lotosovo drvo. ” Slične su hadise prenijeli Abdullah b. Hubši i Alija b. Ebu Talih, radijallahu anhum.

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je odsjeći lotosovo drvo.

Drugo, u vezi s odsijecanjem lotosovog drveta, postoji nekoliko mišljenja. Prvo mišljenje je da se prijetnja izrečena u ovom hadisu odnosi na onoga koji u pustinji, iz zabave i bezrazložno, odsiječe lotosovo drvo koje služi putnicima i životinjama kao hlad. Ovo mišljenje zastupa Ebu Davud. Drugo mišljenje, koje zastupa Et-Tahavi, jeste da je ovaj propis derogiran, jer se pouzdano zna da je Urva b. ez-Zubejr, jedan od prenosilaca navedenog hadisa, odsjekao lotosovo drvo kako bi od njega pravio vrata. Hassan b. Ibrahim pripovijeda da je upitao Hišama b. Urvu o sječenju lotosovog drveta, a Hišam je bio naslonjen na Urvinu palaču, pa je rekao: “Zar ne vidiš ova vrata i dovratke? Sve je ovo napravljeno od lotosovog drveta koje je Urva odsjekao na svom imanju, pri tome rekavši: ‘Nema smetnje da se ovo uradi.”‘ Et-Tahavi zapaža: “Urva je bio čestit i učen, pa nikada ne bi postupio suprotno onome što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao. Dakle, hadisi koji zabranjuju sječenje lotosovog drveta derogirani su.” Treće mišljenje je stav imama Es-Sujutija, koji smatra da se zabrana odnosi na sječenje lotosovog drveta u Haremu. On u poslanici Reful-hidr, 2/57, tvrdi: “Prema mome shvatanju, najpreče je reći da se ovi hadisi odnose na sječenje lotosova drveta u Haremu, a to stoji u verziji koju je prenio imam Et-Taberani.” Šejh El-Albani saglasio se sa Es-Sujutijem u ovom pitanju, kako to stoji u djelu Es-Sahiha, 2/ 1 77. Verzija na koju je ukazao Es-Sujuti nalazi se u djelu E/-Evsat (2441) kao predanje Abdullaha b. Hubšija, a koju je El-Albani ocijenio autentičnom, u djelu Es-Sahiha (61 4). Stoga, hadis treba razumjeti u ovom kontekstu, a pozivanje na derogaciju nije ispravno jer je dokaz u onome što je Urva b. ez-Zubejr prenio, a ne u onome što je radio. Možda se zabrana odnosi i na odsijecanje lotosovog drveta koje se nalazi u pustinji, a koje služi kao hlad putnicima i životinjama.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Sevban, radijallahu anhu, prenosi da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Nemoj živjeti na selu jer je život na selu poput života u mezarju!”

Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenio je sljedeći hadis: “Ko bude živio u pustinji ogrubjet će, ko se bude prekomjerno bavio lovom bit će nemaran, a ko posjeti vladara dopast će smutnje. ‘”

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, ljudi su na selima uglavnom zaokupljeni poljoprivredom i žive od nje, pa su zato ushićeni zbog zemlje i mnogo je vole.

Drugo, ne treba živjeti u pustinji i u udaljenim mjestima jer su to mjesta na kojima većinom vladaju neznanje i nemar. Fadlullah el-Džejlani zapisao je u djelu Fadlullahis-Samed, 4/38: “Sela su odvojena od metropola i učenih ljudi te nisu posjećena i u njima su većinom prisutni neznanje i novotarije. Život na selu umrtvljuje čovjeka jer ne prisustvuje nikakvim druženjima ni manifestacijama … ”

El-Munavi, u djelu Fejdul-Kadir, 6/401 , kaže: “Hadis znači da ne treba živjeti u pustinji, daleko od civilizacije, i to je potvrđeno i kur'anskim tekstom. Uzvišeni je Allah u ajetu: ‘Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo .. .’ , dolazak Jusufove braće iz pustinje, istaknuo kao blagodat prema Jusufu i njegovoj porodici. Jedan od Jusufove braće premještanje sa sela u Egipat ubrojio je u Božije blagodati i zahvalio se Gospodaru: ‘Hvala Allahu, Koji me doveo iz zemlje neukih i grubih ljudi u zemlju blagih ljudi i učenjaki”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Jedan ashab prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se sjedi dijelom u hladu, a dijelom na suncu, dodavši da je to mjesto gdje sjedi šejtan.

Burejda, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se sjedi dijelom u hladu, a dijelom na suncu.

Slične su hadise prenijeli Ebu Hurejra i Džabir b. Abdullah, radijallahu anhum.

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je sjediti dijelom u hladu, a dijelom na suncu, jer je to mjsto gdje sjedi šejtan. Toga su stava imami Ahmed i Ishak. U djelu Mesailui-Mervezi, str.223, stoji da se Ishak obratio imamu Ahmedu: “Zabranjeno je da čovjek sjedi dijelom u hladu, a dijelom na suncu.” Na to se imam Ahmed saglasio s njim, pa je lshak konstatirao: “U pouzdanim hadisima stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se sjedi dijelom u hladu, a dijelom na suncu.” Drugo, takav je način sjedenja štetan po zdravlje. Ibn Kajjim el-Dževzijja je u djelu Zadul-mead, 4/242, zapisao sljedeće: “Spavanje na suncu izaziva povećanu temperaturu, a spavanje dijelom na suncu, a dijelom u hladu štetno je.” El-Munavi, 6/35 1, kaže: ” … dakle, takvo je sjedenje štetno jer u tom slučaju dolazi do poremećaja temperature čovjekovog tijela, tim više jer na njega istovremeno djeluju dva suprotna djelovanja.”

Treće, ukoliko čovjek sjedi u hladu, pa se sjena povuče i on dijelom ostane u hladu, a dijelom na suncu, neka se pomjeri u hlad. Ebu Hazim prenosi da ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio kako sjedi na suncu, pa mu je rekao: ‘Premjesti se u hlad. ” Ebu Hurejra prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: ”Ako čovjek sjedi u hladu pa se gena povuće i on dijelom tijela ostane u hladu, a drugim djelom na suncu, neka se pomjeri u hlad. ”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf