Svevišnji Allah rekao je: “I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha. Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (El-Hudžurat, 1 2)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Znate li šta je gibet?” Ashabi odgovoriše: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Gibet je da spominješ svog brata po nečemu što ne bi volio o sebi čuti. ”

Neko primijeti: “A šta ako je istina to što o njemu iznosim?” Ako je istina, ogovorio si ga; ako nije istina, patvorio si ga”, objasni Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.

Ebu Bekra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom hadžu, između ostalog, rekao: “Zaista su vam vaši životi, imeci i čast sveti kao što je svet ovaj dan, koji se nalazi u ovom, svetom mjesecu i kao ovaj sveti grad. Jesam li dostavio?”

Aiša je, radijallahu anha, pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, rekla: “Pa zar ti se sviđa Safijja onako niska?” “Rekla si tako tešku riječ koja, kada bi se stavila u morsku vodu, zamutila bi je “, ljutito joj odvrati Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.

Enes, radijallahu anhu, kazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao: “Na Miradžu, prošao sam pored ljudi koji su imali nokte od olova i njima grebali svoja lica i prsa. Upitao je Džibrila, ko su oni, a on mi je odgovorio: To su oni koji su ogovarali ljude i kaljali njihovu čast. ” Postoji još mnogo hadisa koji govore o gibetu (i oni su mutevatir značenjem).

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, definirao ogovaranje i potvoru i nema potrebe za doobjašnjenjima.

Drugo, zabranjeno je proliti krv drugog muslimana, atakirati na njegov imetak i čast. Svetost njegova života, imetka i časti veća je u Allaha od svetosti grada Meke i mjeseca zul-hidže.

Treće, opisivanje tjelesnih nedostataka omalovažavajući i ismijavajući čovjeka spada u ogovaranje. Tjelesne mahane dozvoljeno je istaknuti samo radi određivanja identiteta osobe, ako je nije moguće odrediti na drugi način.

Četvrto, pored toga što je zabranjeno ogovaranje, zabranjeno je njegovo slušanje i potvrđivanje, a dužnost ga je spriječiti. Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko zaštiti čast svoga brata na dunjaluku, Allah će zaštiti njegovo lice od vatre na Sudnjem danu. ”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, pripovijeda kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Istinoljubivost vodi u dobročindtvo, a dobročinstvo u Džennet. Čovjek govori istinu i postane istinoljubiv. S druge strane, laganje vodi u griješenje a griješenje vodi u Vatru. Čovjek će neprestano lagati, pa će kod Allaha biti upisan kao lažov. “Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko bude imao sljedeća četiri svojstva pravi je licemjer, a ko bude imao neka od njih, licemjer je u toj mjeri: kada mu se nešto povjeri, pronevjeri; kada govori, laže; kada se obaveže, prevari; i kada se svađa, prelazi granice.

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Usnio sam da su mi došla dva čovjeka i rekla: ‘Čovjek kojeg si vidio, a kojem otpada vilica jeste lažov čija se laž prenosi do nakraj svijeta. Onako će biti kažnjavan do Sudnjeg dana. ‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, laž je iskaz o nečemu koji je suprotan istini, svejedno postojala namjera da se slaže ili ne. Razlika je samo u tome što se grijeh ne piše onome ko nije imao namjeru da slaže.

Drugo, laganje je strogo zabranjeno; vjernici su upozoreni da moraju biti oprezni, te da sebi ne smiju dozvoliti da slažu; laganje je povod svakog zla.

Treće, onaj koji namjerno laže, laž mu postaje navika.

Četvrto, laž ima mnogo oblika, kao, naprimjer, pričanje neistinitih snova, vabenje djece i obećanje da će im se dati nešto, a ustvari neće, tvrdnja da se nije gladno, a zapravo jeste, izmišljanje radi zabavljanja mase itd. U tome postoje mnogobrojni hadisi koji su autentični i jasni hadisi.

Peto, En-Nevevi zapaža: “Iako je laž u osnovi zabranjena, dopušteno je slagati u određenim okolnostima, tj. pod uvjetima koje sam objasnio u djelu EI-Ezkar.495 Suština je u tome što je govor sredstvo ostvarenja određenih ciljeva, pa je zabranjeno slagati u ostvarenju pohvalnog cilja, ako se isti taj cilj može ostvariti bez laži. Ali, ako se radi o pohvalnom cilju koji se ne može ostvariti bez laganja, ona je tada dopuštena. Također, ako se radi o cilju čije je ostvarenje dopušteno, laž je dopuštena, a ako se radi o cilju koji se mora ostvariti, onda je dužnost i slagati. Naprimjer, ako se musliman sakrije od silnika koji ga želi nepravedno ubiti ili oteti njegov imetak, dužnost je upitanome slagati i izjaviti da ne zna gdje se traženi čovjek nalazi. Isto tako, ako se kod čovjeka nalazi neki zalog, a neki silnik želi da ga prisvoji, obaveza mu je sakriti i zatajiti informaciju gdje se zalog nalazi. U ovakvim je slučajevima najbolje upotrijebiti dvosmislene izraze, tj. da se pokuša reći istina koju sagovornik neće razumjeti, premda je dopušteno otvoreno slagati. Dokaz da je dopušteno slagati u ovim slučajevima jeste hadis koji prenosi Ummu Kulsum, radijallahu anha, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nije lažac onaj ko laže da bi pomirio zavađene ljude. ‘U Muslimovoj verziji stoji da je Ummu Kulsum kazala: ‘Nisam čula Poslanika, sallallahualejhi ve sellem, da dopušta laganje osim u tri slučaja: u ratu, radi pomirenja zaveđenih ljudi i laganje supružnika jedno drugom.”‘

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da se neki čovjek obratio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Posavjetuj me!” Poslanik mu reče: ‘Nemoj se ljutiti!” Onaj čovjek je nekoliko puta zatražio savjet, a Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, samo je govorio: ‘Nemoj se ljutiti!”
Slične hadise prenose Ebud-Derda i Džarija b. Kudama, radijallahu anhum.
Propisi u vezi s poglavljem:
Prvo, ljutnja je nepoželjna i treba izbjegavati sve što joj prethodi; ona ne donosi dobro.
Drugo, ljutnja je, naime, zabranjena kada se radi o dunjalučkim pitanjima, a poželjna je u slučaju činjenja grijeha. Poznato je da se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ljutio samo onda kada bi vidio da neko prelazi Allahove granice.
Treće, Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučivao da na sljedeći način postupi onaj ko se naljuti. Prva je preporuka da prouči isti'azu. Sulejman b. Sured, radijallahu anhu, pripovijeda da je jednom prilikom sjedio s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, a neka dva čovjeka su se svađali, te se jedan od njih naljutio toliko da su mu vratne žile nabrekle. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ja odista znam koje bi riječi sasvim uništile srdžbu onog čovjeka. Kada bi rekao: ‘Eu'zu billahi mineš-šejtanir-radžim’ stišala bi se njegova srdžba. ” Osnova za to su riječi Svevišnjeg Allaha: “A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna.” (El-E'raf, 200), Druga je preporuka da ništa ne govori. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Kada se neko naljuti, neka ušuti. ”  Treća je preporuka da sjedne ili da legne. Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijeda ovaj hadis: “Kada se neko naljuti a stoji neka sjedne, a ako ni to ne pomogne, neka onda legne. ”   Četvrta je preporuka da se savlada; onaj ko se savlada u srdžbi ima se svrstati u odvažne i hrabre ljude. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom kazao: “Nije snažan onaj koji pobijedi druge ljude u hrvanju, već je snažan onaj koji se u srdžbi savlada. ”
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Sveznajući Allah rekao je: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge!” (El-Hudžurat, 1 2)

Ez-Zubejr b. el-Avvam, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Među vas su se uvukle bolesti prijašnjih naroda: zavidnost i mržnja; mržnja uništava i potire privrženost vjeri. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet ako ne budete vjerovali, a nećete vjerovati ako se ne budete međusobno voljeli. Hoćete li da vam kažem kako ćete postići međusobnu ljubav? Širite selam. ”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čuvajte se sumnjičenja jer je sumničenje, zaista, najlažniji govor. Nemojte prisluškivati i uhoditi jedni druge! Nemojte jedni drugima zavidjeti i jedni druge mrziti! Nemojte jedni drugima okretati leđa! Budite iskreni Allahovi robovi, braća!”

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenio je ovaj hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Nemojte jedni druge mrziti! Nemojte jedni drugima zavidjeti! Nemojte jedni drugima leđa okretati! Budite braća i Allahovi robovi! Nijednom muslimanu nije dopušteno izbjegavati svoga brata duže od tri dana. ”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ”Džennetska se vrata otvaraju ponedjeljkom i četvrtkom, pa svakom čovjeku koji Allahu ne pripisuje druga bude oprošteno, osim dvojici ljudi koji se međusobno mrze, bude rečeno: ‘Sačekajte da se ova dvojica pomire! Sačekajte da se ova dvojica ljudi pomire!”‘

Ebu Ejjub el-Ensari, radijallahu anhu, ripovijeda kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ” Čovjeku nije dozvoljeno izbjegavati svoga brata duže od tri noći, tj. nezamislivo je da se sretnu dvojica muslimana pa da jedan drugom okreću leđa. A bolji je od njih dvojice onaj koji prvi nazove selam. ”

Hišam b. Amir el-Ensari, radijallahu anhu, čuo je Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Muslimanu nije dozvoljeno da ne priča s drugim muslimanom duže od tri noći. Dok su u zavadi obojica su daleko od istine. Onome ko se prvi povrati bit će oprošten prijestup. A ako umru zavađeni, nijedan neće ući u Džennet. U koliko jedan od  njih nazove selam drugome pa mu ovaj ne otpozdravi, melek će mu otpozdraviti, a s onim drugim će se šejtan pozdraviti. ” Postoji još mnogo hadisa koji sc bave ovim pitanjem.

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je da se muslimani međusobno mrze jer ih je Allah nazvao braćom, a braća se međusobno vole, ne mrze se. Allah je vjernicima zabranio sve ono što vodi u neprijateljstvo, mržnju i netrpeljivost. Rekao je: “Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (El-Maida, 91)

Drugo, zabranjeno je da muslimani jedni drugima zavide i žele zlo. Valja znati da su zavist i ljubomora urođena čovjekova svojstva, tj . čovjek ne voli da su drugi bolji od njega u određenim poljima. Postoji više kategorija ljudi kada je riječ o zavisti. Neki ljudi, čineći nepravdu, ulažu napor i trud da određena osoba samo bude lišena određene blagodati, pa djeluju verbalno ili praktično, a dotle drugi djeluju da određena osoba bude lišena određene blagodati te da istu tu blagodat sebi osiguraju. Najgori i najpodliji jesu oni koji žude za tim da neko izgubi stanovitu blagodat ali nemaju interes ni želju da ista ta blagodat potom njima pripadne. I upravo je to zabranjeno, upravo je to grijeh koji je počinio prokleti Iblis. Uzvišeni je Allah okarakterizirao sljedbenike Knjige kao zavidnike: “Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je istina poznata.” (El-Bekara, 1 09)

Treće, vjernicima je zabranjeno da, zarad ovozemaljskih interesa, jedni drugima okreću leđa i prekidaju međusobne veze duže od tri dana. Ako to budu činili, njihova djela Allah neće primati niti će ih uvesti u Džennet.

Četvrto, naređeno nam je da, radi Allaha, budemo braća i da se međusobno pomažemo. Allah nas je počastio ovom, najčvršćom i najljepšem vezom koja postoji: “I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste jedni drugima neprijatelji bili, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prava braća.” (Ali Imran, 103)

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf