Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li učenje rukje utječe na Karina
Alejkumus-selam! Postojanje Karina, stalnog džina pratioca, potvrđuju kur’anski ajeti i hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako, zna se veoma često desiti da Karin bude izvor informacija za sihirbaza. Koliko je meni poznato, a mislim da je veoma bitno da se zna, da bi se spriječiloviše
Alejkumus-selam! Postojanje Karina, stalnog džina pratioca, potvrđuju kur’anski ajeti i hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Isto tako, zna se veoma često desiti da Karin bude izvor informacija za sihirbaza. Koliko je meni poznato, a mislim da je veoma bitno da se zna, da bi se spriječilo djelovanje Karina, dovoljno je učenje jutarnjeg i večernjeg zikra koji mnogi muslimani zapostavljaju. Što se tiče rukje, zna se desiti da tokom dugih učenja rukje, određeni ajeti djeluju na Karina, Allah zna najbolje
Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li je moje oko urokljivo?
Alejkumus-selam! Da, moguće je. Urok je istina, kako se navodi u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a djelovanje uroka osjetili su i pojedini ashabi. Glavnu ulogu u djelovanju uroka igra duša koja može biti zavidna, pokvarena, ljubomorna, radoznala, osvetnička, bolesna, dok se urok odvviše
Alejkumus-selam! Da, moguće je. Urok je istina, kako se navodi u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a djelovanje uroka osjetili su i pojedini ashabi. Glavnu ulogu u djelovanju uroka igra duša koja može biti zavidna, pokvarena, ljubomorna, radoznala, osvetnička, bolesna, dok se urok odvija preko očiju.
Važno je napomenuti da postoje tri vrste uroka i to:
1) urok divljenja i čuđenja,
2) urok zavidnosti,
3) smrtonosni urok.
Allah zna, ali očito je da možete, uz Allahovu dozvolu, da ureknete svojim očima. Vaša želja da nikom ne naudite govori o tome da se ne radi o uroku zavidnosti, hvala Allahu. Na vama je da, kad bilo šta ugledate, posebno ako vam se dopadne, isto i blagoslovite riječima. Inače, urok divljenja i čuđenja jeste ako duša pretjera u divljenju i čuđenju blagodatima datim od Allaha Uzvišenog, tako da će svojom dušom i svojim urokljivim okom tu blagodat pokvariti i nanijeti joj određenu štetu, uz Allahovu dozvolu, ako ta duša ne blagoslovi tu blagodat spominjanjem Uzvišenog Allaha riječima: “Mašallahu, la havle ve la kuvvete illa billah” ili riječima: “Mašallah tebarekallah”, ili riječima: “Allahume barik fihi”.
Kao što se navodi u časnom ajetu u suri El-Kehf: “A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ‘Mašallah!’ – moć je samo u Allaha”. (El-Kehf, 39) Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao: “Urok divljenja može se desiti od strane osobe koja nema zavidnosti u svome srcu, koja je voljena i dobra, pa ako vidi nešto što je zadivljuje, treba da isto blagosloviti dovom.” Dakle, na vama je da, kad bilo šta ugledate, posebno ako vam se dopadne, isto i blagoslovite riječima: “Mašallahu la havle ve la kuvvete illa billah”, ili: “Mašallah tebarekallah”, ili riječima:“ Allahume barik fihi”.
Alejkumus-selam! Da, moguće je. Urok je istina, kako se navodi u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a djelovanje uroka osjetili su i pojedini ashabi. Glavnu ulogu u djelovanju uroka igra duša koja može biti zavidna, pokvarena, ljubomorna, radoznala, osvetnička, bolesna, dok se urok odvija preko očiju.
Važno je napomenuti da postoje tri vrste uroka i to:
1) urok divljenja i čuđenja,
2) urok zavidnosti,
3) smrtonosni urok.
Allah zna, ali očito je da možete, uz Allahovu dozvolu, da ureknete svojim očima. Vaša želja da nikom ne naudite govori o tome da se ne radi o uroku zavidnosti, hvala Allahu. Na vama je da, kad bilo šta ugledate, posebno ako vam se dopadne, isto i blagoslovite riječima. Inače, urok divljenja i čuđenja jeste ako duša pretjera u divljenju i čuđenju blagodatima datim od Allaha Uzvišenog, tako da će svojom dušom i svojim urokljivim okom tu blagodat pokvariti i nanijeti joj određenu štetu, uz Allahovu dozvolu, ako ta duša ne blagoslovi tu blagodat spominjanjem Uzvišenog Allaha riječima: “Mašallahu, la havle ve la kuvvete illa billah” ili riječima: “Mašallah tebarekallah”, ili riječima: “Allahume barik fihi”.
Kao što se navodi u časnom ajetu u suri El-Kehf: “A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: ‘Mašallah!’ – moć je samo u Allaha”. (El-Kehf, 39) Rekao je Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao: “Urok divljenja može se desiti od strane osobe koja nema zavidnosti u svome srcu, koja je voljena i dobra, pa ako vidi nešto što je zadivljuje, treba da isto blagosloviti dovom.” Dakle, na vama je da, kad bilo šta ugledate, posebno ako vam se dopadne, isto i blagoslovite riječima: “Mašallahu la havle ve la kuvvete illa billah”, ili: “Mašallah tebarekallah”, ili riječima:“ Allahume barik fihi”.
Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li je učenje kratkih ajeta na teraviji namazu u skladu sa hanefijskim mezhebom?
Teravih-namaz je sunnet koji muslimani u kolektivnoj formi prakticiraju od vremena Omera b. El-Hattaba, r.a. Muslimani prvih generacija nisu napuštali noćni namaz u ramazanu osim neposredno pred zoru. Mi muslimani u potonjim stoljećima, u brojnim pitanjima, nismo ni blizu prvih generacija, pa tako nviše
Teravih-namaz je sunnet koji muslimani u kolektivnoj formi prakticiraju od vremena Omera b. El-Hattaba, r.a. Muslimani prvih generacija nisu napuštali noćni namaz u ramazanu osim neposredno pred zoru. Mi muslimani u potonjim stoljećima, u brojnim pitanjima, nismo ni blizu prvih generacija, pa tako ni po pitanju noćnog ili teravih-namaza.
Što se tiče postupka dotičnog imama, on je u koliziji sa hanefijskom pravnom školom. Nije mi poznato da je neko od hanefijskih autoriteta smatrao pohvalnim učenje kratkog ajeta na svakom rekatu teravije. Njihova mišljenja nalaze se u kapitalnim djelima hanefijskog fikha i pozivanje na mezheb biva shodno mišljenjima koja su odabrali ovi učenjaci, ne shodno željama i prohtjevima njihovih sljedbenika.
Da bi ove riječi bile potkrijepljene argumentom, navest ćemo neke izjave hanefijskih pravnika po ovom pitanju:
1. Kaže imam Es-Serhasi (šejhul-islam u hanefijskoj pravnoj školi): “Sunnet je proučiti cijeli Kur’an (hatmu) na teravih-namazu.” Potom kaže: ”Prenosi Hasan (ibn Muhammed eš-Šejbani, učenik Ebu Hanife) da je Ebu Hanife rekao: ‘Imam treba učiti na svakom rekatu deset ajeta ili približno tome i to je bolje, jer je sunnet proučiti hatmu.’” (Vidjeti : El-Mebsut, 2/146)
Učenje deset ajeta koje spominje imam Ebu Hanife odgovara učenju jedne stranice na svakom rekatu, tako da bi se svake večeri proučio po jedan džuz, što je hatma za trideset dana.
2. Kaže imam Ez-Zejlei: “Sunnet je proučiti hatmu. Teravija u ramazanu ima oko 600 rekata, a broj ajeta je oko 6.000 i nešto. Ako imam bude učio svake večeri oko 10 ajeta, proučit će cijeli Kur’an. Imam na teraviji neće dozvoliti da zbog lijenosti džematlija barem jedanput ne prouči hatmu.” (Vidjeti: Tebjinul-hakaik, 1/179)
3. Imam Ibnul-Humam kaže: “Prenosi Hasan (ibn Muhammed eš-Šejbani, učenik Ebu Hanife) da je Ebu Hanife rekao: “Imam treba učiti na svakom rekatu deset ajeta ili približno tome. Teravija u ramazanu ima oko 600 rekata ili 580, a broj ajeta u Kur’anu je nešto preko 6.000.”
4. U djelu El-Bahrur-raik, 2/74, stoji: “Imam na teravih-namazu neće dopustiti da zbog lijenosti džematlija barem jedanput ne prouči hatmu i završit će 27. noći zbog toga što je to Noć kadra (Lejletul-kadr) i što je veliki broj klanjača u džamijama. Ako, pak, prouči dvije hatme, lijepo je postupio, a najbolje je proučiti hatmu svakih deset dana.”
5. U djelu El-Fetava el-Hindijje, 1/117, stoji: “Sunnet je na teraviji proučiti hatmu jedanput, i to se neće ostavljati zbog lijenosti ljudi. Ako se hatma završi devetnaestog ili dvadeset prvog dana, u narednim noćima će se i dalje klanjati teravija, jer je klanjanje teravije sunnet.”
U ovom smislu govore svi hanefijski učenjaci iz različitih stoljeća, niko od njih nije pohvalio ono što čine pojedinci koji predvode ljude na noćnom namazu. Neki od njih prouče ajet koji se sastoji od tri arapska harfa (elif-lam-mim), potom učine ruku’.
Pored toga, nije propisano na teravih-namazu brzo klanjanje bez upotpunjavanja ruku’a i sedždi, to je oprečno svim hadisima u kojima se opisuje noćni namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah traži od nas smirenost u namazu, ne puko gimnasticiranje koje umara ljude. Namaz, ustvari, predstavlja odmor za vjernika. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je mujezinu Bilalu: “Uči ikamet, o Bilale, odmori nas namazom.” (Ebu Davud)
Pored toga, nije sporno skratiti učenje na teraviji, ali ne na način kojem su pribjegli pojedinci čiji namaz nalikuje na sve osim na ibadet Uzvišenom Stvoritelju.
Na pitanje odgovorio: dr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeŠta se uči na dženaza namazu? Uči li se fatiha na dženazi?
Učenje Fatihe na dženazi legitimno je i ispravno. Imam Buharija zabilježio je sljedeću izjavu Talhe b. Abdullaha b. Avfa: “Klanjao sam s Ibn Abbasom dženaza-namaz pa je proučio Fatihu i rekao: ’Neka znaju da je učenje Fatihe sunnet.’” Na osnovu ovog predanja imam Buharija naslovio je poglavlje: Učenviše
Učenje Fatihe na dženazi legitimno je i ispravno. Imam Buharija zabilježio je sljedeću izjavu Talhe b. Abdullaha b. Avfa: “Klanjao sam s Ibn Abbasom dženaza-namaz pa je proučio Fatihu i rekao: ’Neka znaju da je učenje Fatihe sunnet.’” Na osnovu ovog predanja imam Buharija naslovio je poglavlje: Učenje Fatihe na dženaza-namazu. Poznati ashab Ebu Umame govorio je: “Sunnet je na dženaza-namazu nakon prvog tekbira proučiti Fatihu, tiho u sebi.” (Nesai i Tahavi. Imam Nevevi i Ibn Hadžer ovo predanje smatraju ispravnim.)
Vidi manjeNavedena predanja ukazuju da je učenje Fatihe na dženazi sunnet, tim prije jer kada ashab kaže da je nešto sunnet, to se odnosi se na Resulullahov, ﷺ, sunnet, po mišljenju većine učenjaka islamske jurisprudencije. (Vidjeti: El-Kifajetu fi ilmir-rivaja, str. 421, El-Mustedrek, 1/510, El-Medžmu, 5/191, Fethul-Bari, 3/204, Et-Telhis, 3/1237, Tedribur-ravi, 1/188.)
Kada je riječ o tome, imam Šafija zapaža: “Kada ashab kaže da je nešto sunnet, onda pod time misli na Poslanikov, ﷺ, sunnet.” (Vidjeti: El-Umm, 1/271.)
Kada je riječ o učenju Fatihe u skupnom namazu, o tom pitanju postoji veliko razilaženje među islamskim učenjacima. Ispravnije je, a Allah najbolje zna, da ovu suru treba učiti na svim namazima, jer je tako naređeno u vjerodostojnim hadisima. O pitanju je bilo opširnijeg govora u našoj knjizi Svojstva Poslanikovog, ﷺ, namaza od abdesta do zikra, str. 87-99 – prvo izdanje, odnosno str. 138-154 – drugo, dopunjeno izdanje.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Da li je dopušteno klanjanje dženaza-namaza u mezarju?
Najbolje je dženaza-namaz klanjati na posebnom, predviđenom mjestu za to. Tako je Allahov Poslanik, ﷺ, pretežno činio. (Vidjeti: Zadul-mead, 1/500.) Dopušteno je klanjanje dženaza-namaza u džamiji i na svakom drugom mjestu na kojem je dopušteno obavljanje propisanih namaza, i to je stav većine učenjviše
Najbolje je dženaza-namaz klanjati na posebnom, predviđenom mjestu za to. Tako je Allahov Poslanik, ﷺ, pretežno činio. (Vidjeti: Zadul-mead, 1/500.)
Vidi manjeDopušteno je klanjanje dženaza-namaza u džamiji i na svakom drugom mjestu na kojem je dopušteno obavljanje propisanih namaza, i to je stav većine učenjaka, tvrdi Nevevi u djelu El-Minhadž, 7/35. Imam Muslim, 7/35/973, zabilježio je da je Poslanik, ﷺ, klanjao dženaza-namaz Suhejlu b. Bejda i njegovom bratu u džamiji. Kada je riječ o klanjanju propisanih ili dobrovoljnih namaza na mezarju, to je zabranjeno po odabranom mišljenju islamskih učenjaka. U tom pogledu nema razlike između starih i novih mezarja, između mezarja muslimana i nemuslimanskog groblja. (Vidjeti: El-Insaf, 1/489, i El-Muhalla, 4/30.)
Dokaz za to jesu brojni hadisi u kojima Resulullah, ﷺ, proklinje one ljude koji uzimaju kabure svojih poslanika za musallu, mjesto gdje će obavljati namaz.
Kada je riječ o klanjanju dženaza-namaza u mezarju, islamski učenjaci imaju dva mišljenja.
Prvo, klanjanje dženaza-namaza u mezarju pokuđeno je, i to je stav nekih hanefijskih pravnika, malikijskih i šafijskih učenjaka i jedan stav u hanbelijskoj pravnoj školi. (Vidjeti: Bidajetul-mudžtehid, 1/238, El-Medžmu, 5/231, El-Insaf, 1/490, i El-Bahrur-raik, 2/209.) Većina ovih učenjaka koristi sljedeće argumente.
1. Ebu Seid Hudri prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Zemlja je sva čista za obavljanje namaza, osim mezarja i kupatila.” (Tirmizi, 2/229/317, Ibn Hibban, 6/92/2321. Ispravno je da navedeni hadis ima slab lanac prenosilaca, i mursel je. Tako tvrde: imam Tirmizi, Darekutni, Bejheki, Ibn Abdulberr, Nevevi i Ibn Hadžer. (Vidjeti: Et-Temhid, 5/220-221, Hulasatul-bedril-munir, 1/150-151, Et-Telhisul-habir, 2/455-456, Tuhfetul-ahvezi, 2/231.)) Druga skupina islamskih učenjaka smatra da je ovaj hadis dobar, odnosno vjerodostojan. Vidjeti: Iktidaus-siratil-mustekim, 2/189, Fethul-Bari, 1/529, i Sahihul-džamia, 1/536/2767.)
2. Hasan Basri prenosi od Enesa b. Malika da je rekao: “Poslanik, ﷺ, zabranio je klanjanje između kabura.” (Ibn Hibban, 6/88/2315, Ibn Ebu Šejbe, 7/156/7583. Preferirajuće mišljenje jeste da ovaj hadis prenosi Hasan Basri od Poslanika, ﷺ, a ne Enes.) I pored svoje slabosti, ovaj se hadis suprotstavlja vjerodostojnim predanjima koja ćemo spomenuti kao dokaze kojima se rukovode pobornici drugog mišljenja. Ako, pak, prihvatimo vjerodostojnost ovog i prethodnog hadisa, kazat ćemo da se odnose na propisane i dobrovoljne namaze, a ne na dženaza-namaz, usklađujući tako dvije naoko oprečne argumente.
3. U drugoj verziji stoji: “Poslanik, ﷺ, zabranio je klanjanje dženaza-namaza između kabura.” (Taberani u djelu El-Evsat, 6/6/5631, i Dija u djelu El-Muhtara, 5/245-246.) Spomenuti dodatak “dženaza-namaza” izniman je, a hadis je u osnovi slab, što je već objašnjeno. Ovaj dodatak prenio je samo Husejn b. Jezid, dok su drugi prenosioci iz njegove generacije hadis prenijeli bez dodatka. Dokaz više da je ova verzija neprihvatljiva jeste činjenica da je Husejn b. Jezid nepouzdan kod hadiskih stručnjaka. (Vidjeti: El-Džerhu vet-tadil, 3/67, i Tehzibul-kemal, 3/501.)
4. Prenosi se da je Enes b. Malik mrzio klanjanje dženaza-namaza u mezarju. (Ibn Ebu Šejbe, 7/156/7586, i Ibn Munzir u El-Evsatu, 5/418, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Asarus-sahaba, 2/557.) Međutim, mišljenje Enesa b. Malika je u koliziji s jasnim i vjerodostojnim hadisima i postupcima drugih ashaba.
5. Analogno propisanim namazima zabranjeno je, kažu ovi učenjaci, klanjanje dženaza-namaza u mezarju. Međutim, postoji očita razlika između dvije vrste namaza. Propisani namazi ne klanjaju se u mezarju niti prema mezarju iz razloga da od njega ljudi ne naprave džamiju, za razliku od dženaza-namaza koji je bolje klanjati izvan džamije.
Drugo, klanjanje dženaza-namaza u mezarju dopušteno je, i ovo je stav hanbelijskih i zahirijskih pravnika. (Vidjeti: El-Muhalla, 4/32, i El-Insaf, 1/490.) Ovi učenjaci rukovode se sljedećim argumentima.
1. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, jednoj ženi crnkinji klanjao dženaza-namaz na kaburu, i to nakon što je ukopana. (Buharija, 3/243/1337, i Muslim, 7/23/956.)
2. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, ﷺ, došao kod svježe humke, poredao ljude u saffove i klanjao dženaza-namaz donijevši četiri tekbira. (Muslim, 7/22/954, i Ibn Hibban, 7/369/3102.)
3. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, ﷺ, klanjao dženaza-namaz na kaburu. (Muslim, 7/23/955.)
Imam Ahmed kaže: “Namaz na kaburu prenosi se u šest vjerodostojnih hadisa.” (Vidjeti: El-Mugni, 2/385.)
4. Nafia kaže: “Klanjali smo dženaza-namaz Aiši i Ummu Selemi u sredini medinskog mezarja, između kabura. Ebu Hurejre je predvodio namaz; Ibn Omer prisustvovao je dženazi.” (Abdurrezzak, 3/525/6570, Ibn Munzir, 5/416, Bejheki, 2/435, Taberani, 23/29/72, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Asarus-sahaba, 2/556.)
5. Prenosi se da je Omer b. Abdulaziz klanjao na kaburu. (Vidjeti: El-Evsat, 4/417.)
Spomenuvši hadise u kojima Poslanik, ﷺ, zabranjuje obavljanje namaza u mezarju, Ibn Hazm je zapisao: “Svi ovi argumenti vjerodostojni su, i neispravno je obavljanje namaza u mezarju, osim dženaza-namaza, njega je dopušteno klanjati na tom mjestu.” (Vidjeti: El-Muhalla, 4/32.)
Neki islamski učenjaci smatraju da se klanjanje dženaza-namaza odnosi samo na vladara. (Vidjeti: El-Mebsut, 2/67.) Međutim, za ovu tvrdnju ne postoji jasan argument. U Ibn Abbasovom, radijallahu anhu, predanju stoji da su ashabi klanjali s Poslanikom, ﷺ, na kaburu, i to je najjasniji argument o ovom pitanju. (Vidjeti: Sahihu Ibn Hibban, 7/357.) Spomenuvši Ibn Abbasovo predanje u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, klanjao dženaza-namaz na kaburu, Ibnul-Hummam, poznati hanefijski učenjak, kaže: “Nemoguće je odbiti ovaj hadis, osim ako kažemo da toj osobi prethodno nije klanjana dženaza-namaz, a to je nepojmljivo kada je riječ o ashabima.” (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 2/121.)
Prioritetnije mišljenje
Nakon navedenih dokaza i diskusije o njihovoj autentičnosti vidimo da je drugo mišljenje utemeljeno na jačim argumentima. Vjerodostojni hadisi i praksa nekih ashaba ukazuju na osnovanost dženaza-namaza u mezarju. Dženaza-namaz oblik je dove za mejita, i zato ju je dopušteno klanjati na tom mjestu. Budući da se propisani i dobrovoljni namazi sastoje od ruku’a i sedžde, za razliku od dženaza-namaza, šerijat je zabranio njihovo obavljanje na kaburu zatvarajući time vrata širku. Ipak, dženaza-namaz bolje je klanjati izvan mezarja, jer je Poslanik, ﷺ, većinom tako radio, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Da li prestaje biti musliman onaj ko propusti nekoliko džuma namaza?
Pitanje izostavljanja namaza jedno je od značajnih pitanja u islamu. Onaj ko obavlja namaz treba se nadati Božijoj milosti. A onaj ko ne obavlja namaz prekinuo je vezu s Allahom, džellešanuhu, i posljedice će sam snositi; Allahu to šta on čini neće nimalo nauditi. Džuma-namaz stroga je dužnost svakoviše
Pitanje izostavljanja namaza jedno je od značajnih pitanja u islamu. Onaj ko obavlja namaz treba se nadati Božijoj milosti. A onaj ko ne obavlja namaz prekinuo je vezu s Allahom, džellešanuhu, i posljedice će sam snositi; Allahu to šta on čini neće nimalo nauditi. Džuma-namaz stroga je dužnost svakog muslimana, i onaj ko izostavlja ovaj namaz smatra se velikim grešnikom (neki učenjaci, dokazujući to Poslanikovim, ﷺ, hadisima, kažu da je onaj ko ne klanja izašao izvan okvira islama).
Vidi manjeHadis koji ste naveli: “Ko, neopravdano, tri put zaredom, propusti džuma-namaz, Allah će mu zapečatiti srce!” zabilježili su Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai, i on je, prema šejhu El-Albaniju, prihvatljiv. Znano je da hadisi jedni druge objašnjavaju, pa imamo drugi hadis u kojem stoji: “Ko, neopravdano, tri put zaredom, propusti džuma-namaz, bit će upisan u kategoriju dvoličnjakâ!” (Et-Taberani; ovaj je hadis prihvatio muhadis ovog vremena šejh El-Albani). Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: “Ko izostavi tri džume zaredom, takav je odbacio islam za leđa svoja!” (Ebu Ja‘la)
U vezi sa značenjem hadisa: “…Allah će mu zapečatiti srce”, tu je objašnjenje imama El-Munavija: “…i ove Poslanikove, ﷺ, riječi znače da će Uzvišeni Allah učiniti da srce tog čovjeka prekrije koprena, pa će mu uskratiti Svoju dobrotu, dati da u njemu prevlada neznanje, osorost i bezosjećajnost, ili će učiniti da u njegovu srcu bude licemjerstvo” (Fejdul-Kadir). A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Može li se namaz spojiti a da se ne klanja u džematu?
Svevišnji Allah dao je Resulullahovu, ﷺ, ummetu olakšicu kraćenja i spajanja namaza na putu. Dakle, čovjek koji putuje izvan svog mjesta (i taj se njegov put u običajnom pravu njegova naroda naziva putovanjem), ima pravo na kraćenje i spajanje namaza. Svevišnji Allah rekao je: “Nije vam grijeh da moviše
Svevišnji Allah dao je Resulullahovu, ﷺ, ummetu olakšicu kraćenja i spajanja namaza na putu. Dakle, čovjek koji putuje izvan svog mjesta (i taj se njegov put u običajnom pravu njegova naroda naziva putovanjem), ima pravo na kraćenje i spajanje namaza. Svevišnji Allah rekao je: “Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kad se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji” (En-Nisa, 101).
Vidi manjeKad je Omer, radijallahu anhu, rekao Božijem Poslaniku, ﷺ, da više ne postoji strah od nevjernika, pa možda ne bi trebalo kratiti namaz, Resulullah, ﷺ, kazao je: “Skraćivanje namaza milost je Allahova spram vas, pa prihvatite Njegovu milost” (Muslim, En-Nesai, Ibnul-Džarud, Ibn Huzejma i brojni drugi muhadisi).
Namaz se može spojiti a da se ne obavi u džematu. No, ako se čovjek zadesi tamo gdje se uspostavi džemat, klanjat će u džematu pa će poslije tog, obavljenog namaza klanjati namaz koji slijedi, spajajući ih. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Kako se redaju safovi, sa koje strane?
Brojni su hadisi koji govore o uspostavljanju safova, a ovdje ćemo navesti samo neke. Enes, radijallahu anhu, prenio je da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Poravnajte vaše safove, zaista je poravnavanje safova dio cjelovitosti i potpunosti namaza” (El-Buhari i Muslim). Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosiviše
Brojni su hadisi koji govore o uspostavljanju safova, a ovdje ćemo navesti samo neke. Enes, radijallahu anhu, prenio je da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Poravnajte vaše safove, zaista je poravnavanje safova dio cjelovitosti i potpunosti namaza” (El-Buhari i Muslim).
Vidi manjeEbu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, ﷺ, govorio: “Ispravite safove, odista to namazu daje ljepotu” (El-Buhari).
Džabir b. Semura, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Resulullah je, ﷺ, izašao pred nas i rekao: ‘Zar se nećete poredati u safove, kao što se meleki redaju kod svog Gospodara?’ Upitali smo: ‘Allahov Poslaniče, a kako se meleki poredaju u safove kod svog Gospodara?’ ‘Upotpune prve safove i zbiju se u njima’, odgovori Poslanik, ﷺ” (Muslim).
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, govorio: “Zbijte safove, poravnajte ramena, popunite praznine, ne ostavite mjesta za šejtana, blago dotičite ruke svoje braće klanjača; ko sastavi saf, neka ga Allah sastavi sa Sobom, a ko prekine saf, neka ga Allah od Sebe odvoji!” (Ebu Davud i Ahmed). Ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Ne smijem dopustiti postojanje praznina u safovima” (Et-Taberani).
Safovi se uspostavljaju tako što muktedije spajaju ramena i nožne članke. Tako su, klanjajući za Resulullahom, ﷺ, ashabi činili. A hadis na koji ste ukazali zabilježili su Ebu Davud i Ibn Madža, preko Aiše, radijallahu anha, da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Allah i Njegovi meleki blagosiljaju desnu stranu safa.” Ali je ovaj hadis, u ovom obliku, slab, kako to kažu El-Bejheki i El-Albani. Ispravno je da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Allah i Njegovi meleki blagosiljaju one klanjače koji popunjavaju praznine u safu” (El-Bejheki).
U vezi s vrijednosti desne strane nad lijevom, šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, kaže da je “vrednije stati na desnu stranu safa samo u slučaju da u odnosu na imama s obje strane stoji isti broj ljudi”. Dakle, ako u odnosu na imama s lijeve strane stoji manje ljudi, u tom slučaju nije bolje stati na desnu stranu safa. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Je li ispravno klanjati namaz iza osobe koja nezna tedžvidska pravila?
Vi ste postavili važno pitanje! Treba znati da veliku nagradu zaslužuje čovjek koji ispravno uči veličanstveni Kur’an, Božiju knjigu. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Ko prouči harf iz Allahove knjige, imat će zbog toga upisano dobro djelviše
Vi ste postavili važno pitanje! Treba znati da veliku nagradu zaslužuje čovjek koji ispravno uči veličanstveni Kur’an, Božiju knjigu. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Ko prouči harf iz Allahove knjige, imat će zbog toga upisano dobro djelo, a za dobro djelo Allah će dati deseterostruku nagradu. Ne kažem da je Elif-Lam-Mim jedno slovo. Naprotiv, to su tri slova: elif je slovo, lam je slovo i mim je slovo” (Et-Tirmizi, El-Bejheki i neki drugi muhadisi. Šejh El-Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim). Ovaj je hadis dovoljan kao poticaj da se časni Kur’an redovno čita.
Potrebno je poznavati ishodište harfova, te ih pravilno izgovarati učeći Kur’an, na dnevnim i noćnim namazima, bez razlike. Kad je posrijedi učenje u namazu (prvenstveno se misli na učenje El-Fatihe, jer je njezino učenje rukn, sastavni dio namaza), islamski su učenjaci kazali da griješenje uslijed kojeg se mijenja značenje – utječe na ispravnost namaza. Naprimjer, kad bi imam, umjesto da prouči: “Ijjake na‘budu ve ijjake neste‘in”, proučio: “Ijake na‘budu ve ijake neste‘in”, bez tešdida na harfu “ja”, njegov bi namaz bio u pitanju, kao i namaz onih koji pristaju za njime, jer ovako proučen, ajet znači: zrake Tvog sunca obožavamo i od zraka Tvog sunca pomoć tražimo! Imam El-Kurtubi, rahimehullah, u tefsiru “El-Džamiu li ahkamil-kur’an” kaže: “…jednom riječju, izostavljanje tešdida u riječi ‘ijjake’ drastično mijenja značenje. Prema stavu imama Šafija i još nekih učenjaka, nije ispravan namaz onog čovjeka koji riječ ‘ijjake’ izgovori bez tešdida, to jest, ne naglašavajući slovo ‘ja’, pa izgovori: ‘Ijake na‘budu…’ Neki učenjaci vele: ‘Ako čovjek ovaj ajet namjerno prouči na pogrešan način, bojati se da je počinio širk, jer ajet, proučen na ovaj način, znači: zrake Tvog sunca obožavamo i od zraka Tvog sunca pomoć tražimo!’ Allah nas sačuvao!”
Islamski autoriteti, rahimehumullah, nemaju istovjetan stav o pitanju je li učenje po tedžvidu uvjet ispravnosti namaza. Preteže stav onih učenjaka da je ispravan namaz čovjeka koji ne primjenjuje tedžvidska pravila, kao, naprimjer, idgam, dužine, iklab, hems, i tako dalje. To je stav šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullah.
Oko značenja hadisa koji ste naveli: “Imami će vam klanjati, pa ako budu ispravno klanjali, korist je i vama i njima, a ako budu pogriješili, vama je korist, a njima šteta” postoji razilaženje među islamskim učenjacima. Neki kažu da hadis znači: ako budu klanjali pravovremeno, korist je i vama i njima, a ako budu klanjali poslije isteka namaskog vremena, vama je korist – klanjat ćete kod kuće, navrijeme i s njima u džamiji, a njima je šteta. Ovo je tumačenje preferirao Ibn Bettal, rahimehullah, pozivajući se na dobar hadis koji su zabilježili En-Nesai i neki drugi muhadisi, a u kojem stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Možda će u vaše vrijeme neki ljudi obavljati namaz poslije isteka namaskog vremena. Ako to doživite, vi klanjajte kod kuće, u namaskom vremenu, a zatim klanjajte s njima, i neka vam taj, potonji, namaz bude nafila.” Postoje i neka druga tumačenja. Značenje ovog hadisa ni u kojem slučaju ne može se protegnuti na one imame koji griješe prilikom učenja El-Fatihe u toj mjeri da se mijenja značenje Božijih riječi. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjeKaburska patnja
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka su salavati i selami na Njegovog odabranog poslanika i miljenika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve sljedbenike do Sudnjega dana. Patnja i užitak u kaburu istina su koju potvrđuju brojni hadisi, a na nju ukazuje i kur’anski ajet u kojem Uzvišeniviše
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka su salavati i selami na Njegovog odabranog poslanika i miljenika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve sljedbenike do Sudnjega dana.
Patnja i užitak u kaburu istina su koju potvrđuju brojni hadisi, a na nju ukazuje i kur’anski ajet u kojem Uzvišeni Gospodar, govoreći o faraonu i njegovim sljedbenicima, kaže: “Vatra kojoj se jutrom i večeri izlažu, a kada nastupi Čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!’” (Gafir, 46) U ovom ajetu Svemogući Gospodar potvrđuje postojanje patnje prije nego što nastupi Čas, tj. Sudnji dan, a to je upravo patnja u kaburu. Istina je i da sva stvorenja koja su u blizini kabura, osim ljudi i džina, čuju glasove onih koji se muče u svojim kaburima. U hadisu Enesa b. Malika, radijallahu anhu, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek bude spušten u svoj kabur, a njegovi pratioci od njega odu…”, a zatim kaže: “…a nevjernik ili munafik bit će upitan: ‘Šta si govorio o ovom čovjeku?’, a on će reći: ‘Ne znam, govorio sam ono što je i drugi svijet govorio!’ Pa će mu se reći: ‘Ne znao i ne mogao znati!’ Zatim će biti udaren gvozdenim maljem između ušiju, pa će vrisnuti tako da će ga čuti oni koji su u njegovoj blizini, osim ljudi i džina.” (Buhari, br. 1338)
U drugoj predaji navodi se da su kod Aiše, radijallahu anha, ušle dvije jevrejske starice te su spomenule patnju u kaburu, ali im Aiša nije vjerovala nego je o tome pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je kazao: “Istinu su rekle. Doista se oni (stanovnici kabura) kažnjavaju patnjom koju čuju sve životinje!” Aiša dalje kazuje: “Nakon toga, Allahov Poslanik redovno se, u svojim namazima, utjecao od kaburske patnje.” (Buhari, br. 6366, i Muslim, br. 586)
Boravak i cvrkut ptica u nevjerničkom groblju ne negira postojanje kaburske patnje, niti to da one čuju glasove mučenih u kaburima. Kaburska patnja ulazi u domen gajba u koje mu’min vjeruje, jer je putem šerijata o tome obaviješten. Kada bi Uzvišeni Allah dao da postoje vidljivi i osjetilni znakovi kaburske patnje, koje svako vidi i primjećuje, to više ne bi bilo u okviru gajba i vjerovanje u nju ne bi imalo svoju posebnost i odliku. Uzvišeni Allah odredio je da to bude skriveno kako bi se oni koji vjeruju razlikovali od onih koji ne vjeruju.
Uz to, ptice i druge životinje ne plaše se tih glasova, jer nisu njima usmjereni i ne tiču ih se, kao što čuju drugu buku i galamu, poput zvukova automobila, aviona i sl., a ne plaše se i ne bježe. Razlog njihove smirenosti jeste to što su naviknute na te zvukove, a nisu njima izravno usmjereni.
Pogledajmo, naprimjer, golubove u Mekanskom i Medinskom haremu, ezan se uči glasno putem ozvučenja tako da se čuje kilometrima, ali oni ostaju potpuno mirni i neuplašeni, međutim, kada bismo izravno na njih podigli glas, uplašili bi se i odletjeli. Isto tako, trava i zelenilo koje raste na tim grobovima nema veze sa patnjom ili užitkom koji se unutra dešava, jer Allah je učinio da iz zemlje raste bilje i klijaju sjemenke kad god se tu nađe vlaga i drugi potrebni uvjeti. Slične pojave ne smiju biti izvor sumnje u vjeri, jer iman u srcu vjernika, nakon što je shvatio da je islam vjera istine, toliko je čvrst i postojan da ga obične vesvese ne mogu poljuljati.
Na pitanje odgovorio: dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Vidi manje