Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li su ravni safovi uslov ispravnosti namaza?
Uvaženi brate u vjeri, u tvom pitanju postoji jedna diskutabilna konstatacija koja ti je uzrokovala nejasnoću u pogledu tog pitanja. Da li je ispravnost namaza uvjetovana ravnanjem safova? Prije toga, vjerujem da je tvoja nejasnoća nastala kao plod neispravnog razumijevanja hadisa koji ukazuju na obviše
Uvaženi brate u vjeri, u tvom pitanju postoji jedna diskutabilna konstatacija koja ti je uzrokovala nejasnoću u pogledu tog pitanja.
Da li je ispravnost namaza uvjetovana ravnanjem safova?
Prije toga, vjerujem da je tvoja nejasnoća nastala kao plod neispravnog razumijevanja hadisa koji ukazuju na obaveznost ravnanja safova.
U osnovi, mnogi hadisi ukazuju na to da je ravnanje i popunjavanje safova u namazu obavezno. Veliki broj učenjaka iz reda prvih i potonjih generacija odabrao je ovaj stav, kao i imami Buharija, Ibn Hazm, Ibn Tejmijja i veliki broj savremenih učenjaka.
Svoj stav zasnovali su na mnogim hadisima koje je Allahov Poslanik izrekao u imperativnoj formi, u kojima klanjačima naređuje da poravnaju safove.
Isto tako, Allahov Poslanik žestoko je zaprijetio onima koji ne ravnaju safove, riječima: “Ili ćete vi poravnati safove ili će Allah razjediniti vaša srca.” (Buhari i Muslim), što jasno ukazuje na obaveznost poravnavanja safova.
Nakon ove konstatacije da je ravnanje safova obavezno, postavlja se pitanje da li je to uvjet za validnost namaza?
Tačno je da validnost namaza nije uvjetovana ravnanjem safova, bez obzira što je to obaveza.
Ravnanje safova je zaseban ibadet o kojem govore mnogi hadisi, a kao takav, on upotpunjuje čovjekov namaz i nagradu za njega, kao što je spomenuto u vjerodostojnim predajama.
Na kraju, dragi brate, ti se Allaha boj što više možeš, a Allah čovjeka ne obavezuje onim što nije u granicama njegovih mogućnosti.
Trudi se da poravnaš saf prije namaza, da ljudima na lijep način ukažeš da se poravnaju, a onaj ko to prihvati, to je dobro, a onaj ko to odbije, sam sebi nepravdu čini, i nakon toga ne treba da se brineš za validnost svog namaza.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić
Vidi manjeKako postupiti kada se dođe na skup, predavanje?
Kada se dođe u naučni ili neki drugi krug ljudi, dovoljno je nazvati selam i sjesti na kraj halke. Rukovanje s prisutnima u ovakvim prilikama nije sunnet. Imam Buharija zabilježio je predanje u kojem Ebu Vakid Lejsi pripovijeda: “Poslanik, ﷺ, sjedio je s ashabima u džamiji pa su došla tri čovjeka. Dviše
Kada se dođe u naučni ili neki drugi krug ljudi, dovoljno je nazvati selam i sjesti na kraj halke. Rukovanje s prisutnima u ovakvim prilikama nije sunnet. Imam Buharija zabilježio je predanje u kojem Ebu Vakid Lejsi pripovijeda: “Poslanik, ﷺ, sjedio je s ashabima u džamiji pa su došla tri čovjeka. Dva pristupiše u halku, a jedan se okrenu i ode. Jedan od one dvojice nađe prazninu među prisutnima i sjede, a drugi sjede iza njih. Kada je završio, Allahov Poslanik, ﷺ, upitao je: ’Želite li da vas obavijestim o onoj trojici? Jedan od njih tražio je Allahovu milost, pa ga je Allah prihvatio, drugi se postidio, pa se Allah njega postidio, a treći se okrenuo, pa se Allah od njega okrenuo.’” Na osnovu ovog hadisa, imam Buharija naslovio je poglavlje: Sjedanje iza halke i popunjavanje praznine u njoj. (Vidjeti: Šerhu Sahihil-Buhari, 1/148, od Ibn Bettala.)
Hadisi u kojima se preporučuje rukovanje odnose se na susret. Savremeni islamski učenjak Ibn Usejmin upitan je postoji li dokaz u Kur’anu ili hadisu da se čovjek koji dolazi u neko sijelo rukuje s prisutnima, pa je odgovorio: “Kada je riječ o tome, nije mi poznato da postoji dokaz u hadisu. U takvim situacijama nije se legitimno rukovati s prisutnima. Rukovanje je prilikom susreta. Pitao sam (tj. Ibn Usejmin) neke šejhove u vezi s tim, i oni su odgovorili da im nije poznato da postoji dokaz koji ukazuje da je to legitimno.” (Vidjeti: El-Bideu vel-muhdesat, str. 478.) Allah, opet, najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeAko žena u hajzu stavi ruku u vodu da li je ta voda onda nečista?
Hvala pripada Allahu. Osnova kod vode jeste da je ona čista i čisteća, i ona ne gubi ovo svojstvo osim kada u nju upadne nečistoća koja promijeni njenu boju, okus ili miris. Tek onda se ta voda smatra nečistom. Što se tiče žene koja je u hajzu koja stavi svoju ruku u vodu, to nema nikakvog utjecajaviše
Hvala pripada Allahu.
Osnova kod vode jeste da je ona čista i čisteća, i ona ne gubi ovo svojstvo osim kada u nju upadne nečistoća koja promijeni njenu boju, okus ili miris. Tek onda se ta voda smatra nečistom.
Što se tiče žene koja je u hajzu koja stavi svoju ruku u vodu, to nema nikakvog utjecaja na vodu i ne čini je nečistom. Jer je tijelo muslimana čisto bio da je džunup ili da je žena u hajzu čisto, zbog hadisa kojeg bilježi Buharija (276) i Muslim (556) od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je sreo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na nekom od medinskih puteva, onda je otišao i okupao se, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je primjetio da ga nema. Pa kada je se vratio rekao mu je: „Gdje si bio o Ebu Hurejre?“ Pa je rekao: „O Allahov Poslaniče, sreo si me a bio sam džunup, pa nisam volio da sjedim s tobom dok se ne okupam.“ Pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Subhanellah, doista mumin ne može biti nečist.“
Kaže Imam Nevevi, rahimehullahu te'ala: „Ovaj hadis je velika osnova kod čistoće muslimana, živog ili mrtvog, što se tiče život – takav je čist po jednoglasnom mišljenju svih muslimana…“ Šerhu Muslim.
Isto tako kaže, rahimehullahu te'ala: „Kažu učenjaci da nije pokuđeno leći sa ženom u hajzu niti je pokuđeno poljubiti je. Niti je pokuđeno da ona stavlja svoju ruku u neku tečnost. Nije pokuđeno da pravi hranu niti da kuha tijesto, ono što ostane od hrane iza nje i njen znoj su čisti. Učenjaci su složni oko ovog. Prenosi Imam Ebu Dža'afer Muhammed ibn Džerir u svojoj knjizi o mezhebima učenjaka konsenzus muslimana oko svega ovog. Dokazi na to iz sunneta su jasni i poznati…“ Šerhu Muslim.
Kaže El-Khureki, rahimehullahu te'ala: „Žena u hajzu, osoba koja je džunup i mušrik ako stave svoju ruku u vodu, takva voda je čista. Kaže Ibn Kudame, rahimehullahu te'ala: ‘Što se tiče čistoće vode, oko toga nema sumnje, osim da njihovim rukama bude nešto od nečistoće, jer su njihova tijela čista, i ovi hadisi ne podrazumijevaju nečistoću njihovih tijela.’ Kaže Ibn Munzir, rahimehullahu te'ala: ‘Složni su svi učenjaci da je znoj džunupa čist, to se prenosi od Ibn Omera, Ibn Abbasa i Aiše, radijallahu anhum, i od drugih fekiha. kaže Aiša, radijallahu anha, da je znoj žene u hajzu čist. Ovo je govor Šafije i Malika i ashabu-r-re'j. Ne zna se da je neko mimo njih rekao nešto drugo.'“ El-Mugni, 1/135.
Na osnovu ovoga tvoje kupanje je ispravno i ne moraš ga ponavljati.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/ar/170801
Prevedeno sa stranice http://www.islamqa.info
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeDa li se Kur´an može učiti bez abdesta?
Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!Cijenjeni brate, vaše pitanje u osnovi je jednosmisleno, ali neki ljudi postavljaju ovakvo pitanje želeći da pitaju da li se može učiti Kur’an – držeći mushaf u rukama bez abdesta, zato ćemo u odgovoru spomenuti obje situacije, kako biste vi na kraju dobviše
Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!Cijenjeni brate, vaše pitanje u osnovi je jednosmisleno, ali neki ljudi postavljaju ovakvo pitanje želeći da pitaju da li se može učiti Kur’an – držeći mushaf u rukama bez abdesta, zato ćemo u odgovoru spomenuti obje situacije, kako biste vi na kraju dobili željeni odgovor.
Ako ste svojim pitanjem mislili na učenje Kur’ana bez dodirivanja mushafa, onda je to dozvoljeno po konsenzusu – jednoglasnom stavu islamskih učenjaka, ali je pohvalno –preporučeno da insan abdesti prije učenja Kur’ana. Kazao je imam Nevevi, rhm: “Pohvalno je da abdesti osoba koja želi da uči Kur’an – bez dodirivanja mushafa, a da uči bez abdesta dozvoljeno je po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka, o tome postoje mnogi poznati hadisi.”
Jedan od argumenata kojim su to potkrijepili su riječi Aiše, r.a.: “Allahov Poslanik je spominjao Allaha u svakoj situaciji.” (Buharija – mualekan, i Muslim)
Takoðer, to potvrðuju hadisi u kojima je spomenuto da bi Poslanik nakon buðenja iz sna sjedeći u postelji proučio deset zadnjih ajeta iz sure Ali Imran. (Buharija i Muslim)
Ako ste svojim pitanjem mislili na učenje Kur’ana bez abdesta držeći mushaf u rukama, po tom pitanju islamski učenjaci su se “žestoko” razišli. Stav četiri pravne škole: hanefijske, malikijske, šafijske i hanbelijske, jeste da u osnovi nije dozvoljeno dodirivati mushaf osim osobi koja je pod abdestom, osim u iznimnim situacijama (oni su za svoj stav spomenuli više argumenata, koje ne bih spominjao bojeći se da se vaše pitanje nije odnosilo na ovu vrstu učenja).
Imam Ibn Hazm, rhm., smatrao je da je dozvoljeno u osnovi da se dodiruje mushaf bez abdesta, smatrajući da ne postoje jasni dokazi koji ukazuju na obaveznost abdesta pri učenju Kur’ana iz mushafa.
Svakako je mišljenje četiri pravne škole sigurnije, i zbog toga prioritetnije, dok je mišljenje imama Ibn Hazma izuzetno jako i zaslužuje svako poštovanje, a preferiranjem ovog mišljenja čovjek bi olakšao ljudima i približio im učenje Kur’ana.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjeJe li pohvalno petkom učiti suru El-Kehf?
O tome su zabilježeni hadisi Allahovog Poslanika koji pojačavaju jedni druge, što ukazuje na propisanost tog djela – učenja sure El-Kehf petkom. Također, to je preneseno kao izjava Ebu Seida el-Huudrija, r.a., a takve stvari se ne smiju govoriti po svome nahođenju, već ukazuje da je to kazao znajućiviše
O tome su zabilježeni hadisi Allahovog Poslanika koji pojačavaju jedni druge, što ukazuje na propisanost tog djela – učenja sure El-Kehf petkom.
Također, to je preneseno kao izjava Ebu Seida el-Huudrija, r.a., a takve stvari se ne smiju govoriti po svome nahođenju, već ukazuje da je to kazao znajući da je to sunnet.
(Fetve šejha Bin Baza: 12. tom, str. 414)
Vidi manjeKakvu svadbu da napravim, a da ne narušim opće šerijatske norme?
Odabir adekvatnog životnog saputnika treba biti primarni cilj svakog muslimana. Ljudi sklapaju bračne veze iz raznih pobuda. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Ženu udaju četiri stvari: imetak, ljepota, porijeklo i vjera, a ti odaberi vjernicu, Allah ti dao dobviše
Odabir adekvatnog životnog saputnika treba biti primarni cilj svakog muslimana. Ljudi sklapaju bračne veze iz raznih pobuda. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Ženu udaju četiri stvari: imetak, ljepota, porijeklo i vjera, a ti odaberi vjernicu, Allah ti dao dobro!” (Buharija i Muslim.)
Po hadisu, obaveza je oženiti vjernicu, odnosno, vjera treba biti osnovni kriterij prilikom izbora bračnog druga. Pokrivanje žena je obligatna obaveza. Razgolićavanje je jedan od najvećih grijeha, a grijesi imaju negativne posljedice na ovome i budućem svijetu. Stoga savjetujemo bratu da ne ženi djevojku koja nije pokrivena, jer se veoma često desi da se djevojke koje su, naizgled, spremne na pokrivanje, nakon udaje nikada ne pokriju. Obično se pravdaju govoreći: takvu si me oženio, meni treba vremena, u vjeri nema prisile, želim očistiti namjeru… Nerijetko se dešava da nakon kratkog vremena vjernik zažali zbog sklopljene bračne veze, ali… Također, ako vjernici budu ženili otkrivene djevojke, ko će ženiti pokrivene vjernice koje su svoje vjerovanje potvrdile prije samog braka?! Muslimanke treba podsticati na pokrivanje time što će mladići tražiti samo pokrivene djevojke.
Bitno je napomenuti da je muž odgovoran za ženu koja izlazi pred strance otkrivena. Abdullah b. Omer prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, upozorio: “Svi ste vi pastiri, i svi ćete biti pitani za ono što vam je povjereno: vladar je pastir svojih podanika, i bit će pitan za njih; čovjek je pastir u svojoj kući, i bit će pitan za svoju porodicu…” (Buharija i Muslim.)
Brojni su hadisi koji ukazuju na opasnost razgolićavanja. Imam Muslim zabilježio je preko Ebu Hurejre da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Dvije skupine stanovnika Vatre još nisam vidio: ljude koji imaju bičeve poput kravljih repova kojima tuku ljude i žene pokrivene a otkrivene čije glave izgledaju kao grbe horasanskih deva.” U jednoj verziji ovog hadisa koju prenosi Abdullah b. Amr stoji dodatak: “Kunite ih jer one su zaista proklete.” (Ahmed, 1/301 – El-Feth, Hakim i Ibn Hibban, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: El-Musned, 6/490 (s opaskama Ahmeda Šakira, i Es-Silsiletus-sahiha, 6/412.)
Također je kazao: “Najbolje žene jesu ljupke, koje obraduju, blage, nježne, koje podstiču muževe na pokornost, ali ako su bogobojazne, a najgore žene jesu one razgolićene…” (Bejheki, 7/131/13478, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 4/464-466/1849, i Sahihul-džamia, 1/628/3330.)
U drugom predanju stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Za status tri kategorije ljudi uopće ne pitaj: za čovjeka koji posije smutnju među muslimanima i bude nepokoran vladaru, za roba ili robinju koji odbjegnu pa umru, i za ženu čiji je muž odsutan a ona opskrbljena pa se nakon toga razgoliti – za njihov status ne pitaj!” (Hakim, Ahmed, Taberani i Asbehani u djelu Et-Tergib, 1/532/973. Imam Hakim, Zehebi i šejh Albani hadis smatraju vjerodostojnim. Ibn Asakir ga je svrstao među dobra predanja. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/81/542, i Sahihul-džamia, 1/586-587/3058, i Džilbabul-meretil-muslima, str. 119-120.)
Svadba na kojoj ne bude miješanja muškaraca i žena, upotrebe muzičkih instrumenata, konzumiranja alkohola i drugih poroka ispunila je šerijatske uvjete. Lijepo je, po mogućnosti, na svadbenoj proslavi napraviti ručak za prisutne, jer je tako učinio i Poslanik, ﷺ, kada se ženio Zejnebom, radijallahu anha. (Buharija i Muslim.) Kada se ženio Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, Resulullah, ﷺ, preporučio mu je: “Zakolji makar jednu ovcu!” (Buharija, Nesai i Ahmed.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeNe idem u džamiju jer ne klanjaju po sunnetu, da li griješim?
Uvaženi brate, Allaha molim da ti poveća želju za slijeđenjem sunneta Allahovog Poslanika i da te poduči ispravnom razumijevanju Poslanikove prakse. Tvoje pitanje dotiče se dva vrlo bitna propisa: propisa klanjanja namaza u džematu i dizanja ruku u namazu. Tačno je da je klanjanje namaza u džematu oviše
Uvaženi brate, Allaha molim da ti poveća želju za slijeđenjem sunneta Allahovog Poslanika i da te poduči ispravnom razumijevanju Poslanikove prakse.
Tvoje pitanje dotiče se dva vrlo bitna propisa: propisa klanjanja namaza u džematu i dizanja ruku u namazu.
Tačno je da je klanjanje namaza u džematu obaveza punoljetnim muškarcima koji čuju učenje ezana koji bi, kad bi se učio bez razglasa, dopirao do njihovih kuća.
Obaveznost namaza u džematu potvrđuju nam mnogi argumenti iz sunneta Allahovog Poslanika.
Allahovom Poslaniku došao je slijepac i tražio dopuštenje da ne klanja u džematu, već da klanja u kući, jer nije imao vodiča koji bi ga vodio do džamije, pa mu je Allahov Poslanik to dozvolio. Kada se čovjek okrenuo, Allahov Poslanik ga upita: “Čuješ li ti ezan kada se uči?” “Da”, kazao je slijepac. “Obaveza ti je da se odazoveš”, odgovorio je ponovo Allahov Poslanik. (Muslim, od Ebu Hurejre)
U drugim je hadisima Allahov Poslanik spomenuo da je razmišljao o tome da naredi da se prouči ezan, a potom da ode i da popali kuće onih koji se nisu odazvali ezanu. (Buhari i Muslim, od Ebu Hurejre)
Dizanje ruku u namazu je sunnet, po mišljenju izrazite većine islamskih učenjaka, a učenjaci hanefijske pravne škole smatrali su da nije sunnet da se dižu ruke u namazu osim na početnom tekbiru.
Ali, takva radnja, za koju je maksimalno kazano da je sunnet (pohvalan čin), ne smije da bude razlogom da muslimani izbjegavaju jedni druge i da jedni na druge gledaju s prezirom samo zato što su odabrali jedno do dva utemeljena pravna mišljenja.
Imperativ muslimanskog jedinstva i međusobne ljubavi mora da bude daleko iznad toga da bi se rušio sa stvarima koje su pohvalne.
Imami mezheba klanjali su jedni za drugima i nije im smetalo to što su se u pogledu određenih pitanja razišli.
Nažalost, živimo u vremenu kada mnogi muslimani jedni druge kvalificiraju na osnovu spomenutog pitanja, što je, zasigurno, neispravno.
S druge strane, mnogo je muslimana koji skoro ne razumiju ništa od onoga što uče u namazu, ili čine mnogo toga čime dovode u pitanje validnost namaza, i sve to ne vide i ne smatraju bitnim, a obraćaju pažnju na ono čemu prve generacije nisu posvećivale toliku pažnju.
Čudno je da u pogledu vezivanja ruku u namazu skoro da ne postoji vjerodostojna predaja, što ukazuje koliko su pažnje ashabi i oni nakon njih tom pitanju posvećivali pažnje, a danas je to jedna od najatraktivnijih tema u islamskom svijetu i pitanje koje je uzrokovalo velike podjele među muslimanima.
Onda kada su zaboravili na bit i suštinu namaza, a to je skrušenost i to da namaz odvraća od loših djela, posvetili su se sporednim stvarima na koje prve generacije skoro da nisu obraćale pažnju.
Stoga, uvaženi brate, ako se nalaziš na udaljenosti gdje se ezan čuje kada bi se učio bez ozvučenja, tebi je obaveza da klanjaš namaz u džematu bez obzira da li imam i ljudi koji klanjaju u spomenutom džematu dizali ruke u namazu ili ne, a ako prisustvuješ namazu s njima, i dalje možeš da nastaviš s prakticiranjem spomenutih sunneta. Ako u tom džematu ne postoji niko ko diže ruke u namazu, i ako to ljudima pravi pometnju, smatram da nije problem da određeno vrijeme, dok se zbližiš s džematlijama, ostaviš dizanje ruku u namazu. Uzvišeni Allah zna tvoju namjeru.
Allahov Poslanik kazao je: “Doista se djela vrednuju prema namjerama.” (Buhari i Muslim, od Omera)
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić
Vidi manjeTreba li ostaviti sunnet dizanja ruku da se ne unosi nemir u džemat?
Uvaženi brate, vaša konstatacija da je dizanje ruku u namazu sunnet (pohvalan čin) potpuno je tačna. Naš stav o tom pitanju, koji smo naučili od najvećih autoriteta današnjice, i više je nego jasan. Kada se nađete u situaciji da ste u džematu u kojem je dizanje ruku nepoznanica i kada postoji vjerovviše
Uvaženi brate, vaša konstatacija da je dizanje ruku u namazu sunnet (pohvalan čin) potpuno je tačna.
Naš stav o tom pitanju, koji smo naučili od najvećih autoriteta današnjice, i više je nego jasan. Kada se nađete u situaciji da ste u džematu u kojem je dizanje ruku nepoznanica i kada postoji vjerovatnoća da ćete tim postupkom unijeti pometnju u džematu, kao i to da će vas ljudi zbog toga smatrati sljedbenikom neke zalutale sekte, onda nema nikakve smetnje da u datom momentu ostavite dizanje ruku u namazu.
Allahov Poslanik, ﷺ, kazao je: “Doista se djela vrednuju prema namjerama.” (Buhari i Muslim, od Omera, radijallahu anhu)
Ako je Allahov Poslanik, kao što nam to bilježi Buhari, odustao od rušenja Kabe i njenog ponovnog izgrađivanja na temeljima Ibrahima, alejhis-selam, samo zato što su Kurejšije bili tek prihvatili vjeru, i nisu bili spremni da shvate takav postupak, pa da mi ostavimo nešto što je pohvalno (sunnet) s ciljem jačanja bratskih veza u džematu, mnogo je preče. Ne smijemo zaboraviti na činjenicu da ljudi na našim prostorima već stoljećima klanjaju po hanefijskom mezhebu i da su odrasli daleko od mjesta gdje je dizanje ruku u namazu poznato, pa ne treba da nas čudi njihovo reagiranje. Ono je u osnovi pokazatelj njihove privrženosti onome što znaju i onome čemu su ih naučili njihovi učeni, što je u osnovi pozitivno.
Šejhu Ibn Bazu, koji je živio u sredini gdje je općepoznat i prihvatljiv čin dizanje ruku u namazu, kao i glasno izgovaranje amin u namazu, postavljeno je sljedeće pitanje: “Je li dozvoljeno izostaviti glasno izgovaranje amin u namazu i ne podizati ruke u namazu?”, pa je odgovorio: “Da, ako se nalazi u sredini –među ljudima koji ne podižu ruke u namazu niti glasno izgovaraju amin, u toj je situaciji prioritetnije da to ne čini, kako bi se zbližila njihova srca i kao bi ih mogao pozvati u dobro – hajr, i kako bi imao priliku da ih poduči, i da ih usmjerava, i kako bi mogao da popravlja njihove nedostatke. Ako bi čovjek činio suprotno onome što oni smatraju ispravnim, oni će negodovati zato što oni smatraju da je (samo) to vjera, smatraju da je vjera da se ruke podižu samo kod početnog tekbira, tako su odrasli i tako naučili od svojih učenjaka. Isto tako je i s glasnim izgovaranjem amin. Poznato je razilaženje među učenjacima u pogledu tih pitanja: neki su kazali da se amin izgovara naglas, a neki su kazali da se ne izgovara naglas. U nekim hadisima spomenuto je da je Poslanik podizao glas prilikom izgovaranja amin, dok je u drugim spomenuto da je to izgovarao sniženim tonom. Ispravno je mišljenje da je pohvalno izgovaranje amin naglas. Onaj ko to ostavi, ostavio je samo pohvalnu stvar, zato mu’min neće učiniti ono što je pohvalno ako to vodi razjedinjenju muslimana, međusobnom razilaženju, smutnjama. Štaviše, svaki mu’min, a prvenstveno daija, treba da ostavi pohvalnu stvar ako iz njenog ostavljanja proizlazi veća korist. U tom kontekstu se navodi događaj kada je Allahov Poslanik ostavio rušenje Kabe i njeno građenje na temeljima Ibrahima, alejhis-selam, govoreći: “Da Kurejšije nisu tek prihvatili vjeru…”, zbog toga je Poslanik Kabu ostavio onakvu kakva jeste i nije je promijenio zbog opće koristi.”
(Fetve Bin Baza, 29/274–275)
Allah se smilovao našim velikanima, od kojih je sigurno naš šejh Ibn Baz, koliko je samo tolerancije u njihovim stavovima i s koliko su mudrosti odgovarali na postavljena pitanja.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjePROPIS ZINALUKA UDATE ŽENE
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Propis zinaluka Zinaluk je jedno od najrazvratnijih djela u islamu. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: "I ne približavajte se bludu, jer to je razvrat, kako je to ružan put!". (više
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Propis zinaluka
Zinaluk je jedno od najrazvratnijih djela u islamu. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “I ne približavajte se bludu, jer to je razvrat, kako je to ružan put!”. (El-Isra’ 32)
Takođe, kaže navodeći osobine robova Milostivog: “I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusiće kaznu” (El-Furkan 68).
Ovi i mnogi drugi ajeti jasno i nedvosmisleno zabranjuju zinaluk. Zabrana zinaluka je takođe povrđena sunnetom u mnogim vjerodostojnim hadisima i na ovome je idžmau učenjaka ovog Ummeta. Ko od muslimana zanegira da je zinaluk zabranjen a živi među muslimanima on je kjafir, jer utjerava Uzvišenog Allaha u laž.
Historijat propisivanja kazne za zinaluk
U početku islama kazna za zinaluk je bila zatvor za udatu osobu a proklinjanje i ukor za neoženjene i neudate.
Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: “Kada neka od žena vaših blud počini, zatražite da to protiv njih četvorica od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki. A ako dvoje to učine, izgrdite ih; pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i samilostan je”. (En-Nisa’ 15-16)
Zatim je ova kazna za udatu i oženjenu osobu derogirana sa sto bičeva i kamenovanjem. Ova derogacija je potvrđena u ajetu čiji je tekst i čitanje derogirano a propis i značenje ostalo, taj ajet je: “Starac i starica kada učine zinaluk kamenujte ih zauvijek, to je opomena od Allaha, Allah je silan i mudar”.
Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha da Omer, radijallahu anhu, rekao a sjedio je na minberu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista je Allah poslao Muhammeda, sallahu alejhi ve sellem, sa istinom i objavio mu Kitab, a od onog što mu je bilo objavljeno je ajet o kamenovanju. Čitali smo taj ajet, zapamtili ga i razumjeli ga. Kamenovao je (zinalučare) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i mi smo kamenovali poslije njega. Pa se bojim kada prođe dugo vremena da će neko kazati: mi ne nalazimo kamenovanje u Allahovoj knjizi, pa će zalutati ostavljajući farz koji je Allah objavio. Zaista je kamenovanje oženjene muške i udate ženske osobe u Allahovoj knjizi istina, kada postoji dokaz (4 svjedoka), trudnoća ili priznanje”.
Takođe, prvobitna kazna je derogirana hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od ‘Ubadete ibn Es-Samita, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzmite od mene, uzmite od mene, Allah im (znalučarima) je našao izlaz, neoženjeni sa neudatom (kazna je) sto bičeva i godina dana progonstva, oženjeni sa udatom (kazna je) sto bičeva i kamenovanje”.
Da se udata žena koja učini zinaluk kamenuje, naravno kada se to dokaže šerijatsko priznatim dokazima, na tome je idžamu učenjaka kako to prenosi Ševkani u “Nejlul-evtar” (7/254).
Učenjaci su se razišli oko toga da li se mora uz kamenovanje bičevati sa sto bičeva ili ne. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio kao što je prenešeno u vjerodostojnim hadisima da se kamenuju Ma'iz, žena iz plemena Gamidijje i čovjek i žena od Židova koji su počinili zinaluk.
Takođe, prvobitna kazna zinaluka neoženjene i neudate osobe je derogirana kur'anskim ajetom: “Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!” (En-Nur 2). Uz kaznu bičevanja propisano je po gore spomenutom hadisu ‘Ubadete ibn Es-Samita, radijallahu anhu, i godina dana progonstva, s tim da se učenjaci razilaze oko progonjenja neudate žene koja učini zinaluk.
Specifičnost šerijatske kazne za zinaluk
Ono što specifiše zinaluk i kaznu za zinaluk su sljedeće stvari:
Prva – Šerijat je zabranio mnoge radnje zato što vode u zinaluk, i naredio mnoge radnje da ne odvedu u zinaluk, između ostalog:
– naređeno je obaranje pogleda i ženama i muškarcima (En-Nur 31. i 32. ajet),
– zabranjeno je ženi da se osami sa muškarcom koji joj nije mahrem (po idžamu),
– zabranjeno je ženi da putuje bez mahrema,
– zabranjeno je ženi da izlazi van kuće namirisana,
– zabranjeno je ženi da opisuje neku drugu ženu svome mužu,
– zabranjeno je miješanje žena sa muškarcima u džamijama, školama, radnom mjestu i slično (izuzetak su javna mjesta),
– zabranjeno je muškarcu da gleda u lice žene.
Sve ovo ukazuje na težinu grijeha zinaluka i obaveze čuvanja od istog.
Druga – zinaluk zbog kojeg se kažnjava počinioc tog grijeha je: polno općenje sa ženom sa kojom nije u braku niti u šerijatski spornom bračnom odnosu, učenjaci to preciziraju pa kažu: zinaluk je stavljenje muškog polnog organa u ženski polni organ (kod nekih učenjaka i u duburu), svejedno došlo do ejakulacije (izbacivanja sjemena) ili ne, žene sa kojom nije u braku niti u šerijatski spornom bračnom odnosu.
Treće – svako drugo naslađivanje u tijelu (muška ili ženska) mimo stavljenje muškog polnog organa u ženski polni organ nije čin zinaluka koji se kažnjava kaznom kamenovanja ili bičevanja sa 100 bičeva. Nema sumnje da je i ovo djelo haram i veliki grijeh i da, kada se potvrdi kod kadije, kadija može odrediti neku kaznu bičevanja (koja mora biti ispod 100 bičeva) nad počiniocima shodno težini grijeha, s tim da ovo nije zinaluk u šerijatskom smislu te riječi.
Četvrto – zinaluk se kod kadije potvrđuje sljedećim stvarima:
1- priznanjem zinalučara (priznanje jednog od njih dvoje nije dokaz nad drugim da je počinio zinaluk ako ga drugi poriče),
2- svjedočenjem četiri svjedoka da su vidjeli čin zinaluka, i to tako da opis čina zinaluka ukazuje da je njegov polni organ ušao u njen (ako posvjedoče manje od četiri osobe one se kažnjavaju kaznom potvore za zinaluk po stavu svečetiri mezheba),
3- trudnoća žene koja nema muža (kod malikija dok kod ostala tri mezheba ovo nije dokaz zinaluka zbog kojeg se kažnjava).
Peto – šerijatska kazna za zinaluk oženjene osobe ili one koja je bila oženjena je kamenovanje do smrti, a kazna neoženjene osobe je bičevanje sa 100 bičeva po idžmau i progonstvo godinu dana po većini učenjaka.
Preporučenost skrivanja grijeha
Onaj ko vidi nekog muslimana kako čini zločin, prekršaj ili grijeh koji se u Šerijatu kažnjava određenim poznatim kaznama, on ima izbora između dvoga: da posvjedoči kod kadije taj čin ili da sakrije i prešuti taj grijeh tog muslimana. Ovo drugo je bolje i preče, pogotovo ako ta osoba nije poznata po javnom činjenju velikih grijeha niti je taj grijeh radila na javnom mjestu među ljudima.
Dokaz da je ovo drugo bolje je hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je došlo: „Ko sakrije (sramotu ili grijeh) muslimana, Allah će sakriti njegov i na dunjaluku i na ahiretu“ (bilježe ga Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže).
Takođe, mustehab je muslimanu da svoje grijehe koje počini sakrije od ljudi i ne govori o njima, a vadžib mu je naravno da učini iskrenu tevbu za te grijehe.
Na ovo ukazuje hadis mutefekun alejhi: „Svima iz mog Ummeta će biti oprošteno osim onima koji javno (na očigled ljudi) čine grijehe. Od javnog griješenja je to da čovjek noću uradi neko djelo (grijeh), a zatim osvane, a već mu je Allah sakrio to djelo, i kaže: O fulan (spomenuvši osobu po imenu), sinoć sam radio to i to, a zanoćio je tako da mu je Allah sakrio to djelo (grijeh) da bi osvanuo obznanjujući ono što je Allah o njemu sakrio“.
Šta da uradi osoba koju Allah iskuša ovim grijehom?
Osoba koja bude iskušana ovim velikim razvratnim djelom (zinalukom), a protiv nje nije podignuta optužba zinaluka (jer se javno ne zna za taj gnusni čin), svejedno živjela u zemlji u kojoj se primjenjuju šerijatske kazne ili ne, obavezna je da učini iskrenu tevbu (pokajanje) i da nikoga ne obavještava o tome nego naprotiv da sakrije tu sramotu.
Dokaz za ovo su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko uradi nešto od ovih prljavština, neka se sakrije Allahovim prekrivanjem”, a u drugom rivajetu ima dodatak:”A ko nam otkrije svoje djelo mi ćemo izvršiti nad njim kaznu”. Bilježe ga Hakim i Bejheki od Ibn Omera, radijallahu anhuma, a hadis su ocjenili Sujuti i Ibnul-Mulekkin vjerodostojnim, a Iraki dobrim.
Pa kada se iskreno pokaje Allahu Allah prima tevbu svojih robova, kaže Uzvišeni: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv”. (Ez-Zumer 53)
Od šartova primanja tevbe je da čvrsto odluči da se više nikada neće vratiti na to ogavno djelo.
Osoba koja učini zinaluk nema nikakvo opravdanje za to gnusno djelo u tome što je ušla u brak bez svoje volje. Time joj nije umanjen grijeh niti bi bila manja kazna kada bi se kažnjavala. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeZA KOJE SURE I AJETE JE POTVRĐENO DA SE UČE KAO RUKJA?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Zahvala pripada Allahu i neka je selam i salavat na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Čitav Kur'an je lijek i rukja U osnovi, čitav Kur'an se uči kao rukja, od početka do kraja bez izuzetka neke sure ili ajeta. Ko isčita i razmisli Allahov govor, njegoviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Zahvala pripada Allahu i neka je selam i salavat na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Čitav Kur'an je lijek i rukja
U osnovi, čitav Kur'an se uči kao rukja, od početka do kraja bez izuzetka neke sure ili ajeta. Ko isčita i razmisli Allahov govor, njegove ajete, tefsir i značenja tih ajeta od učenjaka selefa (dobrih prethodnika) ovog Ummeta, neće imati ni najmanju sumnju da je Plemeniti Kur'an čitav u cjelosti lijek i hajr. A kako i ne bi bio, Kur'an je Allahov savršeni govor, koji je čist od bilo kakvih grešaka, nedostataka i mahana, on sav u cjelosti djeluje na šejtane i njihovo ezijećenje ljudi, on im oduzima snagu i uništava njihove spletke, ako se smjesti u osvijetljena srca koja su spoznala njegova značenja, odnosno koja izvršavaju njegove naredbe i klone se njegovih zabrana.
Kaže Uzvišeni Allah u nekoliko ajeta da je Kur'an (u cjelosti sa svim ajetima) lijek:
„Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast“. (El-Isra’, 82)
„O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima“. (Junus, 57)
„Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek“. (Fussilet, 44)
Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko značenja i tumačenja riječi Uzvišenog da je Kur'an „lijek“, po jednoj skupini se to odnosi samo na bolesti srca (psihe i duha) poput šubhi, kufra, nifaka i dalaleta, naravno i bolesti sihra, džinskog opsijedanja, uroka i zavisti a što je potvrđeno u šerijatskim tekstovima, a po drugima se odnosi i na sve vrste tjelesne bolesti ušto ubrajaju i tjelesne bolesti a ne samo bolesti srca i duše. Detalji o ovom pitanju su tema za sebe.
Sa druge strane, ajeti TERGIBA (tj. u kojima se podstiče na iman, dobra djela i slično i u kojima se obečavaju džennetske bašće pokornim) sa kojima se omekšava srce i ljudi i džina ti ajeti više utiču od drugih ajeta, takođe ajeti TERHIBA (tj. ajeti u kojima se prijeti Džehennemom neposlušnima i oholima) više utiču na ljude i džine od drugih ajeta. A to znači da učenje ovih ajeta više djeluje na ljude i džine od drugih, pa tako i prilikom učenja rukje.
Potvrđene sure i ajeti koji se uče kao rukja
A što se tiče sura i ajeta za koje je došlo u šerijatskim tekstovima Kur'ana i vjerodostojnog Sunneta da je njihovo učenje rukja, tj. da ih je mustehab učiti pri učenju rukje, to su sljedeće sure i ajeti:
1 – Učenje Fatihe.
Jedan od mnogo dokaza da je učenje Fatihe korisno i preporučeno pri učenju rukje je hadis mutefekun alejhi od Ebu Se'ida El-hudrija, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je jedan od ashaba učio Fatihu kao rukju prvaku kojeg je ujeo škorpion od nekog plemena koje je odbilo da ih ugosti. Učio je rukju Fatihom uslovivši učenje naplatom sa dijelom stada (nekoliko ovaca, u rivajetu 30 ovaca). Nakon što je prvak izliječen i uzet dio stada, došli su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pitali o propisu toga kako su postupili. On im je odobrio postupak rekavši: „Kako si znao da je ona (učenje Fatihe) rukja? Ispravno ste postupili, podijelite (zaradu-ovce) i računajte i mene u podjeli (ovaca)“. U rivajetu kod Buharije: „Zaista je najpreče ono što naplaćujete Allahova knjiga“.
2 – Učenje Bekare.
Dokaz da je njeno učenje rukja je hadis od Ebu Umame, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „… Učite suru Bekare, jer je njeno učenje bereket a njeno zapostavljanje teška tuga, nju ne mogu (učiti) sihrbazi“.
Takođe, hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu: „Nemojte praviti od svojih kuća mezarja, zaista šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura Bekara“. A u rivajetu: „Nemojte praviti od svojih kuća mezarja, zaista kuća u kojoj se uči Bekara u nju ne ulazi šejtan“.
3 – Učenje Ajetul-kursija.
Najpoznatiji dokaz, mimo ostalih, je hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu. U tom dužem hadisu je došlo da je neki čovjek (tj. šejtan koji se pretvorio u lik čovjeka) koji je krao ramazanski zekat iz Bejtul-mala kojeg je čuvao Ebu Hurejre, radijallahu anhu, nakon što ga je hvatao na djelu krađe tri puta i puštao pod obećanjem da neće više dolaziti, zadnji treći put rekao da ga pusti a on će ga nečemu poučiti.
Rekao mu je da prije spavanja prouči Ajetul-kursi i da će te noći biti pod zaštitom, šejtan mu neće moći ništa sve dok ne osvane. Zatim mu je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, pojasnio da je to cijelo vrijeme bio šejtan i da je istinu rekao, kaže: „Istinu ti je rekao a on je lažljivac“.
Znači, ovaj hadis, kao imnogi drugi koji su u istom kontekstu, ukazuju na to da učenje Ajetul-kursija štiti i čuva od šejtana. A to dalje znači da učenje ovog ajeta opsihrenoj ili opsjednutoj osobi liječi tu osobu od tih bolesti jer je Ajetul-kursi zaštita od džina i šejtana.
4 – Učenje zadnja dva ajeta Bekare.
Dokaz je hadis mutefekun alejhi od Ebu Nes'uda El-Ensarija, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko u noći prouči dva zadnja ajeta sure El-Bekare ona su mu dovoljna“.
Kaže Ibnul-Kajjim (El-Vabilu es-sajjib, str. 25): „Ispravno (značenje) je da su mu dovoljna od zla svega što ga ezijeti“.
Kaže Nevevi (Šerh Sahihu Muslim, 6/417): „Jedni kažu da je njegovo značenje: da su dovoljna umjesto kijamu-lejla, drugi: da su dovoljna (u zaštiti) od šejtana, treći: od (svih) zala, a može obuhvatati i sva značenja“.
Takođe, u hadisu od Nu'man ibn Bešira, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista je Allah napisao Knjigu 2000 godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju, i iz nje je objavio dva ajeta sa kojima je zapečatio suru El-Bekare, neće se proučiti u nekoj kući tri noći a da joj se približi šejtan“. Bilježe ga Tirmizi, Ahmed, Darekutni i Halžkim, a vjerodostonim su ga ocijenili Hakim, Albani i Šuajb Arnaut, a dobrim Tirmizi.
5 – Učenje sure Kafirun.
Dokaz je hadis od Alije, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, ujeo škorpion dok je klanjao. Kada je klanjao rekao je: „Neka Allah prokune škorpiona, ne ostavlja klanjaču ni druge a da ih ne ujede“, zatim je zatražio vode i soli, trljao stopalo i učio „Kul ja ejjuhel kafirun“, Kul euzu birabbilfelek“ i „Kul euzu birabbinnas“. Bilježi ga Taberani u Sagiru, a dobrim ga je ocijenio Hejsemi u Medžmei’ a Albani vjerodostojnim u Silsili sahiha. S tim da u senedu ima slabosti, a i u tekstu ima dodatak učenja sure Kafirun, dok u drugim rivajetima se spominju samo Felek i Nas.
6 – Učenje Mu'avvizat, tj. sura Ihlas, Felek i Nas.
Jedan od dokaza je hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, u kojem je došlo da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svake noći kada bo htio leći u postelju sakupio svoje šake, puhnuo u njih i proučio Kulhuvella, Felek i Nas, a zatim bi potrao šakama koliko je mogao od svoga tijela od glave, lica pa nadalje. Tako bi uradio tri puta.
U hadisu od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, je došlo da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio zaštitu kod Allaha od džina i ljudskog oka (uroka) sve dok nisu objavljene sure Felek i Nas, a kada su one objavljene učio ove sure a ostavio je sve drugo mimo njih. Hadis bilježi Tirmizi u vjerodostojnom rivajetu (Tirmizi i Albani). Takođe, bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijllahu anha, da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi neko bio bolestan od ukućana učio bi mu Mu'avvizat (Ihlas, Felek i Nas) i puhao u njega.
O preporučenosti učenja sura Felek i Nas radi zaštite od džina, sihra i uroka je prenešeno mnogo hadisa, ali nije cilj ovog teksta navođenje svih hadisa o tome.
Neki učenjaci i stručnjaci iz oblasti šerijatske rukje navode i mnoge druge sure i ajete, međutim u hadisima u kojima je su prenešeni ima slabosti ili ako nema hadisi nisu direktan dokaz da je mustehab da se ti ajeti ili sure uče kao rukja. Od tih ajeta i hadisa su:
– Rivajet koji se prenosi kao riječi od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, o učenju prva četiri ajeta sure El-Bekare ali u slabom rivajetu u Sunenu Darekutnija.
– Od Džabira, radijallahu anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o učenju (čitave) sure Er-Rahman u slabom rivajetu u Sunenu Tirmizija.
– Takođe, od Džabira, radijallahu anhu, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije spavao sve dok ne prouči suru Es-Sedžde i El-Mulk, bilježe ga Tirmizi, Ahmed, Darimi, Hakim i drugi, a mnogi muhaddisi ocjenjuju prihvatljivim i dobrim, poput Albanija, Šuajba Arnauta i drugih, s tim da učenja ovih sura nema direktne veze sa rukjom.
Ovdje treba naglasiti da su sure i ajeti za koje je poimenično i direktno došlo u vjerodostojnim hadisima su učeni kao rukja samo sura Fatiha i sure Mu'avvizat (Ihlas, Felek i Nas), i sura Kafirun ako uzmemo da je hadis o njoj dobar i prihvatljiv (jer u sebi ima slabosti). Dok su sve ostale sure i ajeti: sura Bekare, Ajetu-kursi i dva zadnja ajeta iz Bekare, došli u kontekstu onoga što štiti onoga koji ih uči od šejtana, a time ujedno i od džina, sihra, uroka i svih drugih vsta zla.
Tako da je ispravnije i preciznije reći za ove zadnje sure i ajete da su hadisi o njima dokaz da se uče kao zaštita i preventiva od sihra, džina, uroka i slično, a ne da su direktan dokaz o preporučenosti da se uče kao rukja.
Sure i ajeti čiji je poseban uticaj pri liječenju potvrđen praksom i iskustvom
I na kraju da dodamo radi karisti i fajde, da iako je učenje čitavog Kur'ana rukja pri liječenju bolesnika, oni koji se bave liječenjem sa učenjem Kur'ana i stručnjaci iz oblasti šerijatske rukje utvrdili su iz iskustva i prakse da učenje određenih sura i ajeta posebno koristi, ostvaruje uticaj i liječi bolesnike raznoraznih bolesti. Te sure i ajeti su:
– sura Fatiha (cijela)
– sura El-Bekare (ajeti 1-5)
– sura El-Bekare (102)
– sura El-Bekare (109)
– sura El-Bekare (163-164)
– sura El-Bekare (222)
– sura El-Bekare (255)
– sura El-Bekare (266)
– sura El-Bekare (285-286)
– sura Ali Imran (18-19)
– sura Ali Imran (26-27)
– sura Ali Imran (190-200)
– sura En-Nisa (54)
– sura En-Nisa (56)
– sura En-Nisa (168-169)
– sura El-E'araf (54)
– sura El-E'araf (179)
– sura El-Enfal (50-51)
– sura Ibrahim (15-17)
– sura Ibrahim (42-52)
– sura El-Isra’ (81-82)
– sura El-Kehf (39-41)
– sura Merjem (68-72)
– sura El-Hadždž (19-22)
– sura El-Mu'minun (97-108)
– sura El-Mu'minun (115-116)
– sura En-Nur (35)
– sura Jasin (1-12)
– sura Es-Saffat (1-10)
– sura Es-Saffat (158)
– sura (Ed-Duhan (43-49)
– sura El-Ahkaf (29-32)
– sura Muhammed (4)
– sura El-Feth (29)
– sura Er-Rahman (1-13)
– sura El-Vaki'a (41-56)
– sura El-Hašr (21-24)
– sura El-Kalem (51-52)
– sura El-Hakka (19-37)
– sura El-Džinn (1-11)
– sura El-Burudž (10)
– sura Et-Tarik (cijela)
– sura Ez-Zulzile (cijela)
– sura El-Kafirun (cijela)
– sura El-Ihlas (cijela)
– sura El-Felek (cijela)
– sura En-Nas (cijela)
Ovdje je bitno napomenuti nekoliko stvari:
– da se ne stvara posebno i pogrešno uvjerenje prema ovim ajetima mimo drugih iz Allahove knjige Kur'ana, jer je čitav Kur'an lijek i rukja,
– stvarni uticaj prilikom učenja ovih ajeta dolazi sa strane toga što se u ovim ajetima govori o tevhidu, iskrenosti, podsticanju na Allahovu milost i Njegov Džennet, i upozorenju na Njegovu srdžbu i kaznu,
– najbolje je učenje ovih ajeta redosljedom kako je gore navedeno, tj. kako je došlo u Kur'anu, o bitnosti ovoga su imami i učenjaci ovog Ummeta govorili,
– najpreča i najbolja rukja je ona koja je prenešena od Poslanika, sallallahu alejih ve sellem, poput rukje učenjem Fatihe, Bekare, Ajetul-kursija, zadnja dva ajeta Bekare, sure Ihlas, Felek i Nas.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje