Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li mi je grijeh što sabah klanjam u kući, a ne u džamiji?
Uvaženi brate, Allaha molim da ti poveća želju za slijeđenjem sunneta Allahovog Poslanika i da te poduči ispravnom razumijevanju Poslanikove prakse. Tvoje pitanje dotiče se dva vrlo bitna propisa: propisa klanjanja namaza u džematu I dizanja ruku u namazu. Tačno je da je klanjanje namaza u džematu oviše
Uvaženi brate, Allaha molim da ti poveća želju za slijeđenjem sunneta Allahovog Poslanika i da te poduči ispravnom razumijevanju Poslanikove prakse.
Tvoje pitanje dotiče se dva vrlo bitna propisa: propisa klanjanja namaza u džematu I dizanja ruku u namazu.
Tačno je da je klanjanje namaza u džematu obaveza punoljetnim muškarcima koji čuju učenje ezana koji bi, kad bi se učio bez razglasa, dopirao do njihovih kuća.
Obaveznost namaza u džematu potvrđuju nam mnogi argumenti iz sunneta Allahovog Poslanika.
Allahovom Poslaniku došao je slijepac i tražio dopuštenje da ne klanja u džematu, već da klanja u kući, jer nije imao vodiča koji bi ga vodio do džamije, pa mu je Allahov Poslanik to dozvolio. Kada se čovjek okrenuo, Allahov Poslanik ga upita: “Čuješ li ti ezan kada se uči?” “Da”, kazao je slijepac. “Obaveza ti je da se odazoveš”, odgovorio je ponovo Allahov Poslanik. (Muslim, od Ebu Hurejre)
U drugim je hadisima Allahov Poslanik spomenuo da je razmišljao o tome da naredi da se prouči ezan, a potom da ode i da popali kuće onih koji se nisu odazvali ezanu. (Buhari i Muslim, od Ebu Hurejre)
Dizanje ruku u namazu je sunnet, po mišljenju izrazite većine islamskih učenjaka, a učenjaci hanefijske pravne škole smatrali su da nije sunnet da se dižu ruke u namazu osim na početnom tekbiru.
Ali, takva radnja, za koju je maksimalno kazano da je sunnet (pohvalan čin), ne smije da bude razlogom da muslimani izbjegavaju jedni druge i da jedni na druge gledaju s prezirom samo zato što su odabrali jedno do dva utemeljena pravna mišljenja.
Imperativ muslimanskog jedinstva i međusobne ljubavi mora da bude daleko iznad toga da bi se rušio sa stvarima koje su pohvalne.
Imami mezheba klanjali su jedni za drugima i nije im smetalo to što su se u pogledu određenih pitanja razišli.
Nažalost, živimo u vremenu kada mnogi muslimani jedni druge kvalificiraju na osnovu spomenutog pitanja, što je, zasigurno, neispravno.
S druge strane, mnogo je muslimana koji skoro ne razumiju ništa od onoga što uče u namazu, ili čine mnogo toga čime dovode u pitanje validnost namaza, i sve to ne vide i ne smatraju bitnim, a obraćaju pažnju na ono čemu prve generacije nisu posvećivale toliku pažnju.
Čudno je da u pogledu vezivanja ruku u namazu skoro da ne postoji vjerodostojna predaja, što ukazuje koliko su pažnje ashabi i oni nakon njih tom pitanju posvećivali pažnje, a danas je to jedna od najatraktivnijih tema u islamskom svijetu i pitanje koje je uzrokovalo velike podjele među muslimanima.
Onda kada su zaboravili na bit i suštinu namaza, a to je skrušenost i to da namaz odvraća od loših djela, posvetili su se sporednim stvarima na koje prve generacije skoro da nisu obraćale pažnju.
Stoga, uvaženi brate, ako se nalaziš na udaljenosti gdje se ezan čuje kada bi se učio bez ozvučenja, tebi je obaveza da klanjaš namaz u džematu bez obzira da li imam i ljudi koji klanjaju u spomenutom džematu dizali ruke u namazu ili ne, a ako prisustvuješ namazu s njima, i dalje možeš da nastaviš s prakticiranjem spomenutih sunneta. Ako u tom džematu ne postoji niko ko diže ruke u namazu, i ako to ljudima pravi pometnju, smatram da nije problem da određeno vrijeme, dok se zbližiš s džematlijama, ostaviš dizanje ruku u namazu. Uzvišeni Allah zna tvoju namjeru.
Allahov Poslanik kazaoje: “Doista se djela vrednuju prema namjerama.” (Buhari i Muslim, od Omera)
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić
Vidi manjeKako prekinuti zaruku?
Uvažena sestro, u vjerodostojnim hadisima Allahov Poslanik zabranio je da čovjek prosi na prosidbu svoga brata. (Buhari i Muslim) To se ogleda u tome da, ako je prosac otišao kod staratelja djevojke kako bi je isprosio, te ako mu oni (staratelj i djevojka) ne daju odgovor i on čeka njihov odgovor, tviše
Uvažena sestro, u vjerodostojnim hadisima Allahov Poslanik zabranio je da čovjek prosi na prosidbu svoga brata. (Buhari i Muslim) To se ogleda u tome da, ako je prosac otišao kod staratelja djevojke kako bi je isprosio, te ako mu oni (staratelj i djevojka) ne daju odgovor i on čeka njihov odgovor, to je vrijeme u kojem je, po islamu, zabranjeno drugom proscu da prosi istu djevojku.
Šta vi mislite pod pojmom zaruke, to je nejasno.
U svakom slučaju, bez obzira da li vi svojim pitanjem aludirali na islamsku prosidbu, period u kojem prosac čeka odgovor od zaprošene djevojke, ili aludirali na nešto drugo što je kod nas poznato kao zaruka, vi u svakom od spomenutih slučajeva imate potpuno pravo da odbijete prosca za kojeg smatrate da nije za vas i da vratite zaruku koju ste uzeli od prosca. Ako ne biste imali pravo da odbijete prosca i da vratite zaruku, onda bi sam čin prošnje i zaručivanja značio pristanak na brak, što nije ispravno niti tačno.
S druge strane, i prosac ima pravo da odustane od prosidbe, ali njegovo odustajanje nije uvjet da biste vi mogli da prekinete zaruku. Kao što on ima pravo da odustane od prošnje i prekine zaruku, isto tako vi i vaš staratelj (pošto u islamu nije dovoljan samo pristanak djevojke, već je za validnost braka potrebna i saglasnost njenog staratelja), imate pravo da odbijete prosca ili da prekinete zaruku i da vratite eventualne poklone koje ste uzeli prilikom prosidbe ili zaruke.
Pogledajte sljedeći link na kojem možete pročitati detaljnije o propisima zaruke:
( http://minber.ba.dedi474.your-server.de/fetve//index.php?option=com_content&task=view&id=1157&Itemid=51)
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić
Vidi manjeDa li se u bilo kojem segmentu namaz muškarca razlikuje od namaza žene?
Tačno je da ne postoji razlika u načinu obavljanja namaza muškarca i načinu obavljanja namaza žene. Hadisi koji govore o načinu obavljanja namaza općenitog su karaktera i kao takvi obuhvataju namaz muškarca i žene. Allahov Poslanik je kazao: “Klanjajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam.” (Buharviše
Tačno je da ne postoji razlika u načinu obavljanja namaza muškarca i načinu obavljanja namaza žene.
Hadisi koji govore o načinu obavljanja namaza općenitog su karaktera i kao takvi obuhvataju namaz muškarca i žene. Allahov Poslanik je kazao: “Klanjajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam.” (Buhari i Muslim od Malika b. Huvejrisa) Ovaj hadis, kao što se odnosi na muškarce, isto tako se odnosi i na žene.
Ne postoji nijedan vjerodostojan hadis koji potvrđuje postojanje razlike u načinu obavljanja namaza muškarca i namaza žene.
Mnogi učenjaci, među kojima i učenjaci sve četiri pravne škole, spomenuli su da u nekim segmentima namaza postoji razlika između namaza muškarca i namaza žene, ali je to samo njihov trud –idžtihad koji nije zasnovan na vjerodostojnom argumentu.
Da je postojala razlika između namaza muškarca i namaza žene, Allahov Poslanik bi to pojasnio, i to bi do nas bilo preneseno, pošto je namaz ibadet koji se toliko često ponavlja, tako da je nemoguće da je ta razlika postojala i da nije pojašnjena od strane Poslanika i da nije prenesena od njega.
Što se tiče načina sjedenja u namazu, u osnovi, ni tu ne postoji razlika između namaza muškarca i namaza žene.
Onako kako je propisano da sjedi muškarac, tako isto propisano je da sjedi i žena.
Kako oni koji čitaju ovaj odgovor ne bi bili zbunjeni, treba spomenuti da su imami četiri pravne škole smatrali da postoji razlika između namaza muškarca i žene. To je ono ka čemu ih je odveo njihov trud –idžtihad sve u želji da bi ljudima ukazali na istinu.
Preferiranje nekog drugog mišljenja ni u kojem slučaju ne znači da je čovjek pametniji i bolji od imama četiri pravne škole, već znači traganje za istinom, kao i istinsko slijeđenje njihovih smjernica jer je svaki od četiri imama pozivao ljude da slijede njihovo mišljenje sve dok je ono u skladu s dokazima, a kada se ispostavi da je njihov stav u koliziji s dokazima, tada se daje prednost dokazu nad njihovim govorom.
Imam Ibn Hazm– kao i mnogi učenjaci poznati kao istraživači mezheba, ali i mnogi alimi današnjice – smatrao je da ne postoji razlika u pogledu načina obavljanja namaza između muškarca i žene.
Smatram, a Allah najbolje zna, da je stav imama Ibn Hazma prioritetniji i da su dokazi kojima je argumentirao svoj stav jači od dokaza onih koji su smatrali da postoji razlika između muškaraca i žena u načinu obavljanja namaza.
Nepostojanje razlike između namaza muškarca i žene zasniva se na dva velika temelja:
Prvi, općenitosti riječi Allahovog Poslanika: “Klanjajte kao što ste vidjeli da ja klanjam.” Ovaj je hadis općeg karaktera i obuhvata i žene i muškarce u svakom pitanju namaza.
Drugi, nepostojanje validnih dokaza koji ukazuju na razliku namaza muškarca i žene, a poznato je opće pravilo: “Muškarci i žene u osnovi se ne razlikuju u pitanjima vjere osim ako postoji poseban argument koji izuzima jednu od dvije skupine.”
Kako se sjedi u namazu?
Ako je u pitanju namaz s jednim sjedenjem, kao što su sabahski farzi ili sabahski sunneti, ili bilo koji drugi dvorekatni namazi, propisano je da se sjedne na lijevo stopalo koje je položeno na zemlju, a desno stopalo će biti uzdignuto, podvijenih prstiju u pravcu kible.
Što se tiče namaza u kojima imamo dva sjedenja, kao što su podnevski ili ikindijski farzi, klanjač će na prvom sjedenju nakon dva rekata sjediti kako je prethodno pojašnjeno, a na drugom sjedenju će sjediti na način da će lijevu butinu (kuk) spustiti na zemlju, a lijevo će stopalo gurnuti ka desnoj nozi, tako da lijevo stopalo bude na zemlji ispod desne potkoljenice.
Stopalo desne noge može da bude ispravljeno, identično načinu na prvom sjedenju, i to je najčešći vid kako je sjedio Allahov Poslanik na sjedenju u namazima koji su četverorekatni ili trorekatni, oni koji imaju dva sjedenja.
Ponekad bi Allahov Poslanik sjedio tako da bi oba stopala isturio na desnu stranu.
To je onaj način koji kod nas praktikuju žene, kada je u pitanju desno stopalo, s tim što kod nas žene i dalje ostaju da sjede na lijevom stopalu, što je način koji nije zabilježen u sunnetu, barem koliko je meni poznato.
(O načinima sjedenja u namazu detaljnije pogledati knjigu uvaženog šejha Safeta Kuduzovića, “Svojstva Poslanikovog namaza, od abdesta do zikra”)
Napomena: Zadnje sjedenje u namazu je sastavni dio namaza, dok je sam način sjedenja u namazu pohvalna stvar, što znači da bilo kako da sjedne klanjač, njegov bi namaz bio validan, a svakako da je najbolje da sjedne onako kao je sjedio Allahov Poslanik.
(Praktično pokazivanje sjedenja u namazu možete pogledatina ovom linku: http://www.youtube.com/watch?v=Q62qvY1fvjY )
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjeDa li treba prati vrat prilikom uzimanju abdesta?
Što se tiče vaše konstatacije da sve predaje koje govore o Poslanikovom abdestu ne spominju da je Allahov Poslanik potirao vrat, ona je diskutabilna. Ispravnije je kazati da ne postoji vjerodostojna predaja koja potvrðuje da je Allahov Poslanik potirao vrat prilikom uzimanja abdesta. Na osnovu toga,više
Što se tiče vaše konstatacije da sve predaje koje govore o Poslanikovom abdestu ne spominju da je Allahov Poslanik potirao vrat, ona je diskutabilna.
Ispravnije je kazati da ne postoji vjerodostojna predaja koja potvrðuje da je Allahov Poslanik potirao vrat prilikom uzimanja abdesta.
Na osnovu toga, lahko je shvatiti zbog čega su se razišli učenjaci u tom pitanju.
Oni koji su kazali da je to novotarija, kazali su to na osnovu uvjerenja da ne postoji vjerodostojna predaja koja to potvrðuje (što je svakako ispravno).
A što se tiče onih koji su to smatrali pohvalnim (imajući lijepo mišljenje o njima jer nam je to obaveza), kažemo da oni nisu pozivali tome iz uvjerenja da je to novotarija (a svaka novotarija vodi u zabludu), već kažemo da su oni pozivali tome smatrajući validnim hadise koji govore o tome.
Na osnovu spomenutog, možemo kazati: Pranje vrata prilikom uzimanja abdesta je ibadet za čije je prakticiranje potrebno donijeti validan dokaz. Ako ne postoji dokaz koji to potvrðuje, mi kažemo da je to novotarija. Ali to ni u kom slučaju ne znači da smo svakog onoga ko je to smatrao pohvalnim nazvali novotarom, jer, kao što smo prethodno konstatirali, nadamo se da su to kazali iz uvjerenja da su hadisi o tome vjerodostojni i da do njih nije došla ocjena spomenutih hadisa, tj. da nisu vjerodostojni ili iz razloga što su mukallidi – oni koji slijepo oponašaju nekog od imama mezheba ili nekog drugog mudžtehida ne pitajući o dokazima.
Allah najbolje zna.
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjeDa li treba učiti bismillu prije uzimanja abdesta?
Većina islamskih učenjaka smatrala je da je abdest validan bez prethodno spomenute bismille. Neki učenjaci kazali su da je učenje bismille na početku abdesta obaveza osobama koje znaju i koje su prisebne, zbog riječi Allahovog Poslanika, alejhis-selam: ”Nema abdesta onaj ko ne spomene Allahovo ime (više
Većina islamskih učenjaka smatrala je da je abdest validan bez prethodno spomenute bismille. Neki učenjaci kazali su da je učenje bismille na početku abdesta obaveza osobama koje znaju i koje su prisebne, zbog riječi Allahovog Poslanika, alejhis-selam: ”Nema abdesta onaj ko ne spomene Allahovo ime (bismillu) prilikom uzimanja abdesta.” Ali, ko izostavi izgovaranje bismille iz zaborava ili neznanja, njegov abdest je validan i nije obavezan ponavljati abdest, makar i smatrali da je izgovaranje bismille obavezno, jer on ima validno šerijatsko opravdanje: neznanje ili zaborav. Na to nam ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: ”Gospodaru naš, na kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!” (Krava, 286.) U vjerodostojnim hadisima zabilježeno je da se Uzvišeni Allah odazvao ovoj dovi.
Na osnovu spomenutog, možemo zaključiti sljedeće: ako ti se desi da zaboraviš bismillu na početku abdesta i sjetiš se u toku abdesta, spomenut ćeš je, i nisi obavezan ponavljati ono što si učinio prije izgovaranja bismille, jer imaš validan šerijatski razlog – zaborav.
(Fetve šejh Bin Baza, 10. tom, str. 100)
Vidi manjeDa li se ispravni hadisi mogu suprotstavljati logici?
Poslanikovi, ﷺ, hadisi koji su preneseni vjerodostojnim putevima ne mogu se suprotstavljati jedni drugima niti se mogu suprotstavljati zdravoj logici. Sve što je Allahov Vjerovjesnik, ﷺ, rekao sušta je istina, i nju mora potvrditi zdrava logika. Međutim, neki hadisi lahko se razumijevaju i njihovu mviše
Poslanikovi, ﷺ, hadisi koji su preneseni vjerodostojnim putevima ne mogu se suprotstavljati jedni drugima niti se mogu suprotstavljati zdravoj logici. Sve što je Allahov Vjerovjesnik, ﷺ, rekao sušta je istina, i nju mora potvrditi zdrava logika. Međutim, neki hadisi lahko se razumijevaju i njihovu mudrost i ljepotu može dokučiti svaki čovjek svojim razumom.
Druga vrsta vezana je za nevidljivi svijet općenito. U mnogo slučajeva, kada je riječ o ovoj vrsti pitanja, razum nema udjela u podrobnom shvatanju, već je dužan da potvrdi ono što je Poslanik, ﷺ, kazao, makar ne shvatio pravu bit i kakvoću onoga što će se dešavati, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je ispravan hadis u mom ummetu bit će ljudi koji će dozvoljavati zinaluk, svilu, alkohol i muzičke instrumente?
Istini za volju, neki islamski učenjaci poput Ibn Hazma, Gazalija i drugih, nisu prihvatili citirani hadis kao autentičan. Razlog za to jeste što imam Buhari na početku lanca prenosilaca ovoga hadisa nije rekao: “Pričao nam je Hišam b. Ammar”, već je rekao: “Kaže Hišam b. Ammar”, a zatim je naveo laviše
Istini za volju, neki islamski učenjaci poput Ibn Hazma, Gazalija i drugih, nisu prihvatili citirani hadis kao autentičan.
Razlog za to jeste što imam Buhari na početku lanca prenosilaca ovoga hadisa nije rekao: “Pričao nam je Hišam b. Ammar”, već je rekao: “Kaže Hišam b. Ammar”, a zatim je naveo lanac prenosilaca i tekst hadisa. Ovo je bio glavni razlog zbog kojeg su neki učenjaci kazali da lanac prenosilaca između imama Buharija i Hišama b. Ammara nije spojen, i tim povodom odbili su hadis.
Mi ćemo, uz Allahovu pomoć, navesti mišljenja najpoznatijih islamskih učenjaka i hadiskih eksperata o ovom hadisu i njihov odgovor Ibn Hazmu i njegovim sljedbenicima.
Imam Bedruddin ez-Zerkeši kaže: “Riječi imama Buharija: ‘Kaže taj i taj’, kada su u pitanju njegovi učitelji od kojih prenosi hadise, tretiraju se kao spojen lanac prenosilaca.”[1]
1. Ibn Kajjim tvrdi da je imam Buhari sreo Hišama b. Ammara i slušao hadise od njega. Otuda, kada imam Buhari kaže: “Kaže Hišam”, to znači da je predaju čuo od Hišama, tj. prenosi Buhari direktno od Hišama. Ova činjenica je općepoznata i na tome su se složili islamski učenjaci.[2]
Ibn Hadžer, pojašnjavajući grešku koju je načinio Ibn Hazm ocjenjujući ovaj hadis slabim, kaže: “Ovo je vjerodostojan hadis. U njemu nema nikakve mahane niti ga je ispravno odbaciti.”[3]
1. Imam Bedruddin el-Ajni kaže: “Ovaj je hadis vjerodostojan. Ibn Hazm je pogriješio u ovom slučaju.”[4]
2.Imam Sujuti, u komentaru ovoga hadisa, kaže: “Lanac prenosilaca hadisa je spojen, a ne prekinut, kao što kaže Ibn Hazm.”[5]
3.Ibn Kajjim kaže: “Hadis je vjerodostojan, bez imalo sumnje. Konstatacija Ibn Hazma je neprihvatljiva.”[6]
4.Ibn Salah potvrđuje: “Ne treba se ni osvrtati na riječi Ibn Hazma, jer je pogriješio kod ovoga hadisa. Imam Buhari uzeo je ovaj hadis kao dokaz (o zabrani muzike), a hadis je autentičan i ispunjava ispravne uvjete.”[7]
5.Šejhul-islam Ibn Tejmijja kaže: “Ovaj hadis je ispravan.”[8]
Pored toga, Ibn Hazm, lično, potvrđuje prethodno spomenutu činjenicu. U svom kapitalnom djelu El-Ihkam, on kaže: “Ako pouzdan prenosilac prenosi od svojih savremenika koji su također pouzdani, to se smatra susretom ili slušanjem, tako da nema razlike između formulacija ‘obavijestio me je’, ili ‘pričao mi je’, ili ‘rekao od toga i toga’, ili ‘kazao da kaže taj i taj’.[9] Stoga je čudno da nakon ovih riječi Ibn Hazm u djelu El-Muhalla odbije hadis u kojem imam Buhari kaže: “Kaže Hišam b. Ammar”, pod izgovorom da imam Buhari nije čuo ovu predaju izravno od svoga učitelja Hišama.[10] Dokaz da je imam Buhari sreo Hišama b. Ammara i od njega slušao hadise jeste njegova izjava: “Pričao nam je Hišam b. Ammar”, a na drugom mjestu kaže: “Pričao mi je Hišam b. Ammar”.[11]
Mnogi hadiski eksperti ocijenili su ovaj hadis ispravnim, kao: Buhari, Ismaili, Ebu Zerr el-Herevi, Ibn Hibban, Hakim, Ibn Salah, imam Nevevi, Ibn Tejmijja, Ibn Kajjim, Ibn Redžeb, Ibn Kesir, Ibn Mullekin, Iraki, Ibn Hadžer el-Askalani, Sehavi, Ševkani, Dehlevi, Ibn Vezir es-San’ani, Emirus-San’ani, Albani, Šuajb el-Arnaut i drugi.[12]
Imam Buhari ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim i uvrstio ga u najispravniju hadisku zbirku, Sahih.[13] Svi hadisi u njegovom Sahihu su ispravni i da li je lanac prenosilaca između Buharija i Hišama prekinut, to imam Buhari najbolje zna. Kada bi bilo suprotno, tj. da je hadis prekinutog lanca prenosilaca, onda bismo mi Buharija s dokazima mogli nazvati mudellisom[14], međutim, ako postoji Allahov rob da je daleko od bilo kakvih prevara, obmanjivanja itd.,[15] onda je to imam svih muhaddisa – Buhari. Nema sumnje da je hadis spojenog lanca prenosilaca, pošto ga sa istim spojenim lancem (lancem imama Buharija) bilježe: Taberani u El-Kebiru, Bejheki u djelu El-Kubra i Ibn Hibban u svom Sahihu.[16]
Šejh Albani kaže: “Sa spojenim (Buharijevim) lancem bilježi ga i Ibn Asakir u djelu Tarihu Dimešk, 19/79/2.”[17]
Odgovorio: dr. Safet Kuduzović
[1] Vidjeti: En-Nuket, 2/50.
[2] Vidjeti: Igasetul-lehfan, 1/259–260.
[3] Vidjeti: Taglikut-talik, 5/18.
[4] Vidjeti: Umdetul-kari, 21/175.
[5] Vidjeti: Sujuti, Et-Tevših, 8/3465. Riječi Ibn Hazma nalaze se u njegovom kapitalnom djelu El-Muhalla, 9/59.
[6] Vidjeti: Ibn Kajjim, Igasetul-lehfan, 1/260.
[7] Vidjeti: Fethul-Bari, 11/271–272.
[8] Vidjeti: Medžmu’tu fetava, 11/291 i 11/313.
[9] Vidjeti: Ibn Hazm, El-Ihkam, 2/158.
[10] Vidjeti: Ibn Hadžer, En-Nuket, str. 235.
[11] Vidjeti: Sahihul-Buhari, str. 431/2078 i str. 769/3661.
[12] Vidjeti: El-Ihsan, 15/154, Et-Tahrim, str. 89, i Er-Rihul-kasif, str. 339.
[13] Ibid., 1/262–263.
[14] “Mudellis” je u hadiskoj terminologiji obmanjivač.
[15] Vidjeti: Igasetul-lehfan, 1/259–260.
[16] Prethodno spomenuti brojevi i izvori hadisa.
[17] Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/140.
Vidi manjeKada se petkom uslišava dova?
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o vrlinama petka, dana u kojem se obavlja džuma-namaz, rekao: “U njemu se nalazi jedan čas, neće se desiti da u tom času Allahov rob, musliman, dok klanjajući moli, zatraži nešto od Allaha a da mu Allah to nviše
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o vrlinama petka, dana u kojem se obavlja džuma-namaz, rekao: “U njemu se nalazi jedan čas, neće se desiti da u tom času Allahov rob, musliman, dok klanjajući moli, zatraži nešto od Allaha a da mu Allah to ne podari.” Pri tome je Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, svojom rukom išaretio ukazujući na kratkoću tog časa. (El-Buhari, br. 935)
U preciziranju tog časa u kojem se molitva uslišava, učenjaci imaju različita mišljenja od kojih su po jačini argumenta najizraženija dva:
prvo, to je vrijeme nakon što imam sjedne na minberu pa sve do završetka džuma-namaza;
drugo, to je vrijeme nakon ikindija-namaza pa do zalaska sunca, a naročito neposredno pred zalazak.
Za oba mišljenja navode se dokazi u sunnetu i svako od njih odabrala je skupina istaknutih učenjaka. Dokaz za prvo mišljenje jeste hadis koji prenosi Ebu Musa el-Ešari, radijallahu anhu, u kojem navodi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da o tom vremenu kaže: “To je vrijeme nakon što imam sjedne (na minber) pa sve dok se namaz ne završi.” (Muslim, br. 853) Ovo mišljenje odabrali su brojni učenjaci od kojih su El-Bejheki, Ibnul-Arebi, El-Kurtubi i En-Nevevi. (En-Nevevi, El-Medžmu, 4/541, i Ibnul-Hadžer, Fethul-Bari, 2/421)
Dokaz za drugo mišljenje jeste hadis Džabira, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dan džuma-namaza (petak) ima dvanaest sati, i nema nijednog muslimana koji će (u vremenu uslišenja dove) tražiti nešto od Allaha a da mu Allah to neće uslišati. To vrijeme tražite u zadnjem satu nakon ikindija-namaza.” (Bilježe Ebu Davud, br. 1048, i En-Nesai, br. 1389, a hadis je vjerodostojan po ocjeni En-Nevevija i Albanija) Ovo mišljenje zastupaju brojni učenjaci na čijem je čelu poznati ashab Abdullah b. Selam, radijallahu anhu. Ibn Hadžer kaže: “Drugi su preferirali mišljenje Abdullaha b. Selama, a Et-Tirmizi prenosi od Ahmeda da je rekao: ‘Najviše hadisa na to ukazuje.’ Ibn Abdul-Berr veli: ‘To je najjače mišljenje o ovom pitanju.’ Seid b. Mensur vjerodostojnim senedom prenosi od Ebu Seleme b. Abdurrahmana da se jednom prilikom skupina ashaba sastala te su se prisjećali tog vremena na dan džume, u kojem se dova uslišava, a zatim su, prije nego što su se razišli, složili se da je to zadnji sat tog dana. To mišljenje preferirali su mnogi imami, poput Ahmeda i Ishaka.” (Fethul-Bari, 2/421)
U oba spomenuta vremena nadati se da će dova biti uslišana. U tom smislu Ibnul-Kajjim, nakon što je naveo argumente da je taj čas nakon ikindija-namaza, kaže: “Smatram da je vrijeme u kojem se obavlja namaz (džuma) također vrijeme u kojem se dova uslišava, i oba vremena su vrijeme uslišenja, iako je određeno vrijeme za to zadnje vrijeme nakon ikindija-namaza, jer to je fiksno vrijeme u danu, ne pomjera se naprijed ili nazad, dok vrijeme namaza prati sam namaz, klanjao se ranije ili kasnije. Vrijeme namaza je vrijeme u kojem se uslišava dova, jer skup muslimana, njihov namaz i skrušeno obraćanje Allahu ostavlja trag na uslišanje dove, prema tome, vrijeme tog skupljanja je vrijeme u kojem se očekuje uslišanje dove. Na ovakav način usklađuju se svi hadisi, a Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, podsticao je svoj ummet na upućivanje dove i skrušeno obraćanje Allahu u oba spomenuta vremena.” (Zadul-mead, 1/394)
Ovdje je neophodno navesti još dvije napomene:
Prva napomena: Nakon što imam sjedne na minber, pa sve dok se ne klanja džuma-namaz, to je vrijeme u kojem se uslišava dova, međutim, kada imam ustane i počne držati hutbu, klanjači su dužni šutjeti i slušati imamov govor. Imajući to u vidu, postavlja se pitanje, pa kada onda da dove? Nakon što se prouči ezan i prije nego što imam počne sa hutbom, propisano je moliti dovom koja se uči nakon ezana, kao što je to prilika za bilo koju dovu, jer je to, pored mogućnosti da bude čas uslišanja petkom, i vrijeme između ezana i ikameta u kojem se prima dova. Također se može doviti u vremenu kada imam sjedne između dvije hutbe, te za vrijeme sedžde u namazu, jer sedžda je stanje u kojem je rob najbliži svom Gospodaru, te je, nakon što se izgovori propisani zikr na sedždi, pohvalno doviti. Također, na sjedenju u namazu, prije predaje selama, propisano je doviti i tražiti dobro ovog i budućeg svijeta. Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, u hadisu Ibn Mes‘uda, radijallahu anhu, nakon što je ukazao na obavezu učenja et-tešehhuda na sjedenju u namazu, rekao je: “A zatim neka izabere koju god dovu želi.” (Muslim, br. 402)
Druga napomena: Prema drugom mišljenju, čas uslišanja je nakon ikindija-namaza pa do zalaska sunca, a to je vrijeme u kojem nije propisano klanjati nafila-namaz, međutim, u spomenutom hadisu Ebu Hurejre navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tom času rekao: “…dok klanjajući moli”. Odgovarajući na ovu nejasnoću, učenjaci su kazali da je osoba koja iščekuje namaz ustvari u namazu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o takvom kazao: “Neprestano je u namazu sve dok iščekuje namaz” (Buharija, br. 647). U jednoj predaji spominje se kako je Ebu Hurejre kazivao ovaj hadis u prisustvu Abdullaha b. Selama, Allah bio zadovoljan njima, nakon čega je Abdullah rekao: “Ja doista znam kada je taj čas!”, a Ebu Hurejre povika: “Obavijesti me kada je taj čas!” Abdullah reče: “To su posljednji trenuci pred završetak dana džume.” Ebu Hurejre priupita: “Kako da to budu posljednji trenuci petka kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Neće se desiti da u tom času Allahov rob musliman, dok klanjajući moli…’, a u tom vremenu se ne klanja?” Na to Abdullah reče: “Zar Allahov Poslanik nije rekao: ‘Ko sjedne na svom mjestu čekajući namaz, on je u namazu sve dok ne klanja’?” “Naravno”, reče Ebu Hurejre, a Abdullah kaza: “To je to!” (Bilježe Ebu Davud, br. 1046, En-Nesai, br. 1430, i drugi, a predaja je sahih po ocjeni Albanija)
Također je moguće da se riječi Poslanika: “…dok klanjajući moli…”, odnose na molitvu uopćeno, bio onaj ko dovi u namazu ili ne, jer u arapskom jeziku riječ “klanjati” znači doviti.
Onaj ko želi tražiti vrijeme uslišanja dove petkom nakon ikindija-namaza, može to učiniti na više načina:
prvi, da nakon što klanja ikindiju ostane u mesdžidu i vrijeme provede u dovi i ibadetu sve do zalaska sunca, a naročito neposredno pred zalazak sunca. Ovo je najpotpuniji oblik;
drugi, da prije akšama ode u mesdžid, te klanja tehijetul-mesdžid, a zatim ostane i dovi sve do akšama;
treći, da petkom pred zalazak sunca, gdje god se nalazio, dovi i moli svog Gospodara.
Ibn Baz, rahimehullah, upitan je o tome kako da postupi onaj ko želi doviti petkom pred zalazak sunca, da li treba biti u džamiji ili to može učiniti i kod kuće, pa je kazao: “Hadisi koji o tome govore uopćeni su i svojim doslovnim značenjem obuhvataju svakog ko dovi u vremenu kada se dova uslišava. Stoga, nadati se da će biti uslišano svakome ko dovi u tom vremenu, međutim, onome ko ostane u džamiji iščekujući akšam-namaz preče je da mu dova bude uslišana, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “…dok klanjajući moli…”, a onaj ko iščekuje namaz poput je onoga ko je u namazu. Ako se, pak, radi o bolesniku, koji dovi u svojoj postelji, ili ženi koja u svojoj kući, čekajući akšam-namaz, na mjestu gdje klanja, upućuje dove petkom nakon ikindija-namaza, nadati se, također, da će im biti uslišano.” (Fetava Ibn Baz, 30/271) Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li je haram nositi hlače koje prelaze nožni članak?
Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „U vatru će sve što je niže od članaka!“ Sahih. Sahihul-Buhari, br.5450.; Sunen el-Nesa’i, br.5331.. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao:više
Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah…
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „U vatru će sve što je niže od članaka!“ Sahih. Sahihul-Buhari, br.5450.; Sunen el-Nesa’i, br.5331..
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Allah neće pogledati, na Sudnjemu danu, u osobu koja je svoju odjeću, iz oholosti, vukla po zemlji!“ Sahih. Sahihul-Buhari, br.5451..
Džabir b. Sulejm, rhm., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „…i podigni izar – donji dio odjeće do pola potkoljenica, a ako nećeš – onda do članaka. Strogo se pazi spuštanja izara – donjeg dijela odjeće, jer je to oholost/el-mehila, a Allah ne voli oholost/el-mehila…“ Sahih. Sunen Ebu Davud, br.4084.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.16667-20655-23253.; el-Mu’udžem el-Kebir, br.6386.; Musannef Abdurrezzak, br.19982.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20882..
Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Boj se Allaha i ne potcijeni ni jedno dobro djelo! Strogo se čuvaj isbala – puštanja odjeće po zemlji, jer je to mehila/oholost, a Allah, dž.š., ne voli ohole! Jedan čovjek reče: O Allahov Poslaniče, spomenuo si isbal izara – puštanje odjeće po zemlji, ali na potkoljenici nečijoj može biti kakva rana ili nešto od čega bi se zasramio pred drugima, na šta Poslanik, s.a.w.s., reče: Može ili do pola potkoljenice ili do članaka. Jedan čovjek koji je živio prije vas, je obukao burdu-ogrtač, pa se oholio s njim. Allah, dž.š., sa Arša pogleda u njega, i namah Mu posta omražen, i naredi zemlji da ga proguta – pa ga i proguta! Čuvajte se toga da se, Allah dž.š., ne omrazi na vas!“ El-Mu’udžem el-Kebir, br.6384..
Salim b. Abdullah, rhm., prenosi od njegovog oca da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ko bude iz oholosti vukao svoju odjeću po zemlji – Allah neće pogledati u njega na Sudnjem Danu. Ebu Bekr, r.a., reče: Meni se katkad desi da se jedan dio izara – donjeg djela odjeće, opusti, pa ga popravljam. Poslanik, s.a.w.s., reče: Ti nisi od onih koji to rade iz oholosti!“ Sahih. Sunen Ebu Davud, br.4085..
Muhammed b. ‘Akil, rhm., kaže: Čuo sam Abdullaha b. Omera, r.a., kako govori: „Poslanik, s.a.w.s., me ogrnu ogrtačem „koptijom“, a i Usamu ogrnu, pa me Poslanik, s.a.w.s., spazi kako mi se ogrtač vuče po zemlji, pa priđe i dohvati me za rame, i reče: O Ibnu Omere, u vatru će svaka odjeća koja dotiče zemlju. Ibnu ‘Akil kaže: Gledao sam Ibnu Omera, r.a., kasnije, kako je svoj izar – donji dio odjeće, nosio do pola potkoljenice!“ Sahih ligajrihi. Musned Ahmed b. Hanbel, br.5727.; el-Mu’džem el-Kebir, br.13433..
Abdullah b. Omer, r.a., kaže:Ušao sam Poslaniku, s.a.w.s., a na meni bijaše izar – donji dio odjeće, koji padaše na zemlju. Poslanik, s.a.w.s., upita: Ko je to? Rekoh: Abdullah b. Omer.Reče: Ako si pravi Allahov rob (Abdullah), podigni svoju odjeću, pa sam je podigao do pola potkoljenica, i tako sam je držao sve do njegove smrti. Hasen. Musned Ahmed b. Hanbel, br.6263.; el-Mu’udžem el-Kebir, br.13331.; el-Mu’udžem el-Evsat, 4/328..
Abdullah b. Muhammed prenosi od Abdullaha b. Omera, r.a., da mu je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „O Abdullahu, podigni svoj izar – donji dio odjeće. Ono što dodiruje zemlju ispod članaka – to će u vatru!“ Abdullah b. Muhammed, rhm., kaže: Nisam vidio da je iko jače pritezao svoju odjeću od Abdullaha b. Omera, r.a.. Hasen. Musned Ebu Ja’ala, br.5714., 10/78..
Ebu ‘Avvaneh, rhm., prenosi od Abdullaha b. Hasena da je rekao: „Vidio sam Abdullaha b. Omera, r.a., odjevenog u odijelo iz dva dijela. Odjeća mu je bila do pola potkoljenica.“ El-Mu’udžem el-Kebir, br.13049..
Od Ebu Se’id el-Hudrija, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Donji dio odjeće jednog mu’mina je do polovine potkoljenica, a ako bude do članaka nije strašno, sve što je ispod članaka, to je u vatri.“ Sahih. Musned Ahmed b. Hanbel, br.11273.; Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24821..
Enes, r.a., kaže da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Izar – donji dio odjeće, je ili do koljena ili do članaka. Nema dobra u nižem od toga!“ Sahih. Musned Ahmed b. Hanbel, br.12447..
Enes, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Izar – donji dio odjeće- je do pola potkoljenica! Kada je primijetio da je to postalo teško muslimanima, rekao je: Do članaka; nema hajra u nižem od toga.“ Sahih. Musned Ahmed b. Hanbel, 13630-13717.; Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24827..
U drugoj predaji stoji: „Nema hajra u onome što prelazi članke.“ Šu’abul-Iman, br.6136..
Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi sljedeće: „Jedan čovjek je klanjao namaz spuštene odjeće, pa mu Poslanik, s.a.w.s., reče: Idi i uzmi abdest – pa on ode, uze abdest i dođe, pa mu Poslanik, s.a.w.s., opet reče: Idi i uzmi abdest! Neki čovjek reče: O Allahov Poslaniče, što si mu naredio da uzme abdest? Poslanik, s.a.w.s., reče: Klanjao je namaz a odjeća mu je spuštena; Allah, dž.š., ne kabuli namaz osobi čija je odjeća spuštena!“ Da’if. Sunen Ebu Davud, br.4086..
Ebu Zerr r.a, prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „S trojicom ljudi Allah dž.š., neće razgovarati, niti će pogledati na njih na Sudnjemu Danu, niti će ih očistiti, i snaći će ih bolna patnja! Rekoh: Ko su ti ljudi, o Allahov Poslaniče; baš su propali i stradali? On tri puta jedno te isto, i ja tri put upitah jedno te isto!? Reče: Osoba koja pušća svoju odjeću (musbil), i ona koja prenosi tuđe riječi (mennan), i osoba koja prodaje svoju robu lažno se zaklinući!“ Sahih. Sunen Ebu Davud, br.4087..
Ebul-Derda’, r.a., prenosi da je Ibnul-Hanzalijje, r.a., rekao: „…Divan li je čovjek Harim el-Esedi, da mu nije duge kose i duge odjeće (isbal)! To je Harim čuo, pa uze sječivo i skrati kosu do ušiju a odjeću podiže do pola potkoljenica…“ Da’if. Sunen Ebu Davud, br.4089..
Ebu Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Donji dio odjeće jednog muslimana treba da bude do pola potkoljenice. Nema grijeha ako odjeća bude u dužini između toga djela tijela i članaka. Sve što je ispod članaka je u vatri. Ko svoju odjeću vuče po zemlji iz oholosti – Allah neće u njeg’ pogledati!“ Sahih. Sunen Ebu Davud, br.4093.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.11415-11505-11944.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.9716..
Imam Taberani, rhm., bilježi predaju od Ebu Se’id el-Hudrija, r.a., koji kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.w.s., da je rekao: „Donji dio odjeće jednog mu’mina treba da bude do pola potkoljenice, ali nema grijeha ako mu odjeća bude u dužini između tog dijela tijela i članaka ili ispod članaka! Allah neće pogledati u onog ko svoj izar – donji dio odjeće, vuče po zemlji iz oholosti!“ El-Mu’udžem el-Evsat, br.5204., Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.3135..
Ijjas b. Selemeh prenosi od svog oca da je Osman, r.a., nosio izar – donji dio odjeće, do pola potkoljenica, rekavši: „Ovakav je bio izar Allahova Poslanika, s.a.w.s..“ Musned el-Bezzar, br.353.. Imam el-Bezzar rhm., kaže: „Nije nam poznato da je iko prenio hadis koji govori o tome da je Poslanik, s.a.w.s., više od ovoga, podizao svoj izar.“
Šu’ube prenosi od Eš’asa b. Sulejmana: Čuo sam očevu sestru kako govori o mome amidži da je bio u Medini, kada začuh riječi: Podigni odjeću svoju, to ti je bogobojaznije i trajnije. Pogledah, kad ono Poslanik, s.a.w.s.. Rekoh: To je samo burda milha – prugasti ogrtač!? Poslanik, s.a.w.s., reče: Zar ti ja nisam najljepši primjer – pa pogledah u njega, a izar – donji dio odjeće, mu bijaše do pola potkoljenica.“ Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.9682..
Imam Buhari, rhm., bilježi da je Omer, r.a., dok je bio na smrtnoj postelji, jednom mladiću rekao sljedeće: „Sine brata mog, podigni odjeću svoju, jer je to čistije po odjeću tvoju, a i bogobojaznije je prema Gospodaru tvome!“ Sahihul-Buhari, br.3497..
Kako islamski učenjaci razumijevaju sve navedene predaje?
Šejh Ibnu Usejmin, rhm., kaže: „Isbal – puštanje odjeće, se dijeli na dvije vrste:
1. Isbal iz uzdizanja i oholosti – što spada u velike grijehe i što iziskuje veliku kaznu.
U dva Sahiha se bilježi od Abdullaha Ibnu Omera, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ko svoju odjeću bude vukao po zemlji iz oholosti – Allah ga neće pogledati na Sudnjem danu!“
Od Ebu Zerra el-Gifarija, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „S trojicom ljudi Allah, dž.š., neće razgovarati na Sudnjemu Danu, niti će pogledati na njih, niti će ih očistiti, i snaći će ih bolna patnja! Poslanik, s.a.w.s., tri puta ponovi jedno te isto! Rekoh: Ko su ti ljudi, o Allahov Poslaniče; baš su propali i stradali? Reče: Osoba koja pušća svoju odjeću (el-musbil), i ona koja prenosi tuđe riječi (el-mennan), i osoba koja prodaje svoju robu lažno se zaklinući!“
Dakle, za isbal propraćen ohološću obećava se ovakva žestoka kazna, tj. Allah, dž.š., neće pogledati u onoga koji to čini, niti će zboriti s njime, niti će ga očistiti na Sudnjemu Danu, i pripašće mu bolna kazna.
Općenitost Ebu Zerrovog hadisa se pobliže pojašnjava Ibnu Omerovim hadisom, pa će se ova kazna odnositi na onoga koji to bude činio iz oholosti, spajajući između postupka i kazne spomenute u oba hadisa.
2. Isbal kojeg ne prati uzdizanje i oholost – što je haram/zabranjeno, i za bojati se je da i to ne spada u velike grijehe, jer je Poslanik, s.a.w.s., i za takav postupak priprijetio vatrom. U Buharijinom Sahihu se bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Sve što je niže od članaka će u vatru!“
Ovaj hadis se ne može suziti Ibni Omerovim hadisom, zbog toga što je kazna različita, a to nam potvrđuje i hadis Ebu Se’ida el-Hudrija, r.a., koji kaže da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Izar mu’mina je do pola potkoljenica, a nema smetnje i da bude između toga i članaka. Sve što je niže od članaka će u vatru. Ko bude vukao svoju odjeću iz oholosti po zemlji – Allah ga neće pogledati!“ (Malik, Ebu Davud, Nesa’i, Ibnu Madždžeh, Ibnu Hibban)
Dakle, Poslanik, s.a.w.s., je napravio razliku između onoga ko vuče svoju odjeću iz oholosti i između onoga kome njegov izar samo prelazi niže od članaka. Ali, ako nekom čovjeku pantalone prelaze članke nenamjerno pa ih on s vremena na vrijeme zadiže – to nije strašno. U prijašnjem Ibnu Omerovom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.w.s., rekao Ebu Bekru, r.a.: „Ti nisi od onih koji to rade iz oholosti!“ (Pogledaj: Fetava ve Resa’il Ibni ‘Usejmin, 12 tom, br.224.)
Šejh Mustafa el-Buga kaže: „Jer je to čistije po odjeću tvoju“ – a u drugoj predaji stoji: „i trajnije“, tj. odjeća se, zbog svoje dužine, zna za vrlo kratko vrijeme raspasti; „a i bogobojaznije je prema Gospodaru tvome“ – odnosno dalji si od oholosti onda kada ti je odjeća kraća, a ujedno si dalji i od prljanja i nečistoća.“ (Pogledaj: el-Džami’ el-Sahih el-Muhtesar, br. 3497., 3/1353.)
Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: „Iz svih navedenih hadisa se da razumjeti to da je spuštanje svoje odjeće (isbal) iz oholosti – veliki grijeh/kebira, a što se tiče spuštanja odjeće (isbal) bez oholosti – vanjština navedenih hadisa nam ukazuje na to da je takvo postupanje također haram, ali zbog stavljanja akcenta na oholost, u navedenim predajama, može se razumjeti to da nije zabranjeno puštanje odjeće preko članaka koje nije propraćeno ohološću.
Imam Ibnu Abdul-Berr, rhm., kaže: „Da se razumjeti to da se prijetnje ne odnose na puštanje odjeće po zemlji koje nije propraćeno ohološću, mada je u svakom slučaju pokuđeno vući odjeću po zemlji!“
Imam el-Nevevi, rhm., kaže: „Haram je spuštati odjeću preko članaka – radi oholosti, dok je spuštanje odjeće preko članaka bez oholosti – mekruh!“ Isto ovo je naznačio i imam Šafija, rhm., (Pogledaj: ‘Umdetul-Kari, 21/295.), praveći razliku između spuštanja odjeće iz oholosti ili bez nje, pa kaže:
„Mustehabb/lijepo, je da izar – donji dio odjeće bude do pola potkoljenica, dok je dozvoljeno bez ikakvog keraheta/pokude, spustiti izar – donji dio odjeće, do članaka. Ono što prelazi članke je zabranjeno haram kategorijom – ako je zbog oholosti, a ako nije zbog oholosti – onda je zabranjeno tenzih kategorijom, zbog toga što su hadisi koji nas upozoravaju na opasnost puštanja odjeće preko članaka – općeniti, pa ih je potrebno shvatiti na taj način da se odnose na takvo postupanje iz oholosti.“ (Pogledaj: Fethul-Bari, 10/263.)
Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: Ako je odjeća neke osobe duža od normalne, zabraniće joj se takvo postupanje zbog toga što je u pitanju:
1. Rasipanje novca.
2. Poistovjećivanje sa ženama.
3. Mogućnost prljanja odjeće.
4. Mogućnost oholjenja.
Imam Ibnul-‘Arebi, rhm., kaže: „Nije dozvoljeno čovjeku da mu odjeća prelazi članke i da govori ‘ja ne vučem svoju odjeću po zemlji iz oholosti’, jer je zabrana definisana riječju, i ko je sprovodi ne može reći da se na njega ne odnosi; takva odbrana nije validna. Spuštanje svoga ogrtača na zemlju je znak njegove oholosti!“
Ibnu Hadžer, rhm., dalje nastavlja: „Isbal – puštanje odjeće, iziskuje spuštanje odjeće na zemlju, dok spuštanje odjeće na zemlju iziskuje oholost, pa makar osoba koja to ne radi i ne htjela se time oholiti, što nam potvrđuje i sljedeća predaja: „Strogo se čuvaj spuštanja odjeće na zemlju! Spuštanje odjeće na zemlju (džerrul-izar), je oholjenje!“ (Ahmed)“ (Pogledaj: Fethul-Bari, 10/264.)
Imam Ibnu Abdul-Berr, rhm., kaže: „Imam el-Evza’i prenosi od Amra b. Muhadžira sljedeće: „Košulje i odjeća halife Omer b. Abdul-‘Aziza, rhm., sezala je između članaka i vezica na njegovoj obući.“ Ovo se da protumačiti time da je halifa Omer b. Abdul-Aziz, rhm., smatrao da komplet članci spadaju u značenje hadisa – kao što se govori o člancima prilikom uzimanja abdesta gdje se obuhvataju cijeli članci – mada je bilo sigurnije da se zadržao samo do njih, jer je i značenje ovog propisa suprotno značenju abdesta, mada halifa Omer b. Abdul-Aziz, rhm., nije od onih na koje se dotični hadisi odnose, kao što je rekao Allahov Poslanik, s.a.w.s., Ebu Bekru, r.a.: „Nisi ti od onih koji vuku svoju odjeću po zemlji iz oholosti!““ (Pogledaj: el-Temhid, 20/229.)
Šejh Muhammed Šemsul-Hakk el-‘Azim Abadi Ebul-Tajjib, rhm., kaže: „Strogo se čuvaj spuštanja izara“, tj. čuvaj se spuštanja izara – donjeg djela odjeće, ispod članaka.“ (Pogledaj: ‘Avnul-Ma’abud, 11/94.)
Šejh Muhammed Šemsul-Hakk el-‘Azim Abadi Ebul-Tajjib rhm., u komentaru hadisa: „Strogo se čuvaj spuštanja izara – donjeg djela odjeće, jer je to oholost/el-mehila, a Allah ne voli oholost/el-mehila…“, kaže: „Ovaj hadis nam ukazuje na to da je poželjno da izar – donji dio odjeće, bude do pola potkoljenica, a da je dža’iz i dozvoljeno, i bez ikakvog keraheta/pokude, sve što je u dužini do članaka. Ono što je preko članaka i prekriva ih, to je haram.“ (Pogledaj: ‘Avnul-Ma’abud, 11/95.)
Na drugom mjestu, šejh Muhammed Šemsul-Hakk el-‘Azim Abadi Ebul-Tajjib, rhm., u komentaru dijela hadisa: „Ebu Bekr, r.a., reče: Meni se katkad desi da se jedan dio izara – donjeg dijela odjeće, opusti, pa ga popravljam. Poslanik, s.a.w.s., reče: Ti nisi od onih koji to rade iz oholosti!“, navodi riječi imama el-Karija, rhm., koji kaže: „Ovo bi značilo da nenamjerno puštanje odjeće ne škodi, pogotovo ne onima koji nisu poznati po oholosti, ali je ipak bolje slijediti sunnet, pa se iz svega navedenog da razumjeti to da je sebeb i razlog zabrane vuče odjeće po zemlji (džerrul-izar) – oholost/el-hujela’.
Šejh Muhammed Abadi, rhm., dalje navodi: Ovaj hadis nam ukazuje na to da je haram iz oholosti vući odjeću po zemlji. Džerr znači vući odjeću po zemlji i ono je u skladu s riječima Poslanika, s.a.w.s.: „Što je ispod članaka – to je u vatri!“
Vanjski dio ovog hadisa nam ukazuje na to da je isbal – puštanje odjeće, zabranjen kako ljudima tako i ženama, jer se u hadisu kaže „ko pusti svoju odjeću“, ali, muslimani su se već složili na tome da je ženama isbal – spuštanje odjeće, dozvoljeno, kako nam to potvrđuje Ibnu Reslan u Šerhul-Sunenu. Vanjski dio hadisa koji povezuje spuštanje odjeće sa ohološću ukazuje nam na to da puštanje odjeće koje nije propraćeno ohološću – ne potpada pod navedenu prijetnju.
Imam Ibnu Abdul-Berr, rhm., kaže: Iz navedene predaje se da razumjeti to da osoba koja pušta svoju odjeću, ali ne iz oholosti – ne spada u navedenu prijetnju, s naznakom da ipak u pitanju pokuđeno djelo. Imam el-Nevevi, rhm., kaže: Spuštanje odjeće ispod članaka iz oholosti – nije dozvoljeno, ali ako nije iz oholosti – onda je mekruh!
Imam Ibnul-‘Arebi, rhm., kaže: Muškarcu nije dozvoljeno da mu odjeća prelazi članak i da kaže ‘ja to ne radim iz oholosti’ jer ga zabrana svojim izrazom obuhvata i nije je dozvoljeno kršiti, jer će ispasti da kaže ‘ja to ne radim’ zbog toga što razlog zabrane (tj. oholost), nije pri meni – što je tvrdnja koja nema jake potpore, zbog toga što je samo spuštanje odjeće znak nečije oholosti.
Na kraju, isbal – spuštanje odjeće, iziskuje to da se odjeća vuče po zemlji, dok sama vuča odjeće po zemlji iziskuje oholost, pa makar i dotična osoba ne imala to za cilj. Da se oholost ne uzima u obzir pri ovom propisu ukazuje nam na to i dio hadisa: „Strogo se čuvaj spuštanja izara – donjeg djela odjeće, zbog toga što je to oholost“, kako je to spomenuto u Džabirovom hadisu.“ (Pogledaj: ‘Avnul-Ma’abud, 11/96.)
Imam Muhammed el-Ševkani, rhm., u komentaru hadisa: „Ti nisi od onih koji to rade iz oholosti!“, kaže: „Ovaj dio hadisa nam eksplicite ukazuje na to da razlog zabrane isbala – spuštanja odjeće, kruži oko oholosti (menatul-tahrim el-hujela’), te da samim tim spuštanje odjeće nekada može biti iz oholosti a nekada ne iz oholosti, stoga se riječi: „To je oholost!“ – iz hadisa Džabirovog, trebaju shvatiti da je takvo postupanje u većini slučajeva takvo, pa se i dotična prijetnja odnosi na one koji to rade iz oholosti. Reći da je svaki isbal – puštanje odjeće, oholost – takvo što ne prihvata nužda (terudduhu darura), jer svako zna da postoje ljudi kojima je odjeća spuštena a kojima oholost ne pada na pamet. Isto nam ovo potvrđuju i riječi Poslanika, s.a.w.s., upućene Ebu Bekru, r.a., koje već znaš. Na ovaj način se može napraviti spoj između svih hadisa, ne ispuštajući uslov oholosti iz vida, koji je naglašen u dva Sahiha.
Nekoliko učenjaka kasnijeg doba je pisalo zasebna djela na ovu temu protežirajući stav da je svaka vrsta isbala – haram, ali najjači dokaz za kojeg se drže jeste Džabirov, r.a., hadis, dok najviše na šta nam ukazuje hadis Ebu Umame, r.a., jeste da Allah, dž.š., ne voli musbila – onoga kome je odjeća spuštena, dok je hadis o kojem mi zborimo eksplicite vezan za oholost, tako da uopštenost nekog propisa (itlak), moramo vezati za njegov takjid, tj. njegovo bliže pojašnjenje.“ (Pogledaj: Nejlul-Evtar, 2/112.)
Šejh Abdurre’uf el-Menavi, rhm., kaže: „Haram/zabranjeno, je muškarcu da spušta odjeću svoju ispod članaka s ciljem oholjenja, dok mu je mekruh/pokuđeno, da to radi ne imajući oholost za cilj.“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir šerhul-Džami’ el-Sagir, br.116., 1/121.)
Šejh Abdurre’uf el-Menavi, rhm., u komentaru dijela hadisa: „…i podigni izar – donji dio odjeće…“, kaže: „U ovom hadisu je dokaz tome da je zabranjeno – haram- čovjeku da spušta odjeću svoju preko članaka s ciljem oholjenja, dok mu je mekruh – pokuđeno, ako to radi bez cilja oholjenja. Sunnet je držati svoj izar – donji dio odjeće, do pola potkoljenica!“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir šerhul-Džami’ el-Sagir, br.946., 1/475.)
Šejh Abdurre’uf el-Menavi, rhm., na drugom mjestu kaže: „Allah, dž.š., neće pogledati“ – pogledom milosti – „u osobu koja čini isbal – pušta svoju odjeću“ – niže članaka, tj. iz oholosti, kako je to spomenuto u prvom rivajetu, dok je isbal – puštanje odjeće, koji nije propraćeno ohološću i uzdizanjem, mekruh/pokuđeno, ali ne i haram/zabranjeno. Ovdje govorimo o isbalu – puštanju odjeće, bez neke posebne nužde i to kada su u pitanju muškarci, dok su muslimani složni na tome da je isbal dozvoljen ženama.“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir šerhul-Džami’ el-Sagir, br.1834., 2/278.)
Šejh Abdurre’uf el-Menavi, rhm., na trećem mjestu kaže: „Znaj da je isbal izara – spuštanje donjeg djela odjeće – s ciljem oholjenja – haram, dok je spuštanje odjeće – bez cilja oholosti – mekruh. Poput izara je i svaka druga odjeća poput košulje i pantalona ili džubbeta.“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir šerhul-Džami’ el-Sagir, br.2673., 3/33.)
Šejh Abdurre’uf el-Menavi, rhm., na četvrtom mjestu kaže: „Svi propisi koji su spomenuti za izar – donji dio odjeće od halala, harama i mekruha, sve to važi i za ostale dijelove odjeće poput košulje i ostalog!“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir šerhul-Džami’ el-Sagir, br.3051., 3/175.)
Imam el-Nevevi, rhm., je u svom poznatom djelu „Rijadul-Salihin“, br.119., 1/1006., naslovio poglavlje slijedećim naslovom: „Opis dužine kamisa – košulje, kumma – rukava, izara – donjeg dijela odjeće, i ‘amame – kape, uz naznaku da je zabranjeno/haram, spuštanje bilo čega od navedenog do zemlje iz oholosti (el-isbal), te da je pokuđeno/mekruh, činiti to bez oholosti.“
Imam Ibnu Hibban, rhm., u svom Sahihu, 12/263., bilježi sljedeći naslov: „Pojašnjenje u vezi toga da se treba bojati džehennemske vatre za osobu čiji izar – donji dio odjeće, ide ispod članaka; utječemo se Allahu od džehennemske vatre!“
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: „Mekruh je puštati, iz oholosti, kamis – košulju, ili rida’ – ogrtač, ili seravil – pantalone, a izar – donji dio odjeće, je poput pantalona. Dobar dio učenjaka našeg mezheba je koristio termin mekruh za navedeno, ali je i dobar dio njih koristio termin haram – i ovo je stav našeg mezheba bez ikakve dvojbe. Ebu Abdullah, rhm., kaže: Nisam prenosio hadise od čovjeka čije su pantalone dosezale vezice na cipelama. Govorio bi: „Što je ispod članaka – u vatru će“, a pantalone su poput izara; ništa se od odjeće ne smije vući! Ali, ako se to desi a nije propraćeno ohološću, već bude iz nekog razloga ili potrebe ili se nema za cilj oholjenje ili ukrašavanje dugačkom odjećom itd. – od njega se bilježi da takvo što nije strašno, i to mišljenje je odabrao imam el-Kadi el-Hanbeli, rhm., i ostali. U drugom rivajetu stoji: Spuštanje izara ili ogrtača u namazu – ako nije radi oholosti – može (la be’ese bihi).“ (Pogledaj: Šerhul-‘Umdeh, 4/361.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: „Većina hadisa koji govore o isbalu – spuštanju odjeće, su vezani za oholost, tako da će se njihova općenitost prvashodno odnositi na oholost, dok se sve ostalo zadržava na dozvoljenosti/el-ibaha. Hadisi koji zabranjuju takvo postupanje se u globalu temelje na onome što se u većini slučajeva dešava i onome što je otprilike razlog samoga grijeha, ali mi ovdje govorimo o osobi kod koje se ne nađe ništa od toga! Ali, sve u svemu, kratka odjeća je sunnet Muhammeda, s.a.w.s., i njena granica se kreće između polovine potkoljenice i članaka… Dalje kaže: Što se tiče samih članaka – jedan dio učenjaka našeg mezheba je smatrao da je dozvoljeno spuštati odjeću do ispod članka… Bilježi se od Abdullaha, rhm., da je rekao: „Ne prenosim hadise od toga i toga – zbog toga što su mu pantalone sezale do kopči na cipelama. Na osnovu ovoga se da zaključiti da je mekruh prekrivati članke, a i na osnovu Huzejfinog, r.a., hadisa: „Izar – donji dio odjeće, ne polaže pravo na članke.“ (Sunen Tirmizi, br.1783.; Sunen Ibnu Madždžeh, br.3572.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.23404-23426-23450.)“ (Pogledaj: Šerhul-‘Umdeh, 4/367-368.)
Dakle, na kraju svega bi se moglo zaključiti slijedeće:
1. Isbal je haram – ako je iz oholosti i ako dodiruje zemlju.
2. Isbal je mekruh – ako nije iz oholosti i ako ne dodiruje zemlju.
3. Sunnet je da odjeća bude iznad članaka.
4. Mustehab je do odjeća bude do polovine potkoljenica.
A Allah, dž.š., najbolje zna. Vel-hamdu lillahi rabbil-‘alemin.
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeDa li je validnost namaza uvjetovana ravnanjem safova?
Uvaženi brate u vjeri, u tvom pitanju postoji jedna diskutabilna konstatacija koja ti je uzrokovala nejasnoću u pogledu tog pitanja. Da li je ispravnost namaza uvjetovana ravnanjem safova? Prije toga, vjerujem da je tvoja nejasnoća nastala kao plod neispravnog razumijevanja hadisa koji ukazuju na obviše
Uvaženi brate u vjeri, u tvom pitanju postoji jedna diskutabilna konstatacija koja ti je uzrokovala nejasnoću u pogledu tog pitanja.
Da li je ispravnost namaza uvjetovana ravnanjem safova?
Prije toga, vjerujem da je tvoja nejasnoća nastala kao plod neispravnog razumijevanja hadisa koji ukazuju na obaveznost ravnanja safova.
U osnovi, mnogi hadisi ukazuju na to da je ravnanje i popunjavanje safova u namazu obavezno. Veliki broj učenjaka iz reda prvih i potonjih generacija odabrao je ovaj stav, kao i imami Buharija, Ibn Hazm, Ibn Tejmijja i veliki broj savremenih učenjaka.
Svoj stav zasnovali su na mnogim hadisima koje je Allahov Poslanik izrekao u imperativnoj formi, u kojima klanjačima naređuje da poravnaju safove.
Isto tako, Allahov Poslanik žestoko je zaprijetio onima koji ne ravnaju safove, riječima: “Ili ćete vi poravnati safove ili će Allah razjediniti vaša srca.” (Buhari i Muslim), što jasno ukazuje na obaveznost poravnavanja safova.
Nakon ove konstatacije da je ravnanje safova obavezno, postavlja se pitanje da li je to uvjet za validnost namaza?
Tačno je da validnost namaza nije uvjetovana ravnanjem safova, bez obzira što je to obaveza.
Ravnanje safova je zaseban ibadet o kojem govore mnogi hadisi, a kao takav, on upotpunjuje čovjekov namaz i nagradu za njega, kao što je spomenuto u vjerodostojnim predajama.
Na kraju, dragi brate, ti se Allaha boj što više možeš, a Allah čovjeka ne obavezuje onim što nije u granicama njegovih mogućnosti.
Trudi se da poravnaš saf prije namaza, da ljudima na lijep način ukažeš da se poravnaju, a onaj ko to prihvati, to je dobro, a onaj ko to odbije, sam sebi nepravdu čini, i nakon toga ne treba da se brineš za validnost svog namaza.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić
Vidi manje