Zabranjeno je Kur'an pročitati za manje od tri dana

Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kur'an ne razumije ćovjek koji ga pročita za manje od tri dana. ‘

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, čitanje Kur'ana treba biti s ciljem razmišljanja o njemu, brzo čitanje časnog Kur'ana novotarija je. U takvo čitanje srce ne može biti uključeno. Štaviše, to je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, osudio u hadisima koje smo naveli u 22. poglavlju.

Drugo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dopustio da se Kur'an pročita za manje od tri dana, tim prije što se prilikom tako brzog čitanja ne može razmišljati o Kur'anu niti se mogu shvatiti njegove poruke.

Treće, predanja koja određuju donju granicu za učenje hatme nisu istovjetna. Naime, imam El-Buhari zabilježio je sljedeći hadis: “… onda ga proćitaj za sedam dana, nemoj za kraće vrijeme” imam Et-Tirmizi zabilježio je hadis: ” … onda ga proćitaj za pet dana”, na šta je ashab rekao da može i za kraće vrijeme, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je odbio rekavši: ‘Ne!” Imam El-Buhari, opet, zabilježio je verziju u kojoj je to čitanje ograničeno na tri dana, pa je ashab rekao: “Mogu i za kraće vrijeme”, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, smanjivao je, dok konačno, kao donju granicu, nije odredio tri dana.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je stjecanje znanja od novotara

Ebu Umejja el-Džumehi kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Jedan od predznaka Sudnjeg dana jeste i to da će ljudi stjecati znanje pred esagirima, novotarima. ‘

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, rijeć el-esagir, spomenuta u hadisu, odnosi se na novotare i one koji su odani svojim strastima, od kojih ljudi traže šerijatska rješenja, a ovi ih ne mogu ponuditi jer su neznalice, na to nas upućuje hadis u vezi s uzdizanjem znanja sa Zemlje.

Drugo, učenjaci su prvaci, makar bili i mladi po godinama. U tome je smislu Ibn Abdulberr u djelu Dzamiu bejanil-ilm zapisao: ”Neznalica je beznačajan čovjek makar bio i starac, a učenjak je prvak makar bio i mlad po godinama. Na to nas upućuje sljedeći stih: ‘Stječi znanje, jer čovjek se ne rađa učen, i nije isti onaj koji zna i onaj koji ne zna, starješina je beznačajan ako je neuk, makar se oko njega svijet okupljao.”

Treće, korisno znanje jeste ono koje se prenosi od ashaba i njihovih sljedbenika, u protivnom će njegov nosilac stradati, i neće dostići stupanj imama ni povjerenika, niti će njime Allah, dželle šanuhu, biti zadovoljan.

Četvrto, čovjek znanje treba uzimati od bogobojaznih ljudi, ljudi koji slijede put ispravnih prethodnika. U Ibn Abbasovom predanju stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Blagoslov je u prvacima. ‘

Peto, sljedbenici ispravne tradicije objasnili su nam kako ćemo se sačuvati od zablude, a na nama je da se držimo njihovih smjernica. Naime, poznati tabiin Muhammed b. Sirin rekao je. “Znanje koje stječete vjera je, pa pazite od koga ćete učiti svoju vjeru.”88 Zaista nosioci znanja trebaju biti pravedni i iskreni ljudi, i samo od njih znanje treba uzimati. Isa b. Sabih zapisao je: “Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, prenesen je sljedeći autentičan hadis: ‘Ovo znanje iz svake generacije nose iskreni ljudi, koji ga ćuvaju od iskrivljavanja od fanatika, tumačenja neznalica i prisvajanja zabludjelih. Dakle, znanje treba uzimati od ljudi koje nam je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, opisao.”

Mora se povući razlika između učenjaka ehlu-sunneta i učenjaka raznih sekti. S tim u vezi Muhammed b. Sirio rekao je: “Učenjaci nisu pitali za lanac prenosilaca, a kada se pojavila smutnja, tražili su: ‘Kažite nam od koga ste uzeli hadisl’, i prihvatali bi od sljedbenika ehlu-sunneta, a od novotara ne bi.”

Također, treba znati ko je u kojoj disciplini učen, jer svaku od njih savladali su određeni ljudi, i samo od njih treba uzimati. Malik b. Enes rekao je: “Znanje koje stječete vjera je, pa pazite od koga ćete učiti svoju vjeru; ovdje sam zatekao mnogo, mnogo ljudi (pokazavši na Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju) koji su govorili da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao to i to, ali to od njih ja nisam prihvatao, a bili su povjerljivi kada se radilo o imetku, jer nisu imali pretenzije prema tuđem imetku. I Muhammed b. Muslim b. Ubejdullah b. Sihab dolazio je u Medinu, a ljudi su se gurali oko njegovih vrata da čuju njegova predanja!”

Učenjaci su u svojim djelima pisali o povjerenju kada je riječ o stjecanju znanja, želeći da očuvaju islam od nezrelih ljudi koji su stekli samo površno znanje, koji islam shvataju kao kratkotrajan trend, koji se natječu da što više napišu i izdaju što više fetvi, da obezvrijede prvake ummeta, čime su, ustvari, naštetili islamu i potkopali njegove temelje.

Njihovu smjelost povećava to što se obični svijet oko njih okuplja, divi im se i uzbuđeno ih sluša. Hatib el-Bagdadi zapisao je: “Treba da učenici posjećuju p redavanja ljudi koji su poznati po pobožnosti i čednosti, a učitelj treba biti strpljiv i blag prema njima, razumjeti njihove potrebe, prihvatati istinu, biti iskren p rema svim ljudima, a treba se odlikovati i drugim poželjnim svojstvima. ”

U svojoj jedinstvenoj knjizi El-Džamiu li ahlakir-ravi ve adabis-samia, između ostalih, konstatirao je sljedeće stvari.

Prenosioci se razlikuju kada je riječ o znanju, i prednost se daje kraćem lancu prenosilaca. Kada je riječ o istovjetnim lancima, a učenik se želi ograničiti na jedan od njih, treba odabrati lanac poznatijeg i autoritativnijeg šejha koji je prevazišao druge u hadiskoj znanosti.

Ako su dva lanca prenosilaca istovjetna, kada je riječ o njihovoj dužini i samim p renosiocima, ali se razlikuju po tome što je jedan, naprimjer, iz Ehlubejta, a drugi nije, prednost se daje prenosiocu iz Ehlu-bejta.

Ako čovjek slijedi Pravi put, ako je pouzdan i ako ne čini novotarije, njegova se p redanja p rihvataju, a ako ne ispuni te uvjete, njegova se p redanja ne smiju prihvatati niti slušati.

Učenjaci jednoglasno kažu da nije dopušteno slušati predanja od čovjeka za koga se dokaže da čini velike grijehe, a oni se ogledaju u mnogim stvarima, između ostalih, i u onima koje nemaju direktne veze s prenošenjem hadisa. Između ostalih stvari koje imaju direktnu vezu s prenošenjem hadisa jeste fabriciranje hadisa i lanaca prenosilaca. (Neki su učenjaci rekli da je to zapravo glavni povod provjeravanja prenosilaca.)

Muhadisi bilježe datum rođenja i smrti prenosilaca, jer nerijetka je pojava da ljudi tvrde da su čuli određene hadise od ljudi koje nisu ni vidjeli niti su ih mogli sresti.

Muhadisi provjeravaju stanje prenosilaca i njihove osobine, i mnogi prenosioci pali su na tome ispitu.

Predanja prenosioca koji ne fabricira hadise, ne prenosi od onoga koga nije vidio i kloni se djela koja negativno utječu na njegovu reputaciju – prihvataju se pod uvjetom da predanja prenosi iz svoga zapisa, a ne iz pamćenja, te pod uvjetom da mu posvjedoče učenjaci i znani muhadisi da je stjecao znanje, vodio brigu o njemu i pamtio hadise, a provjerit će ga tako što će mu pomiješati hadise pa tražiti da ih poreda.

Predanja onih prenosilaca koji su bili odani svojim strastima i zabludjelim pravcima ne prihvataju se, makar bili poznati po stjecanju znanja i pamćenju.

Dakle, stjecatelji šerijatskog znanja, obratite pažnju od koga učite vjeru! Nemojte znanje stjecati pred onima koji su odani svojim strastima, zalutat ćete, a toga nećete biti ni svjesni.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je dosađivati ljudima čestim savjetima

Ehu Vail pripovijedao je: “Abdullah b. Mesud savjetovao je ljude svakog četvrtka, pa je neki čovjek sugerirao: ‘O Ehu Abdurrahmane, volio bih da nas savjetuješ svakog dana.’ On odgovori: ‘Ne želim to, mrsko mi je da vam dosadim; savjetujem vas s vremena na vrijeme, tako je i nas savjetovao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, iz bojazni da nam savjet ne dosadi.”‘

Ikrima je prenio da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: “Savjetuj ljude jednom sedmično, ili dva, najviše tri puta, nemoj ljudima omraziti Kur'an; nipošto nemoj doći među ljude koji razgovaraju o nečemu pa ih prekidati savjetom, da im ne dosadiš, već slušaj i sačekaj da oni završe, pa ako od tebe iskreno zatraže savjet, posavjetuj ih; nipošto nemoj da se tvoja dova kojom moliš rimuje, dobro znam da ni Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashabi nisu molili dovom koja se rimuje.”

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, Hatib el-Bagdadi u djelu El-Dzamiu Liahlakir-ravi ve adabis-samia, u poglavlju Pokuđeno je čovjeku omrazili nauku besprekidnim diktiranjem hadisa zapisao je: “Poželjno je da muhadis ne odulji s diktiranjem hadisa, već u tome treba biti umjeren, a sve iz bojazni da to ne dosadi onome ko sluša i da kod njega ne izazove antipatiju i lijenost kada je riječ o stjecanju znanja. El-Muberrid je rekao: ‘Ko odulji s pripovijedanjem hadisa, mnogo govoreći o toj znanosti, neka zna da je već takvo njegovo pripovijedanje postalo uzrokom dosade i nepažljivog slušanja. Bolje mu je ostaviti za drugi put ono što je htio reći nego da odjednom sve kaže, a učenici ga mrzovoljno i nepažljivo slušaju.’ Abdullah b. el-Mutezz rekao je: ‘Ima muhadisa koji umiju da čuju i slušaju, da spriječe dosadu kod učenika ne diktirajući mnogo, ali ako zatraže da još diktira, učini to. Ovi muhadisi znaju kada će stati i kada početi s diktiranjem, kako će pripovijedati i kako indirektno na nešto ukazati; oni znaju uljepšati stjecanje znanja i lijepim ponašanjem se okititi.”‘

Drugo, neosporna je konstatacija da slušaocu prije dosadi nego govorniku, i da takvo nešto duši može dosaditi kao što može dosaditi i tijelu. Zato je poželjno ljude odmoriti na prikladan način. U tome se od imama EzZuhrija prenosi sljedeće predanje: ”Neki je čovjek sjedio s Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, drugovima i stjecao znanje pred njima, pa kada bi vidio da je mnogo čuo i osjetio da mu je to teško zapamtiti, rekao bi: ‘Uši više ne prihvataju ono što čuju, a tijelo ima svoje prohtjeve, već kažite mi koji stih i nešto od sebe.'” Kada bi od imama Ez-Zuhrija zatražili da nastavi s pripovijedanjem hadisa rekao bi: “Pričajte nam kakve zanimljive zgode.”

Muhammed b. Abdulvehhab (jedan od prenosilaca gornjeg EzZuhrijevog predanja) to komentira ovako: “Ovo je slično slučaju ispaše deva: pase trnje, pa kiselo bilje, pa se ponovo poželi trnja. Zato je i Ez-Zuhri tražio da ljudi uz hadise pričaju zanimljive zgode, da ljudi otvore srca ponovnom slušanju hadisa.”

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je neosnovano polemiziranje, pogotovo o Kur'anu

Svevišnji Allah rekao je: “Ima ljudi čije te riječi o životu na ovom svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao na svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, uništavajući usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered.” (El-Bekara, 204-205)

“Mi smo Kur'an učinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadžije nepopustljive opomenuo.” (Merjem, 97)

“A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer oni su narod svađalački.” (Ez-Zuhruf, 58)

Ebu Umama, radijallahu anhu, pripovijeda: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Nijedan narod nije odstupio od upute koju je slijedio osim što je polemizirao. ‘ Potom je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajet: ‘A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer oni su narod svađalački. ”

Aiša, radijallahu anha, prenijela je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Zaista Allah najviše mrzi zagrižene svadljivce.’

Zijad b. Hudejr pripovijedao je: “Omer, radijallahu anhu, upitao me: ‘Znaš li šta ruši islam?’ Odgovorio sam da ne znam, a on reče: ‘Islam ruši poskliznuće učenjaka, raspravljanje licemjera o Kur'anu i vladavina zabludjelih vladara. ”

Ehu Osman en-Nehdi pripovijeda: “Dok je Omer držao hutbu, sjedio sam pored minbera i čuo kako govori: ‘Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‘Za ovaj se ummet najviše bojim zla rječitog licemjera. ”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: ”Raspravljanje o Kur'anu nevjerstvo je.

Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, pripovijeda: ‘Jednog sam jutra poranio kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, a on je čuo dvojicu ljudi kako raspravljaju o nekom ajetu. Izašao je i upozorio nas: ‘Zaista su oni prije vas nastradali jer su se_,podvajali u pogledu Knjige.’

Amr b. Suajb prenosi da je njegov otac Suajb prenio od svoga oca sljedeće riječi: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je kako se neki ljudi prepiru u vezi s Kur'anom, pa je rekao:
‘Oni koji su bili prije vas upravo su propali zato što su jednim ajetima Allahove knjige negirali druge; ajeti Allahove knjige jedni druge potvrđuju, i nemojte jednim negirati druge, već ono što znate recite, a ono što ne znate prepustite onome ko zna. ”

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, gore navedeni ajeti i hadisi zabranjuju polemiku i raspravu, ali iz nekih ajeta i hadisa, te izjava sljedbenika ispravne tradicije ipak se može zaključiti da je raspravljanje pohvalno (u časnom Kur'anu nema protivrječnosti, jedni ajeti potvrđuju druge). Naime, postoji pohvalna i pokuđena polemika. Pohvalnu je Allah, dželle šanuhu, spomenuo u sljedećim ajetima: ”Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!” (En-Nahl, 125) Također: “I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način … ” (El-Ankebut, 46). A pokuđenu je spomenuo u ajetu: ” … one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije došao, pa izazivaju još veću Allahovu mržnju i mržnju vjernika … ” (Gafir, 35). Dakle, zabranjena polemika jeste ona koja se vodi bez pozivanja na dokaze, polemika o laži, polemika kojom se želi izazvati smutnja kada je riječ o Kur'anu, potaknuti ljude na slijeđenje manje jasnih ajeta, te zagriženo prepiranje kojim se želi uzdići neistina, a pobiti istina. Pohvalna polemika jeste ona kojom se želi saznati i pomoći istina, a pokazati i objasniti neistina.

Pohvalna polemika dio je iskrenog odnosa prema Svevišnjem Allahu, Njegovom Poslaniku, muslimanskim vladarima i običnom svijetu. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i sljedbenici ispravne tradicije raspravljali su da bi uzdigli istinu.

Nuh, alejhis-selam, mnogo je raspravljao sa svojim narodom, dok protiv njih nije uspostavio dokaz i objasnio Pravi od krivog puta: “Rekoše oni: ‘O Nuh, ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao … “‘ (Hud, 32)

Drugo, Ibn Hibban rekao je: “Polemika čovjeka vodi u to da posumnja u manje jasne ajete, osim ako ga Svevišnji Allah ne sačuva. A ako u njih posumnja, i zanegirat će ih sigurno. Zbog toga je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, polemiku o Kur'anu nazvao nevjerstvom jer to je početak nevjerstva.”

Treće, čovjek mora vjerovati u jasne i manje jasne ajete, jer sve je od Allaha. O ajetima koje ne poznaje, čovjek treba upitati učene ili njihovo značenje prepustiti Allahu, dželle šanuhu, Koji sve zna; nije mu dopušteno pitati one ko i ne poznaju kur'anske discipline.

ko i ne poznaju kur'anske discipline. etvrto, podvajanje u pogledu kur'anskih ajeta nužno vodi u njihovo nijekanje, oslobađanje od njegovih propisa, izvitoperivanje halala i harama, a one koji se podvoje čeka ono što je zadesilo one prije njih: uništenje i zamjena drugim narodima.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je vjerovanje u israilijate i njihovo poricanje

Svevišnji Allah rekao je: “Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihovog; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo pokoravamo.'” (El-Bekara, 136)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da su sljedbenici Knjige čitali Tevrat na hebrejskom, a muslimanima ga objašnjavali na arapskom jeziku, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte vjerovati u ono što govore sljedbenici Knjige, ali to nemojte ni poricali, već pročitajte ajet: ‘Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha … ”

Nemla b. Ebu Nemla el-Ensari, radijallahu anhu, prenosi da je njegov otac pripovijedao: ”Dok sam sjedio s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, dođe neki židov i upita: ‘Da li mrtvac može govoriti?’ ‘Allah najbolje zna’, odgovori Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. On nametljivo reče: ja dobro znam da može.’ Tada se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obrati prisutnima: “Nemojte ni vjerovati ni poricali ono što vam sljedbenici Knjige kažu, već recite:
Vjerujemo u Allaha, Njegove meleke, knjige i poslanike. ‘ Jer, ako kažu istinu, vi je niste
porekli, a ako iznesu laž niste u nju povjerovali”.

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, israilijati, predanja koja se prenose od sljedbenika Knjige dijele se na tri kategorije: prva, predanja čiju autentičnost potvrđuje Kur'an i Hadis, i to su autentična predanja, i u njih se mora vjerovati, tim prije što ih potvrđuje i naša Objava; druga, predanja čiju neosnovanost potvrđuje Kur'an i Hadis, (ona su u suprotnosti s Objavom), i obaveza ih je poreći i odbiti; i, treća, predanja koja je islam prešutio, tj. ona za čiju autentičnost, a ni neosnovanost ne postoji argument. Ovu kategoriju treba objasniti do u pojedinosti, i na nju se odnose gore navedeni hadisi.

Drugo, u posljednju kategoriju israilijata ne smije se ni vjerovati, a niti se takva predanja smiju nijekati, tim prije što mogu biti istina koju ćemo poreći, odnosno laž u koju ćemo povjerovati i koja će nas zbuniti; ova su predanja veoma relativna. Gore navedeni hadisi nepobitan su dokaz da je obaveza sustegnuti se od besmislenog razgovora kada je riječ o problemima relativne prirode, tj. kada je riječ o tome, ne smije se prizivati ni halal ni haram. Ovako su postupali sljedbenici ispravne tradicije, radijallahu anhum.

Treće, takva je predanja dopušteno pripovijedati pripisujući ih Izraelićanima, na osnovu Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Prenesite od mene makar jedan ajet, a ne smeta da pripovijedate od Izraelićana; ko na mene hotimično slaže neka sebi pripremi mjesto u Vatri.

Četvrto, i pored toga israilijate nije dopušteno upotrebljavati u interpretaciji časnog Kur'ana, podupirati značenje njegovih ajeta, određivati ajete neodređenog značenja, objašnjavati sažete ajete i sl., jer dovođenje tih predanja u ravan s Kur'anom (a njemu je laž strana s bilo koje strane) zapravo je preferiranje autentičnosti israilijata, što je, naravno, oprečno navedenim hadisima. Na ovo nas je uputio Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, kada je rekao: “Kako možete pitati sljedbenike Knjige o nečemu, a vaša Objava, koja je data Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, novija je, čitate je čistu, nepomućenu! Štaviše, Kur'an vam kaže da su sljedbenici Knjige izmijenili i iskrivili Objavu, te svojim rukama napisali novu i rekli: ‘To je od Allaha’, da bi iz toga neznatnu korist izvukli. Zar vam vaša Objava nije dovoljna, pa njih pitate! Allaha mi, nismo doživjeli da iko od njih nas pita o onome što je nama objavljeno. ”

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf