Ve alejkumus-Selam!

Melek smrti je u Kur'anu i Sunnetu nazvan ovim imenom tj. “Melek smrti”

Uzvišeni kaže: “Reci: Melek smrti koji je za to zadužen, on će vaše duše uzeti…” Es-Sedžde, 11.

Također, u brojnim hadisima kod Buharije i Muslima se spominje Melek smrti. kao npr. hadis koga prenosi Ebu-Hurejre kada je Allah poslao Meleka smrti Musau, a.s., (Buhari i Muslim).

Nije došlo u hadisima da se Melek smrti zove “Azrail”, već prvi ko je kazao da se ovako zove je Vehb b. Munebbih, tabiin koji je umro poslije 110 god. po H. Ovu predaju od Vehba b. Munebbiha bilježi Ebu Sejh u El-azameh, str. 157-158/441. Vidjeti, također: Hasijetus-Sindi, 4/118.

Dakle, nije ispravno za Meleka smrti kazati Azrail, jer je to govor o gajbu (nepoznatom) čija se stvarnost ne može znati osim putem objave, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (09.07.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Es-Selamu alejkum!

Ne postoji nikakva dova koja se uči nakon proučenog Jasina mrtvoj osobi, niti je legitimno učenje Kur'ana mrtvima. To nisu praktikovale odabrane generacije ovoga ummeta, a da je taj postupak bio utemeljen u šerijatu oni bi nas, bez sumnje, pretekli u tome. Hadisi koji se navode u pogledu učenja Kur'ana mrtvima nisu vjerodostojni, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (11.08.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ve alejkumus-Selam!

Sunnet je prije intimnog odnosa proučiti narednu dovu:”Bismillah, Allahumme džennibnes-Šejtane ve džennibis-Šejtane ma rezektena” (Buharija i Muslim)

Zatim ako muž želi prići svojoj ženi po drugi put, lijepo je da se abdesti, zbog hadisa u kome Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ko bude općio sa svojom ženom, potom htjedne da to ponovi neka se abdesti.” (Muslim i Ahmed). U nekim verzijama ovoga hadisa stoji: “… neka se abdesti kao što se abdesti za namaz”, a u drugoj verziji: “… to će mu dati dodatnu snagu pri odnosu.” Vidjeti: Musnedul-firdeus, 1/308/1216 i Adabuz-zefafi, str. 107 od šejha Albanija.

Također, ako čovjek ima više žena dozvoljeno mu je da ih obilazi s jednim gusulom, jer je tako činio Poslanik, s.a.v.s. (Buharija i Muslim). Međutim, bolje mu je da se okupa, zbog hadisa koga prenosi Rafia da je Poslanik, s.a.v.s., obilazio svoje žene jednoga dana i kod svake bi se kupao. Pa mu je Rafia rekao: O Allahov Poslaniče zar se nećeš samo jednom okupati? “Ovako je bolje, preče i čišće”, reče Poslanik, s.a.v.s. (Taberani i drugi sa dobrim lancem prenosilaca).

Što se tiče nagrade, u hadisu se spominje da je odnos sa suprugom sadaka za koju čovjek biva nagrađen. Ashabi su upitali: “O Allahov Poslaniče, zar neko od nas kada zadovolji svoje prohtjeve biva nagrađen?!” Poslanik, s.a.v.s. tada kaža: “Šta mislite kada bi to učinio sa ženom koja mu je zabranjena, da li bi bio kažnjen, tako će biti nagrađen ako to čini sa svojom ženom.” (Muslim i Ibn-Hibban)

Također, dozvoljeno je čovjeku da se kupa sa svojom suprugom, jer je tako činio Poslanik, s.a.v.s. sa svojim ženama. (Buharija i Muslim). Nema smetnje da se supružnici kupaji nagi i gledaju u stidna mjesta jedno drugom.

Allahov Poslanik, s.a.v.s. je rekao: “Čuvaj svoje stidno mjesto, osim od svoje žene ili onih žena koje su u tvome posjedu (robinja).” (Sabirači sunena osim Nesaije, sa ispravnim lancem prenosilaca).
Svi hadisi koji spominju zabranu gledanja u stidna mjesta nisu vjerodostojni, kao: “Kada neko od vas priđe svojoj ženi neka se pokrije i neka se ne razgolićavaju kao što čine deve.” Ibn-Madže 1/618. “Kada neko bude općio sa svojom ženom ili ropkinjom neka ne gleda u njeno stidno mjesto, jer to prouzrokuje slijepilo.” Ibn-Dževzi u El-mevduat, 3/323/1115. Vidjeti: Es-silsiletud-daife, 1/351/195. Zatim riječi Aiše, r.a.: “Nisam nakada vidjela stidno mjesto Poslanika, s.a.v.s.” El-Hatib u Tarihu Bagdad, 4/447. Ovi hadisi ili su lažni ili slabi, te ne mogu koristiti kao argument, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (11.09.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

e ‘alejkumu-s-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Ves-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme'in. Mnogobrojni su hadisi Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, koji ukazuju na vrijednost samog ezana, kao i onoga ko ga uči; muezzina. Tako u hadisu Ebu-Se'ida el-Hudrija, radijallahu te'ala ‘anh, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ništa neće, džin, čovjek ili nešto drugo, čuti glas muezzina a da mu neće svjedočiti na Sudnjem danu.” (Buharija, 609) U hadisu Mu'avije b. Ebi-Sufjana, radijallahu te'ala ‘anhuma, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ljudi s najvećim vratovima na Sudnjem danu bit će muezzini.” (Muslim, 387) Imam En-Nevevi u svome komentaru na Muslimov Sahih (3/955) komentarišući riječi “Ljudi s najvećim vratovima …” spomenuo je više značenja od kojih su: 1) muezzini će biti ti koji će najviše priželjkivati i iščekivati Allahovu milost, a onaj koji nešto iščekuje isteže svoj vrat kako bi vidio očekivano; 2) kada ljudi na Sudnjem danu budu obliveni znojem i znoj im bude dopirao do određenih dijelova tijela, vratovi muezzina bit će izduženi kako im znoj ne bi dopro do usta; 3) bit će vođe i predvodnici, jer, Arapi bi svoje vođe i uglednike nazivali ljudima s najvećim vratovima; …” i druga značenja. Takođe, Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, učio je dovu da Uzvišeni Allah oprosti muezzinima. (Hadis je vjerodostojan: Ebu-Davud, 517; Tirmizi, 207; od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala ‘anh) Dakle, velika blagodat pripada onima koji budu učili ezan i ikamet pošto se i ikamet u hadisima Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, naziva ezanom: “Između svaka dva ezana je namaz.” (Buharija, 624; Muslim, 838) Tj. između ezana i ikameta. A Allah najbolje zna.

Knjige fikha govore o šartovima ezana, njegovim sunnetima, osobinama muezzina, kao i greškama koje se čine tokom učenja ezana i na svakom muslimanu je da se upozna sa svim tim, budući da je ezan jedan od najvećih znakova vjere islama i na njemu se ustrajavalo od trenutka kada je propisan sve do smrti Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, noću i danju, na mjestu mirovanja i na putovanju. Nije poznato da se ovaj ‘ibadet ikada ostavio i takav odnos prema njemu treba da ostane do Sudnjeg dana, a Allaha Svevišnjeg molimo da nas učvrsti na njegovom očuvanju.

Što se tiče zajedničkog zikra poslije namaza, on je novina u vjeri, a svaka novina u vjeri je novotarija i svaka novotarija je zabluda, ma kako je ljudi smatrali lijepom, kao što kaže Ibn-Omer, radijallahu te'ala ‘anhuma (Šerh usuli ‘itikad ehli-s-sunne vel-džema'at, 1/92) Ono što je poznato od Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, i njegovih ashaba jeste da su nakon završetka svojih namaza pri zikru podizali glas, međutim, to su činili pojedinačno, svaki za sebe spominjao bi Uzvišenog Allaha, a ne grupno. Od Ibn-Abbasa, radijallahu te'ala ‘anhuma, se prenosi da bi se glas podizao u vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, kada bi ljudi završili svoje propisane namaze. (Buharija, 841; Muslim, 583) (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Fetava erkanil-islam, 340. str)

Dakle, pojedinačni zikr bilo je ono što je činio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, poslije svakog propisanog, obaveznog namaza. To je bila praksa pravednih halifa i ostalih ashaba, tabiina i svih koji su ih slijedili u dobru. Najbolja uputa jeste uputa Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem. Ko se raziđe sa njom i učini nešto na čemu nije bio Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, to mu se odbija, ne prima. Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ko u ovu našu vjeru uvede nešto što nije od nje, to mu se odbija!” (Buharija, 2697; Muslim, 1718) A najbolje pojašnjenje prakse Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, jesu postupci Ashaba. Oni su bili ljudi najčišćih prsa, najznaniji i najumjereniji, bez ikakvog pretjerivanja u vjeri ili pomanjkanja. Uzvišeni Allah ih je odabrao za drugove Svoga vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, odabrao ih je za utemeljivače i nosioce Njegove vjere. Zato poštujmo njihovo pravo. Držimo se njihovog puta. Doista, oni su bili na ispravnom putu. Uzvišeni Allah je rekao da je zadovoljan njima, tj. onome na čemu su oni bili od čistog tevhida, namaza, hidžre, zekata, posta, hadža, džihada i drugih djela. Kako da radimo djela koja oni nisu radili i da se opet nadamo Allahovom, subhanehu ve te'ala, zadovoljstvu?! Zar nismo svjesni riječi Uzvišenog Allaha: “Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini šta hoće, i bacitćemo ga u Dž‍ehennem, – a už‍asno je on boravište!” (Prijevod značenja En-Nisa’, 115) Hasan el-Basri, rahmetullahi te'ala ‘alejh, je rekao: “Onaj koji čini novotariju neće povećati svoj post i svoj namaz, a da ga to neće sve više udaljiti od Allaha, subhanehu ve te'ala!” (Predanje je vjerodostojno: Ibn-Veddah, 69) Hasan b. ‘Atije, rahmetullahi te'ala alejh, je rekao: “Neće jedan narod uvesti neku novu stvar u svoju vjeru, a da Allah neće istrgnuti neki od sunneta njihove vjere i neće im ga vratiti sve do Sudnjeg dana!” (Predanje je vjerodostojno: Darimi, 98)

Na osnovu izloženog i drugog, zajednički zikr nema osnove u islamu. Kao takav novotarija je i njegovo praktikovanje je grijeh. Onaj koji smatra suprotno, ili tvrdi da, iako je novotarija, treba ga činiti radi zajedničke koristi i očuvanja džemata, treba da donese dokaz. Onaj koji želi nagradu ezana i ikameta, ako mu se ne uslovljava da uči i zikr poslije namaza na spomenuti način, neka uči ezan i ikamet. U protivnom, ne bi trebao učiti ezan i ikamet, jer je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, je rekao: “Ono što sam vam zabranio u potpunosti ga ostavite, a ono što sam vam naredio, radite koliko možete.” (Buharija, 6777; Muslim, 1337) I svakako na svima nama je da molimo Svevišnjeg Allaha da prosvijetli prsa svih muslimana svjetlom Kur'ana i Sunneta.Ve billahi-t-tevfik!

Hajruddin Ebu-Muhammed, prof.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

We alejkumu-s-selam we rahmetullahi we berekatuhu. Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Ves-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme'in.

Niko od prethodnih islamskih učenjaka, učenjaka selefa, nije rekao o propisanosti micanja ili pokazivanja kažiprstom između dvije sedžde, a kamoli da je rekao da je to obaveza. Muslimani su naslijedili od tih učenjaka selefa način obavljanja namaza bez tog micanja ili pokazivanja kažiprstom između dvije sedžde, da li zbog slabosti samog predanja ili zbog njegovog suprostavljanja brojnijim vjerodostojnim predajama. Imam Abdur-Rezzak, rahimehullahu te'ala, je zabilježio predaju Vail b. Hudžra u kojoj se spominje da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pokazivao kažiprstom na sjedenju a zatim učinio sedždu. Zabilježio ju je preko Sevrija, Asima b. Kulejba, Vail b. Hudžra. Imam El-Bejheki, rahimehullahu te'ala, u svome djelu “Es-Sunen el-kubra” (2/131) kaže: “Poglavlje o onome što je došlo o pravljenju halke između srednjeg prsta i palca” – zatim je spomenuo hadis Vail b. Hudžra, da bi poslije njegovog spomena rekao: “Mi odabiremo hadis Ibn-Omera i Ibnu ez-Zubejra zbog njegove vjerodostojnosti i jačine njegovih puteva kojima je došao, kao i prednosti ljudi, prenosilaca ovog hadisa, njihovom ugledu i vrijednosti nad Asim b. Kulejbom.” Šejhovi Albani i Bin Baz kažu da se u ovom predanju Abdur-Rezzak razišao sa Muhammed b. Jusufom el-Firjabijom i Abdullahom b. El-Velidom koji prenose hadis Vaila b. Hudžra izravno iz Sevrijevih usta, ali bez spominjanja sedžde nakon pokazivanja prstom, što ukazuje da se radilo o prvom ili drugom tešehhudu a ne između dvije sedžde. Tako da je greška došla u Abdur-Rezzakovom predanju od njega samog. Naročito kada se uzme u obzir da je Muhammed b. Jusuf el-Firjabi bolje i više pamtio Sevrijevih hadisa od Abdur-Rezzaka. Takođe, pored ovog hadisa, oni koji zastupaju mišljenje da je propisano micanje kažiprstom između dvije sedžde, spominju opće hadise o micanju ili pokazivanju kažiprsta u kojima se spominje da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada bi sjeo pokazivao svojim kažiprstom. Kažu: “Sjedenjem se naziva i sjedenje između dvije sedžde, kao i prvi i drugi tešehhud, tako, na svakom sjedenju pokazuje se kažiprstom ili miče njime.” Međutim, njihova izjava je netačna, zbog toga što pored ovih općih predaja o micanju kažiprsta postoje ograničene predaje u kojima se tačno spominje tešehhud. Te predaje su zabilježili: Nesai (1/173) od Ibn-‘Ujejne, Ibn-Huzejme (697) od Šu'beta, kao i Ahmed (4/319), Tahavi (1/152) od Ebul-Ahvesa, kao i Taberani u “Mu'džemul-kebiru” (22/34/80) i drugi. A pravilo je da se opća predaja pojasni ograničenom. Netačna je i zbog toga što, ukoliko se i spomene sjedenje uopćeno, kod islamskih učenjaka, prethodnika, ono ima značenje tešehhuda i nikako ne može se odnositi na neko drugo sjedenje. Ibn-Hadžer, rahimehullahu te'ala, u svome djelu “Fethul-Bari” (2/402) spominje govor Ibnu-Rušejda, rahimehullahu te'ala, koji kaže: “Kada se u hadisima riječi “sjedenje u namazu” spomenu općenito, bez ikakvog ograničenja, onda se pod tim sjedenjem misli na tešehhud.” Takođe, Imam Nesai, rahimehullahu te'ala, u “Es-Sunen el-kubra” (746) i “Es-Sunen es-sugra” (1159) pod poglavljem: “Položaj ruku kod sjedenja na prvom tešehhudu”, spomenuo je predaju Vail b. Hudžra u kojoj se ne spominje sjedenje radi tešehhuda, nego se spominje samo sjedenje, što je dokaz da kada se spomene sjedenje misli se na tešehhud, prvi ili drugi. Na osnovu spomenutog, možemo reći da uopće nije propisano klanjaču da pomiče ili pokazuje svojim kažiprstom na sjedenju između dvije sedžde. A Allah najbolje zna! Ko želi da sazna više o ovome može pogledati: Bekr b. Abdullah Ebu-Zejd, “La džedide fi ahkami-s-salati” (38-46); Muhammed Nasiruddin el-Albani, “Temamu el-minne” (214-217); Mešhur Hasan Selman, “El-kavlu el-mubin fi ahtai el-musallin” (166). We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.

Hajrudin Ahmetović, prof.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com