Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in.

Uzvišeni Allah objavio je knjigu Kur’an i poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je pojasni svome ummetu: „I Mi smo ti postepeno objavljivali Knjigu u kojoj je pojašnjenje za sve, uputa, milost i radosna vijest za muslimane!“ (Prijevod značenja En-Nahl, 89.) Ibnu Mes’ud, ra je rekao: „U Kur’anu nam je sve pojašnjeno.“ Mudžahid, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Sve što je dozvoljeno i sve što je zabranjeno pojašnjeno je.“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ostavio sam vas na jasnom putu –čije su noći jasne poput dana- s kojeg nakon mene, niko neće skrenuti a da neće biti upropašten.“ (Ibnu Madže, 43; Ahmed, 4/126; Hakim, 1/175 od ‘Irbada b. Sarije, radijallahu anh, i šejh Albani, rahimehullahu te’ala, ocijenio je hadis vjerodostojnim.)

Ebu Zerr, radijallahu anh, rekao je: „Nije nas napustio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok nas nije o svemu obavijestio pa čak i o ptici koja leti na nebu.“ (Ahmed, 5/153 i 5/162; Ibnu Hibban, 1/267; Ebu Ja’la, 5109; Taberani u Kebiru, 2/155; Tajalisi, 479. Šu’ajb el-Arnaut ocijenio je lanac prenosilaca ovog predanja vjerodostojnim.)Imam Ez-Zuhri, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Od Allaha je poslanica koja je na Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila da je dostavi a na nama je da joj se predamo, potpuno je prihvatimo.“ (Buharija mu’allekan u Sahihu u Knjizi o tevhidu, 97/72.)

Dakle, naša vjera u tančine je pojašnjenja i na nama muslimanima, kada se upoznamo s vjerskim propisima, nije ništa drugo do da se prihvatimo svoje vjere u potpunosti, predano, zadovoljni svojom vjerom i njenim propisima, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 36.)

Ibnu Kesir, rahmetullahi ‘alejh, kaže: „Ovaj ajet je općenit i odnosi se na svako pitanje, pa, kada Allah, subhanehu ve te’ala, i Njegov Poslanik, nešto odrede, niko nema pravo da se tome suprotstavi, da po svome nahođenju postupi, da ima svoje mišljenje i stav.“I rekao je Uzvišeni Allah: „Uistinu, samo vjernici kada se pozovu Allahu i Poslaniku Njegovu da im presudi kažu: ‘Čuli smo i pokorili smo se!’ To su oni koji će doista uspjeti!“ (Prijevod značenja En-Nur, 51.)

Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, kaže: „Uzvišeni Allah obavještava o svojstvima mumina, onih koji se odazivaju Allahu i Njegovu Poslaniku, onih koji ne teže drugoj vjeri i ne žele je, ne žele ništa osim Allahovog Kitaba i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“Tako, u našoj lijepoj vjeri i po ovom pitanju imamo odgovor kojeg se kada ga čujemo trebamo pridržavati i mimo njega ne tražiti ništa drugo. Na osnovu šerijatskih tekstova iz Kur’ana i sunneta umrli nakon svoje smrti ima sevaba-koristi od sljedećeg:

1- Dova drugih muslimana za njega Uzvišeni Allah je rekao: „A oni koji dolaze nakon njih govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i našoj braći koja su nas pretekla u imanu i ne dozvoli da se u našim srcima nađe zlobe prema onima koji vjeruju! Gospodaru naš, doista si Ti Blagi i Milostivi.“ (Prijevod značenja El-Hašr, 10.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Dova muslimana za svoga brata u njegovoj odsutnosti je primljena dova.“ (Muslim, 2733.)

2-Napaštanje posta kojeg nije ispostio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko umre a ostao je dužan post, neka posti za njega njegov velij”. (Buharija, 1952. i Muslim, 1147.)

Napomena: a)Pod velijjom u hadisu misli se na bližnjeg u porodici, onoga koji naslijeđuje umrlog.

b)U hadisu se –in šae Allahu- misli na svaki obavezni post: ramazanski post ili zavjetni post.

c)Napaštanje se ograničava samo na onu umrlu osobu koja nije postila obavezni post zbog nekog razloga: bolesti, putovanja, hajza, nifasa i sl., zatim je taj razlog prošao i osoba je bila u mogućnosti da isposti obavezni post ali ga nije ispostila sve do svoje smrti.

d)U hadisu se preporučuje -a ne naređuje- rodbini umrlog da naposte za njega i to je stav većini islamskih učenjaka, jer ako bi rodbina bila obavezna da naposti za njega pa ne naposti, tada bi bila griješna jer je ostavila vadžib-obavezu, a Uzvišeni Allah je rekao kako stoji u prijevodu značenja: „I niko neće nositi tuđi grijeh.“ (Prijevod značenja Fatir, 18.)

3-Ispunjavanje dozvoljenog zavjeta umrle osobeSa’d b. Ubade, radijallahu anh, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Umrla mi je majka a pri njoj je ostao zavjet?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ispuni ga ti za nju.“ (Buharija, 2761. i Muslim, 1638.)

4-Obavljanje hadždža za umrlu osobuUkoliko umrli u svome životu nije obavio hadždž islama ili se zavjetovao da će obaviti dobrovoljni hadždž nakon što je obavio hadždž islama, prije nego li se njegova ostavština raspodjeli nakon njegove smrti iz njegove ostavštine se uzima imetak za obavljanje hadždža i obavlja se hadždž za njega. Jedna od žena iz plemena Džuhejna došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala ga: „Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž ali ga nije obavila do svoje smrti, pa hoću li ja obaviti za nju?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Da, obavi hadždž za nju. Šta misliš kada bi tvoja majka ostala nekome dužna, da li bi ti taj dug vratila?! Vratite ono što su ostali dužni Allahu, jer je Allah najpreči da se dug prema Njemu izmiri!“ (Buharija, 1853.)

Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Uzima se iz njegove ostavštine imetak za obavljanje hadždža svejedno da li on oporučio da se to uradi za njega ili ne.“ (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Eš-Šerhu el-mumti’i ‘ala Zadi-l-mustekni’i, 7/48). Hafiz Ibnu Hadžer, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Ovdje isti propis kao i hadždž ima svako pravo koje je umrli bio obavezan učiniti, poput: iskupnine, zavjeta, izdvajanje zekata i slično tome.“ (Vidjeti: Ibnu Hadžer el-Askalani, Fethu-l-Bari šerh Sahihi-l-Buhari, 4/66.)

5-Sve što učini dobro dijete od dobrih djela Uzvišeni Allah je rekao: „I čovjeku ne pripada osim ono što zaradi!“ (Prijevod značenja En-Nedžm, 39.) A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Najljepše što čovjek pojede jeste od onoga što je on zaradio a doista je i dijete od njegove zarade!“ (Ebu Davud, 3511; Tirmizi, 1369; Nesai, 7/241; Ibnu Madže, 2137. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u brojnim svojim djelima.)

6-Sve ono što umrli ostavi iza sebe od dobra kojima se drugi okorištavaju nakon njegove smrtiAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u tri stvari: trajnoj sadaci, znanju od kojeg se koriste oni poslije njega i dobrom djetetu koje mu dovi.” (Muslim, 1631.)Također je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Uistinu, ono što vjerniku od njegovih dobrih djela nakon njegove smrti stiže jeste i: znanje koje je stekao i prenio (proširio ga), dobro djete koje je ostavio iza sebe, Mushaf koji je ostavio u naslijeđe iza sebe, mesdžid kojeg je sagradio ili kuću koju je sagradio za putnika-namjernika, voda koju je sproveo, milostinja koju je udijelio iz svoga imetka za vrijeme svoga zdravlja i života. Sve mu to dolazi i poslije njegove smrti!“ (Ibnu Madže, 242; Sujuti u Džamiu sagiru, 2497; Munziri u Tergibu ve terhibu, 1/157. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim.)

Na osnovu izloženog, umrloj osobi pripada samo ono što je uradila za svoga života i ono što drugi čine za nju od djela koja su vjerodostojno potvrđena od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sve mimo toga što nema vjerodostojnog i jasnog dokaza vraća se osnovi da umrlom ništa ne koristi nakon njegove smrti.Tako se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ne prenosi ništa vjerodostojno i jasno čime je podstaknuo svoj ummet da uče Kur’an i sevabe tog učenja poklone umrloj osobi, već nas je podstaknuo da tražimo oprosta za umrlog rekavši: „Tražite oprosta za svoga brata i molite za njega postojanosti, jer se on sada ispituje.“ (Ebu Davud, 3221. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.) We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.

Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu!

Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!

Brojni su šerijatski tekstovi, kako iz Kur’ana tako i iz vjerodostojnog sunneta koji ukazuju na istinitost kaburskog uživanja i kaburske kazne. Ovo uživanje ili kaznu doživljavaju svi, jer je riječ o stanju, Berzehu, životu između dunjaluka i ahireta, svejedno bili ukopani u kabur ili ne. Dakle, riječ je o uživanju ili kazni u Berzehu, a najčešće se koristi termin kabursko uživanje ili kaburski azab zato što uglavnom većina ljudi biva ukopana u kabur.

Ovom prilikom spomenut ću – zbog skučenosti prostora – samo neke dokaze iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta o istinitosti tog berzehskog uživanja ili kažnjavanja.

Dokazi iz Kur’ana

Uzvišeni Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: „A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruž‍ili ruke svoje prema njima: ‘Spasite se ako mož‍ete! Od sada ćete neizdrž‍ljivom kaznom biti ka‍žnjeni zato što ste o Allahu ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.‘“ (Prijevod značenja El-En’am, 93.) Ove riječi upućene su nevjernicima na njihovoj samrti. Iskreni meleki su ih obavijestili da ih od dana njihove smrti čeka neizdržljiva kazna, tj. kazna u kaburu, u Berzehu.

Uzvišeni Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: „I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni kovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni će se ujutro i naveče u vatri prž‍iti, a kada nastupi čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtež‍u!‘“ (Prijevod značenja El-Gafir, 45-46.) Allah, subhanehu ve te’ala, jasno je spomenuo dvije vrste kažnjavanja, u Berzehu i Ahiretu kada nastupi Sudnji dan.

Dokazi iz Sunneta

Buharija i Muslim bilježe od Ibnu Abbasa, radijallahu ‘anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prošao pored dva kabura, a zatim rekao: „Ova dvojica se, doista, kažnjavaju, a ne kažnjavaju se zbog nečega teškog po njih. Jedan od njih se nije čuvao mokraće, dok je drugi činio nemimet – prenosio riječi kako bi zavadio dvije strane –.“

Muslim bilježi od Zejda b. Sabita, radijallahu ‘anh, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je prolazio na svome magarcu pored jednog od židova plemena Nedžar. Mi smo bili s njim. Odjednom, magarac se počeo propinjati, skoro da ga je zbacio sa sebe. Ukazali su se kaburovi, šest ili pet ili četiri. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitao: „Ko poznaje umrle u ovim kaburovima?“ Jedan čovjek reče: „Ja.“ „Kada su ovi umrli?“ – ponovo upita Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a čovjek odgovori: „Za vrijeme mnogoboštva.“ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zatim reče: „Uistinu, ovaj narod se kažnjava u svojim kaburovima. Da se vi ne ukopavate, ja bih dovio Allahu da vam omogući da čujete kabursku kaznu koju ja čujem …“

Muslim i svi autori Sunena bilježe od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anh, da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Kada završite sa zadnjim tešehhudom, utječite se Allahu od četiri stvari: džehennemske kazne, kaburske kazne, kušnje života i smrti i kušnje Mesiha Dedždžala.“

Na osnovu ovih i brojnih drugih šerijatskih tekstova, iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta, mi vjerujemo u kabursko uživanje i kabursku kaznu. Ovdje želim ukazati na jedan bitan temelj koji se polahko ruši i gubi među muslimanima a to je da se islamsko znanje, ubjeđenje, saznanja i stavovi crpe iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta. Jedino ispravno šerijatsko znanje jeste ono znanje koje se nalazi u Kur’anu i sunnetu.

Ibnu-l-Kajjim, rahimehullahu te’ala, u svome vrijednom djelu „El-Kafijetu-š-šafijetu fi-l-intisari li-l-firkati-n-nadžijjeti“ (ili poznatijem kao Nunijja jer sadrži 5837 stihova koji se sveijedan završava na harf nun) kaže:

El-‘ilmu kale-llahu, kale Resuluhu, kale-s-sahabetu hum ‘ulu-l-‘irfani me-l-‘ilmu nasbuke li-l-hilafi sefahetun bejne-r-Resuli ve bejne r’eji fulani

„Znanje je ono što kaže Allah, što kaže Njegov Poslanik, što kažu ashabi jer su oni vrsni poznavaoci (Kur’ana i sunneta).
A nije znanje, već je glupost, da se dvoumiš između Poslanika i nečijeg mišljenja!“

S toga sa ovih izvora, Kur’ana i sunneta, znanje treba uzimati, a ne sa nekakvih video klipova poput gore spomenutog i poput drugih koji su se uveliko proširili među muslimanima čak i od strane samih muslimana, što ukazuje na njihovo neznanje i veliku potrebu za izučavanjem ovih pitanja kroz prizmu Kur’ana i vjerodostojnog sunneta.

Jedan od takvih video klipova, uveliko proširen među muslimanima, jeste i video zapis „Sjeti se smrti“ koji odslikava i poziva u neispravno vjerovanje u kaburski azab. Takođe, video zapis „Krik iz pakla“. Zatim, video zapis u kojim se prikazuje Melek smrti s nekakvim kukama i sl.

Oprez, oprez muslimani! Ne izigravajte se sa svojom vjerom! Ovo su stvari gajba u koje čvrsto vjerujemo ali njihovu kakvoću ne poznajemo i ne možemo je spoznati! Vjerovanje ehli-s-sunneta vel-džemata po pitanju gajba, kaburskog azaba i svega nakon toga, jeste da se ne može vidjeti na dunjaluku, jer to više ne bi bio gajb-nevidljivi svijet!

Sljedbenici sunneta i džemata su, Allahu hvala, sredina u svemu, pa, ovdje, kod ovog pitanja, mi vjerujemo u kabursko uživanje i kabursku kaznu ali njihovu kakvoću ne poznajemo! Allahu jedinom hvala, nismo od onih koji zalaze u njihovu kakvoću a ni od onih koji negiraju kabursko uživanje i kaznu. I molimo Uzvišenog Allaha za postojanost na ovoj sredini i umjerenosti! Čuvajmo se dobro onih koji ne vjeruju u kaburski azab da nas ne poljuljaju u ovakvom našem vjerovanju i ubjeđenju, što se možda desilo s prvima pa su pokušali taj kaburski azab predstaviti na video zapisu.

Ovom prilikom spominjem nekoliko odgovora onima koji kažu: „Ako bismo otkopali kabur, ne bismo vidjeli meleke kako udaraju mrtvog! Ne bismo vidjeli zmije i rasplamsalu vatru! Ne bismo vidjeli da se kabur dobrog čovjeka proširio dokle dopire njegov pogled, i da se kabur lošeg čovjeka stjesnio, već ga nalazimo onakvog kakvim smo ga i iskopali. Nije se ni povećao ni smanjio! Pa kako da kabur postane jedna od džennetskih bašči ili jedna od džehennemskih provalija?!“

Odgovaramo im na nekoliko načina:

Prvi: Berzeh je nevidljivi svijet. O njemu su nas obavijestili vjerovjesnici, a ono sa čime su dolazili vjerovjesnici sigurno je istina i nije nemoguće, jer sve te vijesti dolaze od Uzvišenog Allaha, a ima li nekoga da govori istinitije od Allaha, subhanehu ve te’ala. Zbog toga, neophodno je vjerovati u sve ono o čemu su nas vjerovjesnici i poslanici obavijestili.

Drugi: Vatra u kaburu nije dunjalučka vatra već ahiretska koja je mnogo jača od dunjalučke vatre, pa kako da je vide svojim okom stanovnici dunjaluka. Istina, Allah, subhanehu ve te’ala, otkrije nešto od kaburske kazne onim Svojim robovima kojima to On Svevišnji hoće, a od većine je to sakrio; jer kada bi Uzvišeni Allah dozvolio svim ljudima da vide kaburski azab, prestala bi mudrost obaveze i vjerovanja u nevidljivi svijet i ljudi se ne bi ukopavali u svoje kaburove, kako je prethodilo u navednom hadisu. Viđenje ove vatre u kaburu je poput viđenja meleka i džina. Ponekad se dešava onome kome to Svevišnji Allah dozvoli.

Treći: Čovjeku pred smrt dolaze meleki, da mu uzmu dušu. On ih vidi, dok oni koji su okupljeni oko njega, ne vide te meleke. Dakle, on još uvijek, dok ne ispusti svoju dušu, živi dunjalučkim životom, našim životom i vidi mnoge stvari koje mi ne vidimo. Pa kako da mi vidimo ono što on doživljava na drugom svijetu, nešto što je svojstveno drugom svijetu, Berzehu, a ne dunjaluku. Neka je hvaljen Onaj Koji u srca Svojih robova usađuje vjerovanje u nevidljivi svijet!

Četvrti: Sličan primjer je spavača, čovjeka koji spava. On u snu vidi mnogo šta, dok mi vidimo njega da mirno leži i spava, ali vjerujemo i ubjeđeni smo da on nešto sanja, dobro ili loše iako to ne vidimo, a živi našim dunjalučkim životom. Pa šta je razumima onih koji poriču kaznu i uživanje u kaburu, drugom svijetu Berzehu, o čemu nam govore mnogobrojni kategorički dokazi.

Istina, jedna od najvećih odlika sljedbenika imana, sljedbenika Kur’ana i sunneta, jeste vjerovanje u nevidljivi svijet, bez zalaženja u njegovu kakvoću!

Allaha Uzvišenog molim za moj i vaš spas na dunjaluku i ahiretu, moju i vašu postojanost na Njegovom putu sve dok Ga Svevišnjeg ne sretnemo, zadovoljnog nama kao Svojim robovima i mi Njime Uzvišenim kao svojim Gospodarem! Njemu pripada svaka hvala i neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe! Wes Selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu!

Na pitanje odgovorio: prof. Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu! Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!

Brojni su šerijatski tekstovi, kako iz Kur’ana tako i iz vjerodostojnog sunneta koji ukazuju na istinitost kaburskog uživanja i kaburske kazne. Ovo uživanje ili kaznu doživljavaju svi, jer je riječ o stanju, Berzehu, životu između dunjaluka i ahireta, svejedno bili ukopani u kabur ili ne. Dakle, riječ je o uživanju ili kazni u Berzehu, a najčešće se koristi termin kabursko uživanje ili kaburski azab zato što uglavnom većina ljudi biva ukopana u kabur.

Ovom prilikom spomenut ću – zbog skučenosti prostora – samo neke dokaze iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta o istinitosti tog berzehskog uživanja ili kažnjavanja.

Dokazi iz Kur’ana

Uzvišeni Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: „A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispruž‍ili ruke svoje prema njima: ‘Spasite se ako mož‍ete! Od sada ćete neizdrž‍ljivom kaznom biti ka‍žnjeni zato što ste o Allahu ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.‘“ (Prijevod značenja El-En’am, 93.) Ove riječi upućene su nevjernicima na njihovoj samrti. Iskreni meleki su ih obavijestili da ih od dana njihove smrti čeka neizdržljiva kazna, tj. kazna u kaburu, u Berzehu.

Uzvišeni Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: „I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni kovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni će se ujutro i naveče u vatri prž‍iti, a kada nastupi čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtež‍u!‘“ (Prijevod značenja El-Gafir, 45-46.) Allah, subhanehu ve te’ala, jasno je spomenuo dvije vrste kažnjavanja, u Berzehu i Ahiretu kada nastupi Sudnji dan.

Dokazi iz Sunneta

Buharija i Muslim bilježe od Ibnu Abbasa, radijallahu ‘anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prošao pored dva kabura, a zatim rekao: „Ova dvojica se, doista, kažnjavaju, a ne kažnjavaju se zbog nečega teškog po njih. Jedan od njih se nije čuvao mokraće, dok je drugi činio nemimet – prenosio riječi kako bi zavadio dvije strane –.“

Muslim bilježi od Zejda b. Sabita, radijallahu ‘anh, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je prolazio na svome magarcu pored jednog od židova plemena Nedžar. Mi smo bili s njim. Odjednom, magarac se počeo propinjati, skoro da ga je zbacio sa sebe. Ukazali su se kaburovi, šest ili pet ili četiri. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitao: „Ko poznaje umrle u ovim kaburovima?“ Jedan čovjek reče: „Ja.“ „Kada su ovi umrli?“ – ponovo upita Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a čovjek odgovori: „Za vrijeme mnogoboštva.“ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zatim reče: „Uistinu, ovaj narod se kažnjava u svojim kaburovima. Da se vi ne ukopavate, ja bih dovio Allahu da vam omogući da čujete kabursku kaznu koju ja čujem …“

Muslim i svi autori Sunena bilježe od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anh, da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Kada završite sa zadnjim tešehhudom, utječite se Allahu od četiri stvari: džehennemske kazne, kaburske kazne, kušnje života i smrti i kušnje Mesiha Dedždžala.“

Na osnovu ovih i brojnih drugih šerijatskih tekstova, iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta, mi vjerujemo u kabursko uživanje i kabursku kaznu. Ovdje želim ukazati na jedan bitan temelj koji se polahko ruši i gubi među muslimanima a to je da se islamsko znanje, ubjeđenje, saznanja i stavovi crpe iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta. Jedino ispravno šerijatsko znanje jeste ono znanje koje se nalazi u Kur’anu i sunnetu.

Ibnu-l-Kajjim, rahimehullahu te’ala, u svome vrijednom djelu „El-Kafijetu-š-šafijetu fi-l-intisari li-l-firkati-n-nadžijjeti“ (ili poznatijem kao Nunijja jer sadrži 5837 stihova koji se sveijedan završava na harf nun) kaže:

El-‘ilmu kale-llahu, kale Resuluhu, kale-s-sahabetu hum ‘ulu-l-‘irfani me-l-‘ilmu nasbuke li-l-hilafi sefahetun bejne-r-Resuli ve bejne r’eji fulani

„Znanje je ono što kaže Allah, što kaže Njegov Poslanik, što kažu ashabi jer su oni vrsni poznavaoci (Kur’ana i sunneta).
A nije znanje, već je glupost, da se dvoumiš između Poslanika i nečijeg mišljenja!“

S toga sa ovih izvora, Kur’ana i sunneta, znanje treba uzimati, a ne sa nekakvih video klipova poput gore spomenutog i poput drugih koji su se uveliko proširili među muslimanima čak i od strane samih muslimana, što ukazuje na njihovo neznanje i veliku potrebu za izučavanjem ovih pitanja kroz prizmu Kur’ana i vjerodostojnog sunneta.

Jedan od takvih video klipova, uveliko proširen među muslimanima, jeste i video zapis „Sjeti se smrti“ koji odslikava i poziva u neispravno vjerovanje u kaburski azab. Takođe, video zapis „Krik iz pakla“. Zatim, video zapis u kojim se prikazuje Melek smrti s nekakvim kukama i sl.

Oprez, oprez muslimani! Ne izigravajte se sa svojom vjerom! Ovo su stvari gajba u koje čvrsto vjerujemo ali njihovu kakvoću ne poznajemo i ne možemo je spoznati! Vjerovanje ehli-s-sunneta vel-džemata po pitanju gajba, kaburskog azaba i svega nakon toga, jeste da se ne može vidjeti na dunjaluku, jer to više ne bi bio gajb-nevidljivi svijet!

Sljedbenici sunneta i džemata su, Allahu hvala, sredina u svemu, pa, ovdje, kod ovog pitanja, mi vjerujemo u kabursko uživanje i kabursku kaznu ali njihovu kakvoću ne poznajemo! Allahu jedinom hvala, nismo od onih koji zalaze u njihovu kakvoću a ni od onih koji negiraju kabursko uživanje i kaznu. I molimo Uzvišenog Allaha za postojanost na ovoj sredini i umjerenosti! Čuvajmo se dobro onih koji ne vjeruju u kaburski azab da nas ne poljuljaju u ovakvom našem vjerovanju i ubjeđenju, što se možda desilo s prvima pa su pokušali taj kaburski azab predstaviti na video zapisu.

Ovom prilikom spominjem nekoliko odgovora onima koji kažu: „Ako bismo otkopali kabur, ne bismo vidjeli meleke kako udaraju mrtvog! Ne bismo vidjeli zmije i rasplamsalu vatru! Ne bismo vidjeli da se kabur dobrog čovjeka proširio dokle dopire njegov pogled, i da se kabur lošeg čovjeka stjesnio, već ga nalazimo onakvog kakvim smo ga i iskopali. Nije se ni povećao ni smanjio! Pa kako da kabur postane jedna od džennetskih bašči ili jedna od džehennemskih provalija?!“

Odgovaramo im na nekoliko načina:

Prvi: Berzeh je nevidljivi svijet. O njemu su nas obavijestili vjerovjesnici, a ono sa čime su dolazili vjerovjesnici sigurno je istina i nije nemoguće, jer sve te vijesti dolaze od Uzvišenog Allaha, a ima li nekoga da govori istinitije od Allaha, subhanehu ve te’ala. Zbog toga, neophodno je vjerovati u sve ono o čemu su nas vjerovjesnici i poslanici obavijestili.

Drugi: Vatra u kaburu nije dunjalučka vatra već ahiretska koja je mnogo jača od dunjalučke vatre, pa kako da je vide svojim okom stanovnici dunjaluka. Istina, Allah, subhanehu ve te’ala, otkrije nešto od kaburske kazne onim Svojim robovima kojima to On Svevišnji hoće, a od većine je to sakrio; jer kada bi Uzvišeni Allah dozvolio svim ljudima da vide kaburski azab, prestala bi mudrost obaveze i vjerovanja u nevidljivi svijet i ljudi se ne bi ukopavali u svoje kaburove, kako je prethodilo u navednom hadisu. Viđenje ove vatre u kaburu je poput viđenja meleka i džina. Ponekad se dešava onome kome to Svevišnji Allah dozvoli.

Treći: Čovjeku pred smrt dolaze meleki, da mu uzmu dušu. On ih vidi, dok oni koji su okupljeni oko njega, ne vide te meleke. Dakle, on još uvijek, dok ne ispusti svoju dušu, živi dunjalučkim životom, našim životom i vidi mnoge stvari koje mi ne vidimo. Pa kako da mi vidimo ono što on doživljava na drugom svijetu, nešto što je svojstveno drugom svijetu, Berzehu, a ne dunjaluku. Neka je hvaljen Onaj Koji u srca Svojih robova usađuje vjerovanje u nevidljivi svijet!

Četvrti: Sličan primjer je spavača, čovjeka koji spava. On u snu vidi mnogo šta, dok mi vidimo njega da mirno leži i spava, ali vjerujemo i ubjeđeni smo da on nešto sanja, dobro ili loše iako to ne vidimo, a živi našim dunjalučkim životom. Pa šta je razumima onih koji poriču kaznu i uživanje u kaburu, drugom svijetu Berzehu, o čemu nam govore mnogobrojni kategorički dokazi.

Istina, jedna od najvećih odlika sljedbenika imana, sljedbenika Kur’ana i sunneta, jeste vjerovanje u nevidljivi svijet, bez zalaženja u njegovu kakvoću!

Allaha Uzvišenog molim za moj i vaš spas na dunjaluku i ahiretu, moju i vašu postojanost na Njegovom putu sve dok Ga Svevišnjeg ne sretnemo, zadovoljnog nama kao Svojim robovima i mi Njime Uzvišenim kao svojim Gospodarem! Njemu pripada svaka hvala i neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe! Wes Selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu!

Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in.

Uzvišeni Allah objavio je knjigu Kur’an i poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je pojasni svome ummetu: „I Mi smo ti postepeno objavljivali Knjigu u kojoj je pojašnjenje za sve, uputa, milost i radosna vijest za muslimane!“ (Prijevod značenja En-Nahl, 89.) Ibnu Mes’ud, ra je rekao: „U Kur’anu nam je sve pojašnjeno.“ Mudžahid, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Sve što je dozvoljeno i sve što je zabranjeno pojašnjeno je.“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ostavio sam vas na jasnom putu –čije su noći jasne poput dana- s kojeg nakon mene, niko neće skrenuti a da neće biti upropašten.“ (Ibnu Madže, 43; Ahmed, 4/126; Hakim, 1/175 od ‘Irbada b. Sarije, radijallahu anh, i šejh Albani, rahimehullahu te’ala, ocijenio je hadis vjerodostojnim.)

Ebu Zerr, radijallahu anh, rekao je: „Nije nas napustio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok nas nije o svemu obavijestio pa čak i o ptici koja leti na nebu.“ (Ahmed, 5/153 i 5/162; Ibnu Hibban, 1/267; Ebu Ja’la, 5109; Taberani u Kebiru, 2/155; Tajalisi, 479. Šu’ajb el-Arnaut ocijenio je lanac prenosilaca ovog predanja vjerodostojnim.)Imam Ez-Zuhri, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Od Allaha je poslanica koja je na Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila da je dostavi a na nama je da joj se predamo, potpuno je prihvatimo.“ (Buharija mu’allekan u Sahihu u Knjizi o tevhidu, 97/72.)

Dakle, naša vjera u tančine je pojašnjenja i na nama muslimanima, kada se upoznamo s vjerskim propisima, nije ništa drugo do da se prihvatimo svoje vjere u potpunosti, predano, zadovoljni svojom vjerom i njenim propisima, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 36.)

Ibnu Kesir, rahmetullahi ‘alejh, kaže: „Ovaj ajet je općenit i odnosi se na svako pitanje, pa, kada Allah, subhanehu ve te’ala, i Njegov Poslanik, nešto odrede, niko nema pravo da se tome suprotstavi, da po svome nahođenju postupi, da ima svoje mišljenje i stav.“ I rekao je Uzvišeni Allah: „Uistinu, samo vjernici kada se pozovu Allahu i Poslaniku Njegovu da im presudi kažu: ‘Čuli smo i pokorili smo se!’ To su oni koji će doista uspjeti!“ (Prijevod značenja En-Nur, 51.)

Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, kaže: „Uzvišeni Allah obavještava o svojstvima mumina, onih koji se odazivaju Allahu i Njegovu Poslaniku, onih koji ne teže drugoj vjeri i ne žele je, ne žele ništa osim Allahovog Kitaba i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ Tako, u našoj lijepoj vjeri i po ovom pitanju imamo odgovor kojeg se kada ga čujemo trebamo pridržavati i mimo njega ne tražiti ništa drugo.

Na osnovu šerijatskih tekstova iz Kur’ana i sunneta umrli nakon svoje smrti ima sevaba-koristi od sljedećeg:

1– Dova drugih muslimana za njega

Uzvišeni Allah je rekao: „A oni koji dolaze nakon njih govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i našoj braći koja su nas pretekla u imanu i ne dozvoli da se u našim srcima nađe zlobe prema onima koji vjeruju! Gospodaru naš, doista si Ti Blagi i Milostivi.“ (Prijevod značenja El-Hašr, 10.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Dova muslimana za svoga brata u njegovoj odsutnosti je primljena dova.“ (Muslim, 2733.)

2– Napaštanje posta kojeg nije ispostio

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko umre a ostao je dužan post, neka posti za njega njegov velij“. (Buharija, 1952. i Muslim, 1147.)

Napomena: a) Pod velijjom u hadisu misli se na bližnjeg u porodici, onoga koji naslijeđuje umrlog.

b) U hadisu se –in šae Allahu- misli na svaki obavezni post: ramazanski post ili zavjetni post.

c) Napaštanje se ograničava samo na onu umrlu osobu koja nije postila obavezni post zbog nekog razloga: bolesti, putovanja, hajza, nifasa i sl., zatim je taj razlog prošao i osoba je bila u mogućnosti da isposti obavezni post ali ga nije ispostila sve do svoje smrti.

d) U hadisu se preporučuje -a ne naređuje- rodbini umrlog da naposte za njega i to je stav većini islamskih učenjaka, jer ako bi rodbina bila obavezna da naposti za njega pa ne naposti, tada bi bila griješna jer je ostavila vadžib-obavezu, a Uzvišeni Allah je rekao kako stoji u prijevodu značenja: „I niko neće nositi tuđi grijeh.“ (Prijevod značenja Fatir, 18.)

3– Ispunjavanje dozvoljenog zavjeta umrle osobe

Sa’d b. Ubade, radijallahu anh, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Umrla mi je majka a pri njoj je ostao zavjet?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ispuni ga ti za nju.“ (Buharija, 2761. i Muslim, 1638.)

4– Obavljanje hadždža za umrlu osobu

Ukoliko umrli u svome životu nije obavio hadždž islama ili se zavjetovao da će obaviti dobrovoljni hadždž nakon što je obavio hadždž islama, prije nego li se njegova ostavština raspodjeli nakon njegove smrti iz njegove ostavštine se uzima imetak za obavljanje hadždža i obavlja se hadždž za njega. Jedna od žena iz plemena Džuhejna došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala ga: „Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž ali ga nije obavila do svoje smrti, pa hoću li ja obaviti za nju?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Da, obavi hadždž za nju. Šta misliš kada bi tvoja majka ostala nekome dužna, da li bi ti taj dug vratila?! Vratite ono što su ostali dužni Allahu, jer je Allah najpreči da se dug prema Njemu izmiri!“ (Buharija, 1853.)

Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Uzima se iz njegove ostavštine imetak za obavljanje hadždža svejedno da li on oporučio da se to uradi za njega ili ne.“ (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Eš-Šerhu el-mumti’i ‘ala Zadi-l-mustekni’i, 7/48). Hafiz Ibnu Hadžer, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Ovdje isti propis kao i hadždž ima svako pravo koje je umrli bio obavezan učiniti, poput: iskupnine, zavjeta, izdvajanje zekata i slično tome.“ (Vidjeti: Ibnu Hadžer el-Askalani, Fethu-l-Bari šerh Sahihi-l-Buhari, 4/66.)

5– Sve što učini dobro dijete od dobrih djela

Uzvišeni Allah je rekao: „I čovjeku ne pripada osim ono što zaradi!“ (Prijevod značenja En-Nedžm, 39.) A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Najljepše što čovjek pojede jeste od onoga što je on zaradio a doista je i dijete od njegove zarade!“ (Ebu Davud, 3511; Tirmizi, 1369; Nesai, 7/241; Ibnu Madže, 2137. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u brojnim svojim djelima.)

6– Sve ono što umrli ostavi iza sebe od dobra kojima se drugi okorištavaju nakon njegove smrti

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u tri stvari: trajnoj sadaci, znanju od kojeg se koriste oni poslije njega i dobrom djetetu koje mu dovi.” (Muslim, 1631.) Također je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Uistinu, ono što vjerniku od njegovih dobrih djela nakon njegove smrti stiže jeste i: znanje koje je stekao i prenio (proširio ga), dobro djete koje je ostavio iza sebe, Mushaf koji je ostavio u naslijeđe iza sebe, mesdžid kojeg je sagradio ili kuću koju je sagradio za putnika-namjernika, voda koju je sproveo, milostinja koju je udijelio iz svoga imetka za vrijeme svoga zdravlja i života. Sve mu to dolazi i poslije njegove smrti!“ (Ibnu Madže, 242; Sujuti u Džamiu sagiru, 2497; Munziri u Tergibu ve terhibu, 1/157. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim.)

Na osnovu izloženog, umrloj osobi pripada samo ono što je uradila za svoga života i ono što drugi čine za nju od djela koja su vjerodostojno potvrđena od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sve mimo toga što nema vjerodostojnog i jasnog dokaza vraća se osnovi da umrlom ništa ne koristi nakon njegove smrti. Tako se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ne prenosi ništa vjerodostojno i jasno čime je podstaknuo svoj ummet da uče Kur’an i sevabe tog učenja poklone umrloj osobi, već nas je podstaknuo da tražimo oprosta za umrlog rekavši: „Tražite oprosta za svoga brata i molite za njega postojanosti, jer se on sada ispituje.“ (Ebu Davud, 3221. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.) We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.

Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com