Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Curokotovo ulje
Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in. Hadis u kojem se spominje da je čurukot lijek za sve izuzev smrti vjerodostojan je hadis bez imalo sumnje. Ovaj hadis prenosi se od Aiše, Ebu Hurejre, Abdullaha b. Omera, Ebu Burejde i Usame b. Šerika, radijallahu anhumviše
Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in.
Hadis u kojem se spominje da je čurukot lijek za sve izuzev smrti vjerodostojan je hadis bez imalo sumnje. Ovaj hadis prenosi se od Aiše, Ebu Hurejre, Abdullaha b. Omera, Ebu Burejde i Usame b. Šerika, radijallahu anhum.Tako se prenosi od Aiše, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Uistinu je ova el-habbetu es-sevda (čurukot, nigella sativa) lijek za svaku bolest, izuzev smrti!“ Hadis je zabilježio imam Buharija u svome Sahihu, u Knjizi o medicini, u poglavlju o čurukotu, pod brojem hadisa 5687.
Što se tiče hadisa kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anh, on ima više verzija:„U čurukotu je lijek za svaku bolest izuzev bolesti.“Ovu verziju hadisa zabilježio je imam Buharija u svome Sahihu, u Knjizi o medicini, u poglavlju o čurukotu, pod brojem hadisa 5688, i imam Muslim pod brojem 88/2215/5766.„Nema nijedne bolesti a da u čurukotu nema lijeka za nju, izuzev smrti.“Ovu verziju hadisa zabilježio je imam Muslim u svome Sahihu, u Knjizi o selamu, u poglavlju o liječenu čurukotom, pod brojem 89/2215/5768. „Na vama je da koristite ovaj čurukot, jer se u njemu nalazi lijek za svaku bolest, izuzev smrti.“ Ovu verziju hadisa zabilježio je imam Tirmizi u svome Sunenu, u Knjizi o poglavljima medicine, u poglavlju o onome što je došlo o čurukotu, pod brojem 2113. Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu Sunena Tirmizije.
Istu ovu verziju hadisa ali od Abdullaha b.Omera, radijallahu anhuma, zabilježio je Ibnu Madže u svome Sunenu i šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu Sunena Ibnu Madže pod brojem 2779. Također, ovu verziju prenosi i Ebu Burejde, radijallahu anh, a bilježi je Ahmed u svome Musnedu (5/354) i šejh Albani u Zbirci vjerodostojnih hadisa (4/530/1905) za lanac prenosilaca je rekao da je džejjid po uvjetima imama Muslima.A od Usame b. Šerika, radijallahu anh, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „U čurukotu je lijek od svake bolesti, izuzev smrti. “Ovaj hadis zabilježio je Taberani u Mu’džemu Kebiru pod brojem 491 a šejh Albani lanac prenosilaca je ocijenio vjerodostojnim u Zbirci vjerodostojnih hadisa (4/432/1819).
Pored ovog hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o čurukotu –koliko mi je poznato i do čega sam došao nakon dugog istraživanja – nema više vjerodostojnih hadisa koji govore o čurukotu, a Uzvišeni Allah najbolje zna.We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.
Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Ucenje za umrle
Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in. Uzvišeni Allah objavio je knjigu Kur’an i poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je pojasni svome ummetu: „I Mi smo ti postepeno objavljivali Knjigviše
Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in.
Uzvišeni Allah objavio je knjigu Kur’an i poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je pojasni svome ummetu: „I Mi smo ti postepeno objavljivali Knjigu u kojoj je pojašnjenje za sve, uputa, milost i radosna vijest za muslimane!“ (Prijevod značenja En-Nahl, 89.) Ibnu Mes’ud, ra je rekao: „U Kur’anu nam je sve pojašnjeno.“ Mudžahid, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Sve što je dozvoljeno i sve što je zabranjeno pojašnjeno je.“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ostavio sam vas na jasnom putu –čije su noći jasne poput dana- s kojeg nakon mene, niko neće skrenuti a da neće biti upropašten.“ (Ibnu Madže, 43; Ahmed, 4/126; Hakim, 1/175 od ‘Irbada b. Sarije, radijallahu anh, i šejh Albani, rahimehullahu te’ala, ocijenio je hadis vjerodostojnim.)
Ebu Zerr, radijallahu anh, rekao je: „Nije nas napustio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok nas nije o svemu obavijestio pa čak i o ptici koja leti na nebu.“ (Ahmed, 5/153 i 5/162; Ibnu Hibban, 1/267; Ebu Ja’la, 5109; Taberani u Kebiru, 2/155; Tajalisi, 479. Šu’ajb el-Arnaut ocijenio je lanac prenosilaca ovog predanja vjerodostojnim.)Imam Ez-Zuhri, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Od Allaha je poslanica koja je na Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila da je dostavi a na nama je da joj se predamo, potpuno je prihvatimo.“ (Buharija mu’allekan u Sahihu u Knjizi o tevhidu, 97/72.)
Dakle, naša vjera u tančine je pojašnjenja i na nama muslimanima, kada se upoznamo s vjerskim propisima, nije ništa drugo do da se prihvatimo svoje vjere u potpunosti, predano, zadovoljni svojom vjerom i njenim propisima, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 36.)
Ibnu Kesir, rahmetullahi ‘alejh, kaže: „Ovaj ajet je općenit i odnosi se na svako pitanje, pa, kada Allah, subhanehu ve te’ala, i Njegov Poslanik, nešto odrede, niko nema pravo da se tome suprotstavi, da po svome nahođenju postupi, da ima svoje mišljenje i stav.“I rekao je Uzvišeni Allah: „Uistinu, samo vjernici kada se pozovu Allahu i Poslaniku Njegovu da im presudi kažu: ‘Čuli smo i pokorili smo se!’ To su oni koji će doista uspjeti!“ (Prijevod značenja En-Nur, 51.)
Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, kaže: „Uzvišeni Allah obavještava o svojstvima mumina, onih koji se odazivaju Allahu i Njegovu Poslaniku, onih koji ne teže drugoj vjeri i ne žele je, ne žele ništa osim Allahovog Kitaba i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“Tako, u našoj lijepoj vjeri i po ovom pitanju imamo odgovor kojeg se kada ga čujemo trebamo pridržavati i mimo njega ne tražiti ništa drugo. Na osnovu šerijatskih tekstova iz Kur’ana i sunneta umrli nakon svoje smrti ima sevaba-koristi od sljedećeg:
1- Dova drugih muslimana za njega Uzvišeni Allah je rekao: „A oni koji dolaze nakon njih govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i našoj braći koja su nas pretekla u imanu i ne dozvoli da se u našim srcima nađe zlobe prema onima koji vjeruju! Gospodaru naš, doista si Ti Blagi i Milostivi.“ (Prijevod značenja El-Hašr, 10.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Dova muslimana za svoga brata u njegovoj odsutnosti je primljena dova.“ (Muslim, 2733.)
2-Napaštanje posta kojeg nije ispostio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko umre a ostao je dužan post, neka posti za njega njegov velij”. (Buharija, 1952. i Muslim, 1147.)
Napomena: a)Pod velijjom u hadisu misli se na bližnjeg u porodici, onoga koji naslijeđuje umrlog.
b)U hadisu se –in šae Allahu- misli na svaki obavezni post: ramazanski post ili zavjetni post.
c)Napaštanje se ograničava samo na onu umrlu osobu koja nije postila obavezni post zbog nekog razloga: bolesti, putovanja, hajza, nifasa i sl., zatim je taj razlog prošao i osoba je bila u mogućnosti da isposti obavezni post ali ga nije ispostila sve do svoje smrti.
d)U hadisu se preporučuje -a ne naređuje- rodbini umrlog da naposte za njega i to je stav većini islamskih učenjaka, jer ako bi rodbina bila obavezna da naposti za njega pa ne naposti, tada bi bila griješna jer je ostavila vadžib-obavezu, a Uzvišeni Allah je rekao kako stoji u prijevodu značenja: „I niko neće nositi tuđi grijeh.“ (Prijevod značenja Fatir, 18.)
3-Ispunjavanje dozvoljenog zavjeta umrle osobeSa’d b. Ubade, radijallahu anh, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Umrla mi je majka a pri njoj je ostao zavjet?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ispuni ga ti za nju.“ (Buharija, 2761. i Muslim, 1638.)
4-Obavljanje hadždža za umrlu osobuUkoliko umrli u svome životu nije obavio hadždž islama ili se zavjetovao da će obaviti dobrovoljni hadždž nakon što je obavio hadždž islama, prije nego li se njegova ostavština raspodjeli nakon njegove smrti iz njegove ostavštine se uzima imetak za obavljanje hadždža i obavlja se hadždž za njega. Jedna od žena iz plemena Džuhejna došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala ga: „Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž ali ga nije obavila do svoje smrti, pa hoću li ja obaviti za nju?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Da, obavi hadždž za nju. Šta misliš kada bi tvoja majka ostala nekome dužna, da li bi ti taj dug vratila?! Vratite ono što su ostali dužni Allahu, jer je Allah najpreči da se dug prema Njemu izmiri!“ (Buharija, 1853.)
Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Uzima se iz njegove ostavštine imetak za obavljanje hadždža svejedno da li on oporučio da se to uradi za njega ili ne.“ (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Eš-Šerhu el-mumti’i ‘ala Zadi-l-mustekni’i, 7/48). Hafiz Ibnu Hadžer, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Ovdje isti propis kao i hadždž ima svako pravo koje je umrli bio obavezan učiniti, poput: iskupnine, zavjeta, izdvajanje zekata i slično tome.“ (Vidjeti: Ibnu Hadžer el-Askalani, Fethu-l-Bari šerh Sahihi-l-Buhari, 4/66.)
5-Sve što učini dobro dijete od dobrih djela Uzvišeni Allah je rekao: „I čovjeku ne pripada osim ono što zaradi!“ (Prijevod značenja En-Nedžm, 39.) A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Najljepše što čovjek pojede jeste od onoga što je on zaradio a doista je i dijete od njegove zarade!“ (Ebu Davud, 3511; Tirmizi, 1369; Nesai, 7/241; Ibnu Madže, 2137. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u brojnim svojim djelima.)
6-Sve ono što umrli ostavi iza sebe od dobra kojima se drugi okorištavaju nakon njegove smrtiAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u tri stvari: trajnoj sadaci, znanju od kojeg se koriste oni poslije njega i dobrom djetetu koje mu dovi.” (Muslim, 1631.)Također je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Uistinu, ono što vjerniku od njegovih dobrih djela nakon njegove smrti stiže jeste i: znanje koje je stekao i prenio (proširio ga), dobro djete koje je ostavio iza sebe, Mushaf koji je ostavio u naslijeđe iza sebe, mesdžid kojeg je sagradio ili kuću koju je sagradio za putnika-namjernika, voda koju je sproveo, milostinja koju je udijelio iz svoga imetka za vrijeme svoga zdravlja i života. Sve mu to dolazi i poslije njegove smrti!“ (Ibnu Madže, 242; Sujuti u Džamiu sagiru, 2497; Munziri u Tergibu ve terhibu, 1/157. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim.)
Na osnovu izloženog, umrloj osobi pripada samo ono što je uradila za svoga života i ono što drugi čine za nju od djela koja su vjerodostojno potvrđena od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sve mimo toga što nema vjerodostojnog i jasnog dokaza vraća se osnovi da umrlom ništa ne koristi nakon njegove smrti.Tako se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ne prenosi ništa vjerodostojno i jasno čime je podstaknuo svoj ummet da uče Kur’an i sevabe tog učenja poklone umrloj osobi, već nas je podstaknuo da tražimo oprosta za umrlog rekavši: „Tražite oprosta za svoga brata i molite za njega postojanosti, jer se on sada ispituje.“ (Ebu Davud, 3221. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.) We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.
Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Kome idu djeca nakon ponovne majčine udaje
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu! Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe! A) Na samom početku neophodno je ukazati na važnost odgoja djece i brige o njima, svejedno radilo se o rastavljenim roviše
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu!
Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!
A) Na samom početku neophodno je ukazati na važnost odgoja djece i brige o njima, svejedno radilo se o rastavljenim roditeljima ili ne, i svejedno da li brigu o odgoju djece vodili roditelji ili neko drugi. Djetetovo pravo je da ga neko čuva i brine se o njemu – jer se ono ne može samo o sebi brinuti-, da se odgaja i tjelesno i duhovno, da mu se čini sve što koristi njegovom tijelu i njegovom razumu (srcu, duši) od: hranjenja, kupanja, čišćenja, vođenja brige o njegovom redovnom spavanju i svim njegovim uobičajenim potrebama i zahtjevima, vođenja brige o njegovom vjerskom odgoju; kao i da se štiti od svega što mu šteti i prijeti njegovom zdravlju, životu i njegovoj vjeri.
Ovo je osnova u koju se mora prvo gledati, pa, onaj roditelj koji je u mogućnosti da se na ovakav način brine o djetetu, njemu se i prepušta briga o djetetu, svejedno bili roditelji zajedno u braku ili ne. Dakle, ukoliko dođe do rastave braka među supružnicima koji imaju zajedno djecu i ta djeca budu dodijeljena jednom roditelju, tada se gleda je li taj roditelj u mogućnosti da na ispravan način odgaja svoju djecu.
Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Znaj da se u ovim pitanjima prije svega gleda dječija korist, pa, ukoliko dijete ode s jednim roditeljem ili ostane kod drugog roditelja i u tome bude šteta za dječiju vjeru i dunjaluk, tada se dijete ne ostavlja kod njega, onoga koji ga ne zna čuvati, štititi i doprinositi njegovoj koristi, jer je osnovni cilj dječijeg odgoja: zaštita od svega što mu može nauditi i ostvarivanje svega što mu koristi.“ (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Eš-Šerhu el-mumti’a, 13/545.)
Osoba koja preuzme brigu o djetetu, takođe, mora ispunjavati sljedeće uslove:
1) da je takva osoba musliman jer se ne prepušta briga nemuslimanu nad muslimanom;
2) da je punoljetna i umno sposobna, razumna;
3) da je čedna i čestita, pravedna i bogobojazna, tj. da se ima povjerenja u dotičnu osobu kada je u pitanju njena vjera i briga za dijete;
4) da je osoba fizički i materijalno sposobna za ispunjavanje djetetovih potreba i zahtijeva; pa se odgoj djeteta ne može prepustiti starijoj oronuloj osobi, ili slijepoj i gluhoj osobi, ili mnogo siromašnoj osobi koja bi djetetov imetak koristila za svoje potrebe, ili osobi koja je zauzeta i preopterećena svojim poslovima, jer u svim tim slučajevima dijete će biti izloženo šteti i gubitku osnovnih prava;
5) da odgajatelj ne boluje od prelaznih bolesti;
6) da je slobodna a ne rob.
Detaljnije za spomenute uvjete odgajatelja djeteta vratiti se na sljedeća djela: Mugni-l-muhtadž, 3/454-456; Medžmu’u, 17/161-162; Keššafu-l-kina’a, 3/328; Ed-Durru-l-muhtar ve reddu-l-muhtar, 3/556-557 i 3/564-565; El-Beda’iu-s-Sana’ia, 4/42; El-fetava el-hindijje; 1/542; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/454 i 2/528-529; El-Muhalla, 1/323-324; Zadu-l-me’ad, 4/133.
B) Zatim, ukoliko dođe do rastave braka, svejedno radilo se o muškoj ili ženskoj djeci, oni koji imaju najveće pravo na njihov odgoj jesu majke. Imam El-Kasani, rahimehullahu te’ala, – hanefijski učenjak – pojašnjavajući zbog čega briga o djeci pripada ženama kaže: „… jer su one osjećajnije, blaže i bolje u odgoju djeteta.“ (El-Beda’iu-s-Sana’ia, 4/41.)
U „Mugni-l-muhtadžu“ (3/452) kod šafijskih učenjaka stoji: „Izdržavanje djeteta jedan je vid starateljstva i vlasti. Međutim, što se tiče odgoja, ove zadaće dostojnije su žene jer su one osjećajnije, sigurnije i strpljivije u odgajanju djeteta, kao i to da one provode više vremena uz dijete.“
Dakle, ako dođe do razvoda braka, pravo na odgoj djeteta sve do godina raspoznavanja, tj. sve do 7. godine pripada majci – ako je ona u mogućnosti da se brine o djetetu na gore spomenuti način – i tako ostaje sve dok se ne uda za drugog čovjeka, stranog tom djetetu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi ženi koju je njen muž razveo i htio da je odvoji od njenog djeteta: „Ti imaš najveće pravo na njega (dijete), sve dok se ne udaš.“ (Hadis prenosi Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma a bilježe ga: Ahmed, 6707; Ebu Davud, 2276; Hakim, 2/207 i ocjenjuje ga vjerodostojnim s čime se slaže i Zehebi. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim u Irva’ul-galilu pod brojem 2187; a Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, vjerodostojnim u Iršadu-l-fekihu, 2/250.)
C) Nakon 7. godine muškom djetetu se daje na izbor da izabere kod koga će dijete da bude, tj. ko će dalje voditi brigu o njegovom odgoju: da li i dalje majka ili će nakon toga odabrati oca. Ovaj propis uzima se iz riječi zbog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: „Dječače, ovo je tvoj otac i ovo je tvoja majka, pa uzmi koga hoćeš za ruku“. Dijete se prihvatilo majčine ruke i ona je otišla s njim. (Ahmed, 2/246; Ebu Davud, 2277; Tirmizi, 1375 i kaže da je hadis hasen-sahih; Hakim, 4/97 i kaže da je hadis vjerodostojan a s njim se slaže i Zehebi. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u Irva’ul-galilu, 2192.)
Što se tiče djevojčice, kćerke, kod koga biva nakon svoje 7. godine, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
Imam Šafija, rahimehullahu te’ala, stava je da se i djevojčici daje izbor da izabere jednog od dva roditelja.
Imam Ebu Hanife, rahimehullahu te’ala, stava je da djevojčica ostaje kod majke sve dok ne dobije prvu menstruaciju ili dok se ne uda.
Imam Malik, rahimehullahu te’ala, stava je da je majka najpreča na odgoj svoje kćerke sve dok se kćerka ne uda i ima odnos sa svojim mužem.
Imam Ahmed, rahimehullahu te’ala, stava je da je otac nakon 7. godine najpreči da odgoj svoje kćerke.
Detaljnije pogledati u djelu El-Mevsu’atu el-fikhijje, 17/314-317.
S obzirom da ne postoji jasan i vjerodostojan tekst u sunnetu koji po pitanju djevojčice presuđuje kod koga će ona biti nakon svoje 7. Godine, ovo pitanje se vraća šerijatskom kadiji da on odluči – nakon što provjeri sve uvjete odgajatelja – kod koga će djevojčica ostati.
D) Ukoliko se majka ponovo uda, za drugog muškarca, tada majka gubi pravo na odgoj svoje djece i njihovog boravka kod nje, kako je prethodilo u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ti imaš najveće pravo na njega (dijete), sve dok se ne udaš.“
Ibnu-l-Munziri, rahimehullahu te’ala, spominje idžma’a-konsenzus islamskih učenjaka da majka svojom udajom za drugog muškarca gubi pravo na odgoj svoje djece. Rekao je: „Islamski učenjaci su jednoglasnog mišljenja da ukoliko se supružnici rastave a ostane dijete iz njihovog braka, da je majka najpreča tog djeteta sve dok se ne uda. I jednoglasnog su mišljenja da majka nema pravo na svoje dijete ako se uda.“ (Vidjeti: Ibnu-l-Munzir, El-Idžma’a, pod stavkama: 392 i 393.)
Kome idu djeca nakon što se njihova majka uda za drugog muškarca, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
a) Džumhur-većina islamskih učenjaka je stava da, ukoliko se majka ponovo uda za drugog muškarca, djeca idu majčinoj majci, dakle neni s majčine strane.
b) Šejhu-l-islam Ibnu Tejmijje i njegov učenik Ibnu-l-Kajjim, rahmetullahi alejhima, stava su da u ovom slučaju djeca idu ocu jer je on svojoj djeci bliži od njihove nene ili tetke s majčine strane. (Vidjeti: Medžmu’u-l-fetava, 34/123.)
Razlog postojećeg razilaženja među islamskim učenjacima jeste nepostojanje šerijatskog – jasnog i vjerodostojnog – teksta koji presuđuje u ovom pitanju, stoga, Allah najbolje zna, preče je da djeca – ukoliko se majka uda za drugog muškarca – pređu kod svoga oca i da on preuzme brigu o njihovom odgoju, svakako ukoliko zadovoljava gore spomenute uvjete odgajatelja, ukoliko će doprinositi dunjalučkoj i ahiretskoj koristi svoje djece i maksimalno odagnavati od njih štetu, koliko je doista u mogućnosti!
Treba napomenuti da se roditelji – iako su rastavljeni – pobrinu oko svoje djece, da vode računa o njihovom odgoju u budućnosti, da ne dozvole da spor kome će djeca pripasti ostavi traga na djecu i to bude razlog zapostavljanja njihovog odgoja ili javljanja kod djece mržnje prema jednom od roditelja zbog toga. Ako roditelji – iz određenih razloga – nisu mogli imati miran i sretan život, neka ne dozvole da svojom sebičnosti, inatom, neznanjem i strastima upropaste i život nedužne dječice.
Kažem ove riječi i molim Uzvišenog Allaha da mene i Vas učini postojanim na Njegovom putu sve dok Ga Svevišnjeg ne susretnemo, On Zadovoljan nama kao Svojim robovima i mi zadovoljni Njime kao svojim Gospodarem! Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!
Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
VIDEO KLIPOVI O KABURSKOM AZABU
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu! Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe! Brojni su šerijatski tekstovi, kako iz Kur’ana tako i iz vjerodostojnog sunneta koji ukazuju na istinitost kaburskog uviše
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu!
Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!
Brojni su šerijatski tekstovi, kako iz Kur’ana tako i iz vjerodostojnog sunneta koji ukazuju na istinitost kaburskog uživanja i kaburske kazne. Ovo uživanje ili kaznu doživljavaju svi, jer je riječ o stanju, Berzehu, životu između dunjaluka i ahireta, svejedno bili ukopani u kabur ili ne. Dakle, riječ je o uživanju ili kazni u Berzehu, a najčešće se koristi termin kabursko uživanje ili kaburski azab zato što uglavnom većina ljudi biva ukopana u kabur.
Ovom prilikom spomenut ću – zbog skučenosti prostora – samo neke dokaze iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta o istinitosti tog berzehskog uživanja ili kažnjavanja.
Dokazi iz Kur’ana
Uzvišeni Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: „A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: ‘Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste o Allahu ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.‘“ (Prijevod značenja El-En’am, 93.) Ove riječi upućene su nevjernicima na njihovoj samrti. Iskreni meleki su ih obavijestili da ih od dana njihove smrti čeka neizdržljiva kazna, tj. kazna u kaburu, u Berzehu.
Uzvišeni Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: „I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni kovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!‘“ (Prijevod značenja El-Gafir, 45-46.) Allah, subhanehu ve te’ala, jasno je spomenuo dvije vrste kažnjavanja, u Berzehu i Ahiretu kada nastupi Sudnji dan.
Dokazi iz Sunneta
Buharija i Muslim bilježe od Ibnu Abbasa, radijallahu ‘anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prošao pored dva kabura, a zatim rekao: „Ova dvojica se, doista, kažnjavaju, a ne kažnjavaju se zbog nečega teškog po njih. Jedan od njih se nije čuvao mokraće, dok je drugi činio nemimet – prenosio riječi kako bi zavadio dvije strane –.“
Muslim bilježi od Zejda b. Sabita, radijallahu ‘anh, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je prolazio na svome magarcu pored jednog od židova plemena Nedžar. Mi smo bili s njim. Odjednom, magarac se počeo propinjati, skoro da ga je zbacio sa sebe. Ukazali su se kaburovi, šest ili pet ili četiri. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitao: „Ko poznaje umrle u ovim kaburovima?“ Jedan čovjek reče: „Ja.“ „Kada su ovi umrli?“ – ponovo upita Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a čovjek odgovori: „Za vrijeme mnogoboštva.“ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zatim reče: „Uistinu, ovaj narod se kažnjava u svojim kaburovima. Da se vi ne ukopavate, ja bih dovio Allahu da vam omogući da čujete kabursku kaznu koju ja čujem …“
Muslim i svi autori Sunena bilježe od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anh, da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Kada završite sa zadnjim tešehhudom, utječite se Allahu od četiri stvari: džehennemske kazne, kaburske kazne, kušnje života i smrti i kušnje Mesiha Dedždžala.“
Na osnovu ovih i brojnih drugih šerijatskih tekstova, iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta, mi vjerujemo u kabursko uživanje i kabursku kaznu. Ovdje želim ukazati na jedan bitan temelj koji se polahko ruši i gubi među muslimanima a to je da se islamsko znanje, ubjeđenje, saznanja i stavovi crpe iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta. Jedino ispravno šerijatsko znanje jeste ono znanje koje se nalazi u Kur’anu i sunnetu.
Ibnu-l-Kajjim, rahimehullahu te’ala, u svome vrijednom djelu „El-Kafijetu-š-šafijetu fi-l-intisari li-l-firkati-n-nadžijjeti“ (ili poznatijem kao Nunijja jer sadrži 5837 stihova koji se sveijedan završava na harf nun) kaže:
El-‘ilmu kale-llahu, kale Resuluhu, kale-s-sahabetu hum ‘ulu-l-‘irfani me-l-‘ilmu nasbuke li-l-hilafi sefahetun bejne-r-Resuli ve bejne r’eji fulani
„Znanje je ono što kaže Allah, što kaže Njegov Poslanik, što kažu ashabi jer su oni vrsni poznavaoci (Kur’ana i sunneta).
A nije znanje, već je glupost, da se dvoumiš između Poslanika i nečijeg mišljenja!“
S toga sa ovih izvora, Kur’ana i sunneta, znanje treba uzimati, a ne sa nekakvih video klipova poput gore spomenutog i poput drugih koji su se uveliko proširili među muslimanima čak i od strane samih muslimana, što ukazuje na njihovo neznanje i veliku potrebu za izučavanjem ovih pitanja kroz prizmu Kur’ana i vjerodostojnog sunneta.
Jedan od takvih video klipova, uveliko proširen među muslimanima, jeste i video zapis „Sjeti se smrti“ koji odslikava i poziva u neispravno vjerovanje u kaburski azab. Takođe, video zapis „Krik iz pakla“. Zatim, video zapis u kojim se prikazuje Melek smrti s nekakvim kukama i sl.
Oprez, oprez muslimani! Ne izigravajte se sa svojom vjerom! Ovo su stvari gajba u koje čvrsto vjerujemo ali njihovu kakvoću ne poznajemo i ne možemo je spoznati! Vjerovanje ehli-s-sunneta vel-džemata po pitanju gajba, kaburskog azaba i svega nakon toga, jeste da se ne može vidjeti na dunjaluku, jer to više ne bi bio gajb-nevidljivi svijet!
Sljedbenici sunneta i džemata su, Allahu hvala, sredina u svemu, pa, ovdje, kod ovog pitanja, mi vjerujemo u kabursko uživanje i kabursku kaznu ali njihovu kakvoću ne poznajemo! Allahu jedinom hvala, nismo od onih koji zalaze u njihovu kakvoću a ni od onih koji negiraju kabursko uživanje i kaznu. I molimo Uzvišenog Allaha za postojanost na ovoj sredini i umjerenosti! Čuvajmo se dobro onih koji ne vjeruju u kaburski azab da nas ne poljuljaju u ovakvom našem vjerovanju i ubjeđenju, što se možda desilo s prvima pa su pokušali taj kaburski azab predstaviti na video zapisu.
Ovom prilikom spominjem nekoliko odgovora onima koji kažu: „Ako bismo otkopali kabur, ne bismo vidjeli meleke kako udaraju mrtvog! Ne bismo vidjeli zmije i rasplamsalu vatru! Ne bismo vidjeli da se kabur dobrog čovjeka proširio dokle dopire njegov pogled, i da se kabur lošeg čovjeka stjesnio, već ga nalazimo onakvog kakvim smo ga i iskopali. Nije se ni povećao ni smanjio! Pa kako da kabur postane jedna od džennetskih bašči ili jedna od džehennemskih provalija?!“
Odgovaramo im na nekoliko načina:
Prvi: Berzeh je nevidljivi svijet. O njemu su nas obavijestili vjerovjesnici, a ono sa čime su dolazili vjerovjesnici sigurno je istina i nije nemoguće, jer sve te vijesti dolaze od Uzvišenog Allaha, a ima li nekoga da govori istinitije od Allaha, subhanehu ve te’ala. Zbog toga, neophodno je vjerovati u sve ono o čemu su nas vjerovjesnici i poslanici obavijestili.
Drugi: Vatra u kaburu nije dunjalučka vatra već ahiretska koja je mnogo jača od dunjalučke vatre, pa kako da je vide svojim okom stanovnici dunjaluka. Istina, Allah, subhanehu ve te’ala, otkrije nešto od kaburske kazne onim Svojim robovima kojima to On Svevišnji hoće, a od većine je to sakrio; jer kada bi Uzvišeni Allah dozvolio svim ljudima da vide kaburski azab, prestala bi mudrost obaveze i vjerovanja u nevidljivi svijet i ljudi se ne bi ukopavali u svoje kaburove, kako je prethodilo u navednom hadisu. Viđenje ove vatre u kaburu je poput viđenja meleka i džina. Ponekad se dešava onome kome to Svevišnji Allah dozvoli.
Treći: Čovjeku pred smrt dolaze meleki, da mu uzmu dušu. On ih vidi, dok oni koji su okupljeni oko njega, ne vide te meleke. Dakle, on još uvijek, dok ne ispusti svoju dušu, živi dunjalučkim životom, našim životom i vidi mnoge stvari koje mi ne vidimo. Pa kako da mi vidimo ono što on doživljava na drugom svijetu, nešto što je svojstveno drugom svijetu, Berzehu, a ne dunjaluku. Neka je hvaljen Onaj Koji u srca Svojih robova usađuje vjerovanje u nevidljivi svijet!
Četvrti: Sličan primjer je spavača, čovjeka koji spava. On u snu vidi mnogo šta, dok mi vidimo njega da mirno leži i spava, ali vjerujemo i ubjeđeni smo da on nešto sanja, dobro ili loše iako to ne vidimo, a živi našim dunjalučkim životom. Pa šta je razumima onih koji poriču kaznu i uživanje u kaburu, drugom svijetu Berzehu, o čemu nam govore mnogobrojni kategorički dokazi.
Istina, jedna od najvećih odlika sljedbenika imana, sljedbenika Kur’ana i sunneta, jeste vjerovanje u nevidljivi svijet, bez zalaženja u njegovu kakvoću!
Allaha Uzvišenog molim za moj i vaš spas na dunjaluku i ahiretu, moju i vašu postojanost na Njegovom putu sve dok Ga Svevišnjeg ne sretnemo, zadovoljnog nama kao Svojim robovima i mi Njime Uzvišenim kao svojim Gospodarem! Njemu pripada svaka hvala i neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe! Wes Selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu!
Na pitanje odgovorio: prof. Hajrudin Tahir Ahmetović
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Da li trudnoću do 4-og mjeseca treba tajiti?
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu. Osnova je, poštovana sestro, da onaj koji naređuje ili zabranjuje, podstiče ili kudi, donese dokaz za spomenuto. Sestra koja vam je zabranila dotični postupak trebala bi da spomene dokaz koji govori o zabrani istog.Meni nije poznato za zabranu takvogviše
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu.
Osnova je, poštovana sestro, da onaj koji naređuje ili zabranjuje, podstiče ili kudi, donese dokaz za spomenuto. Sestra koja vam je zabranila dotični postupak trebala bi da spomene dokaz koji govori o zabrani istog.Meni nije poznato za zabranu takvog nečega, naročito ako je to radost za samu majku i njenu bližnju porodicu, kada je preporučeno obveseliti ih i upoznati sa radosnom viješću. A Uzvišeni Allah najbolje zna!
Sva hvala pripada samo Allahu, neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe! Wes Selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu
Na pitanje odgovorio: prof. Hajrudin Tahir Ahmetović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Video klipovi o kaburskom azabu
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu! Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe! Brojni su šerijatski tekstovi, kako iz Kur’ana tako i iz vjerodostojnog sunneta koji ukazuju na istinitost kaburskog uviše
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu! Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!
Brojni su šerijatski tekstovi, kako iz Kur’ana tako i iz vjerodostojnog sunneta koji ukazuju na istinitost kaburskog uživanja i kaburske kazne. Ovo uživanje ili kaznu doživljavaju svi, jer je riječ o stanju, Berzehu, životu između dunjaluka i ahireta, svejedno bili ukopani u kabur ili ne. Dakle, riječ je o uživanju ili kazni u Berzehu, a najčešće se koristi termin kabursko uživanje ili kaburski azab zato što uglavnom većina ljudi biva ukopana u kabur.
Ovom prilikom spomenut ću – zbog skučenosti prostora – samo neke dokaze iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta o istinitosti tog berzehskog uživanja ili kažnjavanja.
Dokazi iz Kur’ana
Uzvišeni Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: „A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: ‘Spasite se ako možete! Od sada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste o Allahu ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.‘“ (Prijevod značenja El-En’am, 93.) Ove riječi upućene su nevjernicima na njihovoj samrti. Iskreni meleki su ih obavijestili da ih od dana njihove smrti čeka neizdržljiva kazna, tj. kazna u kaburu, u Berzehu.
Uzvišeni Allah je rekao, kako stoji u prijevodu značenja: „I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni kovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!‘“ (Prijevod značenja El-Gafir, 45-46.) Allah, subhanehu ve te’ala, jasno je spomenuo dvije vrste kažnjavanja, u Berzehu i Ahiretu kada nastupi Sudnji dan.
Dokazi iz Sunneta
Buharija i Muslim bilježe od Ibnu Abbasa, radijallahu ‘anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prošao pored dva kabura, a zatim rekao: „Ova dvojica se, doista, kažnjavaju, a ne kažnjavaju se zbog nečega teškog po njih. Jedan od njih se nije čuvao mokraće, dok je drugi činio nemimet – prenosio riječi kako bi zavadio dvije strane –.“
Muslim bilježi od Zejda b. Sabita, radijallahu ‘anh, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je prolazio na svome magarcu pored jednog od židova plemena Nedžar. Mi smo bili s njim. Odjednom, magarac se počeo propinjati, skoro da ga je zbacio sa sebe. Ukazali su se kaburovi, šest ili pet ili četiri. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je upitao: „Ko poznaje umrle u ovim kaburovima?“ Jedan čovjek reče: „Ja.“ „Kada su ovi umrli?“ – ponovo upita Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a čovjek odgovori: „Za vrijeme mnogoboštva.“ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zatim reče: „Uistinu, ovaj narod se kažnjava u svojim kaburovima. Da se vi ne ukopavate, ja bih dovio Allahu da vam omogući da čujete kabursku kaznu koju ja čujem …“
Muslim i svi autori Sunena bilježe od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anh, da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Kada završite sa zadnjim tešehhudom, utječite se Allahu od četiri stvari: džehennemske kazne, kaburske kazne, kušnje života i smrti i kušnje Mesiha Dedždžala.“
Na osnovu ovih i brojnih drugih šerijatskih tekstova, iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta, mi vjerujemo u kabursko uživanje i kabursku kaznu. Ovdje želim ukazati na jedan bitan temelj koji se polahko ruši i gubi među muslimanima a to je da se islamsko znanje, ubjeđenje, saznanja i stavovi crpe iz Kur’ana i vjerodostojnog sunneta. Jedino ispravno šerijatsko znanje jeste ono znanje koje se nalazi u Kur’anu i sunnetu.
Ibnu-l-Kajjim, rahimehullahu te’ala, u svome vrijednom djelu „El-Kafijetu-š-šafijetu fi-l-intisari li-l-firkati-n-nadžijjeti“ (ili poznatijem kao Nunijja jer sadrži 5837 stihova koji se sveijedan završava na harf nun) kaže:
El-‘ilmu kale-llahu, kale Resuluhu, kale-s-sahabetu hum ‘ulu-l-‘irfani me-l-‘ilmu nasbuke li-l-hilafi sefahetun bejne-r-Resuli ve bejne r’eji fulani
„Znanje je ono što kaže Allah, što kaže Njegov Poslanik, što kažu ashabi jer su oni vrsni poznavaoci (Kur’ana i sunneta).
A nije znanje, već je glupost, da se dvoumiš između Poslanika i nečijeg mišljenja!“
S toga sa ovih izvora, Kur’ana i sunneta, znanje treba uzimati, a ne sa nekakvih video klipova poput gore spomenutog i poput drugih koji su se uveliko proširili među muslimanima čak i od strane samih muslimana, što ukazuje na njihovo neznanje i veliku potrebu za izučavanjem ovih pitanja kroz prizmu Kur’ana i vjerodostojnog sunneta.
Jedan od takvih video klipova, uveliko proširen među muslimanima, jeste i video zapis „Sjeti se smrti“ koji odslikava i poziva u neispravno vjerovanje u kaburski azab. Takođe, video zapis „Krik iz pakla“. Zatim, video zapis u kojim se prikazuje Melek smrti s nekakvim kukama i sl.
Oprez, oprez muslimani! Ne izigravajte se sa svojom vjerom! Ovo su stvari gajba u koje čvrsto vjerujemo ali njihovu kakvoću ne poznajemo i ne možemo je spoznati! Vjerovanje ehli-s-sunneta vel-džemata po pitanju gajba, kaburskog azaba i svega nakon toga, jeste da se ne može vidjeti na dunjaluku, jer to više ne bi bio gajb-nevidljivi svijet!
Sljedbenici sunneta i džemata su, Allahu hvala, sredina u svemu, pa, ovdje, kod ovog pitanja, mi vjerujemo u kabursko uživanje i kabursku kaznu ali njihovu kakvoću ne poznajemo! Allahu jedinom hvala, nismo od onih koji zalaze u njihovu kakvoću a ni od onih koji negiraju kabursko uživanje i kaznu. I molimo Uzvišenog Allaha za postojanost na ovoj sredini i umjerenosti! Čuvajmo se dobro onih koji ne vjeruju u kaburski azab da nas ne poljuljaju u ovakvom našem vjerovanju i ubjeđenju, što se možda desilo s prvima pa su pokušali taj kaburski azab predstaviti na video zapisu.
Ovom prilikom spominjem nekoliko odgovora onima koji kažu: „Ako bismo otkopali kabur, ne bismo vidjeli meleke kako udaraju mrtvog! Ne bismo vidjeli zmije i rasplamsalu vatru! Ne bismo vidjeli da se kabur dobrog čovjeka proširio dokle dopire njegov pogled, i da se kabur lošeg čovjeka stjesnio, već ga nalazimo onakvog kakvim smo ga i iskopali. Nije se ni povećao ni smanjio! Pa kako da kabur postane jedna od džennetskih bašči ili jedna od džehennemskih provalija?!“
Odgovaramo im na nekoliko načina:
Prvi: Berzeh je nevidljivi svijet. O njemu su nas obavijestili vjerovjesnici, a ono sa čime su dolazili vjerovjesnici sigurno je istina i nije nemoguće, jer sve te vijesti dolaze od Uzvišenog Allaha, a ima li nekoga da govori istinitije od Allaha, subhanehu ve te’ala. Zbog toga, neophodno je vjerovati u sve ono o čemu su nas vjerovjesnici i poslanici obavijestili.
Drugi: Vatra u kaburu nije dunjalučka vatra već ahiretska koja je mnogo jača od dunjalučke vatre, pa kako da je vide svojim okom stanovnici dunjaluka. Istina, Allah, subhanehu ve te’ala, otkrije nešto od kaburske kazne onim Svojim robovima kojima to On Svevišnji hoće, a od većine je to sakrio; jer kada bi Uzvišeni Allah dozvolio svim ljudima da vide kaburski azab, prestala bi mudrost obaveze i vjerovanja u nevidljivi svijet i ljudi se ne bi ukopavali u svoje kaburove, kako je prethodilo u navednom hadisu. Viđenje ove vatre u kaburu je poput viđenja meleka i džina. Ponekad se dešava onome kome to Svevišnji Allah dozvoli.
Treći: Čovjeku pred smrt dolaze meleki, da mu uzmu dušu. On ih vidi, dok oni koji su okupljeni oko njega, ne vide te meleke. Dakle, on još uvijek, dok ne ispusti svoju dušu, živi dunjalučkim životom, našim životom i vidi mnoge stvari koje mi ne vidimo. Pa kako da mi vidimo ono što on doživljava na drugom svijetu, nešto što je svojstveno drugom svijetu, Berzehu, a ne dunjaluku. Neka je hvaljen Onaj Koji u srca Svojih robova usađuje vjerovanje u nevidljivi svijet!
Četvrti: Sličan primjer je spavača, čovjeka koji spava. On u snu vidi mnogo šta, dok mi vidimo njega da mirno leži i spava, ali vjerujemo i ubjeđeni smo da on nešto sanja, dobro ili loše iako to ne vidimo, a živi našim dunjalučkim životom. Pa šta je razumima onih koji poriču kaznu i uživanje u kaburu, drugom svijetu Berzehu, o čemu nam govore mnogobrojni kategorički dokazi.
Istina, jedna od najvećih odlika sljedbenika imana, sljedbenika Kur’ana i sunneta, jeste vjerovanje u nevidljivi svijet, bez zalaženja u njegovu kakvoću!
Allaha Uzvišenog molim za moj i vaš spas na dunjaluku i ahiretu, moju i vašu postojanost na Njegovom putu sve dok Ga Svevišnjeg ne sretnemo, zadovoljnog nama kao Svojim robovima i mi Njime Uzvišenim kao svojim Gospodarem! Njemu pripada svaka hvala i neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe! Wes Selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu!
Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeALKOHOL U GELU ILI MIRISIMA
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu! Što se tiče alkoholnih mirisa postoji razilaženje islamskih učenjaka oko njihove upotrebe. Ovo razilaženje proizilazi iz razilaženja je li alkohol čist ili ne. Tako, islamski učenjaci koji kažu da je alkohol nečist, oni i zabranjuju upotrebu alkoholniviše
We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu! Što se tiče alkoholnih mirisa postoji razilaženje islamskih učenjaka oko njihove upotrebe. Ovo razilaženje proizilazi iz razilaženja je li alkohol čist ili ne. Tako, islamski učenjaci koji kažu da je alkohol nečist, oni i zabranjuju upotrebu alkoholnih mirisa; dok, učenjaci koji kažu da je alkohol čist, dozvoljavaju upotrebu alkoholnih mirisa.
Učenjaci koji zastupaju stav da je alkohol čist (Rebi’a, Lejs, Muzeni i drugi učenjaci iz prvih generacija, Ševkani, San’ani, Ahmed šakir, Albani, Muhammed b. Salih el-Usejmin i dr.) kažu: „Osnova u pogledu stvari jeste da su čiste sve dok ne dođe jasan vjeodostojan dokaz koji ukazuje da je dotična stvar nečista. S obzirom da ne postoji jasan vjerodostojan dokaz o njegovoj nečistoći, ostaje da je alkohol kao tvar u osnovi čist.“ (Vidjeti: Sahihu Fikhi-s-Sunne, 1/77; Medžmu’u fetaveš-šejhil-‘Usejmin, 11/252.)
Muhammed b. Salih el-‘Usejmin, rahimehullahu te’ala, upitan je: „Ako čovjek ustanovi da je miris koji se nalazi na njegovoj odjeći sa određenim postotkom alkohola u sebi da li je neophodno uklanjati ga kada bude namjeravao obaviti namaz?“, pa je odgovorio: „Nužno je poznavati da čisti alkohol (medicinski) nije nečist, i da nije potrebno od njega prati odjeću niti tijelo, te prema tome ni alkoholni miris, bez obzira na koncentraciju alkohola u njemu, nije nečist.“ (Likaul-babil-meftuh, 176/pitanje br. 4.)
Dakle, ako Allah da, nema smetnje da se upotrebljava miris koji u svom sastavu sadrži alkohol, svejedno da li se koristi na tijelu ili odjeći, i prisutsvo takvog mirisa ne utiče na ispravnost namaza. A Allah najbolje zna!
We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.
Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
UČENJE ZA UMRLE
Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in. Uzvišeni Allah objavio je knjigu Kur’an i poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je pojasni svome ummetu: „I Mi smo ti postepeno objavljivali Knjigviše
Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in.
Uzvišeni Allah objavio je knjigu Kur’an i poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je pojasni svome ummetu: „I Mi smo ti postepeno objavljivali Knjigu u kojoj je pojašnjenje za sve, uputa, milost i radosna vijest za muslimane!“ (Prijevod značenja En-Nahl, 89.) Ibnu Mes’ud, ra je rekao: „U Kur’anu nam je sve pojašnjeno.“ Mudžahid, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Sve što je dozvoljeno i sve što je zabranjeno pojašnjeno je.“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ostavio sam vas na jasnom putu –čije su noći jasne poput dana- s kojeg nakon mene, niko neće skrenuti a da neće biti upropašten.“ (Ibnu Madže, 43; Ahmed, 4/126; Hakim, 1/175 od ‘Irbada b. Sarije, radijallahu anh, i šejh Albani, rahimehullahu te’ala, ocijenio je hadis vjerodostojnim.)
Ebu Zerr, radijallahu anh, rekao je: „Nije nas napustio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok nas nije o svemu obavijestio pa čak i o ptici koja leti na nebu.“ (Ahmed, 5/153 i 5/162; Ibnu Hibban, 1/267; Ebu Ja’la, 5109; Taberani u Kebiru, 2/155; Tajalisi, 479. Šu’ajb el-Arnaut ocijenio je lanac prenosilaca ovog predanja vjerodostojnim.)Imam Ez-Zuhri, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Od Allaha je poslanica koja je na Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila da je dostavi a na nama je da joj se predamo, potpuno je prihvatimo.“ (Buharija mu’allekan u Sahihu u Knjizi o tevhidu, 97/72.)
Dakle, naša vjera u tančine je pojašnjenja i na nama muslimanima, kada se upoznamo s vjerskim propisima, nije ništa drugo do da se prihvatimo svoje vjere u potpunosti, predano, zadovoljni svojom vjerom i njenim propisima, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 36.)
Ibnu Kesir, rahmetullahi ‘alejh, kaže: „Ovaj ajet je općenit i odnosi se na svako pitanje, pa, kada Allah, subhanehu ve te’ala, i Njegov Poslanik, nešto odrede, niko nema pravo da se tome suprotstavi, da po svome nahođenju postupi, da ima svoje mišljenje i stav.“ I rekao je Uzvišeni Allah: „Uistinu, samo vjernici kada se pozovu Allahu i Poslaniku Njegovu da im presudi kažu: ‘Čuli smo i pokorili smo se!’ To su oni koji će doista uspjeti!“ (Prijevod značenja En-Nur, 51.)
Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, kaže: „Uzvišeni Allah obavještava o svojstvima mumina, onih koji se odazivaju Allahu i Njegovu Poslaniku, onih koji ne teže drugoj vjeri i ne žele je, ne žele ništa osim Allahovog Kitaba i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ Tako, u našoj lijepoj vjeri i po ovom pitanju imamo odgovor kojeg se kada ga čujemo trebamo pridržavati i mimo njega ne tražiti ništa drugo.
Na osnovu šerijatskih tekstova iz Kur’ana i sunneta umrli nakon svoje smrti ima sevaba-koristi od sljedećeg:
1– Dova drugih muslimana za njega
Uzvišeni Allah je rekao: „A oni koji dolaze nakon njih govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i našoj braći koja su nas pretekla u imanu i ne dozvoli da se u našim srcima nađe zlobe prema onima koji vjeruju! Gospodaru naš, doista si Ti Blagi i Milostivi.“ (Prijevod značenja El-Hašr, 10.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Dova muslimana za svoga brata u njegovoj odsutnosti je primljena dova.“ (Muslim, 2733.)
2– Napaštanje posta kojeg nije ispostio
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko umre a ostao je dužan post, neka posti za njega njegov velij“. (Buharija, 1952. i Muslim, 1147.)
Napomena: a) Pod velijjom u hadisu misli se na bližnjeg u porodici, onoga koji naslijeđuje umrlog.
b) U hadisu se –in šae Allahu- misli na svaki obavezni post: ramazanski post ili zavjetni post.
c) Napaštanje se ograničava samo na onu umrlu osobu koja nije postila obavezni post zbog nekog razloga: bolesti, putovanja, hajza, nifasa i sl., zatim je taj razlog prošao i osoba je bila u mogućnosti da isposti obavezni post ali ga nije ispostila sve do svoje smrti.
d) U hadisu se preporučuje -a ne naređuje- rodbini umrlog da naposte za njega i to je stav većini islamskih učenjaka, jer ako bi rodbina bila obavezna da naposti za njega pa ne naposti, tada bi bila griješna jer je ostavila vadžib-obavezu, a Uzvišeni Allah je rekao kako stoji u prijevodu značenja: „I niko neće nositi tuđi grijeh.“ (Prijevod značenja Fatir, 18.)
3– Ispunjavanje dozvoljenog zavjeta umrle osobe
Sa’d b. Ubade, radijallahu anh, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Umrla mi je majka a pri njoj je ostao zavjet?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ispuni ga ti za nju.“ (Buharija, 2761. i Muslim, 1638.)
4– Obavljanje hadždža za umrlu osobu
Ukoliko umrli u svome životu nije obavio hadždž islama ili se zavjetovao da će obaviti dobrovoljni hadždž nakon što je obavio hadždž islama, prije nego li se njegova ostavština raspodjeli nakon njegove smrti iz njegove ostavštine se uzima imetak za obavljanje hadždža i obavlja se hadždž za njega. Jedna od žena iz plemena Džuhejna došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala ga: „Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž ali ga nije obavila do svoje smrti, pa hoću li ja obaviti za nju?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Da, obavi hadždž za nju. Šta misliš kada bi tvoja majka ostala nekome dužna, da li bi ti taj dug vratila?! Vratite ono što su ostali dužni Allahu, jer je Allah najpreči da se dug prema Njemu izmiri!“ (Buharija, 1853.)
Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Uzima se iz njegove ostavštine imetak za obavljanje hadždža svejedno da li on oporučio da se to uradi za njega ili ne.“ (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Eš-Šerhu el-mumti’i ‘ala Zadi-l-mustekni’i, 7/48). Hafiz Ibnu Hadžer, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Ovdje isti propis kao i hadždž ima svako pravo koje je umrli bio obavezan učiniti, poput: iskupnine, zavjeta, izdvajanje zekata i slično tome.“ (Vidjeti: Ibnu Hadžer el-Askalani, Fethu-l-Bari šerh Sahihi-l-Buhari, 4/66.)
5– Sve što učini dobro dijete od dobrih djela
Uzvišeni Allah je rekao: „I čovjeku ne pripada osim ono što zaradi!“ (Prijevod značenja En-Nedžm, 39.) A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Najljepše što čovjek pojede jeste od onoga što je on zaradio a doista je i dijete od njegove zarade!“ (Ebu Davud, 3511; Tirmizi, 1369; Nesai, 7/241; Ibnu Madže, 2137. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u brojnim svojim djelima.)
6– Sve ono što umrli ostavi iza sebe od dobra kojima se drugi okorištavaju nakon njegove smrti
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u tri stvari: trajnoj sadaci, znanju od kojeg se koriste oni poslije njega i dobrom djetetu koje mu dovi.” (Muslim, 1631.) Također je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Uistinu, ono što vjerniku od njegovih dobrih djela nakon njegove smrti stiže jeste i: znanje koje je stekao i prenio (proširio ga), dobro djete koje je ostavio iza sebe, Mushaf koji je ostavio u naslijeđe iza sebe, mesdžid kojeg je sagradio ili kuću koju je sagradio za putnika-namjernika, voda koju je sproveo, milostinja koju je udijelio iz svoga imetka za vrijeme svoga zdravlja i života. Sve mu to dolazi i poslije njegove smrti!“ (Ibnu Madže, 242; Sujuti u Džamiu sagiru, 2497; Munziri u Tergibu ve terhibu, 1/157. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim.)
Na osnovu izloženog, umrloj osobi pripada samo ono što je uradila za svoga života i ono što drugi čine za nju od djela koja su vjerodostojno potvrđena od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sve mimo toga što nema vjerodostojnog i jasnog dokaza vraća se osnovi da umrlom ništa ne koristi nakon njegove smrti. Tako se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ne prenosi ništa vjerodostojno i jasno čime je podstaknuo svoj ummet da uče Kur’an i sevabe tog učenja poklone umrloj osobi, već nas je podstaknuo da tražimo oprosta za umrlog rekavši: „Tražite oprosta za svoga brata i molite za njega postojanosti, jer se on sada ispituje.“ (Ebu Davud, 3221. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.) We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.
Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Nošenje srebrenog lančića
Alejkumusselam. Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in. Muškarcu nije dozvoljeno nositi ogrlicu, lančić i naruknicu i sve od nakita koji je svojstven ženama –bez obzira što je srebreni a ne zlatni-, jer se time poisviše
Alejkumusselam. Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in. Muškarcu nije dozvoljeno nositi ogrlicu, lančić i naruknicu i sve od nakita koji je svojstven ženama –bez obzira što je srebreni a ne zlatni-, jer se time poistovjećuje sa ženama, a Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zabranio je poistovjećivanje muškaraca sa ženama i obratno, naprotiv u hadisu Ibnu Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve se sellem, prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce.
Što se tiče prstena dozvoljeno ga je nositi, a biva sunnetom samo onda kada bude imao funkciju koju je imao i prsten Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako kaže istaknuti učenjak Muhammed b. Salih el-Usejmin. A Allah najbolje zna!
We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.
Na pitanje odgovorio: Hajrudin Tahir Ahmetović, prof.
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeSmatra li se gibetom – ogovaranjem spominjanje griješnika i novotara po njihovim djelima?
Što se tiče tvoga pitanja o govoru o ljudima koji pri sebi imaju novotarija, čine nove stvari u vjeri; ukoliko se oni spominju po dotičnim djelima, novotarijama ili grijesima koje čine javno ili čak šta više pozivaju njima, s ciljem upozoravanja na njih kako se neko ne bi poveo za njima, tada je prviše
Što se tiče tvoga pitanja o govoru o ljudima koji pri sebi imaju novotarija, čine nove stvari u vjeri; ukoliko se oni spominju po dotičnim djelima, novotarijama ili grijesima koje čine javno ili čak šta više pozivaju njima, s ciljem upozoravanja na njih kako se neko ne bi poveo za njima, tada je propisano govoriti o njima i takav govor o njima ne smatra se ogovaranjem već, naprotiv, obaveznim savjetovanjem.
Brojni islamski učenjaci koji su pisali u svojim djelima o propisima gibeta-ogovaranja uvijek su spominjali i određena djela koja po svojoj vanjštini liče ogovaranju ali nemaju takav propis u Šeriatu.
Tako Hafiz Ibnu Hadžer, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Ono što se govori o onome koji javno ispoljava razvrat i zlo a vezano je za ta njegova djela, to se neće smatrati pokuđenim ogovaranjem.“ Također je rekao: „Od onih o kojima je dozvoljeno govoriti jesu oni koji javno ispoljavaju razvrat, nepravdu i novotariju.“ (Fethu-l-Bari, Knjiga o edebu, poglavlje o dozvoljenom gibetu onih koji čine nered i šire smutnju, kod broja hadisa 5707.)
Hafiz Ebu-l-Kasim El-Lalikai, rahimehullahu te’ala, u svome djelu Šerhu usuli i’tikad ehli-s-sunneti ve-l-džema’at (1/140) spominje govore naših prethodnika o ovoj temi:
-El-E’ameš prenosi od Ibrahima da je rekao: „Govor o novotaru nije gibet.“
-Hasan el-Basri je rekao: „O trojici nije zabranjeno govoriti. Jedan od njih je novotar koji pretjeruje u svojoj novotariji.“ I drugi govori.
Rečeno je Šu’betu b. El-Hadždžadžu: „O Eba Bistam! Kako si to odbacio znanje ljudi i sve si ih razotkrio?! Kada bi se malo ustegnuo od toga!“ Odgovorio je: „Pustite me da ovo veče pogledam u pravo koje je između mene i moga Stvoritelja po tom pitanju, je li mi to dozvoljeno.“ Sutradan je na svome magarcu izašao pred iskupljene ljude i rekao: „Pogledao sam u pravo koje je između mene i moga Stvoritelja, pa sam vidio da mi ne preostaje ništa drugo osim da pojasnim njihovo stanje drugima! Ve-s-Selam.“ (Vidjeti: El-Hatib el-Bagdadi, El-Kifaje, 44.)
Jedne prilike dok je imam Ahmed, rahimehullahu te’ala, na svome skupu govorio o prenosiocima hadisa, čovjek po imenu Ebu Turab en-Nahšebi dobacio je Ahmedu: „Šejh! Ne ogovaraj učenjake!“ Imam Ahmed se osvrnuo a zatim mu rekao: „Teško li se tebi, ovo je savjet a ne ogovaranje!“ (Vidjeti: El-Hatib el-Bagdadi, El-Kifaje, 45.)
Zaključak:
Nije zabranjeno govoriti o novotarima i onima koji svoj razvrat, nepravdu i zlo šire javno i to se ne smatra gibetom-ogovaranjem.
Napomena:
Stim da treba napomenuti da govor o njima ima svoje granice i izvan tih granica ne smije se izlaziti.
Treba dobro provjeriti da li se doista zlo, loše djelo, razvrat ili novotarija nalaze pri onome o kome se govori.
Ne smije se o njima govoriti ono što nije vezano za njih, već treba biti pravedan i istinu govoriti ma o kome se radilo.
Također, govor o njima jedno je pitanje u našoj vjeri a ne cijela vjera, pa stoga i mi ne bismo trebali svo svoje vrijeme posvećivati govoru o njima, već onoliko koliko to pitanje zaslužuje, a zatim baviti se i ostalim pitanjima naše vjere. Iako smo svjedoci, da su većinom skupovi pojedinih muslimana ispunjeni govorom o drugima, na žalost!
Također, govorom o njima treba namjeravati upozoravanje drugih na njih a ne samo ismijavanje s njima.
Isto tako, ukoliko se govori o njima ili čak s njima, preporučujem da se s njima ne ismijava već vodi dijalog na lijep način i da nastojanja braće muslimana u tom lijepom naučnom dijalogu budu uputa dotičnih ljudi na Pravi put, kako je Uzvišeni Allah rekao Musau i Harunu kada ih je poslao faraonu: „Govorite mu lijepe riječi! Možda uzme pouku ili se poboji!“ (Prijevod značenja Ta Ha, 44.)
A Uzvišeni Allah najbolje zna!
Na ovakav način nas je posavjetovao i uvaženi učenjak Muhammed b. Salih el-Munedždžid, Allah ga poživio na imanu i dobrim djelima!
Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, molim da On Uzvišeni bude Zaštitnik na dunjaluku i ahiretu, da nas učini bereketnim-blagoslovljenim gdje god bili, i da nas učini od onih koji -kada im On Uzvišeni ukaže Svoju blagodat- oni Mu na njoj bivaju zahvalni, i koji -kada ih On Uzvišeni stavi na ispit i kušnju- bivaju strpljivi i koji kada počine grijeh brzo se vraćaju i kaju svome Gospodaru jer znaju da imaju Gospodara koji obilno prašta!
We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.
Odgovorio Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. – Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manje