Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je dozvoljeno potiranje po čarapama?
Kada je riječ o potiranju po čarapama, islamski učenjaci nemaju jedinstveno mišljenje u vezi s tim pitanjem. U jednom hadisu navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potrao po čarapama. Mugira b. Šu‘ba kazuje: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, abdestio se, pa je potrao po svojimviše
Kada je riječ o potiranju po čarapama, islamski učenjaci nemaju jedinstveno mišljenje u vezi s tim pitanjem. U jednom hadisu navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potrao po čarapama. Mugira b. Šu‘ba kazuje: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, abdestio se, pa je potrao po svojim čarapama i nanulama.” Međutim, dokazivati ovim hadisom legitimnost potiranja po čarapama upitno je, budući da su velikani hadiskih znanosti prigovorili njegovoj autentičnosti, smatrajući ga iznimnim. Najjači argument o potiranju po čarapama tiče se prakse ashaba, budući da je skupina njih potirala po čarapama. Imam Ahmed tvrdi da je sedam ili osam ashaba potiralo po čarapama. Ishak b. Rahavejh kaže da je potiranje po čarapama bio sunnet ashaba, tabiina i generacija poslije njih. Ibn Munzir kaže: “Potiranje po čarapama prenosi se od deveterice ashaba: Alije b. Ebu Taliba, Ammara b. Jasira, Ebu Mesuda el-Ensarija, Enesa b. Malika, Ibn Omera, Beraa b. Aziba, Bilala, Ebu Umame i Sehla b. Sa‘da.” Šejhul-islam Ibn Kajjim, pored ove deveterice, spominje još četvericu ashaba od kojih se prenosi potiranje po čarapama. Ibn Hazm tvrdi: “Nije poznato da je iko od ashaba kazao suprotno ovome.” Potiranje po čarapama također se prenosi od: Omera b. Hattaba, Sa‘da b. Ebu Vekkasa, Ukbe b. Amira, Seida b. Musejjiba, Hasana el-Basrija, A‘meša, Ataa, Ibn Mubareka, Sufjana es-Sevrija, Ishaka, Ed-Dahhaka, Seida b. Džubejra i drugih i ovo je stav učenjaka hanbelijske , zahirijske i nekih učenjaka šafijske pravne škole, te Ebu Jusufa i Muhammeda od hanefijskih učenjaka . U djelima hanefijskog fikha navodi se da je imam Ebu Hanifa u zadnjim danima svoga života promijenio mišljenje i dozvolio potiranje po čarapama.
Vidimo da je olakšica potiranja po čarapama bila poznata u vrijeme odabranih generacija i nije poznato da je neko od ashaba negirao ovaj propis, što je dovoljno jak dokaz učenjacima koji dozvoljavaju potiranje po čarapama. A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKako zanijetiti post?
Nijet je čvrsta srčana odluka za činjenje nekog djela. Čvrstom pravovremenom odlukom da želi postiti naredni dan, znajući koju vrstu posta želi postiti, šerijatski je obaveznik zanijetio ovaj ibadet. Dakle, nijet za post, kao i za druge ibadete, donosi se u srcu. Ibn Nudžejm, poznati hanefijski pravviše
Nijet je čvrsta srčana odluka za činjenje nekog djela. Čvrstom pravovremenom odlukom da želi postiti naredni dan, znajući koju vrstu posta želi postiti, šerijatski je obaveznik zanijetio ovaj ibadet. Dakle, nijet za post, kao i za druge ibadete, donosi se u srcu. Ibn Nudžejm, poznati hanefijski pravnik, rekao je: “Izgovaranje nijeta, općenito, novotarija je u svim obredoslovljima – ibadetima.” Šejh Muhammed eš-Šukajri kaže: “Nije pohvalno izgovaranje nijeta riječima – ni za abdest, ni za gusul, ni za namaz, niti za bilo koji drugi ibadet. Nijet se donosi srcem.”
Imam Ibn Kudama rekao je: “Post nije ispravan bez nijeta, prema konsenzusu islamskih učenjaka, bez obzira radilo se o obaveznom ili dobrovoljnom postu.” Imam En-Nevevi kaže: “Post nije validan osim uz nijet.” Šejhul-islam Ibn Tejmijja kaže: “Post je obaveza zanijetiti, a nijet se donosi u srcu.” Omer b. Hattab kazao je: “Ne vrijedi djelo bez nijeta.” Šejhul-islam Ibn Kajjim kaže: “Nijet u odnosu na djelo je kao duša u odnosu na tijelo.” O pitanju nijeta više je riječi bilo u knjizi Svojstva Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, namaza. A Allah najbolje zna!
Odgovorio Dr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:
https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en
Vidi manjeDa li putnik treba klanjati sabahske i akšamske sunnete?
Putnik neće klanjati akšamski sunnet budući da od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije preneseno da je tako činio. Što se tiče sabahskog sunneta, njega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao čak i na putovanju. U podužem hadisu koji prenosi Ebu Hurejra navodi se da je na jednom puviše
Putnik neće klanjati akšamski sunnet budući da od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije preneseno da je tako činio. Što se tiče sabahskog sunneta, njega je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao čak i na putovanju. U podužem hadisu koji prenosi Ebu Hurejra navodi se da je na jednom putovanju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prespavao sabah-namaz zajedno sa ashabima, pa je, probudivši se, rekao: “Neka svaki od vas uzme za povodac svoje jahalice (i krene naprijed)! Na ovom su mjestu s nama odsjeli šejtani.” Ashabi su tako i uradili i kada su se zaustavili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio je vodu za abdest i kada se abdestio, klanjao je dva rekata, nakon čega je proučen ikamet i klanjao je sabah-namaz (predvodeći ih u namazu).
Šejhul-islam Ibn Kajjim kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije izostavio sabahski sunnet i vitr-namaz čak ni kao putnik, a nije preneseno da je na putovanju klanjao ikakav neobavezni namaz, osim navedenih.” A Allah najbolje zna!
Odgovorio Dr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:
https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en
Vidi manjeDa li je klanjaču dozvoljeno da uči Kur’an zatvorenih očiju?
Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije preneseno da je zatvarao oči u namazu, već je preneseno da je pogled usmjeravao na mjesto sedžde ili na vrh desnog kažiprsta dok je sjedio na tešehudu. Šejhul-islam Ibn Kajjim kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zatvarao oči u namazu.” Vviše
Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije preneseno da je zatvarao oči u namazu, već je preneseno da je pogled usmjeravao na mjesto sedžde ili na vrh desnog kažiprsta dok je sjedio na tešehudu. Šejhul-islam Ibn Kajjim kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zatvarao oči u namazu.” Većina islamskih učenjaka smatra pokuđenim zatvaranje očiju u namazu , jer se tim postupkom oponašaju jevreji. Imam El-Bejheki navodi da su Mudžahid i Katada smatrali pokuđenim zatvaranje očiju u namazu. Imam El-Kasani kaže: “Sunnet je gledati u mjesto sedžde u namazu, a zatvaranjem očiju nije moguće realizirati taj sunnet. Svaki čovjekov dio tijela ima svoj udio u namazu, pa tako i oči.” Imam Ez-Zejlei kaže: “Mekruh je zatvarati oči u namazu, to je vid poigravanja tokom molitve.” Neki učenjaci smatraju da nema smetnje klanjati zatvorenih očiju ako klanjača nešto dekoncentrira u namazu.
Napomena: Hadis u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada jedan od vas bude klanjao, neka ne zatvara svoje oči” , nije vjerodostojan. A Allah najbolje zna!
Odgovorio Dr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:
https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en
Vidi manjeDa li je tačno da Evropsko vijeće za fetve tvrdi da nema smetnje čestitati nemuslimanima njihove praznike?
Kada god se približi neki nemuslimanski praznik, muslimani vode polemike da li čestitati taj praznik ili ne. S druge strane, nemuslimani i ne pomišljaju, a kamoli da raspravljaju o tome da li muslimanima čestitati Bajram ili Novu hidžretsku godinu, koju, svakako, ne treba slaviti niti čestitati. Akoviše
Kada god se približi neki nemuslimanski praznik, muslimani vode polemike da li čestitati taj praznik ili ne. S druge strane, nemuslimani i ne pomišljaju, a kamoli da raspravljaju o tome da li muslimanima čestitati Bajram ili Novu hidžretsku godinu, koju, svakako, ne treba slaviti niti čestitati. Ako pogledamo običajna prava ljudi općenito, uočit ćemo da upućivanje čestitke za nešto znači radovanje i potpuno prihvatanje legitimnosti onoga što se čestita, a izbjegavanje čestitanja ukazuje na odricanje, neprihvatanje i praktično ignoriranje. Musliman je dužan poštovati sve ljude i prema njima se pravedno i humano odnositi, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost, međutim, to poštovanje i uvažavanje ne smije preći granicu, pa da musliman čestita ljudima ubjeđenja koja ruše temelje islama i monoteističkog učenja koje su promovirali svi Allahovi poslanici.
Od svanuća islamske zore nije bilo poznato da muslimani s takvim žarom i tako hitro, kolektivno i individualno, nastoje udovoljiti pripadnicima drugih religija čestitajući im njihove vjerske, nacionalne i druge praznike.
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne pripada nama onaj ko postupa po običajima drugih.”
Omer b. Hattab govorio je: “Ne ulazite u njihove bogomolje dok u njima praznuju, jer se tada na njih spušta Allahova srdžba!” Alija b. Ebu Talib na Omerove je riječi dodavao: “Da vas zajedno s njima ne bi zadesila Allahova srdžba!”
Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko oponaša neki narod, on mu i pripada.”
Šejhul-islam Ibn Tejmijja i Ibn Kajjim tvrde: “Prema jednoglasnom mišljenju učenjaka, zabranjeno je veličati nemuslimanske praznike, pomagati ih u tome i prisustvovati takvom slavlju.”
Šejh Fevzan kaže: “Nije dozvoljeno čestitanje nevjerničkih praznika niti je dozvoljeno odgovoriti na njihovu čestitku. To nisu muslimanski praznici, te se njima ne radujemo.”
Šejh Ibn Džibrin na svojoj internetskoj stranici kaže: “Muslimanima je haram da veličaju, čestitaju i slave nemuslimanske praznike i da se raduju tim povodom.”
Šejh Ibn Usejmin kaže: “Prema konsenzusu učenjaka koji spominje Ibn Kajjim, zabranjeno je čestitanje njihovog Uskrsa ili nekog drugog vjerskog praznika.”
Dakle, veličanje, i čestitanje nemuslimanskih praznika zabranjeno je, prema konsenzusu islamskih učenjaka, i nije mi poznato da je neko od islamskih klasika kroz generacije dozvolio čestitanje njihovih praznika.
Odgovorio Dr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:
https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en
Vidi manjeKako postupiti ako nam neko nazove selam dok učimo Kur'an?
Isječak iz odgovora o adabima prilikom učenja Kur'ana: 26. ako mu neko nazove selam, a on uci Kur’an, onda treba zastati s ucenjem i odgovoriti mu na selam, a ako neko kihne dok on uci, mimo namaza, i kaze: ‘El-hamdu lillah’ (‘Hvala Allahu’), onda je lijepo da mu onaj ko uci Kur’an kaze: ‘Rahimekullviše
Isječak iz odgovora o adabima prilikom učenja Kur'ana:
26. ako mu neko nazove selam, a on uci Kur’an, onda treba zastati s ucenjem i odgovoriti
mu na selam, a ako neko kihne dok on uci, mimo namaza, i kaze: ‘El-hamdu lillah’ (‘Hvala
Allahu’), onda je lijepo da mu onaj ko uci Kur’an kaze: ‘Rahimekullah’ (‘Allah ti se smilovao’), a
ako cuje mujezina, onda treba prekinuti ucenje i odazvati se na poziv (ezana);
————
Iz knjige “Deset stvari koje vode Allahovoj ljubavi”
Autor: Ibn Kajjim El-Dževzijje
Pročitajte kompletan odgovor na ovom linku:
https://pitajucene.com/pitanje/adabi-prilikom-ucenja-kurana/
Vidi manjeKo je bio Ibn Sina? Da li je imao spornih stvari kod sebe po pitanju vjere i šta islamski učenjaci ehli-suneta kažu o njemu?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim: Ibn Sina, Husejn Ibn Abdullah (370-428h), filozof, veliki ljekar i ekspert u medicini, porijeklom iz Belha, iz Buhare. Došlo je u 'maloj enciklopediji' (izdanje Prosveta, 1/12) o njemu sljedeviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:
Ibn Sina, Husejn Ibn Abdullah (370-428h), filozof, veliki ljekar i ekspert u medicini, porijeklom iz Belha, iz Buhare. Došlo je u ‘maloj enciklopediji’ (izdanje Prosveta, 1/12) o njemu sljedeće: “Avicena (arapski: Ibn Sina, 980-1037) arapski lekar i filozof, jedan od glavnih zastupnika Aristotelove filozofije u arapskom svetu. Njegovo delo ‘Kanon’ služilo je kao udžbenik medicine na evropskim fakultetima, a ‘Knjiga ozdravljenja’ smatra se enciklopedijom naučne misli (logika, fizika, matematika i metafizika). U filozofiji je pokušao da spoji peripatetizam i novoplatenizam. Dela su mu spaljena 1160 godine.”
Ibn Sina je bio predvodnik filozofa u islamskom svijetu, prenio je govore Aristotela, rezimirao ih, preuredio i raširio među muslimanima u knjigama: ‘En-nedžat’ (spas), ‘El-išarat’ (išareti) i ‘Eš-Šifa’ (lijek- a ustvari je ona bolest, jer kažu za Ebu Hamida Gazalija da je obolio od ove knjige, to jest, skrenuo u akidi kada se bavio filozofijom u početku svog naučnog života).
U knjizi ‘Muhtesaru mearidžil-kabul’ (str. 234) prenosi se od Ibn el-Kajjima o Ibn Sini sljedeće: “Smatrao je da je svijet oduvijek postojao (da nije stvoren), negirao je ahiret, kudret i znanje Allaha kao i stvaranje svijeta i proživljenje iz kaburova. Učio je filozofiju iz knjiga poznatog filozofa Farabija koji je bio na uvjerenju da će biti duhovno proživljenje a ne tjelesno i koji je imao još mnogo shvatanja oprečnih islamskoj akidi i filozofima prije njega. A Ibn Sina je preuzeo njegova filozofska tumačenja, branio ih uz istovremeni pokušaj približavanja Aristotelovih shvatanja vjerskim tumačenjima. Na Ibn Sinina shvatanja i tumačenja je odgovorio Gazali u knjizi: ‘Tehafutul-felasifeti’ (Nesuvislost filozofa) u dvadeset dijelova, u tri dijela je protekfirio (proglasio kjafirom) Ibn Sinu, a to su: ubjeđenje da je svijet oduvijek postojao, da nema tjelesnog proživljenja i da Allah ne zna pojedinosti tj.da ima samo opće znanje. A u ostalim djelovima proglasio ga je novotarom. A Gazali je, također, i u svojoj knjizi: ‘Izbavljenje iz zablude’ protekfirio Ibn Sinu i Farabija. Ibn Kesir prenosi da se Ibn Sina pokajao prije smrti, a Allah zna najbolje. Jedan od najvećih sljedbenika Ibn Sine i pomagača njegovog munafikluka je bio Nasirudin Tusi, šitski vezir, tatarskog kralja Hulaga koji je proširio njegove dalalete gdje god je bio ministar u muslimanskim pokrainama.
Hanefijski učenjak, imam hanefija u svom vremenu El-Hudajri kaže: “Fakihi Buhare su za Ibn Sinu govorili: ‘Bio je inteligentni kjafir.’ (Nakdul mankit, 181)
Učenjaci ehli-suneta kada govore od Ibn Sini, kažu za njega da je bio ateista (mulhid), zindik (munafik), prestavljao se kao musliman, također, da je bio na akidi karamita (šitska sekta koja je opustošila harem i ukrala hadžerul esved), da je sam priznao da su mu otac i brat bili ateisti (ismailijske akide) i da je od njih naučio filozofiju.
Između ostalih, Ibn Sinu su protekfirili Ibn Tejmije, Ibn Kajjim i mnogi drugi.
Kaže Ibn Kajjim o Ibn Sini: “On je muatil (onaj koji negira Allahova svojstva, mušrik, negira vjerovjesništvo i ahiret, kod njega nema početka svijeta niti završetka, niti Poslanika niti nebeske knjige. (Igasetul-leheffan, 620)
Ve billahi tevfik
Dr. Zijad Ljakić
https://zijadljakic.ba/ibn-sina-avecena/
Vidi manjeNa koja tri mjesta u Kur'anu je Allah naredio Poslaniku da se zakune kada bude želio potvrditi istinu kojoj poziva?
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklinjao se Allahom u više od osamdeset slučajeva i Allah Uzvišeni mu je na tri mjesta u Kur'anu naredio da se zakune kada bude želio potvrditi istinu kojoj poziva: 1. "Pitaju te da li je on istina. Reci: 'Jest, tako mi mog Gospodara.'" (Junus, 53) 2. "Nevjernviše
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklinjao se Allahom u više od osamdeset slučajeva i Allah Uzvišeni mu je na tri mjesta u Kur'anu naredio da se zakune kada bude želio potvrditi istinu kojoj poziva:
1. “Pitaju te da li je on istina. Reci: ‘Jest, tako mi mog Gospodara.'” (Junus, 53)
2. “Nevjernici tvrde da Sudnji dan neće biti. Reci: ‘Tako mi mog Gospodara, on će sigurno biti…'” (Sebe’, 3)
3. “Nevjernici misle da neće biti oživljeni. Reci: ‘Bićete oživljeni, tako mi mog Gospodara.'” (Et-Tegabun, 7)
Na osnovu ovoga, zakletva Allahom je pohvalna, ukoliko se time želi potvrditi istinitost vjere ili nekog njenog principa i propisa.
(Pogledati: Ibn Kajjim El-Dževzijje, I'alamul-muvekki'in, 4/126., Zadul-me'ad, 1/156., 3/269.)
Vidi manjeKakav je to Ihsan u Ibadetu Allahu i Ihsan u odnosu prema stvorenjima?
Allah, subhanehu ve teala, kaže: I činite najbolje... (Kur’an, 2:195) – to je imperativ koji se upotrebljava za ono što je obaveza (vadžib) i što je pohvalno (mustehab). Ihsan može biti obavezan i može biti pohvalan. Ako je njime uslovljeno činjenje vadžiba onda je i on vadžib, a ako je dodatak djelviše
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
I činite najbolje… (Kur’an, 2:195) – to je imperativ koji se upotrebljava za ono što je obaveza (vadžib) i što je pohvalno (mustehab). Ihsan može biti obavezan i može biti pohvalan. Ako je njime uslovljeno činjenje vadžiba onda je i on vadžib, a ako je dodatak djelu onda je mustehab.
Ihsan može biti u:
• Ibadetu Allahu;
• Odnosu prema stvorenjima.
Što se tiče ihsana u robovanju Allahu on se sastoji u tome:
Ibn Kajjim, rahimehullah, je ibadet definirao kao potpunu ljubav uz potpunu poniznost, i u stihovima je rekao:
Ibadet Milostivom je vrhunac ljubavi prema Njemu, uz poniznost roba – to su dvije osnove.
Ibadet je zasnovan na ova dva temelja; ljubavi i poniznosti. U ljubavi je traženje, a u poniznosti strah i bježanje od kazne. Ovo se zove ihsanom u ibadetu.
Ako čovjek robuje Allahu Uzvišenom na ovaj način, biće iskren prema Allahu, neće željeti svojim ibadetom da ga neko vidi ili da se za njega čuje, niti će željeti zadovoljstvo ljudi. Tako da mu je svejedno da li ljudi znali za njega ili ne. Trudi se da njegov ibadet bude najbolji i isti u svakoj situaciji i stanju.
Prava iskrenost je u tome da čovjek nastoji svoj ibadet sakriti od ljudi i da ibadet Njegovom Gospodaru bude u tajnosti izuzimajući slučaj u kome je obznanjivanje ibadeta u korist islama i muslimana.
Ihsan u odnosu prema stvorenjima:
Ovo je, također, od ihsana u ibadetu Allahu, jer muslimanu je šerijatski naređeno da ima lijep odnos prema stvorenjima. Ovdje se ihsan postiže: pružanjem pomoći, ostavljanjem uznemiravanja i vedrinom lica.
Pružanje pomoći biva činjenjem dobrog djela svejedno imetkom ili tijelom.
Ostavljanje uznemiravanja je da ne uznemiravaš ljude svojim riječima i postupcima.
Vedrina lica je da ne budeš smrknut prema ljudima. Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Nipošto ne potcjenjuj ništa od dobrih djela, pa bar da brata muslimana sretneš radosna lica.” (Muslim)
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manjeKoje su opasnosti od ostavljanja namaza kroz Kur'an i hadis?
OPASNOST OSTAVLJANJA NAMAZA 1. Uzvišeni Allah kaže: “ Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim sretnika, oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjernicima: ‘Šta vas je u Sekar/Džehennem dovelo?’ ‘Nismo’, reći će, ‘bili od onih koji su namaz obavljali. ”(El-Muddessir, 38–43) 2. Uzviše
OPASNOST OSTAVLJANJA NAMAZA
1.
Uzvišeni Allah kaže: “ Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim sretnika, oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjernicima: ‘Šta vas je u Sekar/Džehennem dovelo?’ ‘Nismo’, reći će, ‘bili od onih koji su namaz obavljali. ”(El-Muddessir, 38–43)
2.
Uzvišeni Allah kaže: “To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali. A njih smijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.”(Merjem, 58–59)
3.
Uzvišeni Allah kaže: “Pazi! Kada duša dopre do ključnih kosti, i vikne se: ‘Ima li doktora?’, i on se uvjeri da je to čas rastanka i noga se uz nogu savije, toga dana će Gospodaru tvome priveden biti: ‘Nije vjerovao, nije namaz obavljao, nego je poricao i leđa okretao, a onda svojima bahato odlazio.’ Teško tebi! Teško tebi! I još jednom: Teško tebi! Teško tebi!” (El-Kijama, 26–35)
4.
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Doista je između čovjeka i širka i nevjerstva ostavljanje namaza.” (Muslim,82)
5.
Abdullah b. Šekik el-Ukajli kazuje:
“Ashabi Allahovog Poslanika nisu smatrali da je ostavljanje bilo kojeg djela nevjerstvo, osim ostavljanja namaza.” (Tirmizi, broj 2622, a šejh Albani ovu je predaju ocijenio vjerodostojnom u više svojih dijela.)
6.
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Onaj ko propusti ikindija-namaz kao da je izgubio svoju porodicu i imetak.” (Buhari i Muslim)
7.
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana, govoreći o namazu, rekao:
“Onaj ko bude redovno obavljao namaz, to će mu biti svjetlost, dokaz i spas na Sudnjem danu. A onaj ko ne bude redovno klanjao, ne bude čuvao svoj namaz, neće imati svjetlosti, niti dokaza, niti spasa. On će na Sudnjem danu biti sa Karunom, faraonom, Hamanom, i sa Ubejjom b. Halefom.”
8.
Ebu Umama el-Bahili prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Odrješivat će se veze/karike islama, jedna po jedna, pa kada god se odriješi jedna, ljudi će se prihvatiti za onu koja je slijedi. Prva veza koja će se odvezati jeste suđenje po Allahovom zakonu, a zadnja je namaz.” (Ahmed, broj 22160, šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih djela.)
9.
Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Između roba i širka ne postoji ništa drugo osim ostavljanja namaza, pa onaj ko ga ostavio, počinio je širk.” (Ibn Madža, broj 1080, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela.)
10.
Ubada b. Samit, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Allah je ljudima propisao pet namaza, pa ko dođe sa njima, i nije ništa od njih izostavio, on ima od Allaha obećanje da će ga uvesti u Džennet, a onaj ko ne dođe sa njima, on nema kod Allaha obećanje, ako htjedne, kaznit će ga, a ako htjedne, uvest će ga u Džennet.” (Ebu Davud, a šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih djela.)
11.
Ebu Derda, radijallahu anhu, kazuje:
“Moj prisni prijatelj (Poslanik) oporučio mi je da ne činim širk Allahu – da Mu nikoga ne smatram ravnim ni u čemu, pa čak ni onda kada bih bio iskomadan ili spaljen, da svjesno ne izostavljam propisane – farz-namaze, jer onaj koji to učini, kod Allaha nema nikakvo obećanje da će ga čuvati i štititi, i da ne pijem alkohol jer je on doista ključ svakog zla.” (Ibn Madža, broj 4034, a šejh Albani ovaj je hadis ocijenio vjerodostojnim u više svojih djela.)
12.
Ibn Kajjim je rekao:
“Muslimani se ne razilaze u pogledu toga da je namjerno izostavljanje obaveznih – farz-namaza, toliko da prođe namasko vrijeme, jedan od najvećih grijeha, i da je grijeh ostavljanja namaza veći od ubistva, bespravnog uzimanja imetka, bluda, krađe, pijenja alkohola, i da se počinilac tog grijeha izlaže Allahovoj kazni i srdžbi na dunjaluku i na ahiretu.” (Namaz i propisi njegovog ostavljanja, str. 31)
Iz knjige “Namaz radost oka moga”
Vidi manjeAutor: Mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice https://www.mojnamaz.com
https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2680015905648134