Strah (الخـوف (je bojazan i reakcija koja proističe iz očekivanja nečega što donosi uništenje, štetu, ili pak, uznemirenje. Allah Uz višeni je zabranio strah od šejtanovih prijatelja, a naredio da se samo Njega Jedinog bojimo.

Postoje tri vrste straha:

Prva vrsta: Prirodni strah, kao što je strah od zvjeri, vatre, utapanja. Zbog takvog straha se čovjek ne kori. Allah, sunganehu ve teala, je, govoreći o Musau, alejhi selam, rekao:

I osvanu u gradu preplašen… (Kur’an, 28:18)

Međutim, ako ovaj strah bude razlogom da se ne uradi ono što je naređeno ili da se učini zabranjeno, u tom slučaju on postaje haramom, jer sve što je povod ostavljanja vadžiba i činjenja harama je također haram. Dokaz za to su riječi Allaha Uzvišenog:

…i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici! (Kur’an, 3:175)

Strah od Allaha može biti pohvalan i pokuđen. Pohvalan je onaj strah koji će te navesti da ostaviš griješenje i neposlušnost Allahu, koji će te podstaći na izvršavanje onoga što ti je naređeno i ostavljanje zabranjenog. Pa kada dostigneš ovaj cilj, srce ti se smiri i Allahovom milošću njime prevlada veselje i smirenost i nada u Allahovu, subhanehu ve teala, nagradu.

Pokuđen strah od Allaha je onaj koji čovjeka dovede do beznađa u Allahovu milost, te ga spopadne očaj, počne tugovati, postane zlovoljan ili se čak oda neposlušnosti zbog jačine beznađa.

Druga vrsta: Strah kao vrsta ibadeta.On se zasniva na tome da se osoba boji nekoga i iz toga straha ga obožava. Ova vrsta straha može biti jedino prema Allahu, a njeno usmjeravanje prema bilo kome drugom mimo Njega je veliki širk.

Treća vrsta: Jeste tajni strah, kao kad se osoba boji mrtvaca u kaburu ili evlije koji je daleko od njega i koji mu ne može ništa učiniti ili nauditi. I ovu vrstu straha učenjaci ubrajaju u veliki širk.

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com

Riječi la ilahe illallah neće ništa koristiti onome ko ih izgovori sve dok ne bude ispunjavao uvjete ispravnosti ovih riječi. Ti uvjeti su:

• PRVI UVJET: Znanje – tj. znanje šta riječi la ilahe illallah znače. One sadrže negiranje prava činjenja ibadeta lažnim božanstvima i potvrđivanje da je samo Allah Bog, odnosno da jedino On zaslužuje da Mu se ibadet čini, tako da srce zna šta jezik izgovara. Allah Uzvišeni kaže:

   

Znaj da nema istinskog boga osim Allaha! (Kur’an, 47:19)

Dokaz iz Sunneta je potvrđeni hadis od Osmana, radijjallahu anhu, koji prenosi da je Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Ko umre a zna da nema istinskog boga osim Allaha ući će u Džennet.” (Muslim)

• DRUGI UVJET: Jekin – čvrsto ubjeđenje11 – a to je potpuna spoznaja i ubijeđenost u riječi la ilahe ilallah suprotno bilo kakvoj sumnji i nesigurnosti.

Allah, subhanehu ve teala, kaže:

Pravi su vjernici samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju i poslije više ne sumnjaju i bore se na Allahovu putu imecima svojim i životima svojim. Oni su baš iskreni. (Kur’an, 49:15)

Dokaz iz Sunneta je vjerodostojni hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre  da je Poslanik صلى الله عليه وسلم za riječi šehadeta rekao: “Neće rob sa njima sresti Allaha bez sumnje u njih a da neće ući u Džennet.” (Muslim)

Od Ebu Hurejre  se, također, prenosi da mu je Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Koga sretneš iza ovog zida, a svjedoči da nema istinskog boga mimo Allaha i srce mu je čvrsto ubijeđeno u to, obraduj ga Džennetom.” (Muslim)

• TREĆI UVJET: Ihlas – iskrenost, a ona je suprotna širku i pretvaranju.

Allah, subhanehu ve teala, kaže:

A samo Allahu pripada iskreno ispovijedanje vjere! (Kur’an, 39:3)

I, također, kaže:

A naređeno im je da samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je – ispravna vjera. (Kur’an, 98:5)

Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Najsretniji čovjek mojim šefatom (zauzimanjem) će biti onaj koji kaže da nema boga koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha iskreno iz svoga srca ili duše.” (Buhari)

I, također, je rekao: “Zaista je Allah zabranio vatri onoga ko kaže la ilahe ilallah tražeći time Allahovo lice.” (Buhari)

• ČETVRTI UVJET: El-Mehabbe (ljubav) – tj. ljubav prema ovim riječima i prema onome na šta upućuju i šta iziskuju, i sreća zbog toga.

Allah, subhanehu ve teala, kaže:

Ima ljudi koji pored Allaha druge, kao suparnike Njemu, prihvaćaju; vole ih kao što se Allah voli! Ali, oni koji vjeruju, još više Allaha vole! (Kur’an, 2:165)

O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će, sigurno, umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. (Kur’an, 5:54)

Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Onaj kod koga se nađe troje osjetit će slast imana: kome Allah i Njegov poslanik budu draži od svega ostalog, onaj ko zavoli nekog čovjeka samo radi Allaha i ko bude mrzio da se vrati u nevjerstvo nakon što ga je Allah spasio od njega kao što mrzi da bude bačen u vatru.” (Buhari i Muslim)

• PETI UVJET: Sidk (istinitost) – tj. istinitost koja je suprotna laži, a to znači da se ono što se izgovori jezikom podudara sa onim što je u srcu.

Allah, subhanehu ve teala, kaže:

A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. (Kur’an, 29:3)

I kaže:

A onaj koji donosi istinu i oni koji u nju vjeruju, oni su bogobojazni. (Kur’an, 39:33)

Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Ko umre a svjedoči da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, istinski iz svoga srca, ući će u Džennet.” (Ahmed)

I kaže: “Nema nikoga ko svjedoči da je samo Allah istinski bog i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, istinski iz svoga srca, a da ga Allah neće zabraniti Vatri.” (Buhari)

• ŠESTI UVJET: Pokoravanje14 – tj. pokoravanje onome što riječi šehadeta podrazumijevaju, a to je činjenje obaveznih djela i ostavljanje zabranjenih iskreno radi Allaha tražeći Njegovo zadovoljstvo.

Allah, subhanehu ve teala, kaže:

I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. (Kur’an, 39:54)

Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم kaže: “Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju.” Ashabi upitaše: “A ko će odbiti?” On reče: “Ko mi se pokori, ući će u Džennet, a onaj ko mi pokornost odbije, odbija ući u Džennet.” (Buhari)

• SEDMI UVJET: Prihvatanje, a ono je suprotno odbijanju. Ovdje se misli na prihvatanje riječi tevhida i onoga što iz njih proizlazi, i formalno i suštinski. Moguće da ih izgovara neko ko ih zna ali ih ne prihvata iz pristrasnosti ili oholosti.

Kao što Allah Uzvišeni kaže:

Kad im se govorilo: “Samo je Allah istinski Bog!” – oni su se oholili. (Kur’an, 37:35)

Ebu Musa El-Eš‘ari  prenosi da je Poslanik صلى الله عليه وسلم kazao:

“Uputa s kojom me je Allah poslao i nauka jesu kao obilna plodna kiša koja padne na zemlju. Bude (mehke) plodne zemlje koja primi vodu i urodi travom i mnogim drugim zelenilom; a ima i tvrdih (neplodnih) zemalja koje ne upiju vodu (zadrže je na sebi) i Allah daje da se njome ljudi koriste: piju, napajaju stoku i siju (ono što se može posijati); a padne i na druge predjele, ravnice, koje ne zadržavaju vodu i ne urode nikakvom travom.

Ovo je primjer za onoga ko je spoznao Allahovu vjeru i koristi ono s čime me je Allah poslao, pa nauči i druge poučava; i primjer za onoga koji za spoznaju nije ni glave podigao niti prihvatio Allahovu uputu s kojom sam poslan.” (Buhari i Muslim)

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com

Prvi dio šehadeta “la ilahe illallah” znači: “nema istinskog boga osim Allaha”, odnosno čvrsto sam ubijeđen/a svojim srcem, bez imalo sumnje, i to potvrđujem svojim jezikom, i to dokazujem svojim djelima, da nema božanstva koje zaslužuje da se obožava i da mu se robuje osim Allah Uzvišeni.

Značenje riječi ilah je onaj kome se robuje (čini ibadet), te stoga ove riječi la ilahe illallah znače nema božanstva koji zaslužuje da mu se čini ibadet osim Allaha.

Mi, nažalost, vidimo da postoje mnoga lažna božanstva kojima se čine ibadeti, poput Sunca, Mjeseca, zvijezda, ljudi, životinja itd. Sve ovo je neispravno učinjeno božanstvima, mimo Allaha Svevišnjeg, jer On je Jedini koji zaslužuje da mu se ibadet čini, te da mu se niko ne pridružuje u obožavanju, jer je On Onaj Koji stvara, Onaj Koji daje opskrbu, Onaj Koji je Vladar, i Koji upravlja svim stvorenjima.

Allah, subhanehu ve teala, kaže:

To je zato što je Allah – Istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole – laž, i zato što je Allah Svevišnji i Veliki. (Kur’an, 22:62)

– Riječi la illahe illallah sadrže dva rukna (temelja):

Prvi – negiranje prava na činjenje ibadeta drugima mimo Allaha i to je sadržano u riječima la illahe – nema istinskog božanstva.

Drugi – potvrda prava na činjenje ibadeta samo Allahu Uzvišenom, a to je sadržano u riječima illallah – osim Allaha.

Allah, subhanehu ve teala, kaže:

A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: “Nemam ja ništa s onima kojima vi ibadet činite, osim sa Onim koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati.” (Kur’an, 43:26-27)

Ibrahim, alejhi selam, negira da iko mimo Allaha zaslužuje da bude obožavan, riječima:

Nemam ja ništa s onima kojima vi ibadet činite, a potvrđuje pravo na to Allahu Uzvišenom riječima:

Osim sa Onim Koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati.

Allah, subhanehu ve teala, kaže:

Onaj ko ne vjeruje u taguta (lažna božanstva), a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje (Svečujući) i Onaj Koji sve zna (Sveznajući). (Kur’an, 2:256)

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com

Dva su osnovna izvora islamske akide (vjerovanja):

• Allahov govor – Kur’an;

• Sunnet Poslanikaصلى الله عليه وسلم koji nam je prenešen vjerodostojnim putem.

Allah Uzvišeni kaže:

On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje. (Kur’an, 53:3-4)

Sporedni izvor koji se gradi na ova dva temelja je idžma‘ – konsenzus islamskih učenjaka.

Što se tiče fitre (prirodnosti koja je ugrađena u svakom čovjeku) i akla (zdravog razuma, intelekta), oni podržavaju i slažu se sa onim što je došlo u Kur’anu i Sunnetu i sami su u stanju dokučiti osnovne stvari vjerovanja, ali ne i detaljne.

Znači, zdrav razum i prirodni instinkt općenito potvrđuju postojanje Boga i Njegovu uzvišenost, te da je nužno biti Mu pokoran i obožavati ga i da On ima svojstva savršenosti. Također, ispravan razum i fitra, općenito, prepoznaju nužnost slanja poslanika i vjerovjesnika, kao i nužnost ponovnog proživljenja i odgovaranja za djela, ali ne poznaju detalje tog vjerovanja.

Međutim, što se tiče ostalih stvari iz nama nedokučivog svijeta – gajba, ne postoji mogućnost da čovjek to sam sazna i spozna u detalje, osim putem Objave, Kur’ana i Sunneta, jer u suprotnom te stvari ne bi bile od gajba.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže: “Nema kontradiktornosti između zdravog razuma i vjerodostojne Objave.” (Medžmu'ul-Fetava, 20/567)

Zdrav razum se ne suprostavlja vjerodostojnoj Objavi, naprotiv svjedoči joj i podržava je, zato što im je izvor isti. Onaj Koji je stvorio razum je isti Onaj Koji mu šalje Objavu, tako da je nemoguće da budu u koliziji. Stoga, ukoliko se desi kontradiktornost između razuma i Objave onda je to zbog dva razloga, nema trećeg: ili je zbog toga što za ono što se tvrdi da je Objava – nije Objava, ili zbog toga što je razum ne razumije.

Objava je ono što je došlo u Kur’anu i ono što je došlo vjerodostojnim i potvrđenim putem od Poslanika صلى الله عليه وسلم ,a zdrav neizopačen razum je razum koji je čist od sumnji i slijeđenja strasti (namjernog suprostavljanja istini).

Dakle, stvarna kontradiktornost između vjerodostojne Objave i između zdravog razuma ne može postojati. Međutim, ako postoji prividni konflikt, onda se daje prednost Objavi i ona je odlučujuća, jer vjerodostojna Objava je nepogrješiva6 , dok razum može pogriješiti. Razum je manjkav i podložan je pogrešnom shvatanju, zaboravu, strastima, neznanju i nemogućnosti shvatanja.

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com

Jezičko značenje:

Riječ akida potiče od arapske riječi akd (عقــد (što znači čvrst čvor, zavežljaj. Opće značenje akide jeste da je to čvrsto vjerovanje, odnosno ubjeđenje u srcu koje u sebi nema nimalo sumnje i nesigurnosti.

Šerijatsko značenje:

Islamska akida (vjerovanje) je čvrsto vjerovanje u Allaha Uzvišenog i u ono što to vjerovanje zahtijeva po pitanju tevhida – Allahove jednoće, vjerovanje u Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan, vjerovanje u odredbu dobra i zla, i vjerovanje u sve ono o čemu nas je obavijestio Allah Uzvišeni u Kur’anu i Njegov Poslanik صلى الله عليه وسلم u Sunnetu.

Nazivi koji se koriste za ovu islamsku nauku, pored akide su: tevhid, sunnet, iman itd.

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com