Hvala pripada Allahu.
Minđuše i narukvice su vrsta ukrasa za žene. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce. Zabilježio ga je Buharija (5435).
Ebu Hurejre je rekao: „Allahov Poslanik je prokleo muškarce koji nose žensku odjeću i žene koje nose mušku odjeću.“ Zabilježio ga Ebu Davud u svome Sunenu. Na osnovu ovoga, nije dozvoljeno muškarcima da nose minđuše bilo na uhu ili nosu.
Tvrdnja da je to dozvoljeno jer su to radili Kurejšije treba biti provjerena, ima li dokaza?
Drugo, čak i da su to radili u džahilijetu, došao je islam nakon toga i zabranio muškarcima da nose nakite žena ili da ih oponašaju izgledom, kao što na to jasno ukazuje hadis koji je spomenut iznad. Ono što je bitno je propis islama, a ne šta su Kurejšije ili neko drugo pleme radili.
Treće, islam je ostavio muškarcima dovoljno prostora da se uljepšavaju dozvoljavajući srebreno prstenje, kao što prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio srebreni prsten, a to su radili i ostali ljudi. Zabilježio ga je Buharija (5417). Islam također dozvoljava muškarcima da nose zlato ili srebro kada je to neophodno kao što je zamjena za nos, zub, i slično.
Konačno, mogli bi reći isto tako da svaki musliman koji nosi nakit time oponaša nevjernike, jer je ovo od njihovih poznatih načina oblačenja. Zadnje mode kod njih nalažu da se nose minđuše u ušima, nosu, usnama, obrazima i ostalim dijelovima tijela. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko god oponaša neki narod on je od njih.“ Zabilježio ga je Ebu Davud.
Ko god ovo radi treba se pokajati Allahu i ne ustrajavati u besmislenoj odbrani zablude. On treba da se razlikuje od nevjernika svojom ličnošću i svojom odjećom, kako nam to islam naređuje. A samo Allah upućuje na pravi put.
 
Odgovorio: Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/1980
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Ovo pitanje izuzimanja u imanu ulazi u domen pitanja oko kojih postoje podugačke rasprave među učenjacima. Ispravan stav nalazimo u obrazloženju značenja riječi “mu’min”. Ako ova riječ podrazumijeva osnovu imana, u značenju islama bez kojeg se postaje nevjernikom, onda izuzimanje nije dozvoljeno. Razlog jeste to što se tada podrazumijeva sumnja u osnovu vjerovanja, što nije dozvoljeno. Musliman mora biti siguran u svoj iman u ovome značenju, što podrazumijeva da mora reći: “Ja sam mu’min bez izuzimanja i rezerve”. Međutim, ako se misli na potpunost imana i na visoki stepen koji je iznad stepena islama, onda treba kazati “ako Bog da”. Razlog jeste to što se u protivnom čovjek hvali, što šerijat zabranjuje, kao što Allah, dž. š., kaže: “Zato se ne hvališite…” (En-Nedžm, 32)
Ako se čovjek želi izjasniti o svojoj vjeri izrazom koji nije sporan, neka kaže: “Ja sam musliman. Tada nema potrebe ni za kakvim izuzimanjem, a Allah najbolje zna.”
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 110.

Hvala pripada Allahu.
Savjetujemo te da se držiš potpunog hidžaba ispred muškaraca koji ti nisu mahremi i prije posta pa da on imadne veću vrijednost. Isto tako i namaz i ostala dobra djela. Ako se muslimanka koja posti ne pokriva kako treba, njen post je ispravan i ima grijeh što nije pokrivena kako treba. Otkrivanje nema utjecaja na ispravnost posta, ali je otkrivanje od stvari za koje slijedi Allahova, subhanehu ve te'ala, kazna za osobu koja to uradi. Savjetujemo te, o Allahova robinjo, da se pokoriš Allahovoj naredbi:
„…neka spuste haljine svoje niza se.“ (Prijevod značenja El-Ahzāb, 59)
„…i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta…“ (Prijevod značenja En-Nūr, 31)
„…i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju.“ (Prijevod značenja En-Nūr, 31)
 
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/ar/10394
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Onome ko je obavezan da posti:

Ako ima odnos sa svojom ženom jednom ili više puta u toku jednog dana ramazana treba da uradi jedan kefaret ako nije već dao kefaret za prvi slučaj, ali ako je imao odnos više puta u različitim danima ramazana treba da uradi kefaret onoliko puta koliko je broj dana u kojima je ima odnos.
Mora uraditi kefaret pa makar i da nije znao da je za to obavezan kefaret.
I žena isto tako mora uraditi kefaret ako je se dobrovoljno odazvala mužu, ali ako je bila primorana nije dužna ništa.
Nije dozvoljeno da dadne u novcu umjesto hranjena siromaha niti će ispuniti kefaret ako to uradi.
Dozvoljeno je da dadnu pola sa'a za sebe i pola za ženu jednome miskinu, i to će se smatrati jednim od šezdeset miskina objema.
Nije dozvoljeno da se sve dadne jednom miskinu niti da dadne nekoj humanitarnoj organizaciji, jer to oni možda neće podijeliti na šezdeset miskina. Dužnost vjernika je da se trudi  da ispuni svoju odgovornost od kefareta i drugih vadžiba.

A Allah je onaj koji upućuje, neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/ar/12329
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Neznanje zbog kojeg se ima opravdanje kada uradi nešto što kvari post i ta osoba nije prekinula post jeste neznanje da je to zabranjeno i neznanje da to kvari post.
Pa ko ne zna da je zabranjeno masturbirati i ne zna da to kvari post, ovoj osobi post nije pokvaren ako to uradi tokom posta.
Ali onaj ko je znao da je zabranjeno masturbirati, ali nije znao da to kvari post, takav nema opravdanja. Jer takav je se morao kloniti toga jer je znao da je to zabranjeno, pa nakon što nije tako postupio, to ukazuje na njegov prestup i nepokornost, i time kvari svoj post.
Kaže šejh Ebu Bekr ed-Dimijati, Allah mu se smilovao: „ (I njegove riječi: I to da kvari post) Povezano je sa zabranom: tj: Da ne zna da je zabranjeno i da ne zna da to kvari post.
I povezao ih je sa veznikom: Nema opravdanja u neznaju osim da je neznalica po pitanju obje stvari, to je tako, a ako ne bi bio neznalica po pitanju obje stvari – tj. da poznaje oboje, ili kada bi bio neznalica o jednoj stvari, a drugu poznavao – nema opravdanja. Jer je to bilo od obaveza da kada sazna da je to zabranjeno, a ne zna da kvari post, ili obratno, bilo mu je obaveza da se toga kloni.“ Hašije i'aneti-t-Talibin (2/260).
Kaže šejh Ibn ‘Usejmin, Allah mi se smilovao: „Moramo poznavati razliku između neznanja o propisu i neznanja o tome šta proizilazi iz propisa:
Neznanje o propisu: Čovjek ima opravdanje i ništa se ne odnosi na njega zbog djela kojeg je uradio.
Neznanje o onome šta proizilazi iz djela: Ne gubi snagu ono što slijedi od tog djela. Npr. ako čovjek ima odnos u toku ramazana, znajući da je to zabranjeno, ali nije znao da zbog toga slijedi težak kefaret. Obaveza kefareta ne spada sa takve osobe, obaveza mu je da uradi kefaret. Ali ako bi mislio da ta je to dozvoljeno, takav nije dužan ništa uraditi.“ Fetava nur ala ed-Derb li Ibn ‘Usejmin (11/2).
Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/ar/221471
Prevedeno sa stranice – http://www.islamqa.info

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com