Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Prvo 
Obaveza je da žena pokrije lice pred ne-mahremima, prema ispravnijem mišljenju učenjaka, zbog mnogo dokaza koji su objašnjeni u odgovoru na pitanje pod rednim brojem 11774.
Drugo
Nije dozvoljeno da djevojka sluša svoga oca ili majku po pitanju nepokrivanja lica, jer nema pokornosti ničemu stvorenom ukoliko to uključuje nepokornost prema Stvoritelju.
Isto tako, nije dozvoljeno ocu da kaže svojoj kćerki da otkrije svoje lice, čak i ako on misli da je nikab mustehab, sve dok je ona uvjerena da je to obavezno, jer je ona dužna uraditi shodno saznanju do kog  je došla i u šta je uvjerena, i biće pitana o tome na Sudnjem danu. Osoba se neće pomaknuti na Sudnjem danu, dok ne bude upitana o njegovom znanju i onome šta je uradio sa njim. Ona neće biti upitana o očevom mišljenju i o onome u šta je on vjerovao. Ako ona ne nosi nikab, ona je neposlušna svoje Stvoritelju, pa kakvo dobro će poslušnost ocu u tom slučaju njoj donijeti?
 
Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, je rekao:
” Nema poslušnosti u grijašenju Allahu, poslušnost je samo u dobru.”
( bilježe Buharija, 7257; Muslim, 1840)

Treće
Ako i pretpostavimo da je mustehab a ne vadžib da muslimanka pokrije lice pred muškarcima koji joj nisu mahrem, ni otac niti bilo ko drugi u tom slučaju nemaju pravo da joj kažu da otkrije svoje lice, jer bi se na taj način suprostavili pravilima I naredbama Allahovim. Kako musliman može sebi dozvoliti da čuje naredbu Allaha I Njegovog Poslanika , a onda izda uputstva za suprotno, I kaže nekome da ne radi ono što su Allah I Njegov Poslanik naložili ? Allah , u prijevodu značenja kaže:
 
‘’ Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti.’’
(prijevod značenja sure el-Ahzab, 36.)
‘’  Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu (Njegovom sunnetu, zabranama, djelima obožavanja, izjavama), da ih iskušenje kakvo ne stigne(nevjerovanje, zemljotresi, ubijanje, da se nađu pod vladavinom tiranina) ili da ih patnja bolna ne snađe.’’
(prijevod značenja sure el-Nur, 63.)
Stvar je mnogo ozbiljnija od samog pitanja da li je nikab obaveza ili mustehab , onaj koji zabranjuje ono što su naredili Allah I Njegov Poslanik mora preispitati svoju vjeru.
Samo zamisli, o ti koji naređuješ nešto što je suprotno naredbni Poslanika, neka je Allahov mir I blagoslov na njega, da je Poslanik , neka je Allahov mir I blagoslov na njega, naredio tvojoj kćerki da pokrije lice dok si ti sjedio tu, kao nešto što je mustehab kao što ti vjeruješ , a ne kao nešto što je obavezno. Da li bi išao suprotno naredbni Poslanika, neka je Allahov mir I blagoslov na njega, ili bi joj rekao da sluša I povinuje se tome?
Niti jedan vjernik nema drugog izbora osim da sluša I pokorava se, kao što Allah kaže, u prijevodu značenja:
‘’Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – oni će postići ono što budu željeli.’’
(prijevod značenja sure el-Nur, 51.)
Koja je razlika u praksi (sunnetu) Poslanika, neka je Allahov mir I blagoslov na njega, koji smo neposredno čuli I onog sunneta koji preneš preko pouzdanih ljudi I iz povjerljivih izvora? Zašto bi ga poslušali u prvom slučaju a ne bi u drugom?
Četvro
Ako otac strahuje da kčerka može biti uznemiravana ako nosi nikab, I to je strah iz opravdanih razloga, kao što je slučaj sa muslimanskim ženama koje žive u mjestima gdje se žene koje nose nikab maltretiraju, onda nema ništa loše u tome da joj kaže da ne nosi nikab, I u tom slučaju ona bi trebala da ga posluša kako bi otklonila moguću štetu.  Ali ako njegov trah proizilazi iz paranoje I brige koja se ne zasniva na realnosti, onda u tom slučaju nije dozvoljeno da ga djevojka  posluša u tome da ne nosi nikab.
Peto
Djevojka treba pokušati savjetovati svoga oca I uvjeriti ga da ona ima slobodu da sama izabere mišljenje za koje ona smatra da je ispravno, da li nalaženjem dokaze za to ili slijeđenjem učenjaka kojima ona vjeruje, I nije joj dozvoljeno prema šerijatu, da napusti to mišljenje, jer nije u skladu sa pogledima njenog oca. Isto tako, nije dozvoljeno njemu da natjera kćerku da slijedi njegovo mišljenje, I ne dopuštajuči joj da nosi nikab on prouzrokuje da ona padne u grijeh I neposlušnost, da li s tim što ne nosi nikab jednom, dva ili više puta. Svaki put kad izlazi pred muškarca koji joj nije mahrem otkrivenog lica, ona čini grijeh time.
Možda može potražiti pomoć ljudi koji mogu ubjediti njenog oca o tome.
Možda je jasno iz ovog odgovora da se ovdje ne radi o ubjeđivanju njenog oca da je nošenje nikaba obaveza.  To se može ili ne može postici, na osnovu toga koliko su jasni dokazi I sredstva koja se koriste da bi ga ubjedili. Umjesto toga problem mora biti usmjereno na to da djevojka nije dužna slijediti mišljenje svoga oca, I nije joj dozvoljeno da napusti ono u šta je uvjerena, zarad njegovog mišljenja, I nije njmu dozvoljeno da je natjera da slijedi njegovo mišljenje. Nema smisla da ona upada u grijeh dok ne nauči napamet suru El-Bekare, ili dok on ne bude siguran u iskrenost njenih namjera, jer ona je griješna svaki put kad izlazi bez nikaba, kao što je gore navedeno.
Ako otac shvati ovo, I dopusti joj da radi ono što ona želi, to je ono što je željela. Ako on I dalje ustraje u ne dopuštanju, onda je osnovni princip da ona ne treba da ga posluša, kao što je gore navedeno. Ali ako se ona boji da se otac može razboljeti jer je ona išla protiv njegove volje, onda može otkriti svoje lice kada je sa njim, a pokriti ga kada izlazi na svoju ruku, bez da govori njemu o tome.
Molimo Allaha da joj pomogne I učini je postojanom.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/98382
Prevela: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Alejkumus-selam! Islamski učenjaci složni su u tome da kratko sjedenje između prvog i drugog rekata, i između trećeg i četvrtog rekata, nije ni vadžib ni pritvrđeni sunnet namaza, a razilaze se u tome da li je u pitanju sunnet namaza ili je to dozvoljeno činiti iz potrebe (starosti, bolesti itd.).

Malik b. El-Huvejris el-Lejsi, rhm., prenosi da je gledao Allahovog Poslanika, ﷺ., kako klanja i da je primijetio da Poslanik, ﷺ., kada bi se našao na neparnom rekatu namaza, ne bi ustao (na drugi rekat) dok prethodno ne bi sjeo. (Buhari, br. 823, Ebu Davud, br. 844, Tirmizi, br. 287, Nesai, br. 1152, Ibn Huzejma, br. 686, Ibn Hibban, br. 1934)

Hafiz Ibn Hadžer el-Askalani, rhm., kaže: “Islamski učenjaci razilaze se u pogledu toga da li je kratko sjedenje poslije neparnih rekata mustehabb – pohvalno činiti ili ne, pa jedni smatraju da je:
– mustehabb; poput Hammada b. Zejda i Šafije, u jednom od njegova dva stava, Ahmeda u jednoj predaji koju bilježi, Hallal kaže: ‘To je bio zadnji stav koji je zastupao’, i Hallal je odabrao ovo mišljenje, kao i njegov prijatelj Ebu Bekr b. Džafer;
-nije mustehabb; mišljenje većine učenjaka, a mustehabb je odmah poslije druge sedžde ustati na sljedeći rekat. Ovo prenosi imam Ahmed od Omera, Alije, Ibn Mesuda, a Ibn Munzir prenosi ovaj stav od Ibn Abbasa, r.a., gdje navodi sened od Numana b. Ajjaša koji kaže: “Sreo sam dosta ashaba Allahovog Poslanika, ﷺ., koji, kada bi podigli glavu sa druge sedžde, prvoga ili trećega rekata, odmah bi ustali na sljedeći rekat i ne bi sjedili…” Ovaj stav zastupali su Ubade b. Nesi, Ebu Zunad, Nehai, Sevri, Ebu Hanifa, Šafija u jednom od dva stava, Ahmed u mešhur (općeprihvaćenom) mišljenju njegovog mezheba, shodno većini imama hanbelijskog mezheba.” (Vidjeti: Ibn Bettal, Šerhu Sahihil-Buhari, 2/437, br. 172)

Naši učenjaci i učenjaci šafijskog mezheba smatraju da je kratko sjedenje nakon neparnih rekata mustehabb starijim, slabim i gojaznijim osobama, jer im je teško sa koljena ustajati na sljedeći rekat a da prethodno ne sjednu. Ebu Ishak el-Mervezi tumači da se dva stava imama Šafije razlikuju shodno stanju klanjača, a ne shodno dokazima, i hadis Malika b. El-Huvejrisa tumače na taj način, navodeći da je Poslanik, ﷺ., ponekad sjedio između rekata nakon što je ostario i tjelesno otežao – a delegacije Arapa dolazile su Poslaniku, ﷺ., pred kraj njegovog života, što potvrđuje i praksa starijih ashaba koji su bili prisno uz Poslanika, ﷺ. – to sjedenje nisu praktikovali u svojim namazima, što nas upućuje na to da su oni znali da nikako nije u pitanju sunnet namaza.

Harb el-Kermani prenosi od Ishaka b. Rahivejha dva rivajeta:

Sjedenje radi odmora mustehabb je svakome.
Sjedenje radi odmora nije mustehabb osim osobi koja nije u stanju direktno s nogu ustati na sljedeći rekat. Ovo je također i predaja Ibn Mensura od Ishaka.

U svakom slučaju, oni koji smatraju da ovo sjedenje nije mustehabb – kažu: da je ipak u pitanju dozvoljeni postupak, koji se može praktikovati u namazu iz potrebe, poput odmaranja u namazu zbog muke i bolesti, ili radi čuvanja od neke štete, i slični postupci koji nisu sunnet – propisani, ali jesu mubah –dozvoljeni.“ (Pogledati: Fethul-Bari, 5/144, br. 832)

Kadi Ijad, rhm., kaže: “Oni koji smatraju da sjedenje nije mustehab, hadis Ibn Huvejrisa tumače na taj način da je Allahov Poslanik, ﷺ., svojom praksom pokazao da je takav postupak dozvoljen u namazu.” (Pogledati: Ikmalul-Mu‘ulim fi Šerhi Sahihi Muslim, 2/256)

Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji smatra da je kratko sjedenje između rekata mustehabb – pohvalno, u svakom slučaju, te da nespominjanje ovog propisa u drugim hadisima ne znači da on nije mustehabb – poželjan i pohvaljen, već nam može samo ukazati na to da taj propis nije obavezan, što temeljimo na sljedećem:

Poslanikova, ﷺ., praksa ukazuje nam na nešto da je propisano, te da se u tome treba slijediti.

Ovaj propis ima potporu u hadisu Ebu Humejda el-Saidijja, koji prenose Ahmed, Ebu Davud, br.730–964., Ibn Madža, 2/171, Ibn Huzejma, br. 677, Darimi, br. 1356, sa dobrim senedom, u kojem se nalazi njegov opis namaza Allahovog Poslanika, ﷺ., pred desetericom ashaba, koji su mu oni bespogovorno potvrdili. (Pogledati: Fetava el-islamijjeh, 1/268) A Allah, dž.š., najbolje zna!

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha