Ve alejkumus-Selam!

Muž ne može dati zekat svojoj suprugi, iako bila od skupina kojima se daje zekat, iz razloga što je dužan izdržavati je. Ibn-Munzir i Ibn-Kudame navode konsenzus (ar. idžma’) pravnika po ovome pitanju. (Vidjeti: El-idžma, str. 58, El-mugni, 2/511, Ahkamun-nisa, 5/163).

Dakle, suprug ne može dati nekoj od svojih supruga zekat po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka.
Međutim, postoji razilaženje po pitanju da li žena može dati zekat svome suprugu koji se ubraja u jednu od osam skupina kojima se daje zekat. Imam Ebu-Hanife, Malik, i Ahmed (po jednoj verziji), smatraju da žena ne može dati zekat svome mužu. Imam Šafija, Muhammed, Ebu-Jusuf, Ahmed, (po drugoj verziji), Ibn-Munzir, Ibn-Kudame, Kurtubi i drugi smatraju to legitimnim. (Vidjeti: El-mugni, 2/511-512, El-hidaje, 1/111, El-džamiu li ahkamil-Kur'an, 8/176 i Ahkamun-nisa, 5/163.).
Ova skupina pravnika kaže da žena nije obavezna izdržavati svoga supruga, pa je on za nju, u pogledu izdvajanja zekata, kao strana osoba kojoj je, svakako,k dozvoljeno dati zekat. Mišljenje druge skupine učenjaka je prioritetnije, jer ne postoji argument koji to brani, a zdrava logika potvrđuje njegovu ispravnost. Ovi učenjaci navodi dva hadisa kojim potvrđuju ispravnost mišljenja o davanju zekata siromašnom mužu. Međutim, ovi hadisi (prvi kod Buharije, 1426., a drugi kod Taberanija, 24/286/728.), nisu jasni da se radi obaveznoj sadaki (zekatu), a Allah najbolje zna.
Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (05/06)
https://islamskiedukativni.wordpress.com

Ve alejkumus-Selam!

Obilježavanje rođendana je nevjernički običaj pa je muslimanu zabranjeno slaviti rođendan. Allahov Poslanik, s.a.v.s., strogo je zabranio oponašanje nevjernika. Međutim, stepen zabrane se povećava kada je u pitanju rođendan Poslanika, s.a.v.s., jer se taj čin smatra vjerskim obredom i približavanjem Uzvišenom Allahu za razliku od rođendanâ drugih ljudi koji se tretiraju pukom zabavom, proslavom, veseljem i dangubom. Musliman se može i smije približavati svome Gospodaru isključivo na šerijatski legitimana način propisan Kur'anom ili Sunnetom. Sve što nisu praktikovale prve generacije muslimana nije ni nama dozvoljeno činiti.

Sve što se nije smatralo vjerom u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, neće se smatrati vjerom do Sudnjega dana. Islamski učenjaci su složni da slavljenje rođendana Poslanika, s.a.v.s., nije bilo poznato u tri odabrana stoljeća. Dakle, ashabi, tabi‘ini i imami četiri pravne škole nisu poznavali ono što danas čine mnogi muslimani. (Vidjeti: Fetve stalnog kolegija, 3/6, 18.). Prvi ko je uveo rođendansku proslavu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bio je El-Mui‘zzu li dinillahi el-Fâtimi, krajem četvrtog hidžretskog stoljeća. Uzvišeni Allah kaže: “Danas sam vam vjeru vašu upotpunio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (Prijevod značenja, El-Maide, 3.). Citirani ajet je objavljen na oprosnom hadždžu i nakon njega nije objavljen ni jedan ajet koji u sebi sadrži neki propis.
Dakle, vjera je upotpunjena u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i svaka uvedena stvar nakon njenog upotpunjenja je neprihvatljiva. Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko uvede nešto novo u islam to se odbacuje i neprihvata.” (Muslim). Allah se smilovao imamu Maliku koji je rekao: “Ko uvede u islam neku novotariju, smatrajući je lijepom, potvorio je Poslanika, s.a.v.s., da je pronevjerio svoje poslanstvo, jer Uzvišeni Allah kaže: ‘Danas sam vam vjeru vašu upotpunio.’ šta tada nije bilo od vjere (u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i ashaba) nije ni danas vjera.” (Vidjeti: El-i‘atisam, 1/62 i 2/368 od imama Eš-Šatibija, El-bid‘atu ve eseruha, str. 29 od Selima b. ‘Aida el-Hilalija). Slično ovoj izreci rekao je Ibn-Hazm. (Vidjeti: El-ihkâm, 6/255.).
Upozoravajući nas od novotarija, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Držite se moga sunneta i sunneta mojih pravednih vladara i pazite se novotarija, jer je svaka novotarija zabluda.” (Tirmizi, Ebu-Davud i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca). Budući da obilježavanje mevluda nije bilo poznato u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i pravednih vladara, ono se, shodno citiranom hadisu, tretira novotarijom koja vodi u zabludu.
Pored toga, u sunnetu ne postoji, koliko znam, vjerodostojan argument koji precizira datum rođenja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., već se radi o nagađanjima i pretpostavkama. Neki istoričari smatraju da je Poslanik, s.a.v.s., rođen početkom mjeseca rebiul-evvela. Drugi smatraju da je rođen devetog, ili desetog ili dvanaestog rebiul-evvela. Ova činjenica ukazuje da ashabi nisu posvećivali posebnu ili bolje kazati nikakvu pažnju danu u kome je rođen Poslanik, s.a.v.s., u protivnom ne bi postojalo razilaženje po ovom pitanju, a Allah najbolje zna.
Es-Selamu alejkum!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (05/06)
https://islamskiedukativni.wordpress.com

Uzvišeni Allah naredio je Poslaniku, ﷺ, da poziva ljude u islam, da ih poziva u obožavanje Uzvišenog Stvoritelja, Jednog, Jedinog. Resulullah, ﷺ, odazvao se ovoj Allahovoj, dželle šanuhu, naredbi i pozivao ljude da posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, ﷺ, Njegov rob i Njegov poslanik.

Tarik b. Abdullah el-Muharibi pripovijedao je: “Vidio sam Poslanika, ﷺ, kako se na pijaci obraća ljudima, a na njemu crveni ogrtač. Govorio je: ’O ljudi, recite la ilahe illallah, i uspjet ćete.’” 1

Buharija, Muslim i neki drugi muhaddisi zabilježili su da je Poslanik, ﷺ, Muazu b. Džebelu, poslavši ga u Jemen, rekao: “Pozivat ćeš kršćane u islam, stoga ih prvo pozovi da očituju šehadet la ilahe illallah”, a u drugoj verziji stoji: “…u obožavanje samo Allaha…”. Komentirajući hadis, Ibn Hadžer je rekao: “U hadisu je dokaz da nevjernik postaje muslimanom nakon što očituje dva šehadeta.”(Vidjeti: Fethul-Bari, 13/355.)

Imam Ibn Menda u djelu El-Iman, 1/198, naslovio je poglavlje Dokazi koji ukazuju da se izgovaranjem riječi la ilahe illallah postaje musliman, i da imetak i život čovjeka koji očituje šehadet postaju sveti. Mikdad b. Amr el-Kindi, radijallahu anhu, jednom je prilikom izjavio: “Upitao sam Resulullaha, ﷺ: ’Allahov Poslaniče, šta misliš, ako bih se sukobio s nevjernikom i on odsjekao moju ruku, a potom se sakrio za drvo govoreći da je prihvatio islam, imam li ga pravo ubiti?’ Resulullah, ﷺ, reče mi: ’Nemaš ga pravo ubiti!’ Ali ja rekoh: ’Allahov Poslaniče, te je riječi izgovorio nakon što mi je odsjekao ruku!’ Međutim, Vjerovjesnik, ﷺ, opet mi reče: ’Nemaš ga pravo ubiti, jer ako ga ubiješ, on će imati tvoj prijašnji status, a ti ćeš imati njegov status prije nego što je izgovorio te riječi.’” 2

Poznato je predanje u kojem stoji da su Usama b. Zejd i jedan ensarija sustigli mnogobošca koji je, nakon što je vidio da mu nema spasa, izgovorio šehadet la ilahe illallah. Međutim, ensarija se okrenuo od njega, dok ga je Usama ubio svojim kopljem. Kada je to ispričao Poslaniku, ﷺ, upitao ga je: “O Usama, zar si ga ubio nakon što je izgovorio la ilahe illallah?!” Usama odgovori: “Allahov Poslaniče, to je izgovorio samo da bi se spasio!” Ali je Poslanik, ﷺ, nastavio ponavljati: “Zar si ga ubio nakon što je izgovorio la ilahe illallah?!” toliko da je Usama poželio da je tek toga dana prihvatio islam. 3.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, posjetio nekog dječaka židova koji se razbolio, a koji je ponekad služio Poslanika, ﷺ. Stao je iznad njegove glave i rekao mu: “Reci la illahe illallah!” Dječak je gledao u svoga oca dok je Poslanik, ﷺ, ponavljao iste riječi. Tada je njegov otac, židov, rekao: “Poslušaj Ebul-Kasima!”, tj. Poslanika, ﷺ. Nakon što je dječak izgovorio dva šehadeta, Poslanik, ﷺ, reče: “Hvala Allahu, Koji ga je mojim uzrokom sačuvao Vatre.” 4.

Ebu Hurejre pripovijedao je da su neki muslimani iz pravca Nedžda zarobili čovjeka po imenu Semama b. Usal iz plemena Benu Hanif i svezali ga za džamijski stub. Nakon tri dana, Poslanik, ﷺ, naredio je ashabima da ga oslobode, i oni su to učinili. Semama je otišao nedaleko od džamije, okupao se, ušao u džamiju i rekao: “Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik.”(Buharija i Muslim, 12/71/1764.)Allahov Poslanik, ﷺ, prihvatio je Semamino prihvatanje islama koje je ostvario izgovaranjem šehadeta, a to se jasno zaključuje iz daljnjeg teksta ovog predanja.

Imam Ibn Nasr Mervezi kaže: “Razmišljajući o kur’ansko-hadiskim tekstovima zaključio sam da se izgovaranjem šehadeta ulazi u islam. Svevišnji Allah rekao je: ’Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i učeni, postupajući pravedno, nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog. Allahu je prava vjera jedino – islam!’(Ali Imran, 18-19.) Naime, Uzvišeni Allah rekao je da je njihovo svjedočenje – islam. Svi Poslanikovi, ﷺ, sljedbenici smatraju da čovjek koji izgovori: ’Ešhedu en la ilahe illallah, ve enne Muhammeden resulullah’ postaje musliman. I svi ljudi koji su prihvatili islam pred Poslanikom, ﷺ, to su učinili izgovarajući dva šehadeta.”(Vidjeti: Tazimu kadris-salah, str. 422.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje zapisao je: “Prva obaveza kojom su ljudi zaduženi jeste šehadet la ilahe illallah, Muhammedun resulullah. Time nevjernik postaje muslimanom, neprijatelj – prijateljem, život i imetak – svetim.”

Šejhul-islam Ibnul-Kajjim govorio je o razilaženju učenjaka o pitanju da li se samo priznavanjem Resulullahovog, ﷺ, poslanstva ulazi u islam ili ne. Naime, rekao je da neki učenjaci smatraju da se time postaje musliman, a drugi su, opet, odbacili tu mogućnost. Međutim, neki prave razliku između onih koji u osnovi priznaju Allaha, ali niječu Vjerovjesnikovo, ﷺ, poslanstvo – koji tim priznanjem postaju muslimani, za razliku od mnogobožaca koji ne mogu postati muslimani sve dok priznajući poslanstvo ne posvjedoče da je Allah jedino istinsko božanstvo koje zaslužuje da mu se klanja.

Imam Serhasi govorio je: “Odmetnik od islama pokajat će se izgovaranjem dvaju šehadeta i odricanjem od otpadništva koje je počinio.”

Poznati hanefijski pravnik imam Kasani kaže: “Na osnovu sljedeće tri stvari možemo znati da li je određeni čovjek vjernik: prvo, izgovaranje jednog ili oba šehadeta i jasno odricanje od nevjerstva na kojem je bio…”

Ibn Salah veli: “Da bi se neko tretirao muslimanom u spoljašnjosti, dovoljno je da izgovori dva šehadeta.”

Imam Ibn Redžeb zapisao je sljedeće: “Opće je poznato da je Poslanik, ﷺ, prihvatao islam od onoga ko izgovori samo dva šehadeta, na osnovu toga bi ga smatrao muslimanom, a njegov život svetim. Upravo zato je osudio Usamu b. Zejda kada je ubio mnogobošca koji je izjavio šehadet la ilahe illellah.”(Vidjeti: Džamiul-ulumi vel-hikem, str. 110.) Na drugom mjestu ovaj imam veli: “Ko izgovori dva šehadeta ima status muslimana.”

Imam Nevevi kaže: “Kada nevjernika neko podstakne da iskreno izgovori la ilahe illallah, Muhammedun resulullah, time postaje musliman po konsenzusu islamskih učenjaka.” 5

Imam Behuti je govorio: “Kada bi kršćanin ili židov izjavio: ’Ja sam musliman’ ili: ’Prihvatio sam islam’, time bi postao musliman, makar ne izgovorio dva šehadeta. Međutim, ako kaže: ’Ja sam musliman, ali ne želim izgovoriti dva šehadeta’, tada se ne bi tretirao muslimanom, sve dok ih ne izgovori.”

Imam Ebu Tajjib Abadi u svome komentaru na Ebu Davudov Sunen zaključio je: “Prihvatanje islama ogleda se u izgovaranju dva šehadeta.”

Navedeni hadisi i mišljenja islamskih autoriteta jasno ukazuju da nevjernik ulazi u islam očitovanjem dvaju šehadeta. Islamski učenjaci razilaze se da li se nevjernik smatra muslimanom ako formalno obavlja namaz: hanefijski učenjaci (pod četiri uvjeta) i hanbelijski pravnici smatraju da se takva osoba tretira muslimanom, za razliku od šafijskih i malikijskih pravnika koji ga čak ni tada ne smatraju muslimanom. Ako neki učenjaci ovakvo formalno obavljanje namaza smatraju mjerodavnim kada je riječ o islamu, šta je onda s očitovanjem dvaju šehadeta iz kojeg se jasno vidi da je određena osoba prihvatila islam. Ovdje se postavlja uvjet, a to je da osoba koja prihvata islam poznaje načelno značenje šehadeta i da se, po nekim učenjacima, odrekne nevjerstva na kojem je bila, a nije uvjet detaljno poznavanje značenja šehadeta niti svih njegovih uvjeta (šartova). Budući da smo saznali ove činjenice, moramo se zapitati: s kojim pravom pojedinci mrcvare ljude koji žele prihvatiti islam tražeći od njih posebne uvjete koje za ulazak u islam nisu uvjetovali ni Kur’an ni hadis ni poznati islamski učenjaci. To je, zapravo, odbijanje ljudi od vjere, a ne njihovo pozivanje u islam, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Izvor: Minber.com

Fusnote:

1. (Ibn Hibban, 14/518/6562, Ibn Huzejme, 1/82/159, Lalekai u djelu Šerhul-usul, 4/838/1413, s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-mevarid, 2/1684.)

2. (Muslim, 2/82/95, Ebu Davud, 3/45/2644, Ibn Menda, 1/201-203/55-59, i Taberani, 20/247/585.)

3. (Muslim, 2/83/96, Ibn Hibban, 11/56/4751, i Ibn Menda, 1/208/63.)

4. (Buharija, Ebu Davud i Ahmed, 3/175/12278, i ovo je njegova verzija.)

5. Vidjeti: El-Medžmu, 3/107.) U djelu El-Minhadž, 4/84, ovaj isti imam zapisao je: “Izgovaranjem dvaju šehadeta postaje se musliman.” Slično je naveo imam Merdavi u djelu El-Insaf, 1/403.