Tvoje je pitanje na mjestu, mada pojava Mehdija ne treba biti preokupacija muslimana. Od Poslanika, ﷺ, preneseno je svega osam vjerodostojnih hadisa u vezi s tim. Te hadise, zapravo neke od njih autentičnim su okarakterizirali najveći eksperti hadiske nauke, između ostalih: Ebu Hasan Sidžistani (u. 363. h.g.), Bejheki (u. 458. h.g.), Kurtubi (u. 671. h.g.), Mizzi (u. 742. h.g.), Ibnul-Kajjim (u. 751. h.g.), Ibn Kesir (u. 774. h.g. ), Busiri (u. 840. h.g.), Ibn Hadžer Askalani (u. 852. h.g.), Sehavi (u. 902. h.g.), Sujuti (u. 911. h.g.), Ibn Hadžer Hejtemi (u. 974. h.g.), Ali Kari (u. 1041. h.g.), Zurkani (u. 1122. h.g.), Muhammed Sefarini (u. 1188. h.g.), Ševkani (u. 1250. h.g.), Siddik Hasan Han (u. 1307. h.g.), Kittani (u. 1345. h.g.), Albani (u. 1420. h.g.). A ti hadisi su sljedeći.
“Mehdi je naš, od ehli-bejta, Allah će ga pripremiti za tu misiju u jednoj noći.”(Ebu Davud.)
“Mehdi je Fatimin potomak.”(Ahmed i neki drugi muhaddisi.)
“Kada se vide trupe s crnim zastavama iz pravca Horosana, priključite im se, jer među njima je Allahov halifa Mehdi.”(Ebu Feth Ezdi.)
“Kada čujete za vojsku s crnim zastavama, koja će doći s istoka, priključite im i dajte im prisegu, s njima je Allahov halifa Mehdi.”(Ibn Madže, Hakim i neki drugi muhaddisi.)
“Kada Allah spusti Isaa, alejhis-selam, halifa muslimana Mehdi će mu reći: ’Dođi i predvodi nas u namazu…’”(Haris b. Ebu Usama.)
“Mehdi će imati visoko čelo, poduži nos, uzak na vrhu i sa izbočenjem na sredini. Ispunit će Zemlju pravdom, kao što je bila ispunjena nepravdom, i vladat će sedam godina.” (Ebu Davud i Hakim.)
“U mome ummetu pojavit će se Mehdi, na Zemlji će ostati sedam, ili osam, ili devet godina, ispunit će je pravdom, kao što je bila ispunjena nepravdom, a nebo će tada davati obilnu kišu.” U Ibn Ebu Šejbinoj verziji stoji dodatak: “…moj će ummet za vrijeme njegove vladavine biti u blagostanju koje do tada nisu doživjeli.”(Ahmed, Ibn Ebu Šejbe i neki drugi muhaddisi.)
“Pred Kijametski dan pojavit će se Mehdi… U njegovo  vrijeme bit će mnogo stoke…” (Hakim.) U hadiskim zbirkama navedena su brojna vjerodostojna predanja od ashaba i tabiina u vezi s pojavom Mehdija, a navedeni autentični hadisi dovoljni su nam kao dokaz. Kada je riječ o Mehdiju, od Resulullaha, ﷺ, ashaba i tabiina preneseno je više od tri stotine slabih, ali i lažnih predanja. Otuda neki učenjaci i tvrde da su hadisi koji govore o pojavi Mehdija mutevatir-predanja. Taj stav zauzeli su sljedeći hadiski stručnjaci: hafiz Ebu Hasan Sidžistani (u. 363. h.g.) u djelu Menakibuš-Šafi, Muhammed Berzendži (u. 1103. h.g.) u djelu El-Išaatu fi ešratis-sa‘ah, Ševkani (u. 1250. h.g.) u djelu Et-Tevdih, Siddik Hasan Han (u. 1307. h.g.) u djelu El-Izaah, Kittani (u. 1345. h.g.) u djelu Nazmul-mutenasir, ali i neki drugi muhaddisi. Ne znam da na našem jeziku postoji autentična literatura koja se bavi pitanjem pojave Mehdija, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Poslanik, ﷺ, kazivao je o potresima, a ta su predanja prenijeli: Ebu Hurejre, Ibn Omer, Seleme b. Nufejl i neki drugi ashabi.(Buharija, Ibn Madže, Ahmed i Ibn Hibban.) Za vrijeme Resulullaha, ﷺ, nije se desio nijedan potres. Po Ibn Abdulberru,(Et-Temhid, 3/318.) prvi se potres desio za vrijeme Omerovog, radijallahu anhu, hilafeta. Kada je riječ o namazu za potres, islamski učenjaci imaju oprečna mišljenja: hanefijski, hanbelijski i zahirijski pravnici smatraju da je pohvalno klanjati namaz tom prilikom. (Vidjeti: El-Mebsut, 2/75, El-Muhalla, 5/96, Bedaius-sanaia, 1/282, El-Mugni, 3/332, Šerhuz-Zerkeši, 2/261, El-Insaf, 2/449, Hašijetu Ibn Abidine, 2/183, i Keššaful-kina, 2/66.)
To dokazuju predanjem u kojem stoji da je Alija, radijallahu anhu, klanjao kada bi se desio potres. (Bejheki, 3/477-478, sa slabim lancem prenosilaca.) Također je preneseno da je Ibn Abbas klanjao u Basri povodom potresa. (Abdurrezzak, 3/101-102, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Et-Telhisul-habir, 2/631.) Malikijski i šafijski autoriteti kažu da namaz tim povodom nije legitiman, (Vidjeti: El-Umm, 1/246, Ez-Zehira, 2/431, El-Kavaninul-fikhijja, str. 58, El-Medžmu, 5/60, i Revdatut-talibin, 1/599.)a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Za šiije općenito kažemo da su muslimani, ali kada o njima govorimo u posebnom smislu, tada kažemo da su neki od njih muslimani, a neki nevjernici. Najbliža šiitska sekta ehli-sunnetu jesu zejdije, koji se pripisuju Zejdu b. Aliji Ibn Abidinu (79. – 122.  h.g., odnosno 698. – 740. god.) jer svojim novotarijama, kako u vjerovanju tako i u fikhu, nisu izašli iz okvira islama, ali ipak nisu sljedbenici ehli-sunneta. Što se tiče ismailija (batinija), koji se pripisuju Ismailu, najstarijem sinu Džafera Sadika, glavni izvor njihovog (ne)vjerovanja jeste grčka filozofija pomiješana sa židovsko-kršćanskom i vatropokloničkom ideologijom, te brojnim Aristotelovim i Pitagorinim postavkama. Ismailije poriču proživljenje, Sudnji dan, Džennet i Džehennem, i vjeruju u transmigracionizam (prelazak duše iz tijela u tijelo).
Pored tako ogavnog vjerovanja koje ispovijedaju, kažu da je namaz ustvari iskreno okretanje srcem ka imamu, post – čuvanje njihovih misionarskih tajni, a hadždž – poduzimanje posjete nepogrešivom imamu. Zato većina njih dopušta ono što je Allah, dželle šanuhu, zabranio, i olahko prelaze Allahove granice. Isto tako, među šiijama postoje nusajrije, sekta čiji su sljedbenici veći nevjernici od židova i kršćana. Oni obožavaju Aliju b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, i vjeruju u panteizam (Allahovo utjelovljenje u stvorenja). Smatraju da je Alija posljednja osoba u koju se Allah utjelovio, neka je Svevišnji Allah visoko iznad onoga što oni iznose! Još tvrde da je Alija bio živ i prije stvaranja nebesa i Zemlje, da je stvorio poslanika Muhammeda, ﷺ; Poslanik, ﷺ – Selmana Farisija, a Selman je, po njima, stvorio pet jetima: Mikdada b. Esveda, Ebu Zerra, Osmana b. Mazuna, Abdullaha b. Revvahu i Kanbera b. Kadana, Alijinog slugu. Svaki od spomenutih ljudi, tvrde pripadnici ove sekte, ima određenu ulogu u svemiru.
Naime, Mikdad je zadužen za grmljavinu, zemljotrese i ostale prirodne pojave, Ebu Zerr za puhanje vjetra i uzimanje ljudskih duša, Osman se brine za bolesti i temperaturu itd. Oni, kao i njihovi istomišljenici ismailije, vjeruju u transmigracionizam. Duruzi su također ogranak šiija. Smatraju da je vladar Mensur b. Aziz božanstvo, još smatraju da će svako ko ne bude njega obožavao gorjeti u Vatri. I ovi vjeruju u transmigracionizam. Njihovo vjerovanje zasniva se na budističkom, židovskom, kršćanskom, starofaraonskom i grčko-filozofskom učenju, a primarni cilj tog njihovog učenja jeste negiranje našeg šerijata, tim prije jer smatraju da ne treba klanjati, postiti niti zekat davati, i sve to po vladarevoj odredbi. I oni vjeruju u transmigracionizam, u globalu, s izvjesnim razlikama u formi i načinu. Tvrde da se Allah utjelovljuje u ljude do Sudnjeg dana; Sudnji dan ne poriču. Kada je riječ o imamu na kojeg se pozivaju, bio je psihopata i iznimna ličnost, najmanje je ličio na normalnog čovjeka. Naime, jedno je vrijeme zabranjivao prodavanje ribe, grožđa, datula, štaviše, ubijao bi svakoga ko prekrši ovu njegovu zabranu. Zabranio je klanjanje teravija-namaza punih deset godina, potom je to dopustio. 404. godine po Hidžri zabranio je ženama izlazak iz kuće i danju i noću. Zabranio je ljudima prodavanje na pijaci po danu, dopustio po noći, potom je to dopustio u oba termina. Bio je netrpeljiv prema kršćanima, rušio bi crkve pa ih ponovo gradio. Duži niz godina pored sebe je palio svijeću i danju i noću, potom je određeno vrijeme sjedio u tami. Lično je ubijao svoje najbliže i spaljivao ih u vatri itd. Umro je 411. godine po Hidžri.
Sljedbenici spomenutih sekti nevjernici su po konsenzusu svih ehli-sunnetskih učenjaka, tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje u djelu Medžmu’ul-fetava, 35/82-99. Šiije imamije ili rafidije i behaije u mnogo čemu liče na svoje istomišljenike ismailije, nusajrije i duruze. Jako je bitno napomenuti da veliki procenat židovske granične vojske čine behaije. Skoro iz svake spomenute sekte granaju se brojne podsekte koje nemaju nimalo bolje učenje od svoje matice. Mnogi od njih drže da je Kur’an iskrivljen i nepotpun, psuju i proklinju gotovo sve ashabe, čak i meleka Džibrila, alejhis-selam, a o našim učenjacima da i ne govorimo, posebno su se okomili na Ebu Hanifu. Zar razumnom čovjeku treba više od toga što šiije za Aišu, radijallahu anha, majku pravovjernih, Resulullahovu, ﷺ, miljenicu, tvrde da je počinila nemoral?! Naš Allahu, uputi nas na Pravi put, a sačuvaj zablude i krivovjerstva, amin!
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Muslimani su od ranih vremena izloženi raznim napadima, od vanjskog i unutarnjeg neprijatelja. Nesumnjivo je da su unutarnji nasrtaji na ummet opasniji i štetniji od onih vanjskih. Jedan od opasnih valova zablude koji je nastao u filozofskim tminama jeste ilmul-kelam (dogmatička teologija). Naime, to je čisto akaidski pravac građen isključivo na logici i razumu. Lažno se predstavlja pod imenom ilmut-tevhid ili ilmu usulid-din. Sljedbenici ovog akaidskog pravca prvo izgrade vjerovanje pa traže logičke dokaze za svoja uvjerenja, za razliku od pripadnika ehli-sunneta koji se prvo pozovu na kur’ansko-hadiske tekstove, pa tek onda zauzimaju stav o određenom pitanju. Brojna su iskušenja i greške u koje su upali ti ljudi. Najveća je, svakako, preferiranje razuma nad ajetima i hadisima i smatranje da nije dopušteno potpuno oslanjanje na kur’ansko-hadiske tekstove, drugim riječima, logika se pretpostavlja Objavi, a ne Objava logici. Kada je riječ o ajetima, služe se krivim tumačenjem i mijenjanjem njihovog spoljašnjeg značenja. Isto tako, autentične hadise olahko odbacuju, i to pod izgovorom da su slabi, makar učenjaci ehli-sunneta bili jednoglasni da su autentični. A ponekad se pravdaju time da nisu mutevatir-predanja ili pod izgovorom da suprotstavljaju značenju kur’anskih ajeta ili logici, pa ih je obaveza odbaciti. Među samim dogmatičarima, čije je vjerovanje prožeto sumnjama, pretpostavkama i nejasnoćama, postoje brojna razilaženja i nesuglasice koje su dovele do toga da jedni druge proglašavaju nevjernicima. Ipak, na okupu ih drži zajedničko neprijateljstvo koje gaje prema pobjedonosnoj skupini, ehli-sunnetu.
Da je zabluda njihov put, najbolji je pokazatelj to što se njihovi sljedbenici revidiraju i vraćaju istini. Šejhul-islam Ibn Tejmijje zapisao je: “Većina onih koji odstupe od puta prvih generacija, bili dogmatičari ili sufije, na kraju života, odnosno na samrtnoj postelji, vraćaju se istini (priznavajući da su bili u zabludi).”(Vidjeti: Nakdul-mentik, str. 60, i El-Iktida, 1/79.) Između ostalih, to se desilo sa sljedećim učenjacima: Ebu Meali Džuvejni (u. 478. h.g.), Ebu Hamid Gazali (u. 505. h.g.), Ebul-Feth Šehrestani (u. 548. h.g.), Fahruddin Razi (u. 606. h.g.), Ebu Abdullah Havnedži (u. 646. h.g.), Ebu Muhammed Husrevšahi (u. 652. h.g.). Učenjaci ehli-sunneta zauzeli su izuzetno rigorozan stav kada je riječ o ilmul-kelamu. (Vidjeti: El-Adabuš-šeri‘jje, 1/209.)
Imam Šafija rekao je: “Presudio bih da se dogmatičar izudara prutevima i papučama, i da mu se kaže: ’Ovo je nagrada onome ko zapostavi Kur’an i hadis, a prihvati ilmul-kelam.’” (Vidjeti: Menakibuš-Šafi, 1/462, od imama Bejhekija, Šerefu ashabil-hadis, str. 78, Šerhus-sunne, 1/218, Medžmu’ul-fetava, 5/78, i Es-Sijer, 10/29.) U drugoj verziji stoji da je imam Šafija govorio: “Da čovjek bude iskušan svime što je Allah zabranio, osim nevjerstva, bolje mu je od toga da bude iskušan ilmul-kelamom.”(Vidjeti: Ababuš-Šafi, str. 182.) Imam Zehebi je zapisao: “Vjerodostojnim lancem prenosilaca prenosi se da je imam Darekutni kazao: ’Ne postoji stvar koja mi je mrža od ilmul-kelama.’” (Vidjeti: Es-Sijer, 16/457.)
Pobornici ilmul-kelama ne pripadaju ehli-sunnetu, jer kako se otvoreni neprijatelj sunneta može smatrati sljedbenikom ehli-sunneta! Imam Ebu Ismail Herevi (u. 481. h.g.) napisao je djelo Zemmul-kelami ve ehlihi koje je štampano u šest tomova, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Musliman mora paziti od koga usvaja vjersko znanje, naročito pitanja koja se tiču vjerovanja. Danas na da’vetskom polju možemo sresti ljude koji promiču opasno i pogrešno razumijevanje vjere, pozivajući obično u jednu ili drugu krajnost, najčešće u haridžizam, krajnost kojom su zaraženi mnogi omladinci, ili u murdžizam, krajnost kojom su iskušani mnogi muslimani. Sufizam je, nesumnjivo, krajnost i stranputica na čiju su opasnost upozoravali učenjaci kroz dugi niz stoljeća.
Mnoge sufijske predvodnike učenjaci ehli-sunneta proglasili su nevjernicima zbog njihovih izjava ili postupaka koji potiru osnovu imana. Stoga, muslimanu je zabranjeno slušanje predavanja koja drže sufije, sjedenje u njihovim halkama, čitanje njihovih publikacija i povođenje za novotarijama koje izmišljaju. Svevišnji Allah neke je novotare obdario retorikom koju koriste izazivajući sumnje u ljudskim srcima, a te su sumnje, kako tvrdi imam Zehebi, zarazne i uništavaju srca. (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 7/261.)
To je još zabranjenije ako se radi o čovjeku koji moli mrtve i traži da ispune neku njegovu potrebu, odnosno traži od živih ono što samo Allah može. Dova je ibadet, obavijestio nas je Poslanik, ﷺ,(Tirmizi i Ibn Hibban, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.) a ibadet se smije upraviti isključivo Uzvišenom Allahu, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović