Imam Muslim zabilježio je predanje u kojem stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, upitan o alkoholu kao lijeku, pa je odgovorio: “Alkohol nije lijek, već je bolest.” Ovaj je hadis, nesumnjivo, vjerodostojan, i jasno ukazuje da alkohol nije lijek, već da ima suprotno dejstvo. Obaveza liječnika muslimana jeste poznavanje dopuštenog i zabranjenog načina liječenja, da ne bi nesvjesno umjesto lijeka ljudima propisivali otrov. Ali, neki su pravnici ipak dopustili liječenje alkoholom pod uvjetom da ne postoji drugi, dopušteni lijek za određenu bolest, i da stručna osoba garantira ili da kod nje preovladava mišljenje da će, uz Allahovu, dželle šanuhu, pomoć, doći do poboljšanja.
Predlažem vam da konsultirate druge travare i liječnike, naravno ako možete, možda će Allah dati bolji lijek od tih obloga. Prije liječenja svakako iskreno molite Allaha, dželle šanuhu, za ozdravljenje. Hidžama, puštanje krvi i učenje Kur’ana djetetu imaju veliku ulogu u liječenju. Molim Svemogućeg Allaha da nas zaštiti od svakoga zla, amin!
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, ﷺ, vadio hidžamu na obje strane vrata. (Ebu Davud, Tirmizi i Tajalisi, 3/490/2106, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/576.)
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, ﷺ, vadio hidžamu na obje strane vrata i između ramena. (Tirmizi, u djelu Eš-Šemail, str. 189/311, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Islamski učenjaci kažu da vađenje hidžame na vratu sprečava bolove u glavi, zubima, očima, vratu, nosu i grlu, ako su ti bolovi izazvani povećanim krvnim pritiskom ili nakupljanjem nečiste krvi. (Vidjeti: Zadul-mead, 4/55-56, Fethul-Bari, 10/152, i Tuhfetul-ahvezi, 6/168.)
Vađenje hidžame može biti opasno na bilo kom dijelu tijela ako ga poduzima nestručna osoba, ako se prave duboki urezi ili ako britva nije sterilizirana, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Hidžama je način poslaničkog liječenja odstranjivanjem  nečiste krvi iz organizma na specifičan način. U Poslanikovom, ﷺ, sunnetu navode se brojna predanja koja jasno ukazuju na vrijednost hidžame, ali objašnjavaju i sam način njenog vađenja. Kada je riječ o hadisima koji govore o hidžami, njih možemo svesti pod sljedećih pet kategorija.
Prvo, meleki su preporučili Poslaniku, ﷺ, hidžamu; Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, ﷺ, kazao: “Kada sam uzdignut u više sfere, nisam prošao pored skupine meleka a da mi nisu preporučili sljedeće: ‘O Muhammede, prihvati se hidžame!’” (Tirmizi, 2053, Ibn Madže, 3542, i Hakim, 4/209. Hakim i Zehebi ovo predanje smatraju vjerodostojnim.) U drugom predanju stoji: “O Muhammede, naredi svom ummetu da vade hidžamu.” (Tirmizi, 2052, Ibn Madže, 3544, i Bezzar, 3/388 – El-Kešf, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Ova predanja ukazuju na veliku samilost meleka prema ovom ummetu, želeći mu svako dobro, preporučivali su mu vađenje hidžame.
Drugo, hidžama je najbolji lijek; Enes b. Malik prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, ﷺ, riječi:  “Najbolje čime se možete liječiti jeste hidžama.” (Muslim, 1577, Tirmizi, 1278, Ahmed, 3/174, i Ibn Sa‘d, 1/443-444.) U drugom hadisu stoji: “Ako u onome čime se liječite uistinu ima lijeka, onda lijeka ima u hidžami.” (Buharija, 5697, Muslim, 2205.) Međutim, neki učenjaci smatraju da se ove predaje odnose na stanovnike Hidžaza i drugih toplih krajeva. U hadisu koji prenosi Džabir, Poslanik, ﷺ, kaže: “Uistinu u hidžami ima lijeka.” (Muslim, 2205, Ibn Hibban, 3/440, Ebu Ja’la, 2037, Hakim, 4/409, i Bejheki, 3/387.)
Treće, hidžama u određenim vremenima ima prednosti i posebne odlike i daje veoma efikasne rezultate; Ebu Hurejre prenosi da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Ko uradi hidžamu sedamnaestog, devetnaestog ili dvadeset prvog dana, to će mu biti lijek protiv svake bolesti.” (Ebu Davud, 4/4/3861, Tirmizi, 2053, Hakim, 4/233/7475, i Ibn Madže, 3551. Imam Nevevi, Muhammed Siddik Han i Albani su ovu predaju ocijenili dobrom. Vidjeti: El-medžmua, 9/57, Fethul-Bari, 10/150, Er-revdatun-nedijje, 2/494 i Es-silsiletus-sahiha, 5/190-191.
Napomena: ovdje se misli na sedamnaesti, devetnaesti i dvadeset prvi dan lunarnog mjeseca.) U drugom predanju spominje se samo sedamnaesti dan. (Hakim, 4/210. Hakim i Zehebi rekli su da je vjerodostojan po Muslimovim kriterijima.) Tako je Resulullah, ﷺ, vadio hidžamu u tim danima. (Tirmizi, 2051, i u djelu Eš-Šemail, 313, i Hakim, 4/210, sa ispravnim lancem prenosilaca.) U jednom drugom predanju stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, preporučivao vađenje hidžame ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom. (Ibn Madže, 2/1153/3487, i Hakim, 4/490. Imam Ajni i šejh Albani su ovu predaju, koja je u osnovi slaba kako tvrde hadiski eksperti, ocijenili dobrom budući da se prenosi različitim putevima. Vidjeti: Umdetul-kari, 21/240, Fethul-Bari, 10/149, i Es-silsiletus-sahiha, 2/392-395.)
Četvrto, vađenje hidžame nije poželjno u određenim vremenima;
Resulullah, ﷺ, zabranjivao je činjenje hidžame srijedom, petkom, subotom i nedjeljom. (Ovo je drugi dio prethodno citiranog hadisa.) Ovu verziju kao riječi Ibn Omera zabilježio je imam Darekutni u El-efradu sa dobrim lancem prenosilaca. (Vidjeti: Fethul-Bari, 10/149.) U drugom neispravnom predanju stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Ko izvadi hidžamu srijedom ili subotom pa ga pogodi šuga, neka ne krivi nikoga osim sebe.” (Bezzar, 3/388 – El-Kešf i Hakim, 4/409-410, sa ništavnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Zadul-mead, 4/61 i Telhisul-mustedrek, 4/410.)
Peto, hidžama se može vaditi na različitim dijelovima tijela; Resulullah, ﷺ, vadio je hidžamu na glavi općenito, na sredini glave, na obje strane vrata, ispod potiljka, na kuku i na stopalu. (Buharija, 5700, Ebu Davud, 3559, 3860 i 3861, Ibn Madže, 3546, 3548 i 3550, Tirmizi, 2051, Ibn Huzejme, 2658, 2659 i 2660, s vjerodostojnim lancima prenosilaca.) Svakome ko bi mu se požalio na glavobolju, Allahov Poslanik, ﷺ, preporučio bi: “Uradi hidžamu!” (Ebu Davud, 3858, s dobrim lancem prenosilaca.) U drugom hadisu Poslanik, ﷺ, kaže: “Kada nastupe velike vrućine, olakšajte sebi hidžamom, da ne bi nekome porastao krvni pritisak pa ga to ubilo.” (Hakim, 4/212. Hakim i Zehebi ovaj su hadis ocijenili vjerodostojnim.)
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović