Niko od učenjaka iz prvih ni potonjih generacija nije zahtijevao od muslimana da ga slijepo slijede. Naprotiv, svi su zabranjivali da se njihovi stavovi poistovjete s Kur’anom i hadisom. S tim u vezi šejhul-islam Ibn Tejmijje ostavio je sljedeći zapis: “U vjerodostojnim predanjima stoji da su osnivači pravnih škola zabranjivali da ih neko slijepo slijedi, i tražili su od ljudi da ostave njihova mišljenja koja su u koliziji s kur’ansko-hadiskim tekstovima.” (Vidjeti: Medžmuatul-fetva, 20/10.)

Neki šafijski učenjaci smatraju da nije dopušteno pripisati imamu Šafiji njegovo mišljenje koje je u suprotnosti s Poslanikovim, ﷺ, hadisom. (Vidjeti: Ialamul-muvekiin, 6/161.) To su vjerovatno rekli povodeći se za Šafijinom izjavom: “Kada se ustanovi da je određeni hadis vjerodostojan, to je moj mezheb”, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Islamski učenjaci o tom pitanju imaju tri mišljenja. Jedni tvrde da  je naslađivanje ma kojim dijelom ženinog tijela koja ima mjesečno pranje zabranjeno, i ovo je mišljenje iznimno (šaz) po većini islamskih pravnika. Drugi učenjaci kažu da se čovjek može naslađivati njenim dijelovima tijela iznad pupka, i to je stav Ebu Hanife, Malika, Šafije i nekih drugih učenjaka. Međutim, neki smatraju da se može naslađivati cijelim tijelom, osim spolnim organom. Ovako su govorili: Ikrime, Šabi, Ata, Hakem, Hasan Basri, Ibrahim Nehai, Sufjan Sevri, Ahmed, Ishak, Ibn Munzir i neki drugi učenjaci. (Vidjeti: El-Evsat, 2/207-208, Ahkamul-Kur’an, 1/181-182, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 3/90, i Keššaful-kina, 1/200.)

Zadnja dva stava imaju utemeljenje, a treće mišljenje je jače i prioritetnije, na osnovu sljedećeg: kada je Uzvišeni Allah objavio: “I pitaju te o mjesečnom pranju! Reci: ’Ono je neprijatnost!’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja…”, Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Možete činiti sve osim spolnog odnosa.”(Muslim i sabirači sunena.) Ikrime prenosi da je jedna od Poslanikovih, ﷺ, supruga pripovijedala: “Kada bi se Vjerovjesnik, ﷺ, želio naslađivati tijelom neke od svojih supruga koja je imala mjesečno pranje, stavio bi na njen spolni organ odjeću.” (Ebu Davud. Ibn Hadžer ovo predanje smatra dobrim, a Ibn Abdulhadi i Albani vjerodostojnim. Vidjeti: Fethul-Bari, 1/404, i Adabuz-zefaf, str. 125.)

Na pitanje s kojim dijelovima tijela se dopušteno naslađivati kada je žena u mjesečnom ciklusu, Aiša, radijallahu anha, odgovorila je: “Sa svim dijelovima tijela, osim spolnog organa.” (Ibn Hazm, u djelu El-Muhalla, 1/182.)

Međutim, ako se čovjek boji da se neći moći obuzdati, onda mu je obaveza kloniti se dijela tijela između pupka i koljena, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ako je riječ o radiju koji se koristi i u da’vetske svrhe, onda treba nastojati ublažiti i umanjiti to zlo. Ako si urednik ili direktor radija, trebaš postupno umanjivati muziku i zamijeniti je Kur’anom, ilahijama bez muzike, hadisima, mudrim izrekama, prijevodom Kur’ana, raznim predavanjima itd., a sve kako bi taj radio za određeni period egzistirao bez muzike. Tvoja odgovornost jeste shodno položaju koji zauzimaš na radiju. Nema koristi od posla koji srdi Uzvišenog Allaha. Ne treba se bojati za prođu, možda će Svemogući Allah slušanje vašeg radija omiliti ljudima i učiniti dražim od onih što pribjegavaju zabranjenim sredstvima.

Najvažnije je zadobiti Allahovo, dželle šanuhu, zadovoljstvo, a ne tražiti zadovoljstvo ljudi u Allahovoj srdžbi. Koliko je samo medija propalo, mada su po svaku cijenu nastojali zadovoljiti strasti masa, ali uspjeh je od Allaha, a ne od ljudi. A ako se radi o mediju u kojem nije zastupljena da’va, tada nije dopušteno raditi na takvome mjestu, iako time budio nacionalnu svijest kod muslimana, jer tome islam ne pridaje nikakvu važnost, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Uzvišeni Allah zadužio je muškarca da radi i privređuje svojoj porodici i muslimanskom društvu. Allahov poslanik Davud, alejhis-selam, jeo je samo ono što bi zaradio vlastitim rukama. (Buharija, Ahmed i Ibn Hibban.) Zekerijja, alejhis-selam, bio je tesar. (Muslim i Ibn Madže) Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, govorio: “Ruka koja daje bolja je od one koja uzima.” (Buharija i Muslim.)

Dakle, najbolje je da musliman radi i da ne traži milostinju od ljudi, bilo da se radi o socijalnoj pomoći ili nekoj drugoj vrsti pomoći, bilo u muslimanskom ili nemuslimanskom društvu. Ali ako nije u stanju naći odgovarajući posao koji će sačuvati njegova osnovna vjerska i ljudska prava i dostojanstvo, može uzimati socijalnu pomoć i, po potrebi, raditi nacrno, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović