Aiša, radijallahu anha, govorila je: “Čula sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: Nema namaza kada je postavljeno jelo ni kada se čovjek opire fiziološkoj potrebi. “147

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazivao je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Neka čovjek ne staje na namaz ako osjeti da treba obaviti fiziološku potrebu. “148

Ovaj je hadis prenesen i u drugim verzijama.

”Neka čovjek ne klanja ako osjeti da treba izvršiti fiziološku potrebu. ‘149

”Neka čovjek nipošto ne stupa u namaz ako mora obaviti veliku ili malu fiziološku potrebu. ”150

“Čovjeku koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan nije dopušteno klanjati ako trpi fiziološku potrebu, dok je ne izvrši. ”151

I ashab Ebu Umama, radijallahu anhu, prenio je da je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio.152

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, pokuđeno je klanjati ako postoji nešto što čovjeku umanjuje skrušenost: postavljeno jelo – ako je čovjek gladan; postavljeno piće – ako je čovjek žedan – i potreba za fiziološkom potrebom. Ibn Hibban zapisao je: “Čovjek ne bi trebao stupiti u namaz ako osjeća da treba izvršiti fiziološku potrebu. Uzrok te zabrane jeste mogućnost da će ga potreba sputati i da u namaz neće stupiti onako kako bi trebao. A dokaz za to jeste hadis: ‘ … ni kada se čovjek opire fiziološkoj potrebi. ” Naime, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: ‘ … ni kada osjeća da bi možda trebao obaviti fiziološku potrebu.’ Ovim je riječima Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mislio na opiranje ili velikoj ili maloj fiziološkoj potrebi, odnosno opiranje objema.”153

Drugo, obavljanje namaza u ovakvom stanju sve je manji mekruh što je manje vremena za namaz. Drugim riječima, ko strahuje da će namasko vrijeme isteći klanjat će namaz u njegovom pravom vremenu makar bio gladan, a jelo postavljeno, odnosno makar bio žedan, a piće postavljeno, odnosno opirao se fiziološkoj potrebi.

S tim u vezi, imam El-Begavi rekao je: “Imam Ahmed i Ishak b. Rahavejh rekli su: ‘Čovjek neće stupiti u namaz ako osjeti potrebu za malom ili velikom fiziološkom potrebom, ali ako u toku namaza osjeti potrebu za tim, namaz neće prekinuti, osim ako mu to uveliko umanjuje koncentraciju.’ Sve to se odnosi na situaciju kada namasko vrijeme nije na isteku, a ako je na isteku, i čovjek strahuje da će isteći ako jede, odnosno obavi potrebu, tada neće jesti, odnosno neće obaviti potrebu, već će se usredsrediti isključivo na namaz.”154

147 Muslim (560).

148 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga Ibn Madža (681) i Ibn Ebu Šejba, 2/422.

149 El-Bejheki, 3/72.

150 Ahmed, 2/442 i 471.

151 Ebu Davud (91) i El-Hakim, 1/ 168.

152 Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Ibn Madža (617). Autentičnim ga je okarakterizirao šejh El-Albani u djelu Sahihul-džamia (6832).

153 Muhammed b. Hibban et-Temimi, Es-Sahih, 5/420.

154 El-Husejn b. Mesud el-Begavi, ftrhlls-stlnna, 3/360.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Zabranjeno je otpozdravljanje u namazu (to je derogirano)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘U namazu nema mjesta za manjkavosti i pozdravljanje. ‘137

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, u namazu je zabranjeno otpozdravljanje. U početku islama ashabi su otpozdravljali u namazu, pa im je to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio, što znači da je to derogirano. Ibn Mesud, radijallahu anhu, pripovijedao je: ”Nazivali smo selam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao, a on je otpozdravljao. Međutim, kada smo se vratili iz Abesinije, nazivali smo mu selam, ali ne bi otpozdravljao, samo bi nakon namaza rekao: ‘Čovjek je u namazu zauzet ibadetom.’ 138

Drugo, dopušteno je da čovjek koji nije u namazu nazove selam onome ko klanja. Ashabi su nazivali selam Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao, a on im to nije osporavao, štaviše, otpozdravljao bi pokretom ruke. Ibn Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom otišao u Mesdžidul-kuba radi namaza, pa su došle ensarije i nazvale mu selam dok je klanjao; upitao sam Bilala kako im je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzvratio na pozdrav jer je klanjao, a on je odgovorio: ‘Ovako’, ispruživši ruku.” A Džafer b. Avn, jedan od prenosilaca, ispružio je ruku okrenuvši dlan dolje a podlanicu gore.139

Treće, na osnovu gore navedenog hadisa Ebu Davud i El-Hakim rekli su da je imam Ahmed govorio: “Držim da neće pozdravljati niti otpozdravljati, jer to će dovesti do toga da čovjek završi namaz, a ne zna koliko je klanjao.”

Po meni, Ahmedove se riječi odnose i na onoga ko nije u namazu, tj. on neće pozdraviti onoga ko klanja; to je mišljenje diskutabilno iz sljedećih razloga: prvo, ashabi su tako činili (što se jasno vidi iz prethodnog Ibn Omerovog, radijallahu anhu, predanja); i, drugo, po jednoj drugoj verziji, imam je Ahmed Ibn Omerovim, radijallahu anhu, predanjem dokazivao da se klanjač ipak pozdravlja. Naime, El-Mervezi upitao je imama Ahmeda: “Da li će čovjek pozdraviti čovjeka dok klanja?” Na to je odgovorio: “Hoće.” Nakon toga je citirao Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje u kojem je upitao Bilala, radijallahu anhu, kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otpozdravio ensarije, na šta je Bilal odgovorio: “Otpozdravio ih je pokretom ruke.”140

Četvrto, Džabirove, radijallahu anhu, riječi: “Ne pričinjava mi zadovoljstvo da čovjeku, dok klanja, nazovem selam, ali ako me, dok klanjam, neko pozdravi, otpozdravit ću”141 zbog sljedećeg ne mogu biti dokaz da onaj ko klanja ne treba nazivati selam klanjaču: ovo je mevkuf-predanje, tj. riječi ashaba, a Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi su dokaz, i niko se njemu ne smije pretpostaviti; šejh El-Albani rekao je: ” … pogotovo zato što je i sam Džabir nazivao selam Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, dok je klanjao, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otpozdravljao je pokretom ruke, što su zabilježili imam Muslim (540) i neki drugi muhadisi.”

Peto, možda će neko reći da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pokazujući rukom, ashabe htio odvratiti od toga, zato što je namaz predviđen za ibadet. Na tu je mogućnost odgovorio Ebu Bekr b. el-Arebi: “Čovjek u namazu može pokazati rukom otpozdravljajući na selam, a može to učiniti i zbog neke potrebe koja se ukaže za vrijeme namaza. Kada je riječ o otpozdaravljanju rukom, postoje autentična predanja koja govore o slučaju koji se desio s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i ensarijama u Mesdžidulkubau. Jednom prilikom sjedio sam u Et-Tartušijevom sijelu, prisjećati smo se ovoga pitanja, citirali hadis i pozvali se na njega, pa je neki čovjek skraja halke rekao: ‘Možda je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazivao rukom želeći im reći da ga ometaju dok klanja.’ Njegovo nas je shvatanje ushitilo. A poslije sam razmišljao i dokučio da je shvatanje prenosioca ovdje kategorički dokaz: Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, time je otpozdravljao (pitanje shvatanja prenosilaca razmatraju učenjaci usuli-ftkha) .”142

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: “Allah se neće osvrnuti na namaz onoga čovjeka ćija se odjeća vuče po podu iz oholosti.” 127

Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Ko u namazu spusti odjeću ispod članaka iz oholosti, Allah mu neće oprostiti grijehe niti će ga čuvati. ” 128

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, strogo je zabranjeno spuštanje odjeće ispod članaka u namazu. Naime, spuštanje je odjeće grijeh u namazu i van njega, a budući da je namaz oličenje skrušenosti pred Allahom, Gospodarom svjetova, oholost i umišljenost u namazu veći je grijeh. Na ovo nas upućuju gore navedeni hadisi, posebno Ibn Mesudovo, radijallahu anhu, predanje. A na značenje Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”…fe lejse minallahi fi hillin ve la harem” (u hadisu) učenjaci ne gledaju istovjetno. Jedni kažu da znače: niti će mu koristiti dobro koje uradi niti izbjegavanje zla; drugim riječima, taj je čovjek beznačajan, nikakav se značaj ne pridaje njegovim riječima i djelima. Drugi učenjaci kažu da je značenje: Svevišnji Allah neće mu oprostiti grijehe, ne poštuje ga niti će ga čuvati. A jedni, opet, tvrde da te riječi znače da takav čovjek s islamom nema ništa, tj. da se odrekao Svevišnjeg Allaha i potro svoju pripadnost vjeri.

Bilo kako bilo, hadis jasno ukazuje da je spuštanje odjeće u namazu strogo zabranjeno. Imam Ibn Huzejma u zbirci Es-Sahih naslovio je poglavlje: strogo je zabranjeno spustiti odjeću u namazu.

Drugo, isbal, spuštanje odjeće odnosi se na pantalone, haljinu, rukave i krajeve turbana. Dokaz je za to sljedeće Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Spuštanje odjeće odnosi se na haljinu, košulju i turban; Allah na Sudnjem danu neće pogledati čovjeka koji pusti da mu se odjeća, iz oholosti, vuče po zemlji. ”129

Treće, neki su učenjaci zauzeli stav da je namaz sa spuštenom odjećom pokvaren. To dokazuju sljedećim Ebu Hurejrinim, radijallahu anhu, slabim predanjem: “Neki je čovjek imao dugu odjeću pa mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: ‘Uzmi abdest.’ Čovjek je otišao, uzeo abdest, pa se vratio, ali mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo naredio: ‘Uzmi abdest.’ Neki čovjek to je primijetio i upitao: ‘Allahov Poslaniče, zbog čega si mu naredio da uzme abdest, pa ga se onda prošao?’ Jer je klanjao spuštene odjeće, a Allah ne prima namaz spuštene odjeće’, odgovorio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.”130

Četvrto, neki učenjaci tvrde da je spuštanje odjeće zabranjeno ako je iz oholosti, a ako nije, onda je pokuđeno. Isticanje ove razlike pogrešno je jer samo spuštanje odjeće oholost je, i onaj ko spusti odjeću upao je u oholost htio ili ne htio. Dokaz za to jeste predanje Ebu Džurejja b. Selima, radijallahu anhu, u kojem je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Podigni svoju odjeću do pola cjevanice, a ako ne mozeš toliko, onda do iznad članaka; pazi na svoju odjeću, zaista je spuštanje odjeće oholost, a Allah ne voli oholost .”131

127 Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Ibn Huzejma (781).

128 Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Ebu Davud (637).

129 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ebu Davud (4094), En-Nesai, 8/208, i Ibn Madža (3576).

130 Hadis je slab. Zabilježio ga je Ehu Davud (638 i 4086) preko Ehu Džafera, on od Ataa b. Jesara, a ovaj od Ehu Hurejre, radijallahu anim. Ovaj je lanac prenosilaca slab jer je Ebu Džafer nepoznat prenosilac. Otuda je dokazivanje ovim hadisom diskutabilno.

131 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ebu Davud (4084), Et-Tinnizi (2722) i Aluned, 5/63 i 64.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u namazu zabranio sedl i duboko podbrađivanje.114

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, islamski učenjaci podvojili su se kada je riječ o značenju izraza sedl. Ta mišljenja jesu sljedeća: prvo, to je spuštanje odjeće ispod članka, i ovo zastupa El-Hattabi; drugo, to je stavljanje haljine po glavi i puštanje njenih krajeva po lijevoj i desnoj strani ne stavljajući je na ramena, i ovo mišljenje zastupaju: El-Bejheki, El-Herevi, Ebu Ishak, Eš-Šasi, Ez-Zejlei, Ibn Kudama i Es-Sujuti; treće, to je umotavanje cijelog tijela u haljinu bez otvora, i ovo je mišljenje Ibnul-Esira; i, četvrto, možda se misli na vezanje kose, i ovo je od El Irakija prenio imam Eš-Ševkani, a potom konstatirao: “Slobodno možemo kazati da se izraz sedl može odnositi na sva spomenuta značenja, ako ih nosi, tim prije jer mišljenje da se mnogoznačna riječ odnosi na sve pojmove jako je.”115 Ahmed Šakir nadovezao se na to rekavši: ”Najprije će biti tačno ono što je rekao Eš-Ševkani.”116

Drugo, prema spoljašnjem značenju hadisa sedl je u namazu zabranjen jer ne postoji dokaz koji zabranu može spustiti na stupanj mekruha, a neki su učenjaci ipak kazali da je to mekruh, pokuđeno.

Treće, to je zabranjeno jer se time oponašaju židovi, a musliman je dužan razlikovati se od nevjernika.

Četvrto, nije dopušteno klanjati pokrivenih usta, ali ako čovjek bude zijevao u namazu, on će ipak pokriti usta odjećom (o tome ćemo kasnije govoriti).

Peto, pokrivanje nosa također je pokuđeno, jer pokriti nos nije moguće osim ako se pokriju usta, jer su ona niže od nosa, i besmisleno je mišljenje onih koji kažu da je pokuđeno pokriti samo usta, ali ne i nos, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

114 Hadis je dobar. Zabilježili su ga: Ehu Davud (643), El-Begavi (519)…

115 Muhammed b. Alija eš-Ševkani, Nejlul-evtar, 2/68.

116 Ahmed b. Sakir, Šerhu sunenit-Tirmi:d, 2/217.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf