Propisi vezani za harf RA (1)
Ako je na harfu (ra) fetha ili damma, obaveza je taj harf izgovoriti krupno (tefhim), bez obzira da li harf (ra) bio:
na početku riječi, kao npr.
رؤوف Ra’uf
رحيم Rahim
رعبا Ru'ben
Ili na kraju riječi, kao npr.
{ وَلَمَنْ صَبَرَ وَغَفَرَ }
Ako je ispod harfa (ra) kesra, obaveza je taj harf izgvoriti tanko i mehko (terkik), bez obzira da li harf (ra) bio:
na početku riječi, kao npr.
رزقا Rizkan
رجالا Ridžalen
ili u sredini, kao npr.
قريب Karib
ili na kraju pod uslovom da se ne staje na njemu, kao npr.
وَالْفَجْرِ. وَلَيَالٍ عَشْرٍ
Ako se staje na harfu (r), tada ima posebne propise, o čemu će biti govora, inšallah…

—————-
prof. Senad Muhić

preuzeto sa viber zajednice koju uređuje i vodi prof. Senad Muhić

Pridruži se “Halka Kur'ana” https://invite.viber.com/?g2=AQAB0SOh4Vyjp0ooE6UPJ2VxXEQ%2BNOpIXu5KUE0X6g%2Flm67MM0PKUSiYZyKJ%2FnMC

Harf ج koji se nalazi iznad označava dozvolu stajanja na toj rijeci, a može se i preći. Harf صلى ukazuje da je preče preći, a može se stati.

—————-
prof. Senad Muhić

preuzeto sa viber zajednice koju uređuje i vodi prof. Senad Muhić

Pridruži se “Halka Kur'ana” https://invite.viber.com/?g2=AQAB0SOh4Vyjp0ooE6UPJ2VxXEQ%2BNOpIXu5KUE0X6g%2Flm67MM0PKUSiYZyKJ%2FnMC

Šatibijja:
Naziv djela: Hirzul-emani ve vedžhut-tehani, autora imama Šatibijja, jedna je od najpljepših poema napisanih o nauci kiraeta. U sebi je skupila sve ono što se prenosi autentičnim (mutevatir) predajama od sedmerice poznatih učača (sedam kiraeta) koji su preneseni djelom Et-Tejsir koje je napisao Ebu Amr ed-Dani. Šatibija sadrži 1173 stiha.

Tajjiba
Naziv djela: Tajjibetun-nešr fil-kira’atil-ašr, autora imama Ibnul-Džezerija. Djelo je u stihovima i sadrži deset kiraeta. Ima 1000 stihova.

—————-
prof. Senad Muhić

preuzeto sa viber zajednice koju uređuje i vodi prof. Senad Muhić

Pridruži se “Halka Kur'ana” https://invite.viber.com/?g2=AQAB0SOh4Vyjp0ooE6UPJ2VxXEQ%2BNOpIXu5KUE0X6g%2Flm67MM0PKUSiYZyKJ%2FnMC

Alejkumuselam.

Tedžvid je riječ arapskog porijekla, koja u jezičkom smislu označava uljepšavanje.

Tedžvid prema svojoj definiciji označava izgovaranje svakog slova na način kako je to propisano, u smislu da se to slovo izgovori iz svoga ishodišta, sa svojim osobinama i sl.
Osnova za ovu nauku jeste 4. ajet sure El-Muzzemmil, u kojem Allah kaže: „A Kur'an pažljivo izgovaraj.“

Kada je riječ o kiraetima, najkraće rečeno jeste da su to načini učenja Kur'ana, shodno arapskim dijalektima koji su bili prisutni. Ta razlika nije nastala uticajem ljudi, nego je tako objavljeno. Dokaz tome je hadis kojeg prenosi Ibn Abbas, a u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Džibril me podučavao Kur'anu po jedan harf (jedan dijalekt, način izgovora), pa sam tražio da poveća broj harfova, sve dok nije povećao na sedam harfova.“ Bilježi Buharija, br. 3047., i Muslim, br. 819.

Omer, r.a., rekao je: „Čuo sam Hišama b. Hakima kada suru El-Furkan uči drugačije nego što sam je ja učio, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi je pokazao kako se ona uči.Htio sam odmah otići do njega (da sa njim to raspravim), a onda sam sačekao dok ne završi sa učenjem.Pošto je završio sa učenjem, stegoh ga ogrtačem i dovedoh Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, čuo sam ovoga gdje uči suru El-Furkan drugačije od onoga kako si me podučio.’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu reče: ‘Uči.’, i on je proučio onako kako sam ga ja čuo, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Ovako je objavljena.’ Onda meni reče: ‘Uči.’, i kada sam proučio, on reče: ‘I ovako je objavljena’. Zatim reče: ‘Ovaj Kur'an je objavljen na sedam harfova, pa učite harfom koji je za vas najlakši.'” Bilježi Buharija, br. 2287., i Muslim, br.818.

Ashabi su učili od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatim prenosili onako kako su naučili, a onda su došli ljudi koji su se posvetili tome, te su kiraeti dobili ime po njima. Ovo ne znači da su oni od sebe izmislili taj način učenja, nego su se posvetili jednom načinu, pa je svaki način dobio ime po svome učaču.

—————-
prof. Senad Muhić

preuzeto sa viber zajednice koju uređuje i vodi prof. Senad Muhić

Pridruži se “Halka Kur'ana” https://invite.viber.com/?g2=AQAB0SOh4Vyjp0ooE6UPJ2VxXEQ%2BNOpIXu5KUE0X6g%2Flm67MM0PKUSiYZyKJ%2FnMC

Tekst hadisa:

Od Vaila b.Hudžra se prenosi da je kazao:“Klanjao sam sa Poslanikom sallallahu alejhi ve selleme ,pa je on stavio desnu ruku na lijevu,na prsa.

Stepen hadisa:

Bilježi ga Ibn Huzejme 1/243 i Bejheki 2/30,putem Muemmela b.Ismaila,od Sufjana od Asima b.Kulejba,a on od svoga oca,a on od Vaila b.Hudžra.

Muemmel putem kojeg se prenosi ovaja hadis je saduk[1] koji je imao lose pamćenje.Ibn Mein ga je proglasio pouzdanim.

O njemu Ebu hatim veli:”Saduk,strog u pridržavanju sunneta,ali je imao puno grešaka.”

Također ga je imam Darekutni I grupa drugih učenjaka opisala kao osobu koja ima loše pamćenje I koja ima puno grešaka.[2]

Osnova ovog hadisa se nalazi u zbirci sahih hadisa od Muslima,ali bez spomena da je stavi ruke na prsa.

I to je dodatak koji je munker,a sa čijim spomenom se izdvojio samo Muemmel b.Ismail.

Također je ovaj hadis prenesen putem Asima b.Kulejba,ali bez već spomenutog dodatka.

Također ja u ovoj predaji slijedi i Muhammed b.Hudžr,ali prenoseći predaju u kojoj nije spomenut Sufjan,kao što se to dolazi u zbirci imama Bejhekija 2/30,međutim lanac te predaje je veoma slab.[3]

Stavovi učenjaka po pitanju vezivanja ruku u namazu:

1.Ruke se vežu na prsima i ovaj stav zastupa imam Šafija,a odabrao ga je i imam Ševkani(Nejlu-l-evtar, 2/211)

2.Ruke se vežu ispod prsa,ali iznad pupka.Ovo je mezheb imama Malika,po jednom predanju Šafije i Ahmeda.Rekao je imam Ebu Davud :“Ahmed je smatrao da se ruke drže malo iznad pupka,a nije problem ukoliko se stave ispod pupka.Ovaj stav je od Šafijskih učenjaka izabrao imam Nevevi i pripisao ga Seidu b.Džubejru i Davudu.(Sunenu-l-Bejheki 2/31,El-Medzmu’ 3/313 I Nejlul Evtar 2/211)

3.Ruke se vežu ispod pupka I ovo je stav hanefijskog mezheba I po jednoj predaji stav imama Ahmeda,a imam Maverdi spominje da je to ustvari I zvanični stav hanbelijskog mezheba..Dokaz tome je predaja u kojoj Alija veli:”Sunnet je da se u namazu ruke vežu ispod pupka.”[4]

4.Klanjač ima pravo izbora da stavi ruke ili iznad ili ispod ili na sami pupak…

Rekao je imam Tirmizi:”Neki od učenjaka smatraju da se stavljaju ruke iznad pupka,a neki da se stavljaju ispod…(Džami’u-t-tirmizi, 2/33)

Ovo je i najprihvatljivi i najjasniji stav po ovome pitanju,jer se u sunnetu prenosi da se desna ruka stavlja na lijevu,a nije preneseno mjesto gdje se vežu,tako da klanjač može da bira.(Abdullah b.Salih el-Fewzan,Minhatul ‘allam fi šerhi-l-bulugi-l-meram 3/42-47)

[1] Saduk je peti stupanj pouzdanosti,kako to navodi šejh Nuruddin Itr u svojoj knjizi Menhedžu-n-nakdi fi ulumi-l-hadisi, str.110
[2] Tehzibu-t-tehzib 10/339,340

[3] El-I'alam bi tahjiri-l-musalli bi mekani vad'i-l-jedejni ba'de tekbireti-l-ihram,str.25
[4] Ebu Davud 756, Abdullah b.Ahmed 2/224 Zevaidul musned,od Abdurrahmana b,Ishaka,od Zijada b.Zejda Es-Suvaia,od Ebu Dzuhejfe,od Alije.A ovaj lanac prenosilaca je slab,jer se u njemu nalazi Abdurrahman b.Ishak koji je slab prenosilac po koncenzuzu ucenjaka el-džerha ve ta’dila,zatim Zijad b.Zejd čije je stanje nepoznato.A pored toga još jedan dokaz njegove slabosti je što taj prenosilac prenosi od Alije predaju suprotnu ovoj.

Prof. Senad Muhić

Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić