Ukoliko čovjek uđe u džamiju radi obavljanja jacijskog namaza i, nakon što namaz bude uspostavljen, sjeti se da nije obavio akšamski namaz, stupit će u skupni jacijski namaz s nijetom da obavlja akšam-namaz, a kad imam ustane na četvrti rekat, on će ostati na sjedenju, sačekat će imama i s njime predati selam. Može i ovako postupiti: kad imam ustane na četvrti rekat, on će ostati na sjedenju i predati selam, te će zatim stupiti s imamom u jacija-namaz. I, prema ispravnom mišljenju, ovdje nije problematično to što muktedija ima posve različit nijet od imama za kojim pristaje. Za ovu situaciju postoji i ovo rješenje: klanjat će akšamski namaz zasebno, a potom će pristati za imamom i klanjati jacijski namaz.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

U pogledu trajanja hajza ulema se razilazi na šest ili sedam stavova. Ibn el-Munzir je rekao: “Jedna skupina kaže: ’Nema donje niti gornje granice u trajanju hajza.’” Ovaj stav je identičan prethodnom stavu Ed-Darimija, a to zastupa i Ibn Tejmijje i to je ispravno, jer na to ukazuje Kur’an, Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i shvaćanje (odnosno analogija).

Prvi dokaz: Riječi Uzvišenog: „I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: „To je neprijatnost.“ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju.“ (El-Bekara,222.)

Uzvišeni Allah odredio je da kupanjem (žene) prestaje ta zabrana, a nije odredio da ta zabrana prestane nakon jednog dana ili noći ili nakon tri ili petnaest dana. Ovo je dokaz da je uzrok ovog propisa hajz, bio on prisutan ili ne. Kada je on prisutan, za njega važi ovaj propis, a kada se žena očisti od njega, onda prestaje taj propis.

Drugi dokaz: U Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Aiši, koja je stupila u obrede umre, a dobila hajz, rekao:

Radi što rade hadžije, osim obilaska (tavafa) oko Allahove kuće, dok se ne očistiš.’’ Aiša kaže: “Očistila sam se od hajza kada je bio Dan klanja kurbana.”

U Buharijinom Sahihu stoji da joj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sačekaj, pa kada se očistiš, izađi do Ten’ima.”

Tako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio čišćenje završetkom te zabrane i nije taj završetak vremenski odredio. Ovo je dokaz da se ovaj propis o hajzu ustanovljava na osnovu postojanja ili nepostojanja hajza.

Treći dokaz: U Kur’anu i Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nema tih vremenskih i brojčanih ograničenja niti pojedinosti  koje su spomenuli neki pravnici o ovom pitanju, iako je potrebno, pa čak i nužno, da se to pojasni.

Da su te pojedinosti ono što ljudi trebaju znati i shvatiti, i da pripadaju onome čime se Allahu ibadet čini, Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na njih bi, jasno ukazali svakom pojedincu. To bi učinili zbog važnosti drugih šerijatskih propisa koji su u ovisnosti s time, kao što su namaz, post, brak, razvod braka, nasljedstvo i drugo. Uostalom, Uzvišeni Allah i Poslanik objasnili su broj namaza, njihova vremena, broj rekata i sedžda, zekat i imovinu na koju se daje, količinu (nisab) i osobe kojima se daje; post i njegovo vrijeme i trajanje; hadždž i njegove propise. Objasnili su čak i manje životne stvari, kao što su: bonton prilikom konzumiranja jela i pića, spavanja, spolnog odnosa, sjedenja, ulaska u kuću i izlaska iz nje, obavljanja nužde, pa čak i broj onoga čime se čisti nakon obavljene nužde (kamenčića i sl.). Oni su objasnili i manje i veće stvari od ovih, što samo ukazuje na to daje Uzvišeni Allah time usavršio Svoju vjeru i vjernicima upotpunio Svoje blagodati. On kaže: „Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve.“ (En-Nahl, 89.)

I kaže„Kur’an nije izmišljena besjeda, on potvrđuje Knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.“ (Jusuf, 111)

S obzirom na to da u Allahovoj Knjizi i u sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nema pojedinosti ni vremenskog ograničenja hajza, jasno je da akcent nije na tome, nego na samom pojmu hajza za koji se vezuju šerijatski propisi u ovisnosti da li hajz postoji ili ne postoji. Ovaj argument (mislim na nespominjanje propisa u Kur’anu i Sunnetu, što je dokaz da to spominjanje nije suština) koristit će namu vezi s ovim i drugim pitanjima, jer šerijatski propisi temelje se samo na Kur’anu, Sunnetu, konsenzusu uleme i ispravnoj analogiji.

Šejhul-Islam Ibn Tejmijje u jednom svom pravilu kaže: “… u to spada i pojam hajz za koji je Allah vezao razne propise u Kur’anu i Sunnetu. On mu nije odredio ni najmanju ni najveću vremensku granicu niti period čistoće između dva hajza, iako je to nešto što zaokuplja sve muslimane i ono što oni trebaju znati. U jeziku nema razlike između jednog i drugog vremenskog perioda, pa ko u vezi s tim odredi neku vremensku granicu postupio je suprotno Kur’anu i Sunnetu.”

Četvrti dokaz: Ispravna analogija. Allah dž.š., objasnio je da je hajz neugodnost. Kada je prisutan hajz, prisutna je i neugodnost. Nema razlike između drugog dana i prvog, između četvrtog i trećeg, između šesnaestog i petnaestog, između osamnaestog i sedamnaestog.

Hajz i neugodnost su prisutni, a neugodnost je pravni uzrok i on je isti i na početku i na kraju, tokom svih dana hajza. Kako se onda može praviti razlika između dana i dana, iako u svim danima postoji isti uzrok?

Peti dokaz: Različitost stavova u određivanju te granice. Ovo dokazuje da u vezi s ovim pitanjem nema kategoričkog dokaza koji se treba uzeti kao punovažan. To su samo sudovi zasnovani na idžtihadu učenjaka (mogu biti ispravni ili pogrešni) i ni jedan nije preči od drugog da se slijedi.

Kod razilaženja neophodno je kao izvor uzeti Kur’an i Sunnet. Ako se pokaže da je jači stav onaj kojim se ne određuje donja niti gornja granica, taj stav je preovlađujući. Znaj da svaka normalna krv koja se pojavi kod žene, a kojoj uzrok nije rana niti tome slično, to je krv hajza, bez obzira na vrijeme ili godine, izuzev ako je to krvarenje neprekidno ili se prekine dan ili dva u mjesecu. Tada je to istihaza o kojoj će biti kasnije govora.

Ibn Tejmijje kaže: “Osnovno mišljenje u vezi sa svimešto izlazi iz rodnice jeste da je to hajzdok se ne javi nešto što ukazuje da je to istihaza.” On, također, kaže: “Kakva god krv da se pojavi, to je hajz, osim ako to nije krv iz vene ili rane.

Ovaj stav, koji je ispravniji s obzirom na argumentaciju, također je bliži shvaćanju i razumijevanju, i lakši je za primjenu, za razliku od onog što su spomenuli oni koji postavljaju vremensku granicu hajzu. On je preči da se prihvati jer je u duhu vjere Islama i njegovog principa, a to je lahkoća.

Uzvišeni Allah kaže: „I u vjeri vam ništa teško nije propisao.“ (El-Hadždž, 78.)

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista je vjera lagahna, i neće niko biti strog i ekstreman u primjeni vjere, a da ga vjera neće svladati. Zato, vi radite ispravno, iskreno i umjereno i radujte se.” (Bilježi ga El-Buhari)

Jedna od Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, osobina bila je i ta da bi uvijek kada bi imao mogućnost izbora između dvoga, izabrao ono što je lakše, s tim da to ne bi spadalo u grijeh.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba