Prisutnost i dozvola staratelja je obavezna prilikom sklapanja braka. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Koja god se žena uda bez dozvole staratelja njen brak je ništavan (neispravan). To je ponovio tri puta. (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže). Zbog toga vidimo da se Allah, dž.š., upravo obraća starateljima, savjetujući ih da udaju neudate i žene neoženjene kako bi im na taj način omogućili sretan život, učestvovali u izgradnji čestitog društva i ispoljavanje prirodnih nagona sa kojima ih je Allah, dž.š., stvorio. Starateljstvo ide sljedećim redoslijedom: otac, očev otac, sin, unuk, brat po oba roditelja, brat po ocu, bratići, amidža, amidža po ocu, amidžić, zatim najbliži muški rođak poslije amidžića i na kraju vladar (kadija).

Bitno je spomenuti da ako su staratelji na istom stepenu (npr. mlađi i stariji brat) dozvoljeno je mlađem od njih dvojice sklopiti brak iako je stariji brat prisutan, s tim što se uslovljava da je mlađi brat punoljetan, razuman i pravedan. Ovo zadnje (punoljetnost, razumnost i pravednost) se uslovljava i kod ostalih staratelja. Kaže Ibn Rušd: “Svojstva koja mora ispuniti staratelj, prema jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka, su: Islam, punoljetnost i muževnost.”

Islamski učenjaci su se razišli oko toga da li staratelj može biti rob, griješnik i nerazborita (nesvjesna, nezrela) osoba. (Bidajetu-l-mudžtehid 3/954).Neki to osporavaju dok drugi dozvoljavaju.

Kaže šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: “Kaže Allah, dž.š.: “O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte, i neka znate da su imeci vaši i djeca vaša samo iskušenje i da je samo u Allaha nagrada velika.” (Prijevod značenja – El-Enfal, 27-28.)

Nakon što je Allah, dž.š., zabranio varanje Njega i Njegovog Poslanika napominje da su djeca i imetak samo dunjalučko iskušenje, kako bi ukazao na to da varanje nije dozvoljeno ni radi imetka ni radi djece. Rekao je Poslanik, salla-llahu alejhi ve sellem: “Kada vam dođe onaj čijom ste vjerom i ahlakom zadovoljni, udajte vašu kćerku za njega. Ako to ne uradite nastupit će veliki nered na Zemlji.” (Tirmizi i Ibn Madže)

Rekao je Poslanik, salla-llahu alejhi ve sellem: “Nema braka bez staratelja i dvojice pravednih svjedoka”(Bilježe ga petorica osim Nesaija). Rekao je Imam Tirmizi: “Ovo je bila praksa islamskih učenjaka među ashabima, tabiinima i onima poslije njih. Govorili su: “Nema braka bez svjedoka”. Među njima nije bilo razilaženja, razilaženje je tek poslije došlo među poznim generacijama.”

(El mulehhasu-l-fikhijju 2/266)

A Allah najbolje zna

Odgovor pripremio prof. Jasmin Djanan

preuzeto sa http://www.n-um.com

S obzirom da znaš tačan period trajanja svog ciklusa, nemoj klanjati i postiti sve dok on traje. Kada ugledaš žućkastu i mutnu (tamnu) tečnost nakon što si postala čista, to te neće spriječiti da klanjaš i obavljaš ostale ibadete. Period kada žena postaje čista poznaje se po vidljivom pokazatelju, a to je bijeli iscjedak. Onda kada ga žena vidi, to će joj biti pokazatelj završetka ciklusa, a početka perioda čistoće. Tada je dužna okupati se i obavljati ibadete, kao što su namaz, post, učenje Kur’ana i drugo.

Šejh Ibn Usejmin

Fetve o ženskim pitanjima, str. 50, sakupio Muhammed el-Musnid

Uvažena sestro, u vašem pitanju nedostaju određene stvari koje su veoma bitne za odgovor, a to je da li ste vi nakon saznanja da ste dobili mjesečnicu svjesno nastavili spolni odnos ili ne, i da li ste uopće u toku spolnog odnosa znali za to?

Ako se radi o tome da ste nakon spolnog odnosa shvatili da ste tokom spolnog odnosa dobili mjesečnicu, onda vi nemate zašto da se brinete jer ste to učinili iz neznanja, greškom, a mnogo je argumenata koji potvrđuju da će ovom ummetu biti oprošteno ono što uradi iz neznanja, zaborava ili greškom.

Kazao je Allahov Poslanik: “Pripadnicima moga ummeta oprošteno je ono što urade iz greške, zaborava i ono na što budu prisiljeni.” (Ibn Madža, od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a šejh Albani potvrdio je vjerodostojnost ovog hadisa u više svojih djela)

Ako se radi o situaciji da ste, nakon spoznaje da ste dobili mjesečnicu, svjesno nastavili sa spolnim činom, tada je odgovor drugačiji.

Prvo, to je grijeh, zbog jasne zabrane da se spolno opći u toku mjesečnice.

U Islamskom priručniku bračne intime, str. 35, navodi se:

Islam strogo zabranjuje spolni odnos sa ženom dok je u menstruaciji (hajzu) ili u postporođajnom periodu (nifasu). Uzvišeni Allah kaže: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (El-Bekara, 222)

Islamski učenjaci o zabranjenosti spolnog općenja sa ženom u mjesečnom ciklusu imaju jednoglasan stav.

Imam Ševkani tvrdi: “Ne postoji razilaženje među učenjacima o zabranjenosti spolnog općenja sa ženom za vrijeme menstruacije.” (Fethul-Kadir, 1/343)

Imam Nevevi zapisao je: “Znaj da naslađivanje ženinim tijelom u hajzu možemo podijeliti na nekoliko vrsta: da čovjek spolno opći sa ženom u tom periodu, što je zabranjeno po jednoglasnom stavu muslimana, a dokaz za to jesu kur’anski ajeti i vjerodostojni hadisi…” (Sahihu Muslim bi šerhil-imam En-Nevevi, 1/474)

Nakon konstatacije da je spolni akt u toku mjesečnice zabranjen, postavlja se pitanje, da li onaj ko to prekrši (učini jasan grijeh) treba da se iskupi posebnim iskupom?

Većina učenjaka smatra da za to ne postoji keffaret – iskup, i da hadisi koji govore o tome nisu vjerodostojni. Čovjek koji počini spomenuti grijeh, po ovom mišljenju, “samo” će se pokajati Allahu zbog prekršaja koji je počinio.

Jedan dio učenjaka smatrao je da je izdvajanje keffareta – iskupa za spomenuti grijeh pohvalno, a ne obavezujuće.

Jedan dio učenjaka smatrao je da je keffaret za spomenuti grijeh obavezan (većina učenjaka hanbelijske pravne škole zastupala je ovaj stav. Od učenjaka današnjice ovaj je stav preferirao šejh Usejmin, kao i Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji. Vidjeti: El-Mugni, 1/243; Eš-Šerhul-mumtia, 1/ 479; Fetava el-ledžne ed-daima, 6/93–112)

Smatram da osoba koja svjesno počini ovaj grijeh treba da se iskupi za počinjeni grijeh, i na taj način će izaći iz razilaženja učenjaka, a isto tako, to mišljenje će ostalima (koliko-toliko) zatvoriti vrata za činjenje spomenutog grijeha, pošto živimo u vremenu kada su ljudi u pogledu prekršaja vezanih za poglavlje intime veoma neobazrivi.

Šta je keffaret i koliko iznosi?

U hadisima koji govore o keffaretu – iskupu za spomenuti grijeh, Allahov Poslanik je kazao: “Neka udijeli sadaku dinar (zlatnik) ili pola dinara.” (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madža, Ahmed, od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela)

Težina dinara (zlatnika) iznosi približno 4,25 gr zlata.

Rezime: Ako ste za mjesečnicu saznali tek nakon spolnog akta, niste grješni i ne postoji nikakav iskup. Ako ste nastavili spolno općiti i nakon spoznaje da ste dobili mjesečnicu, onda iz predostrožnosti izdvojite sadaku u vrijednost od 4,25 grama zlata kao keffaret – iskup za spomenuti grijeh, uz obavezno pokajanje Uzvišenom Allahu.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Iz psovanja i vrijeđanja ashaba Allahovoga Poslanika, ﷺ., proističe sljedeće:

1- Ponižavanje samih ashaba, r. a., i to je sasvim jasno i očito.

2- Ponižavanje Allahovoga Poslanika, ﷺ., jer to podrazumijeva da su njegovi ashabi, njegovi povjerenici i njegovi zastupnici (halife), koji su poslije njega poveli ummet, bili najgori ljudi ovoga ummeta. To svakako podrazumijeva utjerivanje Allahovoga Poslanika, ﷺ., u laž po pitanju onoga što je rekao o vrlinama, vrijednostima i lijepim i pozitivnim specifičnostima svojih ashaba, neka je na njima Allahovo zadovoljstvo.

3- Ponižavanje Allahovoga Šerijata, jer su upravo ti ashabi bili posrednici između nas i Allahovoga Poslanika, ﷺ., u dostavljanju toga istoga Šerijata. Pa ako se okalja njihova čast i sruši povjerenje u njih, ne može se pouzdati ni u šta od onoga što su od Šerijata i njegovih propisa prenijeli do nas od Allahovoga Poslanika, ﷺ.

4- To je ponižavanje i samoga Allaha, dž. š., jer je posljednjega Poslanika, ﷺ., poslao da bude sa (kako oni vjeruju) najgorim ljudima ovoga ummeta, da mu oni budu društvo, da oni lično od njega preuzimaju propise ove vjere i da ih, poslije njega, prenose na kasnije generacije.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina