NAČIN ZIKRENJA PRSTIMA

PROPISANO ZIKRENJE PRSTIMA

Potvrđeno je u vjerodostojnim hadisima da se zikrenje poslije farz namaza čini prstima ruke. Oko nekih detalja ima razilaženja među učenjacima.

Sve što je preneseno oko zikrenja upotrebom tespiha, kamenčića, brojanica i slično, nema ništa vjerodostojno po većini muhaddisa.

Od hadisa koji govore o zikrenju na prste su dva hadisa:

Prvi- Od Abdullah ibn Amra, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čini tespih (zikr) spajanjem prstiju (brojanjem na prste).”
(Ebu Davud, Nesai, Tirmizi, Hakim i Bejheki)

Ebu Davud prenosi dodatak od ravije Ibn Kudame: “Desnom rukom”. Vjerodostojnim su ga ocijenili Nevevi, Ibn Hadžer, Albani i mnogi drugi.

Drugi- Od Juserje bint Jasir, radijallahu anha, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:”O skupino žena, činite zikr jagodicama prstiju jer one će biti pitane, tražit će se od njih da govore.”
(Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed, Hakim i Ibn Hibban)

ZIKRENJE DESNOM RUKOM

Da li se zikri sa obje ruke ili jednom, oko toga učenjaci imaju tri mišljenja.

Prvo- da je sunnet zikriti desnom rukom.
Na ovom stavu su muhaddisi koji su dodatak Muhammeda Ibn Kudame “desnom rukom” (kod Ebu Davuda) ocijenili vjerodostojnim, jer je ravija Ibn Kudame pouzdan, a to su imami Nevevi, Ibn Hadžer i šejh Albani.

Drugo- da je sunnet objema rukama zikriti.
Šejh Bekr ebu Zejd je odabrao ovo mišljenje.
On smatra da je dodatak “desnom rukom” šaz (jedna vrsta slabosti), to jest da se Ibn Kudame, iako je pouzdan ravija izdvojio sa ovim dodatkom kojeg nisu prenijela četvorica drugih ravija koji su također pouzdani.

Treće- da je bolje zikriti desnom a dozvoljeno je i lijevom rukom.
Ovo je mišljenje Bin Baza, Ibn Usejmina, i Stalne komisije za fetve. Oni argumentiraju time što je dodatak Muhammeda ibn Kudame “desnom rukom” (kod Ebu Davuda) vjerodostojan. Također, opće značenje hadisa Aiše, radijallahu anha:”Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je volio da da prednosti desnoj ruci pri oblačenju obuće, češljanju, taharetu (abdestu i gusulu) i u svim stvarima.” (Muslim)

Ovo zadnje je najbliže ispravnom, a Allah najbolje zna.

NAČIN ZIKRENJA (BROJANJA) PRSTIMA

Oko načina zikrenja prstima imaju tri tumačenja:

Prvo- da se zikri spajanjem prstiju (jedan po jedan) sa dlanom šake.
(Tahkikul-keram fi ezkaris-salati b'ades-selam 215/217)

Ispruže se svi prsti šake, zatim pri izgovoru recimo ‘SubhanAllah’ (jednom od tri puta) spoji se mali prst sa dlanom. I tako redom se spajaju prsti do kraja zikra.

Njihov dokaz su tekstovi oba hadisa “j'akidut-tespih” i “j'akidne bil-enamil”. Doslovno značenje ovih riječi “j'akidu-j'akidne” znači brojanje spajanjem prstiju sa dlanom šake što je općepoznata stvar pri brojanju kod Arapa.

Drugo- da se zikri jagodicama prstiju.
(Tuhfetul-ahvezi 9/100)

To jest, da se brojanje zikrova vrši dodirivanjem jagodice palca jagodice drugih prstiju.
Dokazuju hadisom u kom je došlo: “činite zikr jagodicama prstiju.”

Treće- da se brojanje zikra vrši stavljanjem vrha palca na zglobove, podioke ili krajeve svakog prsta (Tuhfetul-ahvezi 9/100)

Po ovom načinu može se zikr brojati tri ili sedam puta na jednom prstu. Njihov dokaz je da riječi “j'akidut-tespih” znače brojanje tespiha na prste ruke. Pa kako god da se to učini u tome ima širine.

Odabrano mišljenje je da svi spomenuti načini zikrenja imaju osnova u razumijevanju i tumačenju hadisa, tako da u tome ima širine, a Allah najbolje zna. Onaj način koji je najlakši osobi, neka po njemu čini brojanje zikra prstima.

Ve billahi tevfik

 

Dr. Zijad Ljakić

preuzeto sa telegram kanala: https://t.me/zijadljakic/1436

Vidi manje

Alejkumusselam.

Ispravno je da se hadis o zabrani nošenja odjeće šuhreta (isticanja) ne odnosi na nošenje galabija, sevbova, šerijatskih (širokih, sa dubokim turom) hlača i slično u našoj sredini, zbog sljedećeg:

-kao što kaže šejhul-islam Ibn Tejmijje, da bi imao grijeh zbog nošenja odjeće sa kojom se izdvaja u odnosu na sredinu, uslovljava se da ima nijet isticanja,

-jer se sa odjećom koju muslimani nose u muslimanskim sredinama i treba isticati među nemuslimanima,

-jer su skoro svi šejhovi iz arapskog svijeta koji su dolazili u Bosnu nosili islamsku odjeću (sevbove) čak i marame na glavi (gutra i šimaga), a nema sumnje da su se tom odjećom isticali u našoj sredini, a oni su najučeniji među muslimanima, znaju za ovaj hadis i njegov propis.

U hadisu u kom je došla zabrana nošenja odjeće isticanja nije napravljena razlika između arapa muslimana i nearapa muslimana tj da oni mogu nositi a mi ne možemo.

-u savremeno doba izmješale su se kulture, običaji i nošnje raznih naroda, skupina, grupacija, u jednom mjestu, u jednom gradu.

Sportisti nose svoju odjeću, biznismeni svoju, rokeri svoju, vojnici svoju, itd. i svi se oni ne ističu sa svojom odjećom a muslimani sa svojom se ističu, što je neobično i neprihvatljivo.

-ako bi rekli da su galabije, sevbovi i šerijatske hlače zabranjena odjeća isticanja u našoj sredini, onda je preče da bude odjeća isticanja ono što nose žene od nikaba i crne boje, a to nije niko rekao.

 

Ispravno je da se hadis o zabrani nošenja odjeće šuhreta odnosi na nošenje bilo koje odjeće sa kojom se osoba izdvaja u odnosu na sredinu, pod uslovom da mu je nijet isticanje među ljudima.

 

Ve billahi tevfik

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa telegram kanala https://t.me/zijadljakic/1426

Vidi manje

Značenje kamate: (El-Mugni, Ibn Kudame 6/51-58)

– arapska riječ “riba” (tj. kamata) jezički znači višak

– šerijatska definicija kamate je: višak u određenim stvarima

Šerijatski status kamate: zabranjena po Kitabu, Sunnetu i idžmau učenjaka

– Kur'an: “A Allah je dozovolio kupoprodaju a zabranio kamatu” (El-Bekare 275)

– hadis: “Klonite se sedam upropaštujućih grijeha …”, od kojih je konzumiranje kamate (muttefekun ‘alejhi)

– navodi Ibn Kudame i ostali učenjaci da je na tome idžma’ učenjaka

Vrste kamate:
1. Kupoprodajna kamata:

A: kamata zbog viška –
primjer: prodaja 1.5 kg neobrađenog zlata za 1 kg zlata u nakitu

B: kamata zbog odgode –
primjer: mijenjanje 50 eura za 97,5 km ali bez preuzimanja na licu mjesta

2. Kamata u dugu – primjer: davanje pozajmice o 5000 KM da se vrati isti iznos za godinu dana uz šart da mu preveze namještaj

Stvari u kojima ide kamata:

Prenosi se u hadisu ‘Ubadete ibn Es-Samita: “Zlato za zlato, srebro za srebro, pčenica za pšenicu, ječam za ječam, datule za datule, sol za sol, isto za isto, iz ruke u ruku; a ako su različite vrste prodajite kako hoćete ako je iz ruke u ruku” (Muslim)

– idžma’ Ummeta je na tome da u ovih šest stvari ide kamata a razišli su se oko ostalih stvari koje se kijasom pridružuju na ovih šest:

(zajednička osobina)

1- ZLATO – VRIJEDNOST (pridružuju se: SVE NOVČANE VALUTE)

2- SREBRO –

(zajednička osobina)

3- PŠENICA – HRANA

4- JEČAM – VAGANJE (TEŽINOM ILI POSUDOM)

5- DATULA – USKLADIŠTAVANJE

6- SOL – (pridružuju se: KUKURUZ, RAŽ, ZOB, RIŽA, GRAH, LEĆA)

– nema kamate u: jabukama, kruškama, šljivama, krastavicama, mrkvi, lubenici, jajima i slično jer su se prodavale u vrijeme pojave Islama po komadu.

Kupoprodaja između stvari u kojima ide kamata:

1. ISTA VRSTA: (npr. zlato za zlato, datule za datule, …)
– dva šarta: 1- ISTE TEŽINE, 2- IZ RUKE U RUKU

2. RAZLIČITE VRSTE a iste zajedničke osobine: (npr. zlato za novac, dolari za eure, kukuruz za pšenicu, sol za datule, …)
– jedan šart: IZ RUKE U RUKU

3. RAZLIČITE VRSTE i različite zajedničke osobine: (novac za pšenicu)
– bez šartova

SAVREMENI IMOVINSKI POSTUPCI U KOJIMA IMA KAMATE

1. UZIMANJE NOVČANOG KREDITA (POZAJMICE) SA KAMATOM, svejedno od banke ili pojedinca.
Ovo je haram jer sadrži obe vrste kamate: kamata zbog viška (npr. posudi 5000 a vrati 6000) i kamata zbog odgode (npr. posudi u januaru a vraća u septembru) koja je dozvoljena prilikom posuđivanja.

2. MIJENJANJE VALUTE ZA DRUGU VALUTU (npr. konvertibilne marke za eure). Dozovoljena je razmjena kako god se dogovore (npr. 100 eura za 300 KM). Ima dva stanja:

Prvo: kada je kamata (kamata zbog odgode) – ako nije iz ruke u ruku

Drugo: kada nije kamata – ako je iz ruke u ruku (sav novac)

3. MIJENJANJE VALUTE ZA ISTU VALUTU RADI SITNJENJA NOVCA (na pr. novčanica 100 eura za novčanice od 50, 20, 20 i 10 eura)

Ima dva stanja:

Prvo: kada je kamata (kamata zbog odgode) – ako nije iz ruke u ruku, pa makar
samo dio novca (npr. mijenja 100 eura dobio 90 a 10 će sutradan)

Drugo: kada nije kamata – ako je iz ruke u ruku (sav novac)

4. MIJENJANJE POCIJEPANIH, ISHABANIH I OKRNJENIH NOVČANICA

Može imati dva stanja:

Prvo: nije kamata – da se mijenja za istu vrijednost novca iste valute (100 pocijepanih eura za 100 novih eura ) iz ruke u ruku

Drugo: kamata – da se mijenja za istu valutu ali različite rijednosti (100 za 95), ili za istu valutu iste vrijednosti ali na odgodu, ili za različitu valutu ali na odgodu.

Rješenje je, da bi se izbjegla kamata, da se mijenja ili za istu valutu iste vrijednosti iz ruke u ruku, ili za raličitu valutu (shodno kursu ili kako se dogovore) iz ruke u ruku.

5. MIJENJANJE ZLATA (SREBRA) ZA ZLATO (SREBRO), ima dva stanja:

Prvo: kamata (kamata zbog viška) – ako mijenja svoje zlato za zlatarovo a nisu iste težine, ili svoje zlato uz doplatu u novcu za zlatarovo,
(kamata zbog odgode) – ako jedno drugom ostanu dužni dio zlata ili novca.

Drugo: nije kamata – da proda svoje zlato zlataru za novac a zatim kupi od zlatara šta i koliko hoće.

6. RAZMJENA HRANE U ZRNU (bila samljevena ili ne) (poput bolje pšenice za lošiju pšenicu, pšenice za kukuruz) Može imati dva stanja:

Prvo: kamata – (kamata zbog viška) bolja pšenica za lišiju različite težine

– (kamata zbog odgode) da su iste težine ali na odgodu.

– kukuruza za pšenicu na odgodu

Drugo: nije kamata – pšenica za pšenicu iste težine i iz ruke u ruku

– pšenicu za kukuruz (različite težine ili iste) iz ruke u ruku

7. MLJEVENJE PŠENICE U VELIKIM MLINOVIMA (prilikom čega daje svoju pšenicu a dobija tuđu). Odbijanje 3 ili 5 % na prljavštinu, plaćanje mljevenja pšenice u novcu ili pšenici (brašnu) i dobijanje 30% pšenice u mekinjama a 70% u brašnu, sve ovo šerijatski nije sporno.

Kamata nastaje kada dio pšenice ostane nepreuzet kao što je praksa u mnogim mlinovima, ovo je kamata zbog odgode. Da bi se izbjegla kamata treba preuzeti svu pšenicu na licu mjesta, ili dovesti onoliko pšenice koliko se može preuzeti na licu mjesta.

8. BANKOVNE KARTICE (visa, electron, mastercard, i slično) postoje dvije vrste bankovnih kartica:

Prva: DEBITNE kartice – koje su zasnovane na korištenju putem kartice vlastitog položenog novca u banci, u korištenju ovih kartica nema kamate, a plaćanje administrativnih toškova ako se novac podiže sa šeltera ili aparata neke druge banke se ne ubraja u kamatu.

Druga: KREDITNE kartice (charge card i credit card) koje su zasnovane na pozajmljivanju novca od banke prilikom plaćanja putem kreditne kartice, gdje se uz pozajmljeni novac vraća kamata (odmah ili ako se zakasni pri vraćanju). Ove kartice su zabranjene jer su zasnovane na kamatnom pozajmljivanju.

9. OSIGURAVAJUĆA DRUŠTVA, kojih ima tri vrste:

Prva: kooperativno uzajamno pomagačko osiguranje u kojem radnici neke kompanije, firme, institucije i slično izdvajaju u zajednički fond za osiguranje od unaprijed dogovorene nepogode, fond nije trgovačkog karaktera. On je dozvoljen s tim da nije prisutan u zapadnim zemljama.

Druga: penziono, zdravstveno (državno a ne privatno) i socijalno osiguranje, nemaju trgovački karakter te je većina savremenih učenjaka na tome da su dozvoljena.

Treće: sve vrste trgovačkih osiguranja poput saobraćajnog, životnog i slično. Sva ova osiguranja su zabranjena jer su zasnovana na mnogim šerijatsko-spornim relacijama, između ostlih u njima su sadržane obe vrste kamate, kamata zbog viška i odgovde. Uplaćivanje saobraćajnog osiguranja je dozvoljeno jer je vid nužde.

10. PRODAJA NA ODGODU UZ VEĆU CIJENU, oblik ove prodaje je da ako se roba kupuje u kešu ima manju cijenu (npr. 10 000 E) a ako se plaća na rate na odgodu onda je veća cijena robe (npr. 15 000). U praksi imaju dva oblika ove prodaje:

Prvi: da se isplata rada vrši preko banke, ovo je prikrivena kamata te je stoga ovakav vid kupovine haram, jer je suština ove kupovine da kupac podiže kredit sa kamatom od banke a on i banka su između sebe ubacili prodavca čime se to prikriva.

Drugi: da se isplata rata vrši direktno prodavcu, tada ovo nije kamata.

11. BESKAMATNI KREDIT UZ PLAĆANJE ADMINISTRATIVNIH TROŠKOVA, ovakvi krediti su u osnovi dozvoljeni ako ono što se naziva administrativnim troškovima nije prikrivena kamata nego stvarni realni troškovi administracije (struje, kirije, plaćanja radnog osoblja i slično). Da bi administrativni troškovi bili stvarni i realni a ne prikrivena kamata treba da ispune dva uvjeta:

Prvi: da ne čine više od četiri posto ukupnog kredita.

Drugo: da se postotak administrativnih troškova ne povećava sa veličinom kredita.
Ako se ispune ova dva šarta beskamatni kredit sa administrativnim troškovima je dozovoljen i ne predstavlja prikrivenu kamatu.

12. UZIMANJE PLATE PUTEM BANKE, je vid nužde u čemu radnici i poslodavci nemaju izbora. Sporni momenat ovakvog isplaćivanja plata je u tome što banke, “od svoje velikodušnosti”, daju kamatu i to tako da je ona sve veća što plata duže leži na računu. A pošto je kamata haram obaveza je radnika da plate odmah podižu sa banke kako im ne bi rasla kamata. A ono kamete što nađu na računu obavezni su da je se riješe na način da je podignu i udijele siromahu, dužniku, daju za gradnju puteva i slično bez da računaju da od toga imaju nagradu.

13. FOND ZA OBAVLJANJE HADŽDŽA, koji je šerijatski pohvalan vid potpomaganja. On je zasnovan na uzajamnom pozajmljivanju članova jednog drugom. Ovaj vid uzajamnog fondiranja je dozvoljen ako svaki učesnik na kraju kruga dobije onoliko novca koliko je i dao (tj. posuđivao). U protivnom to je kamata.

14. UGOVORI O FINANSIJSKOM PARTNERSTVU koje radi BBI (bosna bank international) BANKA, svejedno bili namjenjeni za adaptaciju objekta, kupovine nekretnine, nabavci obrtnih sredstava i slično, a koji su zasnovani na istom kalupu.

Ovi ugovori nisu dozvoljeni jer u sebi sadrže tri sporne tačke:

Prva: pristajanje klijenta u ugovoru da osigura nekretninu kod nekog trgovačkog osiguravajućeg duštva koji je prihvatljiv za BBI (član 5.). A ova osiguranja su haram po Šerijatu, jer su zasnovana između ostalog na kamati.

Drugo: u slučaju kašnjenja u otplati kijent pristaje da plaća godišnje penale u iznosu od 2% što se usmjerava u dobrotvorni fond pod kontrolom Šerijatskog odbora BBI (član 9.). A ovo je klasična zatezna kamata koja je zabranjena.

Treće: što je suština ovog poslovanja je da banka učestvuje kao partner (u procentu 80 ili 90 %) u kupovini (dogovorenog) a klijent učestvuje sa plaćanjem ostalog iznosa. Zatim kijent u ratama otplaćuje banci doplatu učešća u partnerstvu i još takozvanu “rentu”, tj. vraća dug banci veći (za veličinu rente) nego što je ona dala.

S tim da u ugovoru nije pojašnjeno po kom osnovu vraća više nego što je banka dala. Pa je tako ovo prikrivena kamata iako je zanegirano postojanje kamate u samom ugovoru.

Dovoljno je samo jedna stvar od tri gore spomenute da se musliman ne upušta u ovakvu vrstu ugovora, a kamoli ako se svetri one nalaze u ugovoru.

 

dr. Zijad Ljakić

preuzeto sa stranice: http://www.zijad-ljakic.com/

Vidi manje

Alejkumusselam.

 

što je propisano muslimanu je da robuje i čini ibadete Allahu onako kako je došlo u Kur'anu i onako kako je vjerodostojno potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.  Jer je osnova u ibadetima tevkif (tj. da se radi samo ono što je potvrđeno Kur'anom i Sunnetom) pa se za ovaj ibedet može reći da je propisan ako imamo ispravan (vjerodostojan) dokaz za njegovo klanjanje.
Naime, salatul-hadže (namaz za potrebu) se prenosi u četiri hadisa: prva dva su izmišljena – u prvom je došlo da se klanja dvanaest rekata a u drugom dva rekata, treći hadis je veoma slab a četvrti slab, a u oba je došlo da se klanja dva rekata.

Prvi hadis (koji je izmišljen) se prenosi od Abdullah ibn Mes'uda, radijallahu anhu, a u njemu je došlo: “Možeš klanjati dvanaest rekata danju ili noću učeći Tešehud poslije svaka dva rekata, pa kada proučiš Tešehud na kraju namaza, zahvali Allahu, donesi slavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te prouči čineći sedždu sedam puta Kulhuvelleh, potom uči … (dovu), a zatim izreci svoju potrebu te potom podigni glavu i predaj selam na desnu i lijevu stranu. Nemoj poučiti ovome (dovi Hadže namaza) glupake, jer će oni doviti njome pa će im biti uslišana dova”. Ovaj izmišljeni hadis bilježi Ibnul-Dževzi u svojoj knjizi “El-Mevdu'at” (2/63), u njegovom senedu je ‘Amr El-Belhi za kojeg kaže Ibn Me'in da je izmišljao hadise. U hadisu je takođe spomenuto učenje sure (Kulhuvelleh) na sedždi a što je zabranjeno u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Muslim, tj. da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio učenje Kur'ana na ruku'u i sedždi.

Drugi hadis (koji je izmišljen) se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Došao mi je Džibril, alejhisselam, sa dovama i rekao: Kada ti se nešto desi na prouči ih (te dove) a zatim iznesi svoju potrebu: … (zatim je spomenuo dovu)”. Hadis bilježi El-Asbehani u knjizi “Et-Tergib vet-terhib” (1/275), a šejh Albani ga je ocjenio izmišljenim u svojoj Silsili-daife (5298).

Treći hadis (koji je veoma slab) se prenosi od Abdullaha ibn ebi Evfa El-Eslemija u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko ima potrebu kod Allaha ili nekog od sinova Ademovih, neka abdesti i upotpuni abdest, potom neka klanja dva rekata, a zatim zahvali Allahu, donese slavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te neka prouči: LA ILAHE ILLELLAHI ELHALIMULKERIM. SUBHANE RABBIL-ARŠIL-AZIM. ELHAMDULILLAHI RABILALEMIN, ALLAHUMME INNI ES'ELUKE MUDŽIBATI RAHMETIKE VE AZAIME MAGFIRETIKE VELGANIMETE MIN KULLI BIRRIN VESSELAMETE MIN KULLI ISMIN, ES'ELUKE ELLA TEDA'A LI ZENBEN ILLA GAFERTEHU VE LA HEMMEN ILLA FERREDŽTEHU VE LA HADŽETEN HIJE LEKE RIDAN ILLA KADAJTEHA JA RABBEL-‘ALEMIN”, a u rivajetu kod Ibn Madže je došao dodatak na kraju hadisa: “Pa onda da traži od Allaha od dunjalučkih ili ahiretskih potreba što god hoće pa će to biti kaderom određeno”. Hadis bilježe Tirmizi i Ibn Madže, a kaže Tirmizi da je ovaj hadis garib (nepoznat) i u njegovom senedu je sporna stvar, Faid ibn Abdurrahman koji je slab u hadisu. Kaže Albani da je on vrlo slab. Kaže Hakim: Od Faida ibn Abdurrahmana se prenose izmišljeni hadisi. (Miškatul-mesabih, 1/417).
Kaže pisac “Es-Sunen vel-mubtediat”: Nakon što je spomenuo riječi Tirmizija o Faidu ibn Abdurrahmanu i kaže Ahmed da se njegovi hadisi ostavljaju … i slabim ga je smatrao Ibnul-Arebi, i kaže: “Poznato je šta ima u ovom hadisu od slabosti pa je bolje da i iskrenije i sigurnije da doviš Allahu u zadnjoj trećini noći, između ezana i ikameta, na kraju namaza prije selama, u danima džume jer zaista u njoj (danu džume- petku) ima sat u kome se prima dova, kod iftara kada se posti. Kaže Uzvišeni: “Dovite mi ja ću vam se odazvati”, i kaže: “Kada te moji robovi upitaju za mene Ja sam blizu, odizavam se onome ko me doziva”, i kaže: “Allah ima lijepa imena i vi Mu dovite njima” (Es-Sunen vel-mubtediat, 124).

Četvrti hadis (koji je slab) se prenosi od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O Alija, hoćeš li da te poučim dovi kada te zadesi briga i nevolja koju ćeš uputiti svom Gospodaru pa će ti se uslišati dova sa Allahovom dozvolom, i otkloniti nevolja? Abdesti, klanjaj dva rekata, zahvali Allahu, donesi slavat na tvog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, zatraži istigfar za sebe, mu'mine i mu'minke, a zatim reci … (u daljem tekstu hadisa se navodi dova)”. Hadis bilježi El-Asbehani u knjizi “Et-Tergib vet-terhib” (1/275), a šejh Albani ga je ocjenio slabim u svojoj Silsili-daife (5287), jer se u njegovom senedu nalaze ravije koji su nepoznati.

Prema tome, po pitanju ovog namaza (namaza za potrebu) nije ništa vjerodostojno prenešeno te nije propisano muslimanu da ga klanja. Dovoljno je muslimanu ono što je prenešeno u vjerodostojnom sunnetu od namaza, zikrova i dova. Ve billahi tevfik.

———-

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa web stranice http://www.zijadljakic.ba

Vidi manje