Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je kader opravdanje za ostavljanje onog što Allah naredi?
Svojstva kojima smo opisali kader ne negiraju da čovjek ima svoju volju u proizvoljnim djelima i sposobnost da ih izvrši, jer Šerijat, a i stvarnost, to potvrđuju i na to upućuju. Kao dokaz iz Šerijata navešćemo riječi Uzvišenog Allaha o ljudskoj volji: "...pa ko hoće Gospodaru svome će kao utočištuviše
Svojstva kojima smo opisali kader ne negiraju da čovjek ima svoju volju u proizvoljnim djelima i sposobnost da ih izvrši, jer Šerijat, a i stvarnost, to potvrđuju i na to upućuju.
Kao dokaz iz Šerijata navešćemo riječi Uzvišenog Allaha o ljudskoj volji: “…pa ko hoće Gospodaru svome će kao utočištu, poći.” (An-Neba’, 39.)
A o ljudskoj moći kaže: “Allah nikog ne opterećuje preko mogućnosti njegove: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi.” (El Bekara, 286.)
Što se, pak, stvarnosti tiče svaki čovjek zna da ima volju i sposobnost pomoću kojih može nešto uraditi ili ostaviti, i svako razlikuje između onog što se dešava njegovom voljom, poput hodanja, i onog što se dešava mimo njegove volje, poput drhtanja. Međutim čovjekova volja i moć nastaju Allahovom voljom i moći, jer Uzvišeni Allah kaže: “A vi ćete htjeti samo ono što Allah hoće.” (Ed-Dehr, 30.)
A i sav svemir je vlasništvo Uzvišenog Allaha, pa se tako u Njegovom vlasništvu ništa ne dešava bez Njegovog znanja i volje. Vjerovanje u kader, na način koji smo prethodno utvrdili, ne daje čovjeku opravdanje da ostavlja ono što je Allah naredio ili da radi ono što je Allah zabranio. Neispravno je pravdanje onog ko kaderom pravda grijehe koje čini, iz više razloga:
Prvo: Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Nema nikog od vas a da mu nije već
zapisano mjesto u Vatri ili u Džennetu!“ Na to reče jedan čovjek od prisutnih ljudi: „Allahov Poslaniče, zar se nećemo na to osloniti?“ „Ne, nego radite, svakom je olakšano ono za što je stvoren.“ (Hadis bilježi Buharija, knjiga: Kader, poglavlje: Riječi Uzvišenog Allaha: A Allahova zapovjed je odredba konačna, Broj: 6605.)
Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da se radi i zabranjuje oslanjanje na kader.
Drugo: Uzvišeni Allah naređuje i zabranjuje Svojim robovima, a ne zadužuje ih osim onoliko koliko su u mogućnosti. Rekao je Uzvišeni Allah: “Zato se Allaha bojte koliko možete.”
(Et-Tegabun, 16.)
Pa kada bi čovjek bio prisiljen na djela bio bi zadužen onim što ne može izbjeći, a to je besmisleno, zbog toga, ako uradi kakav grijeh iz neznanja, zaborava ili pod prisilom, nije griješan jer ima ispravno opravdanje.
Treće: Odredba Uzvišenog Allaha je skrivena tajna koja se ne zna sve dok se ne desi ono što je određeno, a čovjekova namjera da nešto uradi prethodi njegovom djelu, pa se njegova namjera da nešto uradi ne bazira na poznavanju Allahove odredbe, i on tako nema opravdanja za ono što ne zna. Kada se griješnik usprotivi i kaže: “Meni je određeno da učinim grijeh!” kaže mu se: “Prije nego što učiniš grijeh, znaš li ti nešto od znanja Uzvišenog Allaha?” Obzirom da ne znaš ništa, a imaš izbor i moć, a putevi dobra i zla su ti pojašnjeni, ti si dakle taj koji je izabrao grijeh i njemu si dao prednost nad dobrim djelom, pa ćeš onda podnositi kaznu za svoj grijeh.”
Četvrto: Onaj koji se pravda kaderom za vadžibe koje propusti ili za grijehe koje uradi, kada bi ga neko napao i uzeo njegov imetak ili uvrijedio njegovu čast, a zatim se pravdao kaderom i rekao: “Nemoj me kriviti, moje napastvovanje je bilo Allahovom odredbom!”, ne bi prihvatio njegovo pravdanje. Pa kako ne prihvata pravdanje kaderom kada ga drugi napastvuje, a njime se pravda kada on prekrši prava Uzvišenog Allaha?!
___________
Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Vidi manjeAutor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif
Koji su predznaci Sudnjeg dana?
Vadžib nam je vjerovati da će Sudnji dan, bez ikakve sumnje, doći i da vrijeme nastupanja tog dana nije poznato nikom osim Allahu. Allah ga je prikrio od svih ljudi, kaže Uzvišeni: “Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti. Reci:„To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a teviše
Vadžib nam je vjerovati da će Sudnji dan, bez ikakve sumnje, doći i da vrijeme nastupanja tog dana nije poznato nikom osim Allahu. Allah ga je prikrio od svih ljudi, kaže Uzvišeni: “Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti. Reci:„To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo
vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći.“ Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: „To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna.“ (El-A'raf, 187.)
Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je prenešeno mnoštvo hadisa koji govore o znakovima i predznacima Sudnjeg dana. Prenešeno je vjerodostojnim putem od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je govorio o malim predznacima Sudnjeg dana koji se uglavnom vraćaju na nered među ljudima, pojavu fitni i smutnji među njima i skretanje sa Pravog puta.
Primjeri malih predznaka Sudnjeg dana:
– Došlo je u hadisu Džibrila da je on pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o Sudnjem
danu, pa mu je odgovorio: „Upitani ne zna o tome ništa više od onoga ko ga je upitao.“ Džibril je tada rekao: „Obavijesti me o njegovim predznacima.“ a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: „Kada robinja sebi rodi gospodara i kada vidiš bosonoge…“ (Hadis bilježi Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojašnjenje imana, islama i ihsana, broj: 8.)
– Jedan čovjek je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Kada će doći Sudnji dan?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: „Kada nestane povjerenja među ljudima, očekuj Sudnji dan.“ Čovjek opet upita: „Kako će nestati povjerenja među njima?“ „Kada se odgovorne funkcije povjere onima koji ih ne zaslužuju, očekuj Sudnji dan.“ (Hadis bilježi Buharija, knjiga: Rekaik, poglavlje: Nestanak povjerenja, broj: 6496.)
A što se tiče velikih predznaka, to su veliki znakovi nakon kojih će uslijediti Sudnji dan, oni će
dolaziti jedan za drugim poput zrna ogrlice kada se prekine. U vjerodostojnim predajama je pomenuto deset velikih predznaka. Od tih predaja je hadis Huzejfe ibn Usejda El-Gaffari u kome kaže: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je zatekao kako podsjećamo jedni druge znanju koje smo naučili, pa je upitao: ‘Čega se to prisjećate?’ ‘Govorimo o Sudnjem danu.’, rekoše, a on reče: ‘Sudnji dan neće nastupiti sve dok prije njega ne vidite deset predznaka.’, pa je spomenuo dim, Dedždžala, životinju, izlazak Sunca sa zapada, silazak Isaa sina Merjemina, alejhisselam, Je'džudž i Me'džudž, tri propadanja zemlje: propadanje na istoku, na zapadu i na Arapskom poluotoku, a zadnji od njih će biti vatra koja će se pojaviti u Jemenu i potjerati ljude na mjesto obračuna.“ (Hadis bilježi Muslim, Knjiga o fitnama, Poglavlje o znakovima koji će se desiti prije Sudnjeg dana, broj: 2901.)
Uzećemo kao primjer jedan od ovih predznaka da o njemu detaljnije progovorimo: Jedan od predznaka Sudnjeg dana je pojava Dedždžala. Dedždžal je izvor kufra i zablude, od njega dolaze fitne i smutnje. Na njega su poslanici upozoravali svoje narode, opominjali svoje ummete i opisali ga vidljivim i jasnim osobinama. Na njega je upozorio i naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i opisao ga svom ummetu osobinama koje se ne mogu
sakriti nikom ko oči ima. Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema nijednog poslanika, a da svoj ummet nije upozoravao na ćoravog lažljivca, on je, doista, ćorav, a vaš Gospodar nije ćorav, a među njegovim očima je “kafir” napisano.” ( Hadis bilježi Muslim, Knjiga o fitnama, poglavlje: Govor o Dedždžalu, njegov opis i ono što ga prati, broj: 2933.)
Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Hoćete li da vam kažem nešto o Dedždžalu što nijedan poslanik nije rekao svom narodu? On je doista ćorav i doista će sa njim doći nešto poput dženneta i vatre, pa ono za što kaže da je džennet to je vatra! Ja vas doista upozoravam kao što je Nuh upozaravao svoj narod.“ (Hadis bilježi Buharija, knjiga: Hadisi o poslanicima, poglavlje: Allahove riječi: Mi smo doista Nuha njegovom narodu poslali, broj: 3338.)
Spas od Dedždžalove fitne je samo uz znanje i rad. Pod znanjem se ovdje misli da se zna da je on od krvi i mesa, jede i pije, a uz to je, zbog svoje slabosti i nemoći, ćorav, a između očiju mu piše da je kafir. Pod radom se podrazumijeva traženje utočišta Uzvišenog Allaha od fitne Dedždžala na zadnjem sjedenju svakog namaza, te da se nauči napamet deset prvih ajeta sure El-Kehf, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko nauči napamet deset prvih ajeta sure El-Kehf biće sačuvan od Dedždžala.“ (Hadis bilježi Muslim, Knjiga o namazu, poglavlje: Vrijednost El-Fatihe i zadnjih ajeta sure El-Bekare, broj: 809.)
___________
Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Vidi manjeAutor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif
Šta obuhvata vjerovanje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, vjerovjesnik i poslanik?
Vjerujemo da je Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i Njegov poslanik, da je prvak ranijih i kasnijih poslanika, i da je pečat vjerovjesnika, jer poslije njega neće doći vjerovjesnik. Dostavio je poslanicu, ispunio emanet, savjetovao ummet i iskreno se, u ime Allaha,više
Vjerujemo da je Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i Njegov
poslanik, da je prvak ranijih i kasnijih poslanika, i da je pečat vjerovjesnika, jer poslije njega neće doći vjerovjesnik.
Dostavio je poslanicu, ispunio emanet, savjetovao ummet i iskreno se, u ime Allaha, borio.
Nama je vadžib i obaveza vjerovati u istinitost onog o čemu on obavijesti, biti mu pokorni u onom što naredi, udaljiti se od onog što zabrani i od čega odvrati, Allahu ibadet činiti shodno njegovom sunnetu, sallallahu alejhi ve sellem, i samo njega slijediti. Rekao je Uzvišeni Allah: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na Ahiretu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21.)
Vadžib nam je davati prednost u ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nad ljubavi prema roditelju, djetetu i svim ljudima, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Niko od vas neće biti vjernik sve dok mu ne budem draži od njegovog roditelja, djeteta i svih ljudi.“ 149
Iskrena ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je u slijeđenju njegovog sunneta i
ugledanju na njegovu uputu. Stvarna sreća i potpuna uputa se ostvaruje samo kroz pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Uzvišeni: “Pa ako mu budete poslušni bit ćete na Pravom putu – a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.” (En-Nur, 54.)
149 Hadis bilježi Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve selllem, je dio imana, broj: 15.
Vadžib nam je da prihvatimo ono s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se pokorimo njegovom sunnetu i da poštujemo i veličamo njegovu uputu, kao što je Uzvišeni rekao: “I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa’, 65.)
Dužni smo se čuvati suprostavljanja naredbi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer suprostavljanje njegovoj naredbi uzrokuje smutnju, zabludu i bolnu patnju, kao što je Uzvišeni rekao: “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (En-Nur, 63.)
___________
Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Vidi manjeAutor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif
Može li se žena baviti politikom i kakav je propis glasanja za ženu?
Bavljenje žene muslimanke politikom u islamskom poimanju političkog djelovanja može se podijeliti u dva stanja: Prvo - izabiranje i postavljanje žene namjesnikom države (predsjednikom), ministrom, članom parlamenta, vlade, načelnikom općine i sličnih političkih funkcija. Drugo - učestvovanje žene uviše
Bavljenje žene muslimanke politikom u islamskom poimanju političkog djelovanja može se podijeliti u dva stanja:
Prvo – izabiranje i postavljanje žene namjesnikom države (predsjednikom), ministrom, članom parlamenta, vlade, načelnikom općine i sličnih političkih funkcija.
Drugo – učestvovanje žene u izabiranju predstavnika vlasti tj. glasanje.
Po ovom pitanju, tj. glasanju žena, savremeni učenjaci imaju podijeljeno mišljenje između dozvole i zabrane, ispravno je, a Allah zna najbolje, da nema smetnje da žene muslimanke učestvuju u glasanju na što ukazuju neki argumenti, sa tim da ovo nije tema teksta pa neće biti detaljnog govora o tome.
OBNAŠANJE POLITIČKIH FUNKCIJA OD STRANE ŽENA
Što se tiče praktičnog bavljenja politikom žene muslimanke tj. izabiranje i postavljanje žene namjesnikom države (predsjednikom), ministrom, članom parlamenta, vlade, načelnikom općine i sličnih političkih funkcija, o tome slijedi govor u narednom tekstu.
Naime, nema razilaženja među učenjacima ummeta da nije dozvoljeno da žena bude halifa ili imam (namjesnik).
Kaže Ibn Hazm: „Niko od svih skupina sljedbenika kible ne dozvoljava postavljanje žene imamom (namjesnikom)“ (El-Fisal 4/89, Meratibul-idžma’ 1/126). Kaže El-Džuvejni: „Idžma’ učenjaka je da nije dozvoljeno da žena bude imam (namjesnik, halifa)“ (El-Iršad, str. 427).
Sa druge strane, velika većina savremenih učenjaka, šerijatskih komisija za fetve i fikhskih kolegija je na stavu da ženi muslimanki nije dozvoljeno bavljenje politikom i obnašanje političkih funkcija. Izuzetak ovoj zabrani su funkcije, ministarstva i odjeli koji su vezani isključivo za ženska pitanja.
Od dokaza kojima se argumentira zabrana postavljanja žene namjesnikom države i obnašanja sličnih političkih funkcija (ministra, člana parlamenta, vlade, načelnika općine i slično) su sljedeće:
1- (Kur'an) Riječi Uzvišenog: „Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje“ (En-Nisa’, 34).
Nelogično je da muškarac vodi brigu (upravlja, izdržava i odgaja ženu) o ženi u kući, a onda njoj bude povjereno da upravlja muškarcima u težem i širem krugu djelatnosti (kakve su političke funkcije).
2- (Hadis) Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Bekreta, radijjalhu anhu, u kojem kaže: „Allah me okoristio na dan El-Džemel (bitke koja se desila između vojske Aiše, radijallahu anha i vojske Alije, radijjallahu anhu) riječima koje sam čuo od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, nakon što sam skoro pa se priključio taboru Aiše radijjallahu anha, i borio se sa njima. Nakon što je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem obavješten da su Perzijanci postavili za svog namjesnika kćerku Kisre, rekao je: ‘Neće uspjeti narod koji ženu postave da im bude namjesnik'“.
U hadisu je dokaz da žena nije kompetentna da obnaša funkcije vlasti i da nije dozvoljeno muslimanima da ženu postavljaju za namjesnika, jer je vadžib da se klonimo onoga što će nas odvesti u neuspjeh.
3- (Idžma – konsenzus uleme). Složni su islamski pravnici da nije dozvoljeno ženu postaviti imamom (namjesnikom).
Ovo razumijevanje potvrđuje i praksa ashaba i prva tri stoljeća da političko upravljanje i namjesništvo nisu povjeravali ženama. Ako je neko od žena trebao biti postavljen za neku političku funkciju onda su za to najpreče bile žene Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a one niti su postavljane niti su tražile da budu namjesnici.
4- (Analogija – kijas) Ako ženi nije dozvoljeno da sebe uda bez dozvole velija (staratelja) kako da joj bude dozvoljeno da predvodi muškarce?
5- (Opća korist) Kod žene po prirodi preovlađuje emocionalna strana, snalazi je hajz, trudnoća, nifas, tjelesno je slabija, a sve su to nedostaci za obnašanje funkcije vladara. Uzvišeni je pojasno najbitnije osobine onoga ko zaslužuje namjesništvo kada kaže zašto je Taluta za vladara odredio: „Allah je njega da vama vlada izabrao i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga obdario, a Allah daje vlast kome On hoće“ (El-Bekare, 247)
Ženi nije obaveza da ide u džihad pa kako da upravlja njime? Allah je za poslanike slao muškarce a ne žene. Nema razilažena među učenjacima da ženi nije dozvoljeno da predvodi namaz muškaraca.
Žena je uvijek pod vilajetom (skrbništvom) muškarca, svejedno bio on muž ili otac, pa ako joj oni zabrane izlazak neće moći prisustvovati sastancima niti rješavati opće koristi muslimana.
6- (Seddu zerai'a – zatvaranje puteva koji vode u haram) Ženi je zabranjeno da putuje bez mahrema, da se osamljuje sa muškarcima koji joj nisu mahremi i da se mješa sa muškarcima, a sve bi to morala činiti obnašajući političku funkciju. Što znači da joj ovaj posao (bavljenja politikom) ne odgovara ni po prirodi ni po šerijatskim propisima.
*Stav nekih savremenih učenjaka
Neki savremeni učenjaci, poput šeha Jusufa Kardavija, Alija Džumue i drugih, dozvoljavaju postavljanje žene predsjednikom države jer to nije funkcija halife čija je vlast nad svim muslimanima.
Od argumenta kojima dokazuju ovu dozvolu su sljedeći:
1- Osnova je dozvola jer nema jasnog šerijatskog teksta u Kur'anu niti sunnetu koji zabranjuje ženi da obnaša funkciju vladara države.
Odgovor uleme koja je na prvom stavu:
Gore spomenuti ajet, hadis i idžma pobijaju tvrdnju da nema šerijatskog argumenta po ovom pitanju. Ajet kaže da muškarci upravljaju ženama, hadis da neće uspjeti narod koji svojim vladarom postave ženu a oko zabrane postavljanja žene namjesnikom nema razilaženja. Zar trebaju jasniji dokazi od spomenutih?!
2- Analogija na postavljanje Omera, radijjallahu anhu, žene Šifa bint Abdullah kontrolorom pijace.
Odgovor:
Predaju da je Šifa bint Abdullah postavio Omer, radijallahu anhuma, postavio za kontrolora na medinskoj pijaci prenose u obliku slabosti Ibn Abdulberr u „El-Istiab“, Ibn Hadžer u „El-Isabe“ i Ibn Dževzi u „Tarihu Umer“, prenose je bez seneda. Znači ta predaja je slaba sa strane seneda. Kaže malikijski učenjak muhaddis Ibnul-Arebi: „Prenosi se da je Omer postavio ženu nadzornikom na pijaci, to nije vjerodostojno, ne obraćajte pažnju na to, to je izmišljotina novotara“. Ibn Asakir u knjizi „Tarihu Dimešk“ navodi tu predaju kako je Omer postavio Šifa za kontrolora pijace i kaže da je njen sin Sulejman to negirao i naljutio se zbog te priče. Onda je naveo da je Omer ustvari postavio njenog sina Sulejmana za kontrlora na pijaci te da se vjerovatno zbog toga greškom prenijelo o njegovoj majci. Također, učenjaci koji su o ovoj predaji govorili kažu da ne priliči pripsati Omeru ovakav postupak da postavi ženu da čitav dan se mješa sa muškarcima i kontroliše njihov rad.
3- Žena ima potpune razumske i personalne kompetencije koje je čine dostasnom da obnaša političku funkciju.
Odgovor:
U razumskim argumentima onih koji zabranjuju je dovoljan odgovor na ovu tvrdnju.
4- Aiša, radijjallahu anha, je predvodila muškarce u bici El-Džemel, imala je svoj stav i izašla da učestvuje.
Odgovor:
Aiša, radijjallahu anha, u ovom događaju nije izašla kao vođa niti vladar niti je vojska u kojoj je ona bila smatrala da im je halifa neko drugi mimo Alije, radijjallahu anhu. U toj vojsci su bili Talha i Zubejr, radijjallahu anhuma, oni su predvodili ljude, a izašli su sa ciljem popravljanja stanja a ne ratovanja protiv Alije, radijjallahu anhu. Smisao izlaska Aiše, radijjalahu anha sa njima jeste da bi bili jedinstveniji i da bi se spriječio sukob. Zatim se desilo što se desilo, a što nisu očekivali niti željeli. Zatim, nakon tog neželjenog događaja, Aiša, radijjallahu anha, se pokajala što je uopće izlazila, i u tome su je ukorili stariji ashabi. Rekla je: „Voljela bih da sam ostala kako su učinili i (drugi) ashabi“.
Pa kako ovo može biti dokaz dozvole da žena obnaša političke funkcije?!
5- Belkisa je bila kraljica Sebe i bila je historijski primjer mudre vladarice, također, Egiptom su vladale uspješne žene u najtežim historijskim momentima koji su zahtijevali snagu muškaraca, poput Hatšepsute (egipatske kraljice, kćeri faraona Tutmozisa 1.), Kleopatre i Šedžertud-durr koje su napravile velika ostvarenja i pokazale sposobnost vođenja države.
Odgovor:
Primjer kraljice Belkise nije argument na koji se može vršiti analogija jer je njeno vladanje kao žene po tekstu Kur'ana negirala ptica Hudhud uz to što su obožavali Sunce, te je Sulejman, alejhisselam, zavladao njenom državom i skinuo je s vlasti.
Primjeri Hatšepsute i Kleopatre su najnepriličniji argumenti u govoru o ovoj temi, jer su one kjafirkinje, a ibret je u onome što je došlo u našem Šerijatu a ne praksi nemuslimanki.
Dok je dokazivanje primjerom Šežderetud-durr apsolutno neprihvatljivo, jer nije dokaz dozvoljenosti i ispravnosti nekog djela pogrešna praksa nekih muslimana nego ono na šta ukazuju tekstovi Kur'ana i sunneta, a oni su jasni po ovom pitanju.
6- Savremene države su u suštini institucije u kojima žena ne bi sama donosila odluke jer vlast se dijeli na izvršnu, zakonodavnui i sudsku.
Odgovor:
Razlog zabrane ženi da bude vladar (a ujedno da obnaša i druge političke funkcije) muškarcima nije njena samostalnost i neovisnost u vladanju, tako da ovo nije dovoljan argument za dozvolu.
Odabrano mišljenje je stav velike većine savremenih učenjaka, tj. zabrana, a Allah zna najbolje.
*Rezime govora
Ženi muslimanki nije dozvoljeno bavljenje politikom i obnašanje političkih funkcija. Izuzetak ovome su funkcije, ministarstva i odjeli koji su vezani isključivo za ženska pitanja.
Ovo znači da ženi muslimanki nije dozvoljeno da se kandiduje na izborima za političke -pozicije bilo koje stranke niti je dozvoljeno ostalim muslimanima glasati ako se kandiduju.
Molim Uzvišenog da popravi stanje islama i muslimana gdje god da su.
Ve billahi tevfik.
Vidi manjeDr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa web stranice zijad-ljakic.com
Razilaženje omladine koja se pridržava vjere vodi slabljenju snage kojom se postiže dosljednost u slijeđenju vjere i usmjerenost ka Allahu, dž.š. ?
Nema sumnje da je to što se dešava omladini koja je odana vjeri, u smislu razilaženja i međusobnog proglašavanja zabludjelim, te podsticaja neprijateljstva i mržnje protiv onih koji se ne slažu s njihovim pravcem i metodom, veoma žalosno i tužno, i to će možda odvesti do potpunog kolapsa. Ovakvo razviše
Nema sumnje da je to što se dešava omladini koja je odana
vjeri, u smislu razilaženja i međusobnog proglašavanja zabludjelim,
te podsticaja neprijateljstva i mržnje protiv onih koji se ne slažu
s njihovim pravcem i metodom, veoma žalosno i tužno, i to će možda
odvesti do potpunog kolapsa. Ovakvo razilaženje je ono čemu se
najviše raduju šejtani iz reda džinna i ljudi, jer oni ne vole da se dobri
ljudi ujedine oko bilo čega. Oni ustvari žele njihovo razjedinjavanje,
jer dobro znaju da to razbija snagu kojom se ostvaruje dosljednost u vjeri i predanost Allahu, dž.š. Na to ukazuju riječi Uzvišenog:
“I ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali.” (El-Enfal, 46)
Također Uzvišeni kaže: “I ne budite kao oni koji su
se razjedinili i u mišljenju podvojili, kada su im već jasni dokazi
došli.” (Ali- Imran, 105)
Također kaže: “Tebe se ništa ne tiču oni koji
su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili.” (El-En'am, 159)
Uzvišeni također kaže : ” On vam propisu je u vjeri ono što je propisao
Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu
i Musau i Isau: ‘Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne
podvajajte.'” (Es-Sura, 13)
Uzvišeni Allah zabranio nam je da se razilazimo i pojasnio nam je
tragične posljedice toga. Obavezno nam je da budemo jedan ummet,
da nam riječ bude zajednička, i da budemo svjesni da razilaženje nosi
nered, uništava jedinstvo i neminovno utječe na slabljenje islamskog
ummeta. Ashabi, r.a., su se razilazili, ali to nije odvelo do njihovog
cjepkanja, neprijateljstva i mržnje. Suprotna mišljenja postojala su čak
i u doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Primjer za to je kada
je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, završio sa bitkom El-Ahzab,
pa mu je Džibril došao naređujući mu da krene na pleme Benu Kurejza
zato sto su prekršili ugovor. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
tada je rekao ashabima: ‘ ‘Neka niko od vas ne klanja ikindiju osim po
dolasku u Benu Kurejzu.” Krenuli su iz Medine ka Benu Kurejzi, a već je bilo nastupilo
vrijeme ikindije. Jedni su rekli: ‘ ‘Nećemo klanjati osim kada dođemo u
Benu Kurejzu, makar sunce zašlo jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem, tako rekao, pa zato kažemo: ‘Čuli smo i pokoravamo se.'”
Drugi su rekli: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, time je
samo htio ubrzati polazak, a nije želio odgađanje namaza. Kasnije je vijest
o tome došla Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i nikoga od njih nije
prekorio, niti izgrdio zbog načina na koji je shvatio njegove riječi. Ashabi
se, dakle, nisu cjepkali u tabore i dijelili u stranke zato što su ponekad
na različite načine shvatali Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor.
Tako je i nama obaveza da se ne razilazimo i da budemo jedan ummet. Primjer razilaženja koje se danas može vidjeti jeste da se kaže
za određenog čovjeka da je selefija, a za drugoga da je ihvanija, za
sljedećeg da je tebligija, sunnija, tradicionalista itd., a sve je to
cjepkanje koje za sobom povlači veliku opasnost. Ovakvim postupcima
i kategorisanjima nestat će nade koju gajimo u pogledu islamskog
buđenja i osvješćivanja, posebno kada se pojave razjedinjene skupine
koje jedne druge proglašavaju zabludjelima i neuračunljivima.
Rješenje za ovaj problem je da idemo putem kojim su išli ashabi, r.a.,
i da znamo da je dotično razilaženje proizašlo iz idžtihada, a idžtihad je
tu shvatljiv i opravdan. Također, moramo znati da ovakvo razilaženje ne
donosi negativan utjecaj, već u suštini predstavlja saglasnost. Kako?
Naprimjer, ja imam suprotno mišljenje od tebe u određenom
pitanju, jer argument koji imam nalaze mi da zastupam stav koji je
suprotan tvom stavu. Ti mi se suprostavljaš u ovom pitanju, jer tvoj
argument nalaže da imaš suprotno mišljenje od mene. U stvarnosti mi
se ne razilazimo, jer svako od nas uzeo je ono što misli da je ispravno
na osnovu dokaza. Stoga, ono što argument nalaže je pred nama svima.
Svako od nas zastupa mišljenje samo na osnovu onoga što, po njegovom
uvjerenju, nalaze argument. Zato ću ti ja zahvaliti i pohvaliti te pred
drugima, jer mi se argumentirano suprostavljaš u mišljenju, a ja sam
tvoj brat i tvoj prijatelj. Ovo suprostavljanje proizlazi na osnovu tvoga
argumenta, te pred mene stavlja obavezu da u svojoj duši o tebi ne
osjećam ništa loše, već da te hvalim zbog onoga što misliš, a ti u suštini
i jesi toga vrijedan. Ukoliko bismo nekoga od nas prisilili da prihvati mišljenje onog
drugog, u tom slučaju, moje naprimjer prisiljavanje nekoga da prihvati
ono što ja zastupam, nema prioritet nad njegovim prisiljavanjem mene
da prihvatim njegovo mišljenje. Zato je potrebno da ovo razilaženje koje
je zasnovano na idžtihadu, ne uzimamo kao raskol, već kao saglasnost
kako bi se ukazala zajednička riječ i ostvarilo dobro.
Ali šta ako neko kaže: Ovakvo rješenje nije baš lahko sprovesti
među običnim ljudima, pa šta je, onda, stvarno rješenje?
Rješenje je u sljedećem: Da se okupe vodeći ljudi iz svake skupine
i da sagledavaju pitanja oko kojih se razilaze da bi na takav način
pokazali svoje jedinstvo i međusobno zbližavanje. Jedne godine desio se čudan dogadaj na Mini, kojem sam prisustvovao ja, a i još neka braća. Došle su dvije skupine, od kojih
je svaka brojala po tri ili četiri čovjeka. Međusobno su se optuživali
za nevjerstvo i proklinjali jedni druge, a svi su bili hadžije! Razlog
ovakvoj situaciji bio je u sljedećem: Jedna od dvije skupine rekla je
da druga, kada stane da klanja namaz, stavi desnu preko lijeve ruke na
prsa, a to je negiranje sunneta (tj. nevjerovanje u sunnet) jer je sunnet
kod prve skupine bio da se ruke spuste prema butinama. Druga skupina
je rekla: Opuštanje ruku ka butinama bez stavljanja desne preko lijeve je
nevjerstvo kojim se dozvoljava proklinjanje onoga ko to čini. Oštro su se
sporili. Međutim, zahvaljujući Allahu, a potom zalaganjem braće, nakon
pojašnjenja kakav islamski ummet treba da bude u pogledu međusobnog
zbližavanja, svi su zajedno otišli zadovoljni jedni drugima. Pogledaj kako se šejtan sa njima poigrao oko ovog pitanja u kojem su se razišli, pa su čak jedni druge počeli proglašavati nevjernicima,
a pitanje držanja ruku u namazu je jedan od sunneta, a ne temelj islama,
niti je jedan od njegovih farzova, niti vadžiba. Najviše što su učenjaci
rekli o stavljanju desne preko lijeve ruke na prsa jeste da je to sunnet.
Drugi učenjaci kažu da je sunnet opustiti ruke, ali je ispravno ono na što
ukazuje vjerodostojni sunnet, a to je stavljanje desne ruke preko lijeve
podlaktice, kao što kaže Sehl b. S'ad, r.a., prema predaji koju bilježi
imam Buhari: “Ljudima je bilo naređeno da se stavi desna ruka preko
podlaktice lijeve ruke u namazu.” Molim Allaha, dž.š., da našoj braći koja tragaju za metodama da've podari međusobnu bliskost, da zavole jedni druge, te da im srca učini
ispravnim. Ukoliko su namjere ispravne, lahko je doći do rješenja,
a ukoliko nisu, svako će biti zadivljen svojim mišljenjem i druga ga
mišljenja neće zanimati. Tada će uspjeh biti isuviše daleko.
Napomena: Ukoliko se radi o razilaženju u pitanjima vjerovanja,
obavezno se moraju ispraviti i usaglasiti sa onim na čemu su bili
ispravni prethodnici. Obaveza je negirati i upozoravati na one koji se
suprotstavljaju pravcu ispravnih prethodnika u ovoj tematici.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Vidi manjeAutor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf
Šta znači vjerovanje u uluhijjet Uzvišenog Allaha?
a) Značenje vjerovanja u uluhijjet Uzvišenog Allaha: To je čvrsto uvjerenje da jedino Uzvišeni Allah istinski zaslužuje da mu se upućuju sve vrste ibadeta, spoljašnjih i unutrašnjih, poput dove, straha, oslonca, traženja pomoći, namaza, zekata, posta i sličnog, tako da čovjek pouzdano zna da je Allaviše
a) Značenje vjerovanja u uluhijjet Uzvišenog Allaha:
To je čvrsto uvjerenje da jedino Uzvišeni Allah istinski zaslužuje da mu se upućuju sve vrste ibadeta, spoljašnjih i unutrašnjih, poput dove, straha, oslonca, traženja pomoći, namaza, zekata, posta i sličnog, tako da čovjek pouzdano zna da je Allah taj koji se obožava i da On sudruga nema, jer niko se s pravom ne obožava osim Uzvišeni Allah, kao što je Allah rekao: “A vaš Bog – jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!” (El-Bekara, 163.)
Uzvišeni Allah je obavijestio u ovom ajetu da je božanstvo Jedan Bog, to jest onaj koji se obožava je Jedan i nije dozvoljeno da se uzme za božanstvo neko drugi osim Njega i samo On se obožava.
b) Vjerovanje u uluhijjet Uzvišenog Allaha:
To je ubjeđenje da je samo Allah istinsko božanstvo, On sudruga nema. Božanstvo je onaj koji
se obožava uz ljubav i veličanje. To je, dakle, upućivanje svih oblika ibadeta samo Allahu, i zato ne upućujemo dovu nikom osim Allahu, ne bojimo se nikog osim Allaha, ne oslanjamo se ni na kog osim na Allaha, ne činimo sedždu nikom osim Allahu, nismo skrušeni ni pred kim osim pred Allahom, i niko ne zaslužuje da bude obožavan osim On Uzvišeni, potvrđujući Allahove riječi: “Samo Tebe obožavamo i samo od tebe pomoć tražimo!” (El-Fatiha, 5.)
c) Važnost vjerovanja u uluhijjet Uzvišenog Allaha: Važnost vjerovanja u uluhijjet Uzvišenog Allaha se očituje kroz sljedeće:
1 – Cilj zbog kojeg su stvoreni džinni i ljudi je obožavanje isključivo Allaha, Koji sudruga nema, kao što je rekao Uzvišeni Allah: “Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.
(Ez-Zarijat, 56.)
2 – Svrha slanja poslanika, alejhimus-selam, i objavljivanja nebeskih knjiga je potvrda da je Allah taj koji istinski zaslužuje da se obožava, kao što je Uzvišeni Allah rekao: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: „Allaha obožavajte, a taguta se prođite!“ (En-Nahl, 36.)
3 – Prvi vadžib svakoj osobi je vjerovanje u uluhijjet Uzvišenog Allaha, kao što je došlo u oporuci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućenoj Muazu ibnu Džebelu, radijallahu anhu, kada ga je poslao u Jemen rekavši mu: „Ti, doista, odlaziš narodu od Ehli kitabija (sljedbenika knjige), pa neka bude prvo u šta ćeš ih pozivati svijedočenje da nema boga osim Allaha.“ 82
To jest, pozivaj ih da sve vrste ibadeta samo Allahu upućuju.
82 Hadis bilježi Muslim, knjiga: Iman, poglavlje: Poziv u dva šehadeta i islamski propisi, broj: 19.
___________
Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Vidi manjeAutor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif
Koje su tri osnove našeg vjerovanja (islama)?
POZNAVANJE NAŠEG GOSPODARA, NAŠE VJERE I NAŠEG POSLANIKA PRVA OSNOVA: Spoznaja našeg Uzvišenog Gospodara 1- Naš Uzvišeni Gospodar je Tvorac nebesa i Zemlje. Rekao je Uzvišeni Allah: إِنَّ رَبَّكُمُ اللّهُ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَاأَرْضَ / "Gospodar vaš je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorioviše
POZNAVANJE NAŠEG GOSPODARA, NAŠE VJERE I NAŠEG POSLANIKA
PRVA OSNOVA: Spoznaja našeg Uzvišenog Gospodara
1- Naš Uzvišeni Gospodar je Tvorac nebesa i Zemlje. Rekao je Uzvišeni Allah:
إِنَّ رَبَّكُمُ اللّهُ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَاأَرْضَ / “Gospodar vaš je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio.” (El-A'raf, 54.)
2- Naš Gospodar je Allah koji je stvorio čovjeka i skladnim ga učinio. Rekao je Uzvišeni Allah:
لَََدْ خَلََقنَا القإِنسَانَ فِي أَحْسَنِ تََقوِميٍ / “Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem.” (Et-Tin, 4.)
3- Naš Gospodar je onaj koji svim upravlja. Rekao je Uzvišeni Allah:
يُدَبِّ ُ اأَمْ َ مِنَ السَّمَاءِ إِلَى اأَرْضِ / “On upravlja svime od neba do Zemlje.” (Es-Sedžde, 5.)
4- Allah je stvorio džinne i ljude da bi Ga obožavali. Rekao je Uzvišeni Allah:
وَمَا خَلََقتُ القجِنَّ وَاإلِنسَ إِال لِيَعْبُدُونِ / “Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.” (Ez-Zarijat, 56.)
5- Allah nam je naredio da ne vjerujemo u taguta13 i da vjerujemo u Allaha. Rekao je Uzvišeni
Allah:
فَمَنْ يَكقفُ ْ بِالطَّاغُوتِ وَيُؤْمِن بِاللّهِ فَََدِ اسْتَمْسَكَ بِالقعُ ْوَةِ القوُثقََىَ / “Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha
drži se za najčvršću vezu.” (El-Bekara, 256.)
6- “Najčvršća veza” je: la ilahe illallahu, što znači: nema božanstva koje istinski zaslužuje da bude obožavano osim Allaha.
13 Kaže Ibnul-Qajjim el-Dževzijje: „Tagut je sve ono zbog čega (ili čime) čovjek pređe granicu (dozvoljenog), bilo time što ga obožava, ili time što ga slijedi, ili time što mu se pokorava. Tagut svakog naroda je onaj od kojeg traže sud koji nije u skladu sa sudom Allaha i Njegovog Poslanika, ili onaj kojeg obožavaju pored Allaha, ili onaj koga slijede bez dokaza od Allaha ili mu se pokoravaju u onome što ne znaju da je pokornost Allahu. Ovo obuhvata sve tagute svijeta. Kada razmišliš o njima i o stanjima ljudi sa tim tagutima, uvidiš da većina je većina ljudi odstupila od obožavanja Allaha obožavajući taguta, i od traženja suda od Allaha i Njegovog Poslanika i tražući sud od taguta, i od pokornosti Allahu i slijeđenja Poslanika obožavajući taguta i slijedeći ga.“ Vidjeti: I’laamul-muvekki’iin, 1/54. (op. rev.)
DRUGA OSNOVA: Spoznaja naše vjere islama
1- Naša vjera je islam, Allah drugu vjeru neće ni od koga prihvatiti. Rekao je Uzvišeni Allah:
وَمَن يَبْتَغِ غَيْ َ اإلِسْالَمِ دِيناً فَلَن يَُقبَلَ مِنْهُ / “A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama neće mu biti primljena.” (Ali imran, 85.)
2- Vjera islam ima tri stepena: islam, iman i ihsan.
3- Islam je obožavanje isključivo Allaha Uzvišenog, pokornost Njemu i odricanje od pridruživanja sudruga Allahu (u bilo čemu) i od mušrika.
4- Iman je vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, budući svijet i kader – Allahovu odredbu dobra i zla.
5- Ihsan je da obožavaš Allaha kao da ga vidiš,jer ako ti Njega ne vidiš, pa On tebe, doista, vidi.
TREĆA OSNOVA: Spoznaja poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem
1- On je Muhammed sin Abdullaha sina Abdu-lMuttaliba el-Hašmi el-Kureši, sallallahu alejhi ve
sellem, on je najbolji i posljednji poslanik.
2- Naš poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je dostavio ovu vjeru, naredio nam je sve ono u čemu je dobro i zabranio nam je sve ono u čemu je zlo.
3- Mi smo dužni povoditi se za našim poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, i slijediti ga. Rekao je Uzvišeni Allah:
لَََدْ كَانَ لَكُمْ فِي رَسُولِ اللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ / “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor.” (El-Ahzab, 21.)
4- Mi smo dužni dati prednost ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nad ljubavi
prema majci, ocu i svim ljudima. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Niko od vas neće biti vjernik sve dok mu ne budem draži od njegovog roditelja, djeteta i svih ljudi.“17 Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je u njegovom slijeđenju i pokornosti njemu.
17 – Hadis bilježi Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Vadžib je voljeti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, više nego porodicu, roditelje, dijete i sve ljude, broj: 44
___________
Preuzeto iz knjige: Tevhid za omladinu i početnike
Vidi manjeAutor: Dr. Muhammed b.Abdulaziz Alu Abdullatif
Status namaza bez namjerno neproučenog ezana
Kada je riječ o statusu ezana, učenjaci imaju podijeljena mišljenja: većina njih kaže da je to pritvrđeni sunnet, i to je stav imama Ebu Hanife, Šafije i Malika, po jednoj verziji. Imam Ahmed, Ibn Hazm, Ibn Munzir, Ibn Tejmijje i neki drugi islamski autoriteti drže da je ezan obaveza (vadžib), a onoviše
Kada je riječ o statusu ezana, učenjaci imaju podijeljena mišljenja: većina njih kaže da je to pritvrđeni sunnet, i to je stav imama Ebu Hanife, Šafije i Malika, po jednoj verziji. Imam Ahmed, Ibn Hazm, Ibn Munzir, Ibn Tejmijje i neki drugi islamski autoriteti drže da je ezan obaveza (vadžib), a onoga ko ga izostavi smatraju grješnim. Obje skupine pozivaju se na hadis, ali druga skupina ima jače argumente. Naime, Buharija i Muslim zabilježili su da je Enes b. Malik pripovijedao: “Kada bi došao u neko mjesto, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, sačekao bi zoru, i ako bi čuo ezan, otišao bi na drugu stranu, a ako ne bi čuo ezan, napao bi stanovnike toga mjesta.” Buharija i Muslim zabilježili su da je Malik b. Huvejris prenio sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada nastupi namasko vrijeme neka neko od vas prouči ezan, i neka vas u namazu predvodi najstariji.” Navedni hadis ima imperativni karakter, a to, po mišljenju većine učenjaka islamske jurisprudencije, iziskuje obavezu izvršavanja određenog djela. Dokaz više jeste Enesovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji: “Bilalu je naređeno da udvoji riječi ezana, a ikamet da uči neparno.” Ezan je važan simbol islama, i nije ga dopušteno izostaviti osim uz šerijatski opravdan razlog. Neki učenjaci smatraju da se treba boriti protiv naroda koji izostavlja učenje ezana. Ali i pored svega, ezan nije uvjet za ispravnost namaza; njegovo izostavljanje umanjuje nagradu i negativno utječe na potpunost namaza s te strane; a Allah najbolje zna.
———–
Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Preuzmite knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf
DA LI SU SELEFIJSKE DAIJE MURDŽIJE?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Murdžije su islamska sekta koja se razilazi sa Ehli sunnetom u nekim akidetskim osnovama. Najbitnija karakteristika sa kojom se razilazi sa Ehli sunnetom, a po čemu je i prepozviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Murdžije su islamska sekta koja se razilazi sa Ehli sunnetom u nekim akidetskim osnovama. Najbitnija karakteristika sa kojom se razilazi sa Ehli sunnetom, a po čemu je i prepoznatljiva ova sekta, je poimanje i razumijevanje imana (vjerovanja).
Naime, kod Ehlu sunneta iman je RIJEČ (potvrđivanje vjerovanja riječima, poput riječi La ilahe illellah i slično) i DJELO (činjenje vadžiba), povećava se i smanjuje, povećava se pokornošću a smanjuje griješenjem.
Kod murdžija iman je POTVRĐIVANJE (vjerovanje srcem) i RIJEČ (potvrđivanje vjerovanja riječima) samo, ne raste niti se smanjuje a pokornost i griješenje nemaju udjela u ono što se naziva iman. To jeste, DJELA kod murdžija ne ulaze u poimanje imana (vjerovanja). Ovo je suštinska razlika između Ehlu sunneta i murdžija.
Naravno, ova razlika ima velike posljedice u vjerovanju i praktikovanju vjere.
Konkretan odgovor na pitanje:
Prvo – Nije mi poznato da i jedan od selefijskih daija kod nas ima murdžijske akidetske stavove. Smatram da je to čista laž i potvora.
U protivnom, neka nam iznesu tekstove, izjave ili rečenice iz kojih se zaključuje da je neko od njih murdžija.
Drugo – Širenje priče da su selefijske daije u Bosni murdžije i odvraćanje od njih dolazi uglavnom iz redova tekfir lige, tj. šareno-bijelog tekfira. Oni tom pričom obmanjuju početnike i neuku omladinu a istovremeno su džahili oko osnova akide murdžija. Misle da je murdžija onaj ko ne tekfiri ostavljača namaza, dozvoljava izlazak na glasanje, ne tekfiri i ne smatra tagutima vladare u muslimanskim državama i slično, što govori o džehlu istih.
Treće – Nusret i Jusuf Barčić, rahimehullahi aleji, nisu bili na istom. Čista je podvala od strane sljedbenika tekfir dawe (šareno-bijelog tekfira) svojatanje šejha Jusufa da je on njihov šejh i plasiranje da je on bio na onome na čemu su oni od pogrešnih tumačenja mnogih akidetskih pitanja u kojima su skrenuli. Njegova predavanja, dersovi, komentari i izjave su prisutne na internetu, u njima nema potvrđivanja devijacija na kojima su sljedbenici tekfira.
Ve billahi tevfik.
dr. Zijad Ljakić
Pruzeto sa zvanične facebook stranice:
Vidi manjehttps://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=1583954208403108&id=423679737763900
Mogu li zaklati kurban za bolesnog i klanjati istiharu za drugog?
„KURBAN ZA BOLESNE“ Često puta dolaze pitanja u vezi kurbana bolesnome koji se, mimo samog obreda, vezuje i za istiharu namaz koju je klanjala "jedna dobra stara nana" ili „dobri dedo“ pa se dedi ili nani u snu "pokazalo" kako rodbina oboljelog ili sam oboljeli (ako je fizički u mogućnosti) traba daviše
„KURBAN ZA BOLESNE“
Često puta dolaze pitanja u vezi kurbana bolesnome koji se, mimo samog obreda, vezuje i za istiharu namaz koju je klanjala “jedna dobra stara nana” ili „dobri dedo“ pa se dedi ili nani u snu “pokazalo” kako rodbina oboljelog ili sam oboljeli (ako je fizički u mogućnosti) traba da zakolje jedan pa i više kurbana (čuo sam jednom čak sedam kurbana), da bi Allah swt podario ozdravljenje.
Ovdje se ne pravi razlika od fizičkih ili psihičkih bolesti ali se ova novotarija na kvadrat često veže za oboljele od sihra i džinna itd.
Želim da upozorim na neispravnost koju, u vezi s ovim, većina muslimana praktikuje iz neznanja ali upozoravam i na je još gori šablon sihirbaza i pokvarenjaka koji običnom pûku preporučuju kokâno kurbane i istihare da bi prikrili svoj trag, jer oni, eto, preporučuju namaz i kurban – a to je SIGURNO od Islama.
ResuluLLah Muhammed, sallaLLahu alejhi we sellem, nas je učio da sami sebi klanjamo istihare a da dove upućujemo sebi i drugima! Allah, azze we dželle, po svome Sunnetu u principu ne otkriva tajne između sebe i svoga roba u istiharama „dobrim“ dedama nanama diljem Bosne: to se zaključuje i po silnim kurbanima u preporukama koji su bid'at i imaju za cilj oboljelog financijski dobrano opeljušati ili uništiti – sedam kurbana – 2.000 KM!
Ovome još da dodam, poruku sihirbaza ili “dobre nane” da se pare pošalju njima samima pa će se oni potruditi da se zakolju kurbani jer oni imaju nekog svog “provjerenog” i čudne rituale naređivanja da se kožica kurbana zakopa pred ulaz ili u dvorištu vlastite kuće , da se glavuša zivotinje zakopa prema Kibli, ili da se krvlju kurbana popršće prag ili ćoškovi kuće. Ovo je tipični sihr!
I na koncu: Islam je instituciju kurbana jasno označio na
– kurban kurbanskog Bajrama
– klanje kurbana HEDJA onome ko obavlja jednu od dvije vrste hadža: Temetu'u ili Kiran, a oni se kolju zbog spajanja Umre sa Hadžom.
– klanje kurbana HEDJU DŽUBRAN zbog propuštenog nekog vadžiba u toku obreda Hadža, što predstavlja nadoknadu i iskup za propušteni vadžib.
– kurban akike novorođenčetu
– zavjetni kurban
Mimo ovih kurbana NEMA kurbana!
U našem narodu je ostao običaj klanja „kurbana“ bolesnima, opsihrenima, nestalima itd. Zapravo, unazad nekoliko decenija se naš narod van čaršija i gradova bavio mahom samo stočarstvom i poljoprivredom a manje se raspolagalo sa novcem pa se sadaka za razne prilike, umjesto u novcu, dijelila u mesu zaklane zivotinje što je u narodnoj masi imalo status propisanih kurbana iako je to ustvari sadaka u mesu koja je dozvoljena kao SADAKA ali nije KURBAN u značejskom smislu propisa kurbana.
Fuad Abdullah Seferagić
Vidi manjePreuzeto sa zvaničnog facebook profila:
https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=10157197555323911&id=790638910