Da li ima zapreke da se ljudi šalju kod učača rukje koji je haridzija?

Bismillahir-rahmanir-rahim

Nema zapreke da se ljudi šalju kod učača koji nisu na ispravnom menhedžu, poput: tekfirovaca i sličnih njima, ili murdžija, sufija, maturidija, ešarija, ukoliko ispravno uče rukju, i ukoliko nema onih koji su na ispravnom menhedžu, jer od uslova ispravnosti rukje nije ispravnost menhedža učača.

U Muslimovom Sahihu prenosi se da je Avf b. Malik el-Ešdže'i kazao:

“Mi smo u predislamsko doba liječili rukjom. Upitali smo: ‘Allahov Poslaniče, šta misliš o tome?’ On reče: ‘Predočite mi vaše rukje. Nema smetnje da se uči rukja koja u sebi ne sadrži širk.'”
Bilježi ga Muslim, br. 64, str. 972

Tri su uslova ispravnosti rukje:

1. Da bude putem učenja Kur'ana (Allahovog govora), Njegovih imena ili svojstava ili, pak, učenjem Poslanikovih sallallahu alejhi ve sellem dova

2. Da bude na arapskom jeziku ili na jeziku čije se značenje razumije

3. Da se vjeruje kako je rukja samo sredstvo, ada isključivo Allah liječi

Ako rukja ispuni ove uslove, onda je dozvoljena po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka. Hafiz Ibn Hadžer veli:

‘Rukja je dozvoljena po konsenzusu islamskih učenjaka, ako ispuni tri uslova’.
Fethul-Bari, 10/195

Šerijatska ispravna rukja je, dakle, zaštita učenjem Kur'ana, ili dova iz vjerodostojnog sunneta ili i jednim i drugim.
A što se tiče rukje koja u sebi sadrži bilo koji vid širka, poput dove nekome drugom mimo Allahu, ili traženje utočišta i pomoći od nekog drugog mimo Allaha, takva rukja nije dozvoljena ni u kojem slučaju, i to je rukja na koju je upozorio Poslanik ﷺ kada je kazao:

„Zaista su rukja, hamajlije i gatanje širk.“
Bilježi ga Ebu Davud, br. 3883, str. 697

Dakle, nije uslov za ispravnost rukje ispravnost menhedža učača, iako je preče i sigurnije da se ide učačima koji su na ispravnoj akidi, međutim zbog velike potrebe za rukjom i zbog vrlo malog broja učača koji su na ispravnoj akidi, dozvoljeno je ići kod onih koji ispravno uče rukju iako nisu na ispravnoj akidi, odnosno menhedžu.

Napomena:
Interesantno je kako je IDIŠ uspio da utiče na ne mali broj muslimana u čitavom svijetu pa i na pojedine muslimane na našim prostorima, iako je ulema Ehli Sunneta vel džemata upozoravala i na IDIŠ i na odlazak u Siriju.

Oni koji su se poveli za idišom mogu se opisati u sledećim tačkama:

Prvo: Nepoštivanje i nepriznavanje uleme, a to je prvi pokazatelj skretanja sa pravog puta.

Drugo: Slijepo slijeđenje svojih ‘šejhova’, i neprihvatanje dokaza ni iz Kur'ana ni iz sunneta, koliko god oni bili jaki i jasni

Treće: Njihovi ‘šejhovi’ su bili poznati po žestini prema svim svojim neistomišljenicima, pa su to i oni naslijedili.

Četvrto: Džehl– neznanje po mnogim pitanjima vjere, a posebno u pitanjima vezanim za kufr i iman, zato su sve muslimane protekfirili osim one koji su se njima priključili

Peto: Posebna mržnja prema svim muslimanima, i to je vidljivo i po njihovoj mržnji prema muslimanima iz njihovih mjesta, i po njihovoj borbi protiv muslimanskih grupa koje su se borile sa njima.

Šesto: Skretanje sa menhedža selefa i prihvatanje menhedža haridžija, a to se posebno vidi u njihovoj velikoj želji za ubijanjem drugih muslimana

Sve ovo ukazuje na opasnost koja dolazi od njih, na njihov dalalet, skretanje i stranputicu, te izlazak iz okvira Ehli Sunneta vel džemata.
Zato je slijeđenje menhedža selefa, garant ispravnosti vjere, i siguran put ka uspjehu i na ovome i na budućem svijetu.

A Allah najbolje zna.

mr. Jakub Alagić

Preuzeto sa whatsapp grupe “Delil akida”
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG