Da li ja imam pravo da za muža tražim momka koji je u vjeri, budući da ja nisam djevica?

Uvažena i cijenjena sestro, na samom početku ovog odgovora Allaha molim da vas učvrsti na putu istine, da vas obilato nagradi za vašu odluku da se vratite svome Gospodaru i da počnete sa nošenjem islamske nošnje.
Što se tiče vašeg pitanja, da li imate pravo da za muža tražite momka koji je u vjeri, ono je malo i čudno, ali nije vam zamjeriti, vjerovatno je ono nastalo kao posljedica učinjenog grijeha. Kakvog drugog momka bi sada nakon pokajanja i tevbe trebali da tražite, osim onoga koji je u vjeri . Da li bi bilo razumno, a da ne govorim koliko je to daleko od postulata vjere, da vam se u obavezu stavi da tražite momka koji nije u vjeri?!
Učenjaci u pogledu ženidbe bludnicom (koja se još nije pokajala) imaju oprečne stavove, ali mi nije poznato da postoji razilaženje u pogledu dopuštenosti ženidbe one koja je nekada počinila blud i istinski se pokajala od toga.
Kada Uzvišeni Allah govori o bludnicama i bludničarima, u osnovi zabranjuje vjerniku da oženi bludnicu ili vjernici da se uda za bludnika, ali sve to prije pokajanja, a nakon toga izuzima skupinu pokajnika.
Kazao je Uzvišeni Allah: ‘’Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima. One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je!” (En-Nur, 3-5)
U drugom ajetu Uzvišeni Allah jasno je izuzeo pokajnike od bluda, i objasnio da se pokajanjem od bluda brišu prethodno počinjeni grijesi.
Kazao je Uzvišeni Allah: ”I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; osim onih koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.” (El-Furkan, 68-71)
Poznati tumač Kur’ana savremenog doba Muhammed el-Emin eš-Šinkiti u svome tefsiru, poznatom pod imenom ”Edvaul-bejan”, nakon komentara prethodno spomenutih ajeta iz sure En-Nur, rekao je: ”Treće pitanje: Smatram da je prioritetnije mišljenje da je validan brak bludnika i bludnice koji se  iskreno pokaju i odluče da se više neće vratiti grijehu. Njima je dopušteno da stupe u bračne vode, kao što je drugima dopušteno da sa njima stupaju u brak, a sve to nakon pokajanja. Zato što je pokajnik od grijeha kao onaj koji i nije počinio grijeh, a to nam potvrđuju riječi Uzvišenog Allaha: ”I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 68-70)
Uzvišeni Allah u ovim ajetima jasno kazuje da će grijehe onih koji učine blud – i ostalih koji su spomenuti sa njima – te se pokaju, uzvjeruju i počnu činiti dobra djela – pretvoriti u dobra djela, kao što potvrđuje da pokajanje od bluda briše tragove bluda.”  (Edvaul-bejan, 5/427)
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.