Esselamu alejkum. Moze li dublje pojasnje ovoga “eto vi njih volite”, da li to znaci da je prirodno da volimo sve ljude, tj da li je dopusteno muslimanu ako ima prijatelja ili rodbine medju njima da ih voli na ljudima svojstven nacin? Allah vas nagradio.
هَٰٓأَنتُمۡ أُوْلَآءِ تُحِبُّونَهُمۡ وَلَا يُحِبُّونَكُمۡ وَتُؤۡمِنُونَ بِٱلۡكِتَٰبِ كُلِّهِۦ وَإِذَا لَقُوكُمۡ قَالُوٓاْ ءَامَنَّا وَإِذَا خَلَوۡاْ عَضُّواْ عَلَيۡكُمُ ٱلۡأَنَامِلَ مِنَ ٱلۡغَيۡظِۚ قُلۡ مُوتُواْ بِغَيۡظِكُمۡۗ إِنَّ ٱللَّهَ عَلِيمُۢ بِذَاتِ ٱلصُّدُورِ
Eto, vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kada vas sretnu, oni govore: “Vjerujemo!”, a čim se nasamo nađu, od zlobe prema vama vrhove prstiju grizu. Reci: “Umrite od muke!” Allah, doista, dobro zna šta je u grudima. Āli-ʿImrān, 119. ajet
Ajet, kako kaže Ibn Kesir znači: “Vi, o vjernici, volite licemjere, jer vam ispoljavaju vjerovanje. Vi ih volite na osnovu toga, a oni vas ne vole, ni formalno ni suštinski. Vi vjerujete u cijelu Knjigu bez imalo sumnje, dok oni imaju sumnju.”
Prema jednom tumačenju koje navodi Kurtubi, ajet znači: “Vi njima želite islam, a oni vama žele nevjerovanje.”
Također, Kurtubi spominje i tumačenje da se odnosi na Jevreje, jer su oni vjerovali u dio Knjige, a drugi su odbacivali.
Što se tiče ljubavi prema nevjernicima, to je drugo pitanje.
Prirodna ljubav prema bližnjem, zbog porijekla, rodbinske veze, dobročinstva i slično, nije sporna.
Allah Uzvišeni je potvrdio Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, ljubav prema amidži Ebu Talibu.
Dozvolio je ženidbu Jevrejke ili kršćanke, iz čega proističe prirodna ljubav.
Ono što se ne smije jeste voljeti nevjernika zbog njegovog nevjerovanja, voljeti nevjerovanje i sl.
Prirodna ljubav može da postoji, ali isto tako mora postojati i odricanje od njegovog nevjerovanja.