Da li je zabranjeno da se čovjek zakune da se neće približavati supruzi duže od četiri mjeseca?

Svevišnji Allah kaže: “Onima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca; i ako se vrate ženama, pa Allah zaista prašta i milostiv je; a ako odluče da se rastave, pa, Allah zaista sve čuje i zna.” (El-Bekara, 226, 227) Nafi je pripovijedao: “Ibn Omer je u pogledu čovjekove zakletve da se svojim ženama neće približavati određeno vrijeme, koje je Uzvišeni Allah spomenuo u Kur'anu, rekao da nikome nije dozvoljeno produžiti taj rok. Rekao je da će čovjek zadržati svoje supruge prema njima se lijepo odnoseći ili će odlučiti da se od njih definitivno razvede, kao što je to Uzvišeni Allah odredio.”130

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, kada se čovjek zakune da neće imati spolni odnos sa svojom suprugom, treba uzeti u obzir period za koji se zakleo da neće prilaziti svojoj supruzi. Ako je taj period kraći od četiri mjeseca, čovjek ima pravo ispuniti zakletvu i naposlijetku prići supruzi, a ona se mora strpjeti i nema pravo tražiti da joj se vrati. Ali, ako je period duži od četiri mjeseca, žena ima pravo tražiti od supruga da joj se vrati ili da je pusti, kako ne bi trpila štetu. Dakle, zabranjeno je prekoračiti period od četiri mjeseca jer je u tome čisto nanošenje štete ženi.

Drugo, istek perioda od četiri mjeseca ne znači da je žena rastavljena od muža, i to je mišljenje većine ashaba. Nafl prenosi da je Ibn Omer izjavio: “Kada prođu četiri mjeseca, čekat će se da muž pusti ženu; razvod se neće desiti sve dok je ne pusti.” Ovo su mišljenje zastupali Osman, Alija, Ebud-Derda, Aiša i još dvanaest ashaba. Lično sam se priklonio ovom mišljenju i ono je, ako Bog da, ispravno, i to zbog sljedećih razloga: prvo, Allahove riječi: “A ako odluče da se rastave … “, jasan su dokaz da istek perioda od četiri mjeseca ne znači razvod braka, sve dok čovjek ne odluči hoće li ženu pustiti ili će je zadržati. Tvrdnja da istek perioda od četiri mjeseca znači i rastavu braka neosnovana je, ne postoji dokaz da se namjera o razvodu braka smatra razvodom, jer bi onda i namjera da se žena vrati značila njeno vraćanje, a to nijedan učenjak ne kaže; drugo, izjave ashaba o ovom pitanju smatraju se merfu-predanjem (tj. Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima), kako to kaže Ibn Hadžer u djelu Fethul-Bari, 9/428: “Ovo Ibn Omerovo, radijallahu anhu, tumačenje ajeta, prema mišljenju El-Buharija i Muslima (a što je prenio imam El-Hakim), ima status Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi. Dakle, utemeljenije je mišljenje da će se ovdje čekati na odluku muža”; i, treće, ovo je stav većine ashaba i slaže se s vanjskim značenjem kur'anskog ajeta, a “prednost se uglavnom daje vanjskom značenju Kur'ana”, ističe Ibn Hadžer u djelu Fethul-bari, 9/429.

Treće, iz Allahove odredbe da ovaj period iznosi četiri mjeseca neki pravnici izvode zaključak da čovjeku nije dopušteno ostaviti ženu duže od četiri mjeseca, makar se i ne zakleo da joj neće prilaziti u tom periodu, jer žena ne može biti bez muža duže od toga.

Četvrto, kada istekne period od četiri mjeseca, čovjeku će se dati na izbor da se vrati supruzi ili da je pusti; ako je ne htjedne pustiti, to će učiniti kadija.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf