Kako se Poslanik, s.a.v.s., odnosio prema osobama sa posebnim potrebama?

Veliki broj ljudi govorio je o poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., iz različitih perspektiva. Neki ga opisuju kao ratnika, idealnog supruga, dobrog vođu dok ga drugi opisuju kao pedofila i teroristu. U ovom kratku tekstu, želio bih na jedinstven način pojasniti koliko je meni, kao pojedincu sa posebnim potrebama, važan poslanik Muhammed, s.a.v.s., kao i drugim muslimanima sa posebnim potrebama širom svijeta.

Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je bio inicijator i branitelj prava osoba sa invaliditetom. Prije 1.400 godina, on je se postarao da osobe sa različitim sposobnostima budu zbrinute i da dobiju svoja prava i privilegije, uključujući i pravo na normalan život, baš kao i svi ostali.

Poslanik, s.a.v.s., je promijenio živote ljudi sa invaliditetom podučavajući društvo da ne postoje stigme ili loši stavovi prema onima sa poteškoćama u razvoju. On je naglasio da sami hendikep ne može utjecati na pojedince ukoliko je njihov iman jak. On je uvjeravao one sa tjelesnim poteškoćama da njihovi invaliditeti nisu kazna već su sredstvo da im grijesi budu oprošteni. Poslanik, s.a.v.s., je rekao da kada se svaki musliman suoči sa iskušenjima, čak da i ukoliko ga trn ubode, njihovi grijesi bit će oprošteni.

Poslanik, s.a.v.s., je sa osobama sa invaliditetom povećao samopoštovanje i izbrisao je njihovu tugu, jad i nedostatak samopouzdanja. Uvijek ih je podsjećao da “Allah ne gleda u vaša tijela ni u vaša lica, već On gleda u vaša srca“.

Poslanik, s.a.v.s., se zalagao za ljudska prava i ukinuo je diskriminaciju zbog invaliditeta koja je prevladavala u prijeislamskom dobru. On je, na primjer, imenovao jednog od svojih ashaba, Abdullaha ibn Umm Maktuma, koji je bio slijep, za mujezina i on je vodio grad Medinu kada bi Poslanik, s.a.v.s., putovao van grada.

Za Poslanika, s.a.v.s., Abdullahova sljepoća nije bila prepreka da obavlja svoje dužnosti. Kroz ovaj primjer, Poslanik, s.a.v.s., je naučio čovječanstvo da na osobe sa posebim potrebama ne treba gledati kao nesposobne i omalovažavati ih. Čak iako pojedine osobe imaju određene poteškoće one mogu biti sposobne da obavljaju određena dobra djela i da daju svoj doprinos zajednici.

Jedan od njegovih najboljih drugova bio je Džulejbib, deformiranog izgleda i niskog rasta. Dok su Džulejbiba izbjegavali, Poslanik, s.a.v.s., se sprijateljio s njim, brinuo se o njemu i podigao njegovo dostojanstvo. Njegova ljubav prema Džulejbibu je bila toliko velika da je Poslanik, s.a.v.s., čak rekao: „Ovaj čovjek je od mene, i ja sam od njega“. Poslanikov, s.a.v.s., humani gest je bila snažna demonstracija načela inkluzije. To je bio dramatični čin zagovaranja, u riječima i dijelom, od strana vođe zajednice da obrazuje svoju zajednicu od značaju prihvatanja i prilagođavanja drugima zbog onoga što oni jesu kao i ukazivanja poštovanja osobama koje su možda drugi stavili na društvene margine.

Poslanik, s.a.v.s, je također udovoljavao potrebama osoba sa invaliditetom. Na primjer, osobe koje nisu mogle obavljati stojeći svakodnevne namaze mogli su ih obavljati sjedeći, a ako nisi mogli ni to da učine,Poslanik, s.a.v.s., im je dozvolio da klanjaju dok leže. Poslanik, s.a.v.s., je također rekao da onaj ko uči Kur’an sa poteškoćama, muca ili zastajkuje će imati dvostruku nagradu onih koji izgovaraju savršeno.

Dok danas ljude sa posebnim potrebama često uzimaju kao predmet zabave, ismijavanja i sprdnje, Poslanik, s.a.v.s., je zabranio ljudima da se izruguju osobama sa posebnim potrebama. Njegov prijatelj Abdullah ibn Mes’ud, koji je također bio jedan od najboljih tumača Kur’ana, je bio slab čovjek sitne tjelesne građe.

Jednom se Ibn Mes’ud popeo na drvo a drugi ashabi su se smijali jer su Ibn Mes’udove noge bile jako mršave. Međutim, Poslanik, s.a.v.s., ih je zaustavio i rekao: “Zašto se smijete? Abdullahova noga je na Sudnjem danu na mizanu teža od brda Uhud!“ Poslanik, s.a.v.s., je želio naučiti ljude da se ne smiju niti ismijavaju jedne druge, naročito kada je riječ o fizičkom izgledu. On nas je podsjetio da muškarce i žene ne definiše njihov invaliditet, već njihova djela i doprinos zajednici.

Poslanik, s.a.v.s., je zaista moj izvor inspiracije da pomažem i da se borim za prava osoba sa poteškoćama. On je pozivao ljude da jedni s drugima prolaze kroz poteškoće. On je kazao da onaj ko otkloni poteškoću ljudi na ovom svijetu, Allah će ukloniti poteškoće od njega na onom svijetu. On je također pozvao cijelo društvo da slijedi njegove primjere brinući se o osobama sa posebnim potrebama.

Obećavajući da ‘vama su vaš život i pobjeda dati zbog onih koji su najslabiji među vama’.

Na ovaj način Poslanik, s.a.v.s, se ponašao prema onima sa teškoćama u razvoju. I to je razlog zbog čega se toliko puno divimo Poslaniku, s.a.v.s., i branimo njegovu časti i dostojanstvo.

Napisao: Muhammed Zulfikar Rahmet

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Preuzeto sa saff.ba