UZIMANJE NADOKNADE ZA UČENJE RUKJE

Alejkumusselam. Uzimanju nadoknade od strane učača koji učenjem Kur’ana liječi bolesnog je dozvoljeno i u tome nema nikakve smetnje pod uslovom da izliječi bolesnog i da rukja bude u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se’ida El-Hudrija u kojem je došlo da je grupa ashaba bila na putu, pa su prenoćili kod jednog arapskog plemena koji nije htio da ih ugosti. Zatim je ujela zmija njihovog prvaka, tražili su mu lijeka u svemu ali mu nije koristilo. Potom su tražili pomoći od ashaba, jedan od njih je pristao da mu uči rukju pod šartom da im daju dio stada pa su pristali. Učio mu je suru Fatihu a stanje mu je se popravljalo sve dok nije zdrav prohodao. Dali su im traženu nadoknadu a oni su se dogovorili da je ne dijele međusobno sve dok to ne ispričaju Posalniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kada su mu spomenuli rekao je onome što je učio Fatihu: “Kako si znao da se ona (Fatiha) uči za rukju?” A zatim doda: “Uradili ste ispravno, podijelite nagradu međusobno i računajte i meni jedan dio”. Kaže Ibn Tejmije: “Poslnik, sallallahu alejhi ve sellem, je njima dozvolio uzimanje nadoknade za izlječenje onog koga ujede zmija sa rukjom”. Nema sumnje da je ovo jasan dokaz dozvole naplaćivanja liječenja rukjom. Međutim, sporno je uzimanje nadoknade bez obzira da li će bolesnik ozdravi ili ne, tj. uzimanje nadoknade koje nije šartovano izlječenjem. Takođe, mnogi učenjaci osporavaju da liječenje učenjem Kur’ana bude profesija od koje se živi. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com