Zanimaju me opširniji propisi u vezi zaruka?

Hvala Allahu i neka selam i salavat na Njegovog Poslanika. Prije svega treba reći da je prošnja čin kojim muškarac nudi brak djevojci, a islamski pravnici smatraju da je prošnja šerijatski utemeljen čin. Allah, s.v.t., kaže: ‘’Nema grijeha u onome što ste naumili od prošnje žena.’’ (El-Bekare, 235.) Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaprosio Aišu, r.a. (Sahihul-Buhari, Poglavlje o braku, br. 4793.), kao i to da je zaprosio Hafsu (Sahihul-Buhari, Poglavlje o braku, br. 4830.).

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je mladića koji želi da se oženi nekom ženom da je vidi: ‘’Ako neko od vas zaprosi djevojku, neka pogleda u ono što će ga navesti da je oženi.’’ (Ebu Davud, Poglavlje o braku br. 2082, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim pod brojem 1832.)

Shodno tome, ne postoje šerijatski odreðeni propisi vezani za prošnju. Postupci pojedinih muslimana kada je u pitanju prošnja: obznanjivanje prošnje ili zaruka, razmjenjivanje poklona i pripremanje veselja – predstavljaju običaje koji su u suštini dopušteni, osim onoga što se kosi sa šerijatom, kao što je razmjena prstenja izmeðu mladenaca i što se naziva ‘burmom’. Naime, ljudi su ubijeðeni da ovi prstenovi jačaju ljubav meðu supružnicima, a ovakvo ubjeðenje je pagansko jer nema nikakvog utemeljenja u šerijatu.

Takoðer, ovakav čin predstavlja oponašanje nevjernika u njihovim običajima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘’Ko bude oponašao jedan narod, on njemu i pripada.’’ (Davud, Poglavlje o odjeći, br. 4031. Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim pod brojem 3401.) U većini slučajeva običaj je da prilikom zaruka muškarac stavi ‘burmu’ djevojci na prst, što je haram, jer je ona samo njegova buduća žena, ali ne i zvanično, zbog toga im ni dodirivanje nije dopušteno.

Nije obaveza da mladić isprosi djevojku u njenom prisustvu, jer je to moguće učiniti prošnjom od njenog staratelja, oca, djeda, brata i amidže, ili opunomoćenjem, dok brak može da ponudi i ona ili njen staratelj. Riječi koje se izgovaraju tom prilikom su stvar običaja, kao ‘’zaprosio bih’’, ‘’tražim vaše odobrenje za brak’’ i tome slično. A što se tiče toga kako će djevojka prenijeti ocu da je neki mladić želi zaprositi, takoðer je stvar odnosa izmeðu roditelja i djeteta.

Ponekad je najbolje da to učini majka, nekada je bolje reći indirektno, a isto tako se može tragati za najboljim trenutkom ili najbližom osobom koja to može reći ocu. Ali zaruke ili prošnja uglavnom su popraćeni običajima: najavljenom posjetom njegovog oca ili nekolicine muškaraca sa ciljem prosidbe. Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof.Harmin Suljić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com