Ve alejkumus-Selam!

Što se tiče mjeseca i zvijezde taj simbol nema nikakve veze sa islamom. Zato nije pohvalno koristiti takva obilježja posebno na džamijama. Simbol mjeseca i zvijezde se može smatrati samo nacionalnim obilježjem a islam ne pridaje nikakvu težinu nacionalizmu. Međutim, pored toga, ovaj postupak se ne smatra širkom, jer se niko od muslimana ne klanja mjesecu i zvijezdi već se klanjaju Allahu, a Uzvišeni najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (18.05.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ve alejkumus-Selam ve rahmetullah!

Pitanje muzike je stvar oko koje se nisu razišle prve generacije ovoga ummeta. Svi oni se slažu da je muzika haram. Prvi ko je dozvolio slušanje i korištenje muzičkih instrumenata bio je veliki islamski pravnik Ebu-Muhammed Ibn-Hazm El-Endelusi koji je umro (456 god. po H.) Allah mu se smilovao i uveo ga u Džennetska prostranstva.

Međutim, pored velikog ugleda koje uživa imam Ibn-Hazm kod muslimana, neke hadise koji zabranjuju koristenje muzičkih instrumenata vjerodostojnim smatraju učenjaci koji su kud i kamo bili učeniji u hadiskim znanostima od Ibn-Hazma. Npr. hadis Ebu-Musaa El-Esarija koga bilježi imam Buhari u kome Poslanik s.a.v.s. kaže: “Zaista će se pojaviti ljudi iz moga ummeta koji će dozvoljavati nemoral, svilu, alkohol i muzičke instrumente…” , najveći imami ovoga ummeta smatraju vjerodostojnim, kao: Buhari, Ibn-Hibban, Nevevi, Ibn-Salah, Ibn-Tejmijje, Ibn-Kesir, Ibn-Kajjim, Ibn-Hadžer i brojni drugi učenjaci.
Obaveza je svakom muslimanu da poznaje Allahove dž.š.. granice, da zna šta mora a šta ne smije činiti. Samo tako se može odazvati riječima Allahovog miljenika, s.a.v.s., koji kaže: “Kada vam nešto naredim učinite od toga koliko možete, a kada vam nešto zabranim ostavite to.” (Muttefekun alejhi). Iz citiranog hadisa zaključujemo da je činjenje naređenog djela uslovljeno mogućnošću, dok zabranjenu stvar treba ostaviti u svakom slučaju, jer je ostavljanje zabranjenog lakše od praktikovanja naređenog.

Jedan od brojnih poroka koga su muslimani naslijedili od nevjernika je upotreba muzičkih instrumenata i slušanje muzike. Danas možemo vidjeti brojne muslimane koji klanjaju pet dnevnih namaza kako slušaju muziku, te razvratne šejtanske glasove i još razvratnije stihove u kojima se najčešće spominju žena, preljuba, vino, nemoral itd. U nešto manjem zlu su oni koji slušaju nekakve islamske ilahije sa muzikom. Međutim u islamu nema tkz. “islamske muzike”, kao što nema tkz. “islamske filozofije”, “islamske demokratije”, “islamske kamate” i sl. Sve je to haram i zabluda, strogo zabranjena jasnim kur'ansko-hadiskim tekstovima. Nije ispravno pakovati nečiju tradiciju ili (ne) kulturu u islamsku ambalažu, pokazujući time kako smi i mi muslimani, također, napredni, civilizovani i da idemo u trend sa vremenom. Vjernik je ponosan i napredan sa islamom pred kojim padaju svi sistemi i uređenja koja nisu ustrojena po Allahovoj vjeri. Neka se Uzvišeni smiluje Omeru, r.a., kada je kazao: “Bili smo ponižen narod. Allah nas je uzvisio sa islamom i kada budemo tražili ponos mimo islama poniziće nas Allah.” (Vjerodostojna predaja, Hakim).

Uzvišeni Allah u Kur'anu je zabranio muziku riječima: “Ima ljudi koji kupuju lehvel hadis, da bi neznajući (koliki je to grijeh) s Allahova puta odvodili.” (Prijevod značenja Kur'ana, Lukman, 6.)

Od Ebu el-Bekerija se prenosi da je rekao: “Upitan je Ibn-Mesud za ovaj ajet, pa je odgovorio: “Tako mi Onoga, osim kojeg drugog boga nema, (ovu zakletvu je ponovio tri puta), lehvel hadis to je muzika.” (Taberi i Hakim). Ovu predaju vjerodostojnom smatraju imam Hakim, Zehebi i Ibn-Kajjim. Nema dvojbe da je Ibn-Mesud najučeniji ashab i da je najbolje poznavao komentare Allahovih ajeta. On se ne zaklinje Allahom osim kada je uistinu ubijeđen u ono što govori.
Od Seida Ibn-Džubejra se prenosi da je Ibn-Abbas r.a.; za ajet: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis …” rekao: “To je muzika.” (Vjerodostojna predaja, Bejheki i Ibn-Ebi-Šejbe). Poznato je da je Ibn-Abbas tumač Kur'ana, kojeg je Poslanik s.a.w.s.; jedne prilike privio na svoje grudi i rekao: “Allahu moj poduči ga mudrosti (Sunnetu) i tumačenju Kur'ana. (Muttefekun alejhi). Dakle, ovo je tumačenje citiranog ajeta od dva najučenija ashaba koji su prisustvovali spuštanju Objave.

Od oca Ebi-Zabijana se prenosi da je poznati ashab Džabir za ajet: “Ima ljudi koji kupuji lehvel-hadis…” rekao: “To je muzika i slušanje muzike.” (Taberi).

Ibn-Omer, također, kaže: “lehvel-hadis, to je muzika.” (Tefsir Kurtubija).

Brojni tabiini smatraju da se ovaj hadis odnosi na muziku, kao: Mudžahid, Ikrime, Ataa, Hasan el-Basri, Seid Ibn-Džubejr, Mekhul, Amr b. Šuajb i drugi. (Taberi, Ibn-Ebi-Hatim i Ibn-Kesir).

Šta kazati nakon ovih dokaza i mišljenja najučenijih ljudi u ovome ummetu, ashaba Poslanika, s.a.v.s. Da li je ispravno hvatati se za iznimno mišljenje nekog pravnika a ostavljati jednoglasni stav ashaba, tabiina i tabitabiina?! Molim Allaha da nam omili našu vjeru sačuva nas zla naših duša i naših strasti. Amin.

Ko želi opširnije o muzici neka se vrati na knjigu “Stav islama o brijanju brade, pušenju i muzici” str. 56-78 autora Safeta Kuduzovića u kojoj su iznešeni jasni argumenti o zabrani muzike kao i odgovori na neke sumnje koje koriste oni koji dozvoljavaju slušanje muzičkih instrumenata.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (27.05.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Uzvišeni Allah kaže: ” Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah će sve grijehe oprostiti, On je taj koji mnogo oprašta i koji je milostiv.” Ez-Zumer, 53.

Kada bi čovjek došao pred Allaha sa bilo kojim grijehom koga je počinio, zatim se pokajao, Allah bi mu to oprostio, jer je On od milostivih najmilostiviji. Veliko je zlo počiniti grijeh, međutim, još veće je zlo smatrati da Uzvišeni Allah neće oprostiti i gubiti nadu u Allahovu milost. Ako Uzvišeni oprašta onome koji se iskreno pokaje od širka i kufra, kako da ne oprosti ono što je manje od toga?!

Cijenjena sestro u islamu, budući da si svjesna grijeha koji si počinila, ja se neću zadržavati na pojašnjenju ovog zločina počinjenog prema: Allahu, Islamu, tebi, tvome suprugu, tvojoj djeci, a i nevaljalom čat – prijatelju. Ti se, kao prvo, trebaš iskreno pokajati svome Gospodaru i čvrsto odlučiti da nećeš više nikada ni pomisliti da učiniš tako nešto. Zatim trebaš odjaviti internet i nije ti dozvoljeno da se približavas internetu nikada više, jer muslimana (u ovome slučaju muslimanku) ne smije ujesti zmija dva puta iz iste rupe. Zatim čini dobročinstvo svome plemenitom mužu mnogo više nego što si to činila ranije, jer si zakinula njegovo najintimnije pravo. Što se tiče tvojih riječi da se osjećas kao nemoralnica, kažemo: Počinjeno djelo se ne tretira nemoralom, jer se nije desio sami čin nemorala, ali ostaje ono što je Poslanik, s.a.v.s., rekao da oko čini blud i da je blud oka gledanje, da uho čini blud i da je blud uha slušanje … zatim to stidno mjesto negira ili potvrdi.

U svakom slučaju čini dovu Allahu da ti oprosti i ne gubi nadu u Allahovu milost, jer bi gubljenje nade u Allahovu milost bilo mnogo gore od počinjenog djela. Molim Allaha da ti oprosti tvoje prestupe, da te učini iskrenom suprugom i najboljom majkom i da ti Džennet konačnim boravištem učini. Amin!

odgovorio Mr. Safet Kuduzović (27.05.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com