Bismillahir-rahmanir-rahim

Dova se izgovara i moraju se usne i jezik pomjerati, i to je uslov za ispravnost dove, izgovaranje dove bez pomjeranja usana (znači srcem i razumom) ne smatra se dovom već zikrom.

A što se tiče jačine zvuka dovoljno je da čujemo sami sebe, pa čak i ako ne čujemo sami sebe, dovoljno je da pomjeramo usne i jezik.

Bolje je da to izgovaranje bude tiho nego da se podiže veći ton. Uzvišeni Allah kaže:

“Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.”

El-E’araf, 55

Dio ajeta ‘u sebi’ ne znači ne izgovarati dovu nego je sasvim tiho izgovarati. Uzvišeni Allah kaže:

“Kad je Zekerijja Gospodara svoga tiho zovnuo.”

Merjem, 3

Zaključak

Dova se može učiti, izgovarati i tiho i u sebi (sasvim tiho), ali se mora izgovarati, usne i jezik pomjerati.

Tiho izgovaranje dove bolje je i vrijednije nego glasno izgovaranje sa povećanim tonom, Ibn Tejmije, rahimehullah, navodi deset razloga zašto je dovu bolje izgovarati tiho nego glasno, a jedan od njih je i skrušenost u dovi.

Zaista je bitno da se što više uče dove, jer dova je ibadet, i za svaku izgovorenu dovu imat će se koristi. Poslanik ﷺ kaže:

„Nema nijednog muslimana koji uputi Allahu dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza, a da mu Allah neće podariti jednu od tri stvari:
ili će mu odmah uslišati dovu,
ili će mu je ostaviti za Budući svijet,
ili će od njega otkloniti zlo shodno dovi koju je uputio.”

Bilježi ga Ahmed, 17/213, br. 11133

U drugom hadisu Poslanik ﷺ kaže:

„Sudbinu ne može spriječiti (promijeniti) ništa drugo osim dove, dok život ne može produljiti ništa osim dobročinstva.“

Bilježi ga Tirmizi, br. 2139, str. 483

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, je govoreći o položaju dove i njenom uticaju na sprječavanje nevolja kaže:

„Dova je jedan od glavnih uzročnika za otklanjanje nevolja i ostvarivanje ciljeva.“

El-Dževabul-Kafi, str. 23

Također je kazao:

„Dova je jedan od najkorisnijih lijekova i zaštitnika od nevolja. Njome se nevolje sprječavaju i liječe, ili se, pak, ublažavaju, ako se dese. Dova je vjernikovo oružje.“

El-Dževabul-Kafi, str. 25.

A Allah najbolje zna

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/

Vidi manje

Bismillahir-rahmanir-rahim

Ima osnove da se dijeli sadaka kada se nešto loše desi (sadaka se daje na ime onog kome se nešto loše desilo ili na ime bolesnog).

Prvo: Kao zahvala Allahu što se nije desilo nešto gore i lošije

Drugo: S nijetom da Allah na osnovu tog dobrog djela što prije otkloni nedaću koja se desila, jer grijesi su razlog svih nedaća, a sadaka je razlog brisanja grijeha.

Pogledati: Fetava El-Ledžnetu Ed-Daima (24/441), br. 18369

Poslanik ﷺ kaže:

Sadaka briše (gasi) grijehe, kao što voda gasi vatru.

Tirmizi, br. 614
Šejh Albani kaže za ovaj hadis da je ispravan.

Jako je i mišljenje da je sadaka razlog da se bolest izliječi i otkloni.
Poslanik kaže:

Liječite vaše bolesnike sadakom.

Šejh Albani ocijenio je ovaj hadis kao ‘hasen’ (ispravan),
Sahih El-Džamia, 3358, (dosta uleme smatra da ovaj hadis nije ispravan).

U Sahihu Et-Tergib prenosi se da je Ibn El-Mubarek rekao jednom bolesniku koji nije uspio naći lijek kod doktora da iskopa bunar kao sadaku s nijetom da ga Allah izliječi, pa je ozdravio.

U narodu je poznato i to da kad neko izbjegne neku nesreću, kaže se ‘podjelio si neku dobru sadaku’, i ovo ima osnove, jer sadaka je razlog spriječavanja nesreća, musibeta ili bolesti.

Pogledati: Ibn Kajim, El-Vabilus-sajb, str.50

Međutim, osnova je da se sadaka udjeljuje dok je čovjek zdrav i imućan, zbog uopštene vrijednosti sadake koja je izuzetno velika, ili kako bi se spriječila neka nedaća, musibet ili bolest u budućnosti prije nego što se desi.

Ebu Hurejre kaže:

Došao je jedan čovjek i pitao Poslanika ﷺ:
Koja sadaka je po nagradi najveća?
Da dijeliš od imetka dok si zdrav i škrt, i dok se bojiš siromaštva, a žudiš za bogatstvom.
Ne odgađaj sadaku do časa kada ti duša dospije u grkljan, pa da kažeš:
Ovom čovjeku to, a onom to, (jer posle smrti) to svakako njima i pripada’.

Buhari, 1419
Muslim, 1032

Uzvišeni Allah kaže:

I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: ‘Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem’.

El-Munafikun, 10

Napomena

Sadaka se može davati javno i tajno, ali je bolje ako se daje tajno, jer je tajna sadaka iskrenija, budući da to pokazuje da nema u tome licemjerja.

Uzvišeni Allah kaže:

Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje ako to prikrijete i date siromasima, i On će pokriti vaša loša djela! A Allah dobro zna ono što vi radite!

El-Bekare, 271

Buharija i Muslim bilježe hadis u kome Poslanik ﷺ kaže:

Sedam vrsta osoba Allah će staviti pod svoj hlad na dan kada ne bude drugog hlada osim Njegovog, i to:

1. Pravednog starješinu, vladara
2. Mladića koji odraste u pokornosti svome Gospodaru
3. Čovjeka čije je srce vezano za džamiju
4. Dvojicu ljudi koji su se voljeli u ime Allaha, radi Njega se družili, i radi Njega se rastali
5. Čovjeka koga k sebi pozove ugledna i lijepa žena, a on joj odgovori bojim se Allaha
6. Čovjeka koji potajno dijeli milostinju tako da mu ljevica ne zna šta dijeli desnica
7. Čovjeka koji se sjeća Allaha nasamo, a iz očiju mu istovremeno poteknu suze

---

Udjeljivanje sadake u ime Allaha ima izuzetno veliku vrijednost, spomenut ću neke od njih:

• Spriječava Allahovu srdžbu
• Briše grijehe
• Spriječava ulazak u vatru
• Bit će u hladu na sudnjem danu
• Može biti razlog ozdravljenja od bolesti
• Lijek je za tvrda srca
• Spriječava nedaće i nesreće
• Postiže se prava iskrenost, iman i pobožnost
• Melek svaki dan moli za onog koji udijeljuje sadaku
• Postizanje bereketa u imetku ili se imetak povećava
• Velika nagrada na sudnjem danu koja se povećava i do sedam stotina puta
• Ko daje sadaku u Dženet će ući kroz vrata koja se zovu sadaka
• Posebno zadovoljstvo srca i duše
• Postizanje posebnog stepena na dunjaluku
• Ako je trajna sadaka, ona se uvećava (svaki dan) sve do sudnjeg dana

Molim Allaha subhanehu ve teala da nas sačuva svakog musibeta, nesreće i loših djela, da nam oprosti grijehe bez iskušenja i da nas uvede u Džennet bez polaganja računa.

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/

 
Join @kanal_delil on Telegram

Vidi manje

Bismillahir-rahmanir-rahim

Da, nekada neznanje u nekoj meseli akide zaista ruši čovjekov iman.

Da bi odgovor bio jasan i potpun podijelićemo mesele (pitanja iz akide), na dvije skupine:

Prva skupina

Nužne stvari koje se moraju znati da bi neko bio musliman (osnova Islama i islamskih temelja i šerijatskih principa i nešto što je u Islamu nužno poznato).

Nepoznavanje ovih stvari ne može se opravdati neznanjem.

Druga skupina

Stvari s kojima se upotpunjava iman i nepoznavanje tih stvari može se opravdati neznanjem.

Što se tiče pitanja iz akide iz prve skupine (ima ih više), oni se moraju znati da bi neko bio musliman, ne poznavanje jedne stvari ruši čovjekov iman pa makar on vjerovao u Allaha i klanjao namaz.

Primjer iz naše svakodnevnice:

Mnogo puta smo čuli od nekih naših klanjača da kada se spomene proživljenje kažu:
“Ma ko zna niko se otud nije vratio.”

Ako zaista tako misli, takav nije musliman pa makar klanjao i u Allaha vjerovao.

Uzvišeni Allah kaže:

A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao!

En-Nisā, 136

Dakle mora se vjerovati u proživljenje posle smrti, to je osnova u vjerovanju bez čega se neko ne može nazvati muslimanom, međutim pojedinosti proživljenja u koliko se ne poznaju mogu se opravdati neznanjem.

Primjer tome je poznati hadis u kome Poslanik ﷺ kaže:

Jedan čovjek je puno griješio, pa kad mu je došla smrt, rekao je svojim sinovima:
“Kad ja umrem, spalite me, a moj pepeo razaspite na vjetru. Tako mi Allaha, ako me moj Gospodar posle toga sakupi (oživi), sigurno će me kazniti kako nikoga nije.”

Kad je umro, urađeno je tako sa njim, te je Allah naredio zemlji, sakupi ono što ima od njega u tebi. I ona je to uradila, kad on odjednom stoji, te ga Allah upita:
“Šta te podstaklo na ono što si uradio?”
“Moj Gospodaru,” reče on, “strah od tebe.”
I on mu je oprostio.

Prenosi ga Buhari, br. 3481

Ovaj čovjek je vjerovao u proživljenje, (to je nužno vjerovanje), ali nije znao da Allah može sakupiti njegov pepeo da bi ga oživio, pa mu je to neznanje prihvaćeno i oprošteno mu je zbog njegovog straha od Allaha.

Šta je osnova vjerovanja – imana?

Imam Tahavi kaže:

Iman je:
Vjerovanje u Allaha,
u Njegove meleke,
u Njegove objave,
u Njegove poslanike,
u Sudnji dan,
i u sudbinsko određenje.
(tj. da je ono, bilo dobro ili loše, slatko ili gorko, od Allaha)

Komentar Tahavijeve akide, str. 387

Potvrda Tahavijinih riječi je u Kur’anu i hadisu, a to su temelji imana.

Uzvišeni Allah kaže:

Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegovog, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove!

El-Bekare, 285

Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike!

El-Bekare, 177)

Allah, dž.š., je definisao ispravno vjerovanje, a one koji vjeruju u to nazvao ih pravovjernicima (el-mu’minūn), dok je, s druge strane, one koji ne vjeruju u to nazvao nevjernicima.
Uzvišeni Allah je rekao:

A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao!

En-Nisa, 136

Allahov Poslanik ﷺ u vjerodostojnom hadisu, na Džibrilovo pitanje:

Šta je pravo vjerovanje?- odgovorio je:
(To je) da vjeruješ u Allaha i Njegove meleke i Njegove knjige i Njegove poslanike i u Sudnji dan; i da vjeruješ u Allahovo određenje, i dobro i zlo!

Hadis bilježi Buharija i Muslim.

Ovo što je navedeno spada u temelje vjerovanja (imana).

Nazvani su temelji, jer se vjerovanje oslanja na njih, pa ukoliko bi se srušio samo jedan temelj, srušilo bi se svo vjerovanje.

Temelji vjerovanja, ili ruknovi imana, imaju nužne stvari koje se moraju poznavati i vjerovati i gdje neznanje ne može biti opravdanje, a imaju i uopštene stvari koje ukoliko se ne poznaju, ne ruše vjerovanje (iman) u potpunosti.

ONO ŠTO SVAKI MUSLIMAN MORA ZNATI:

Vjerovanje u Allaha

Vjerovanje u Allahovu jedinstvenost u gospodarstvu, da je Allah jedini istinski stvoritelj svega, da samo On istinski posjeduje sve, da samo On upravlja svime u apsolutnom smislu. Ništa ne može izaći iz Njegove vlasti i moći.

Vjerovanje u Allahovu jedinstvenost u Njegovim imenima i svojstvima, da je samo Allah apsolutno savršen i da mu niko nije sličan, i da niko ne posjeduje neka od Njegovih savršenih svojstava.

Vjerovanje u Allahovu jedinstvenost u Njegovoj božanstvenosti, tj. da jedino On zaslužuje da bude obožavan i da niko pored Njega ne zaslužuje da mu se ibadet čini, tj. niko se ne smije obožavati mimo Allaha.

U ovo spada i sažeto odricanje od širka i mušrika.

Zato nema opravdanja u neznanju za onog ko obožava nekog mimo Allaha, ko čini veliki širk.

Pogledati: Šerh selasetil-usul, El-Usajmi, Šerh akidetil-vasitijeh, Salih Ali Šejh

Vjerovanje u meleke

Najmanje što čovjek mora imati od ovog imanskog rukna da bi bio musliman jeste vjerovanje da postoje Allahova stvorenja meleci.

Ko bi rekao da ne postoje meleci ili jednostavno ne vjeruje u njih nije musliman, bez obzira što je to plod njegovog neznanja.

Međutim, ako se ne znaju imena pojedinih meleka, poput: Džibrila, Mikaila, itd. neznanje će biti opravdanje.

Pogledati: Šerh selasetil-usul, El-Usajmi, Šerh akidetil-vasitijeh, Salih Ali Šejh

Vjerovanje u Allahove knjige

Najmanje što čovjek mora imati od ovog imanskog rukna da bi bio musliman jeste vjerovanje da je Allah objavio knjige kome je htio od Njegovih poslanika, a u kojima je istina i uputa za ljude, i da je jedna od tih knjiga Kur’an.

Ko ne zna da je Allah objavljivao knjige, ili ne zna da je Kur’an Allahova knjiga, takav nije musliman.

Onaj ko ne zna imena Allahovih knjiga, poput: Tevrat, Zebur, Indžil, musliman je (neznanje mu je opravdanje), ali ako sazna ta imena a ne vjeruje, prestaje biti musliman.

Ako bi vjerovao u Allahove knjige, ali smatra da je Allah objavio zabludu ili neistinu, prestaje bitu musliman.

Pogledati: Šerh selasetil-usul, El-Usajmi, Šerh akidetil-vasitijeh, Salih Ali Šejh

Vjerovanje u Allahove poslanike

Najmanje što čovjek mora imati od ovog imanskog rukna da bi bio musliman jeste vjerovanje da je Allah određene ljude učinio Svojim poslanicima objavljujući im Svoju uputu kako bi ljude upućivali na pravi put, i da je poslednji Allahov poslanik Muhamed ﷺ.

U vjerovanje da je Muhamed Allahov poslanik spada uopšteno prihvatanje da slijedimo vjerozakon s kojim je došao.

Ko ne zna da postoje poslanici takav nije musliman, ko ne zna da je Muhamed poslanik takav nije musliman.

Međutim, ko ne zna imena poslanika, poput Isa, Musa, Zekerija, itd. takav je musliman (neznanje mu je opravdanje), ali ako spozna da su oni Allahovi poslanici i ne bude vjerovao, prestaje biti musliman.

Vjerovanje u Sudnji dan

Najmanje što čovjek mora imati od ovog imanskog rukna da bi bio musliman jeste vjerovanje da će ljudi biti proživljeni i da će polagati račun.

Pa kome prevagnu dobra djela ući će u Džennet, a kome prevagnu loša djela ući će u Džehennem.

Onaj ko sumnja u Sudnji dan pa kaže: “Ma ko zna niko se otud nije vratio”, nije musliman, makar klanjao, i neznanje po tom pitanju neće mu biti opravdanje.

Pogledati: Šerh selasetil-usul, El-Usajmi, Šerh akidetil-vasitijeh, Salih Ali Šejh

Vjerovanje u kader

Najmanje što čovjek mora imati od ovog imanskog rukna da bi bio musliman jeste vjerovanje da je Allah oduvijek znao sve šta će biti, i da ništa ne može biti protiv Njegove vjere.

Kader ima četiri stepena:

1. ‘Ilm (znanje)
2. Kitabe (pisanje)
3. Irade (htjenje)
4. Halk (stvaranje)

Ko ne zna ili negira da Allah sve zna šta je bilo i šta će biti nije musliman.

Imam Šāfija – neka Allah bude zadovoljan njime! – kaže:

S kaderijama polemizirajte o (Allahovom) znanju, pa ako ga priznaju time će biti poraženi (u debati), a ako ga ne priznaju time će zaći u nevjerstvo.

Komentar Tahavijeve akide, str. 276.

Zaključak

Sažeti iman obuhvata uopšteno vjerovanje u šest imanskih ruknova, zatim iman da je sve ono što je došlo od Allaha i Poslanika istina i uopšteno prihvatanje pokornosti Allahu kroz sažeto slijeđenje Poslanika.

Onaj ko zanegira jedan od ovih šest imanskih temelja-ruknova, ili direktno utjera u laž Allaha i Poslanika, ili uopšteno zanegira osnovu slijeđenja Poslanika (sažeto slijeđenje), takav je srušio sažeti iman, tj. osnovu imana.

Molim Allaha da nas uputi i da nas učvrsti na pravi put.

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/

Vidi manje

Bismillahir-rahmanir-rahim

Nije ispravno ovo što ste učili.

1. Nije ispravno da je Allah ograničen na osam svojstava
2. Nije ispravno da ostala svojstva ne dolikuju Allahu
3. Nije ispravno da potvrđivanje ostalih svojstava dovodi do poređenja Allaha sa stvorenjima

Ništa od ovoga što ste učili nije ispravno, plan i program nastave iz akide u našim medresama radi se po knjizi Ilmul-kelam, koju je napisao Mehmed Handžić još prije osamdeset godina.

Nažalost u našim medresama uči se maturidijska akida, to je akida čije je temelje udario Ebu Mensur El-Maturidi iz Turkistana, koji je živio krajem trećeg i početkom četvrtog hidžretskog stoljeća.

Pripadao je ortodoksnoj skolastičkoj školi u islamu (ilmul-kelam), temelje svoje akide udario je na osnovu svog razuma, zato ćemo u njegovoj akidi (maturidijskoj) naći mnoge neispravnosti, kontradiktornosti, nelogičnosti, manjkavosti, koje se suprostavljaju Kur’anu i sunetu, jer je svoju akidu izgradio na osnovu ograničenog razuma a ne na osnovu nepogrešive objave, Kur’ana i suneta.

Interesantno je da naša ”ulema” još uvijek prihvata akidu Ebu Mensura El-Maturidija iz Turkistana, koji je živio krajem trećeg i početkom četvrtog hidžretskog stoljeća, a ostavlja akidu ashaba, tabi’ina, tabi tabi’ina i četvorice imama, od kojih je i Ebu Hanife.

Ima li logike da kažemo da prve generacije muslimana nisu bile ispravne akide, sve dok nije došao Ebu Mensur El-Maturidi u trećem i četvrtom stoljeću i pojasnio šta je ispravna akida.

Ostavili su akidu najodabranijeg Poslanika ﷺ, ostavili su akidu ashaba s kojima je Allah zadovoljan, ostavili su akidu muslimana iz prva tri stoljeća za koje Poslanik ﷺ kaže da su najbolje generacije muslimana, ostavili su akidu četvorice imama kome je umet posvjedočio da su bili na istini, a prihvatili su akidu Ebu Mensura El-Maturidija iz Turkistana, koji je umro u četvrtom stoljeću po hidžri.

Kada bi našoj ”ulemi” donijeli stotine dokaza iz Kur’ana i sunneta, da ono što rade i u šta pozivaju nije ispravno, oni to ne bi prihvatili, jer oni ne slijede dokaze, oni slijede običaje, zato se sa sigurnošću može reći da je kod nas prisutan bosanski Islam, a ne izvorni Islam kojeg je Uzvišeni Allah objavio svome odabranom poslaniku Muhamedu ﷺ.

Zašto nije ispravno da je Allah ograničen na osam svojstava?

Ne postoji niti ijedan dokaz iz Kur’ana ili sunneta koji potvrđuje njihovo mišljenje, svoje mišljenje izgradili su na osnovu ograničenog razuma.

• Maturidije na osnovu svog razuma kažu Allah ima osam osobina
• Ešarije na osnovu svog razuma kažu Allah ima sedam osobina
• Mu’tezile na osnovu svog razuma kažu Allah nema nijednu osobinu (potvrđuju samo imena)
• Džehmije na osnovu svog razuma kažu Allah nema ni osobina ni imena

Čiji razum je ispravniji?

Svi su oni na dalaletu (zabludi).

Osobine koje potvrđuju maturidije su:

• Znanje
• Moć
• Volja
• Život
• Sluh
• Vid
• Govor
• Tekvin

Stotine ajeta i stotine hadisa potvrđuju i druge Allahove osobine, poput:

• Milost
• Samilost
• Srdžba
• Ljubav
• Uzvišenost
• Uzdignuće
• Silazak
• Lice…

Koliko puta dnevno kažemo:

“Bismillahir-rahmanir-rahim” – “U ime Allaha Milostovog, Samilosnog”

Zar je Allah Milostiv bez osobine milosti, Samilostan bez osobine samilosti, kakav je to razum koji tako razmišlja?

Isto tako ispravan razum potvrđuje Allahu i druge osobine. Zar oprost mu’minima ne potvrđuje Allahovu milost, samilost, ljubav? Zar kažnjavanje ćafira ne potvrđuje Allahovu srdžbu, ljutnju, prezir, mržnju?

Sva ova veličanstvena stvorenja koja se razlikuju po svojoj vrsti.

Njihovo uređenje, upravljanje njima, ukazuju na Allahovu veličinu i moć, znanje i mudrost, volju i htijenje.

Ukazivanje blagodati, uklanjanje zla i nedaća ukazuje na Njegovu milost i dobrotu.

Ukazivanje počasti pokornim robovima ukazuje na ljubav i zadovoljstvo prema njima.

Dakle i Kur’an i sunnet, a i ispravan razum potvrđuje Allahu više od osam osobina, zbog toga ograničavanje Allaha na osam osobina nije ispravno.

Mišljenje da ostala svojstva ne dolikuju Allahu

Koja drskost i nepoštovanje Uzvišenog Allaha, Gospodara svijetova, Gospodara Sudnjeg dana.
Subhanallah, zar mu’min ima ovakvo mišljenje o Allahu?

Allah je stvorio čovjeka, tako sićušnog i malog u odnosu na kosmos, stvorio mu razum i dao mu nešto malo znanja („Vama je dato samo malo znanja.“ El-isra’, 85), a onda sa ograničenim razumom ograničava Allaha i sa vrlo malo znanja govori šta je Allahu dozvoljeno a šta nije, šta Mu dolikuje a šta ne dolikuje.

Ono što su potvrdili Allah i Njegov Poslanik ﷺ znači da Mu to i dolikuje, i zato niko nema pravo da se suprostavi tome.

Zar Allah ne poznaje samog Sebe bolje nego čovjek?

„…Reci: Da li znate bolje vi ili Allah?…“

El-Bekare, 140

Zato o Allahu govorimo samo ono o čemu nas je obavijestio On u objavi, u Kur’anu i sunnetu i ne smijemo o Allahu govoriti na osnovu svog ograničenog razuma. Uzvišeni Allah kaže:

„Reci: Gospodar moj zabranjuje razvrat… i da o Allahu govorite ono što ne znate.“

El-E’araf, 33

Tumačeći dio ajeta ‘i da o Allahu govorite ono što ne znate’, šejh Sa’di kaže:

„To je neznanje o Njegovim imenima, svojstvima, postupcima i propisima.“

Tejsirul-Kerimir-rahman, 3/22

O govoru o Allahu bez znanja, Ibnul-Kajjim veli:

„Ovo djelo je kod Allaha na najvišem stepenu zabrane i predstavlja najopasniji grijeh.
To je zbog toga što ovakav govor sadrži laž na Allaha, pripisivanje Njemu onoga što Mu ne priliči, promjenu Njegove vjere, negiranje onoga što je potvrdio, potvrđivanje onoga što je negirao, uspostavu onoga što je učinio ništavnim, neprijateljstvo prema onome što On voli, naklonost prema onome što On mrzi, kao i opisivanje Njega onim što ne priliči Njegovom biću, svojstvima, riječima, i postupcima.“

Medaridžus-salikin, 1/646

Allah je za Sebe potvrdio imena i svojstva, a potvrdio ih je i Njegov Poslanik ﷺ pa negiranje tih svojstava ili nekih od njih predstavlja negiranje onoga što su Allah i Poslanik ﷺ potvrdili, što je vid suprotstavljanja Njemu i Njegovom Poslaniku ﷺ.

Mišljenje da potvrđivanje ostalih svojstava dovodi do poređenja Allaha sa stvorenjima

Maturidijama odgovaramo sa tri pravila:

Govor o nekim svojstvima isti je kao i govor o nekim drugima

Ako potvrđujete osam osobina bez poređenja onda morate i ostale osobine potvrditi bez poređenja.

Nema razlike između onoga što potvrđujete i onoga što negirate, jer govor o jednom je kao i govor o drugom.

Ako kažete da On ima život i znanje koji nisu kao život i znanje stvorenja, tj. ako to potvrđujete bez poređenja, onda morate to da kažete i kada su u pitanju Njegove ostale osobine, poput ljubavi i zadovoljstva.

Kako govorite da Allah ima svojstvo znanja koje ne liči znanju stvorenja, a svojstvo zadovoljstva liči zadovoljstvu stvorenja, kako potvrđujete svojstvo znanja bez poređenja, a ne potvrđujete svojstvo zadovoljstva bez poređenja? Govor o nekim svojstvima je kao i govor o drugim.

Govor o imenima je kao i govor o svojstvima

Kako to da potvrđujete Allahu imena bez poređenja sa stvorenjima, a ne potvrđujete osobine bez poređenja

Govor o imenima i svojstvima je kao i govor o Biću

Ako Allah ima Biće koje nije slično bićima stvorenja, isto tako ima i imena i svojstva koja nisu slična imenima i svojstvima stvorenja.

Zaključak

Allah ima svoja imena i svojstva koja su specifična za Njega, a i stvorenja imaju svoja imena i svojstva koja su specifična za njih.

Kao što Allah ima Biće koje nije slično bićima stvorenja, tako ima i imena i svojstava koja nisu slična imenima i svojstvima stvorenja.

Njegova svojstva su sastavni dio Njegovog uzvišenog Bića, a svojstva stvorenja su sastavni dio bića stvorenja i potvrđivati ta svojstva ne znači nikakvo poređenje među njima.

Stav Ehli sunneta po pitanju Allahovih osobina

Stav selefa i Ehli sunneta i džemata je da Allaha opisuju onim čime je On sam Sebe opisao i čime Ga je opisao Njegov Poslanik ﷺ onako kako priliči Njemu i Njegovoj veličini, bez bilo kakvog iskrivljenja ili negiranja, poistovjećivanja ili poređenja.

Vjeruju u sva Allahova imena i svojstva s kojima se On opisao, jer niko Allaha ne može opisati bolje od Njega samoga.

A Allah najbolje zna.

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/

Vidi manje

Bismillahir-rahmanir-rahim

Isa alejhisselam nije umro, sada je živ, i sići će na Zemlju pred Sudnji dan.

Silazak Isa alejhisselam potvrđen je Kur’anom, Sunnetom i konsenzusom islamskih učenjaka, i to je obaveza svakog muslimana da vjeruje u to, bez imalo sumnje, jer to spada u vjerovanje u Sudnji dan, a vjerovanje u Sudnji dan je peti temelj imana.

Njegov silazak smatra se od velikih predznaka Sudnjeg dana, što znači da će sići pred sami Sudnji dan.

Vrijeme njegovog dolaska je prije pojave Je’džudža i Me’džudža i prije izlaska Sunca sa zapadne strane, a posle pojave Mehdije i Dedžala, a Allah najbolje zna.

Mjesto silazka po hadisu kojeg bilježi imam Muslim je istočni dio Damaska, pored bjele munare, za vrijeme sabah namaza.

Na Zemlji će provesti sljedećih četrdeset godina, po ispravnom hadisu kojeg bilježi Ebu Davud br. 4324.

Zadržaće poslanstvo koje je imao i ranije, sa starim i sa novim mu’džizama, ali će pozivati u Islam, tj. u šerijat Muhameda ﷺ, i neće mu silaziti nova objava (knjiga).

Dakle, zadržaće osobinu vjerovjesnika, ali neće donijeti novi šerijat, nego će prihvatiti, vladati i suditi po sadašnjem islamskom zakonu, šerijatu.

Ulema potvrđuje da će Isa alejhisselam zadržati stare mu’džize, što obuhvata sve poznate njegove mu’džize, (iako ne naglašavaju svaku mu’džizu pojedinačno, pa tako ni mu’džizu da će moći da oživi umrle).

Napomena

Silazak Isa alejhisselama na Zemlju ne suprostavlja se sa ubjeđenjem, vjerovanjem, da je Muhamed ﷺ poslednji poslanik, jer Isa alejhisselam neće doći sa novom objavom, niti će suditi sa Indžilom (starom objavom), nego će upotpunosti prihvatiti i pokoriti se Muhamedovom ﷺ šerijatu i pozivaće Ehlu kitab (hrišćane i jevreje) u Islam.

Pojaviće se u vrijeme velikih ratova.

Priključiće se muslimanskoj vojsci pod zapovjedništvom Mehdije.

Svi sljedbenici knjige (Ehlu kitab), hrišćani i jevreji, kada čuju za povratak Isa alejhisselam i kada ga vide prihvatiće Islam ili će biti ubijeni, i neće više postojati kategorija Ehlu kitab, jer se od njih neće više prihvatati džizija. Uzvišeni Allah kaže:

I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, prije njegove (Isaove) smrti, neće u njega kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti.

En-Nisa, 159

Imam Buhari prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:

Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, sigurno će se uskoro sin Merjeme spustiti među vas,
zavesti pravednu vlast,
te će slomiti krst,
ubiti svinju,
ukinuti džizju,
imetka će biti u izobilju tako da ga niko neće prihvatiti,
tako da će sedžda biti bolja od ovoga svijeta i svega što je na njemu.

Buhari, br. 873

Ovo je nova mu’džiza Isaa alejhisselam, tj. da će nevjernici umrijeti osjetivši njegov dah, a Dedžal će se početi topiti kada osjeti njegov dah.

Dakle, Isa alejhisselam će ubiti Dedžala, jevreji će biti okosnica Dedžalove vojske, pa će se razbježati posle smrti Dedžala i kriće se, a muslimani će ih sustizati i svako drvo i kamen će progovoriti i pozvaće muslimane i reći da se iza njih krije jevrej.

Svi nevjernici tog vremena ili će prihvatiti Islam ili će biti ubijeni, tako da će na Zemlji ostati samo muslimani.

Zatim će se pojaviti Je’džudž i Me’džudž, bit će toliko brojni da im se muslimani neće moći suprostaviti. Imam Muslim prenosi:

Allah će objaviti Isau:

„Ja sam izveo jednu grupu Svojih robova, koju niko nije u stanju ubijati, pa skloni Moje robove na brdo Tur.“

Allah će poslati Jedžudža i Medžudža i oni će žurno silaziti sa svake strmine.
Prvi će proći pored Tiberijanskog jezera pa će popiti svu vodu, a zadnji će naići pa će reći:
“U ovoj je dolini nekad bila voda”,
pa će se pojaviti Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi, bit će blokirani, tako da će biti bolje jednom od njih da ima bika nego nekome od vas da danas ima sto dinara.
Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi će moliti Allaha, pa će Allah poslati crve u njihove vratove i oni će umrijeti.
Zatim će se Allahov poslanik Isa i njegovi sljedbenici spustiti na zemlju i neće naći na njoj nijedan pedalj mjesta bez njihovog smrada i zadaha.
Pa će Allahov poslanik Isa i njegovi ashabi moliti Allaha, te će Allah poslati ptice poput vratova deva.
One će ponijeti leševe i baciti ih gdje bude Allah htio.

Muslim, br. 878

Zatim će nastupiti blagostanje, pravda, red i mir i svi ljudi će živjeti u Islamu.

Takvo stanje će trajati sedam godina, zatim će umrijeti Isa alejhisselam i muslimani će mu klanjati dženazu.

Život će se nastaviti posle smrti Isa alejhisselam, a vremenom će se opet rađati nevjernici, pa će Allah poslati vjetar i uzeti duše svih vjernika.

Na Zemlji će ostati samo nevjernici i nad njima će nastupiti Sudnji dan. Imam Muslim prenosi:

Allah će poslati ugodan vjetar pa će ih (ljude) poduhavati ispod njihovih pazuha.
I Allah će uzeti dušu svakog mu’mina i svakog muslimana, ostat će najgori ljudi, tako da će muškarci i žene blud činiti, kao što to čine magarci, i nad njima će nastupiti Sudnji dan.

Muslim, br. 878

Molim Allaha subhanehu ve teala da nas usmrti i oživi samo kao muslimane.

mr. Jakub Alagić

preuzeto sa stranice https://delil.org/

Vidi manje