Ve alejkumus-selamu ve rahmetullahi ve berekatuh! Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dželle še’nuh, i neka je Salavat i Selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Prije odgovora na Vaše pitanje, bitno je naglasiti da nismo u mogućnosti na ovaj način riješiti problem, zato što propisi zahtijevaju da se saslušaju obadvije strane i na osnovu saslušanja donese konačan sud, ali na osnovu spomenutog, kažemo sljedeće:

Postupak vašeg muža – onako kako Vi prenosite – je više nego pogrešan. Naprotiv, to je jasna i očita nepravda (zulum), pogrešno tumačenje šerijatskih propisa i bespravna manipulacija slabašnim i nezaštićenim.

Allah, dželle še’nuh, rekao je: “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nepravednici (zalimi)! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene, i kada će žureći uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti.” (Prijevod značenja, Ibrahim, 42-43)
Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poseban akcenat stavili su na brigu o ženama i njihovim pravima, znajući da su one – radi njihove prirodne slabosti – često predmet iskorištavanja i bespravne manipulacije od strane muškaraca.

Iako je nadležnost i vodstvo u braku dato muškarcu, radi svima poznatih razloga, to nikako ne znači da je time oduzeto pravo ženama i da muškarci nemaju prema njima nikakvih obaveza i odgovornosti. Allah, dželle še’nuh, rekao je: “One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 228)

“S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (Prijevod značenja, En-Nisa, 19)

“… kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!” (Prijevod značenja, En-Nisa, 34)

“… vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite.” (Prijevod značenja, Et-Talak, 2)

“… i ne činite im teškoće zato da biste ih stijesnili.” (Prijevod značenja, Et-Talak, 6)

Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oporučujem vam da ženama činite dobro! Zaista je žena stvorena od rebra, a najveća krivina rebra je baš njegov najviši dio, pa ako ga pokušaš ipraviti, slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš, osta kivo. Zato budite dobi prema ženama!” Hadis su zabilježili Buhari i Muslim, a njihovom drugom rivajetu stoji: “Žena je kao rebro, ako ga htjedneš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako se koristiš njime, ono će ti koristiti, iako je kirivo.”

U jednom Muslimovom rivajetu došlo je: “Zaista je žena stvorena od rebra, i nikada neće moći da se drži određenog pravca kojeg od nje tražiš, pa ako se budeš s njom naslađivao, naslađivat ćeš se a ona je takva (kriva), a kad je pokušaš ispraviti, slomit ćeš je, a njen lom je razvod braka.”

Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi od Allahvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ovaj svijet je samo prolazan užitak, a najbolje u njemu je dobra (čedna i odgojena) žena.” Hadis je zabilježio Muslim.

Ibn-Abbas, radijallahu anhuma, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Najbolji od vas su najbolji prema svojim porodicama (suprugama), a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici.” Hadis su zabilježli Tahavi u “Šerhu muškilil-asar” i Hakim, i hadis je dobar radi drugih predaja koje ga podupiru.

Amr b. el-Ehves, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao u svom govoru na Oprosnom hadždžu: “Njihovo pravo kod vas (tj. pravo žena) je da budete dobri prema njima, da ih oblačite i hranite.” Hadis su zabilježili Tirmizi i Ibn-Madže, a vjerodostojnim ga je smatrao Ibnul-Kajjim, rahimehullah.

Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Neka vjernik ne prezire vjernicu, jer ako je nezadovoljan s nekom njenom osobinom, pa, sigurno je zadovoljan s nekom drugom osobinom.” Hadis je zabilježio Muslim.

Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, kaže: Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najpotpunijeg vjerovanja od svih vjernika je onaj najbolje ćudi, a najbolji među njima su najbolji prema svojim suprugama.” Hadis su zabilježili Ahmed, Tirmizi i drugi, a Tirmizi ga smatra vjerodostojnim. (Detaljnije vidjeti: Rijadus-salihin, str. 137-139; Adabuz-zefaf, str. 196-214).

Zatim, izjava vašeg muža da će vam uskratiti bračnu intimu na minimum od jednom u četiri mjeseca – je pogrešno i površno tumačenje vjerskih propisa. Istina je da neki od islamskih pravnika spominju da je muž obavezan najmanje jednom u četiri mjeseca ili tri puta godišnje stupiti u spolni odnos sa suprugom, ali to mišljenje je neispravno i više nego slabo, jer ne posjeduje validne argumente. Naprotiv, u sebi sadrži i nepravdu prema ženi, koja također ima pravo na bračnu intimu kao i čovjek, jer su isti povodi i posljedice.

Oni koji kažu da je čovjek dužan spolno općiti sa suprugom minimalno jednom u četiri mjeseca dokazuju svoje mišljenje Allahovim, dželle še’nuh, riječima: “Onima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca; i ako se vrate ženama, – pa, Allah zaista prašta i milostiv je.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 226)

Tj. da je dužan više od toga ne bi mu bio dat rok od četiri mjeseca, nego manje od toga. Uvaženi šejh Ibn-Usjemin, rahimehullah, pojašnjavajući neispravnost ovog mišljenja rekao je: “Razumijevanje ovog ajeta na taj način je neispravno, zato što je zakletva iznimno stanje, tj. čovjek se zakleo da neće imati odnos sa suprugom. Ako je takvo stanje, kažemo: ‘Imajući u vidu tvoje stanje i zakletvu, dajemo ti taj rok, pa ako se vratiš svojoj supruzi i imadneš odnos sa njom, onda ništa, a ako to ne uradiš, tvoj brak je onda prekinut.’ A što se tiče onih koji nisu u takvom stanju, i ne postoji validan razlog za odgađanje, onda je obaveza da sa suprugom živi lijepo. Allah, Uzvišeni, rekao je: ‘S njima lijepo živite!‘ (En-Nisa, 19).

A zasigurno se lijepim ne smatra da mlad čovjek oženi mladu ženu i onda stupa u odnos sa njom samo jednom u četiri mjeseca. Ispravno mišljenje je da je muž obavezan imati odnos sa suprugom onoliko puta koliko je to inače običaj i dok ne zadovolji njenu potrebu. Također, bitno je napraviti razliku između mlađe i starije žene, tj. svaka od njih, shodno stanju, ima pravo na broj odnosa koji će zadovoljiti njene potrebe.” (Šerhul-mumti’a, 12/411)

Tebe, poštovana sestro, savjetujemo da se strpiš sa svojim mužem, da mu se i dalje pokoravaš i budeš mu poslušna i da na svaki način pokušaš očuvati brak, ali ne i pod svaku cijenu. Pokušaj da ga savjetuješ i otvoreno mu pojasniš da ti imaš pravo na intimu, ako već on samovoljno ne ispunjava svoje obaveze u tom kontekstu.

Ne treba požurivati sa talakom. Prije toga treba pokušati popraviti stanje i izmiriti supružnike, upravo kako nas je podučio naš Gospodar: “A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obavješten!” (Prijevod značenja, En-Nisa, 35)

Ako i pokušaj pomirenja ne uspije, onda nema smetnje da se žena svojim imetkom otkupi od muža (tj. vrati mu mehr kako bi joj dao taklak), ako je on zadovoljan s tim, ili, ako on to ne prihvata – a ustrajno joj uskraćuje njena prava – onda će svoj slučaj iznijeti kadiji (u našem slučaju uglednom daiji ili isl. Centru i sl.) i oni će je razvesti od njega.

Vaše riječi: “Želim dodati da sam živjela u džahelijjetu,… Kad sam se udala za svoga muža, odmah sam stavila nikab,… itd.“, u ovom slučaju ne igraju neku posebnu ulogu, ali, drago nam je da ste tako čvrsti kada je u pitanju nošnja nikaba – u čiju ispravnost, utemeljenost i obaveznost kod nas nema sumnje -, moleći Uzvišenog Allaha da i Vama i nama podari ustrajnosti u svim vjerskim propisima.
Vaša želja za potomstvom je sasvim opravdana i to je vaše pravo. Mužu nije dozvoljeno da vam to osporava niti uskraćuje.

Ali, činjenica da još uvijek nemate potomstvo, neka vas ne žalosti. Čovjek ne zna u čemu je dobro po njega. Možda bi ga potomstvo, ako bi ga imao, odvelo u nevjerstvo, zabludu i sl. Najbolji primjer – za utjehu – je naša majka Aiša, radijallahu anha, koja se vrlo mlada udala za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pored toga nikada nije dobila potomstvo.

S druge strane, Uzvišeni Allah podario joj je ono što nije ostalim ženama, tj. mnoštvo znanja, kojeg je prenijela ummetu, za što je nagrada neprocjenjiva. Možda je upravo činjenica da je imala više slobodnog vremena od ostalih žena bila presudna da zapamti toliko znanja i prenese ga ostalim muslimanima, a Allah najbolje zna. Allah, dželle še’nuh, rekao je: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 216)

Molimo Allaha, dželle še’nuh, da vam podari sabura, da popravi vašeg muža, da vas opskrbi hairli potomstvom i oprosti vaše i naše grijehe i prijestupe. Amin! Allah, dželle še’nuh, nabolje zna.

Mr. Amir I. Smajić

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam.
Ako je u pitanju samo sumnja da je roba ukradena, onda se propis kupovine te robe ne gradi na sumnji, odnosno nema smetnje da se ta roba kupuje. Jer jedno od poznatih osnovnih pet fikhskih pravila oko kojih nema razilaženja među učenjacima glasi: SUMNJA NE POTISKUJE UBJEĐENJE (“El-Jekinu la juzalu bišekk”). Tj. na sumnji se ne izgrađuje propis nego na onome što je osnova, tj. što je bilo prije nego se sumnja pojavila. U ovom slučaju, osnova je da ljudi prodaju robu koja je u njihovom vlasništvu, tj. da nije ukradena, tu osnovu koja je sigurno i pouzdano ubjeđenje ne potiskuje sumnja da nije tako, odnosno da je roba ukradena.

A u slučaju da se sigurno zna da je roba koja se prodaje ukradena, tako što to sam prodavač izjavljuje, priznaje ili kaže, ili na neki drugi pouzdan način, onda nije dozovljena kupovina te robe. Nju nije dozvoljeno kupovati jer onaj ko je prodaje nije njen vlasnik te je u tom slučaju ne može je ni prodavati. A ako bi je kupio, ta kupoprodaja je batil, tj. šerijatski ništavna i neprihvatljiva. Njen pravi vlasnik kada se pojavi ima pravo na nju.

Mr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumu selam! Razlog koji ste naveli nikako ne opravdava kletvu. Allah Uzvišeni je Onaj koji određuje i treba biti zadovoljan Njegovom odredbom jer neće nam se desiti osim ono što nam je Allah propisao a od toga je udaja i ženidba. Poznavanje ovog i čvrsto vjerovanje u Allahovo određenje čini čovjeka smirenim i zadovoljnim.

Proklinjati znači da onaj koji se proklinje bude daleko od svakog dobra i kaže se da bude daleko od Allahove milosti. Nije dozvoljeno muslimanu/ki da proklinje nikog od muslimana osim onog koga je Allah prokleo u Svojoj knjizi ili koga je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, prokleo. Nije dozvoljeno da se proklinje osoba koja učini grijeh, već takve se osobe mudro i blago savjetuju kako bi se njihovo stanje popravilo. Ukoliko neko proklete nekog ko to ne zaslužuje, neka zna da postoji opasnost da se vrati na onog ko proklinje. Proklinjanje nije osobina vjernika i prolinjanje jednog vjernika je kao i njegovo ubistvo. (Vidi hadis u Sahihajn koji ga prenose od Sabita ibn Dahhaka).

Abdullah Mujić, prof.

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvaženi moj brate u vjeri, čovjek koji počini grijeh i pokaje se o istog iskrenim pokajanjem je kao i onaj koji nije počinio grijeh, naročito ako je u pitanju grijeh koji se vezuje samo za Allahovo pravo, što je slučaj mučkarca koji počini blud. Kakvu bi vi sada mogli da tražite djevojku osim nevinu i čednu? Da li postoji ikakva logika u tome da te vjera obavezuje sa nečim drugim?

Uzvišeni Allah jasno je izuzeo pokajnike od bluda, i objasnio da se pokajanjem od bluda briše prethodno počinjeni grijeh. Kazao je Uzvišeni Allah: ”I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; osim onih koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.” (El-Furkan, 68-71)

Kazao je Uzvišeni Allah: “Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima. One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prašta i samilostan je!” (En-Nur, 3-5)

Poznati tumač Kur’ana savremenog doba Muhammed el-Emin eš-Šinkiti u svome tefsiru, poznatom pod imenom ”Edvaul-bejan”, nakon komentara prethodno spomenutih ajeta iz sure En-Nur, rekao je: ”Treće pitanje: Smatram da je prioritetnije mišljenje da je validan brak bludnika i bludnice koji se  iskreno pokaju i odluče da se više neće vratiti grijehu. Njima je dopušteno da stupe u bračne vode, kao što je drugima dopušteno da sa njima stupaju u brak, a sve to nakon pokajanja. Zato što je pokajnik od grijeha kao onaj koji i nije počinio grijeh, a to nam potvrđuju riječi Uzvišenog Allaha: ”I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče – a ko to radi, iskusit će kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 68-70)

Uzvišeni Allah u ovim ajetima jasno kazuje da će grijehe onih koji učine blud – i ostalih koji su spomenuti sa njima – te se pokaju, uzvjeruju i počnu činiti dobra djela – pretvoriti u dobra djela, kao što potvrđuje da pokajanje od bluda briše tragove bluda.” (Edvaul-bejan, 5/427)

Što se tiče spominjanja spomenute stvari budućoj supruzi, ja sam stava da u osnovi te stvari ne treba spominjati, sve dok one ne nose u sebi uskraćivanja određenih prava supružnika, što nije slučaj sa vašim pitanjem. Ali ako bi ste spomenuli da ste u prošlosti počinili određene grijehe i da ste se pokajali od njih, bez detaljisanja i preciziranja grijeha, čisto kako bi ste imali opravdanje sutra ako to vaša supruga sazna od onih koji vama ne žele dobro i zavide vam na sreći, smatram da bi ste ispravno postupili. A Allah najbolje zna.

Mr. Pezić Elvedin

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumu selam,

Pojava bubuljica raznih boja po tijelu (koži) nakon učenja rukje ili određenih sura, je rezultat raznih duhovnih bolesti. Liječnici Kur’anom su na osnovu dugogodišnjeg iskustva i pračenja, došli do slijedećeih zaključaka:

Crvene bubuljice po tijelu nakon rukje mogu da ukazuju da se radi o uroku, ali isto tako može da bude od alergije od maslinovog ulja.

Zelene bubuljice se dešavaju veoma rijetko i one ukazuju na urok i uglavnom budu po obrazima.

Plave ili koje imaju tendeciju crne ili tamno ljubičaste, može da ukazuje na opsjednutost (mess) i javlja se kod slučajeva gdje se radi o zaljubljenom džinnu.

Međutim, ako se plave bubuljice javljaju i nestaju te se pojave na drugom mjestu, radi se o sihru.

Ali, sve ove bubuljice i pjegice, mogu da budu i uzrokom raznih alergija i nedostatka nekog vitamina ili virusa u krvi, pa zbog toga treba i potražiti mišljenje doktora što i tebi savjetujem.

Odgovorio: Ebu Bilal (svršenik medinskog univerziteta) – Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com