Udaranje djece nije metoda koja se preferira u odgoju. Poslanik, ﷺ, nikada nije udario nijedno dijete i to se pouzdano zna. Udaranje djece smatra se nasiljem nad djetetom, iživljavanjem nad njim i to se danas naziva nasilje u porodici. Uzvišeni Allah najstrože je zabranio nasilje svake vrste. Doista je ružno da se stariji i jači iživljava na slabijem. Naše svakodnevne frustracije ne smijemo, ni u kojem slučaju, iskaljivati na nedužnoj djeci samo zato što su nezaštićena. U principu, odnos prema djeci izgrađen je na ljubavi, samilosti, dobročinstvu i pravdi. Međutim, ako dobrobit djece (vjerski odgoj, opća kultura i slično) nalaže udarac kao odgojnu mjeru, onda šerijat, kao u slučaju namaza, dozvoljava njegovu upotrebu jer dijete nije svjesno svoje dobrobiti. Međutim, treba imati na umu sljedeće:

1.   udarac mora biti odgojnog karaktera, a ne “izduvni ventil’’ za bijes,

2.   ne smije biti po licu,

3.   ne smije ostavljati masnice niti tragove, tj. ne smije biti jak,

4.   ne smije biti traumatičan za dijete,

5.   ne smije biti teškim predmetom i sličnim što može nanijeti teške povrede.

Imajući u vidu navedeno, savjetujemo sljedeće: Ne pribjegavajte udarcu kao metodi odgoja osim u krajnjoj nuždi. Ako je to neophodno, onda mora biti u okviru navedenih uvjeta. I uvijek imajte na umu da su djeca vaš emanet! Emanet za koji ćete biti pitani!

Uzvišeni Allah najbolje zna!

Odgovorio: mr. Elvedin Huseinbašić