Hvala pripada Allahu.
Ovaj ajet iz sure El-Mā'ide neki ljudi pogrešno shvataju. Oni misle da nije obavezno da se naređuje na dobro i zabranjuje zlo, a ponekad ga citiraju onima koji njima kažu da trebaju raditi neko dobro ili da ostave neko zlo.
U komentaru ajeta, prijevod značenja:
 “O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!” [El-Mā'ide 5:105]
Učenjak Muhamed el-Emin eš-Šenkiti je rekao:
“Neznalica može pomisliti, prema vanjskom značenju ajeta, da nije obaveza naređivati dobro i zabranjivati zlo, ali isti ajet također ukazuje na to ako osoba da sve od sebe (naređuje na dobro i zabranjuje zlo), i ne bude rezultata, onda je to na što se ovaj ajet odnosi. To je ono gdje Allah kaže: ‘ ako ste na Pravome putu ‘, jer svako onaj ko ne naređuje na dobro nije na Pravom putu. Oni koji kažu da se ovo podrazumijeva u ajetu su Huzejfe i Sa'id ibnu-l-Musejjib, kao što je prenio El-Elusi u Tefsiru, i Ibn Džerir, kao što je prenio El-Kurtubi od Sa'ida ibnu-l-Musejjiba; i Ebu ‘Ubejde El-Kasima Ibn Seleme. Ibn Džerir također prenosi slično od grupe ashaba kao što su Ibn Omer i Ibn Mesud.
Neki su učenjaci rekli da  ‘ ako ste na Pravome putu ‘ znači ako im kažete a oni vas ne budu sušali; a neki su rekli da je naređivanje na dobro uključeno pod pravim putem u ovom ajetu. Ovo je jasno svakom pravednome.
Još dokaza da onaj ko ne naređuje na dobro nije na pravom putu jeste da se Allah kune da je takva osoba na gubitku, On kaže, prijevod značenja:
‘Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju (u islamski monoteizam) i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju (tj. nređuju jedni drugima sve vrste dobrih djela koja je Allah naredio i da se klone od svih vrsta grijeha i zlih djela koja je Allah zabranio) i koji jedni drugima preporučuju strpljenje ( jer teškoća, šteta, ozljede mogu doći onda kada se biva na Allahovom putu od pozivanja u Tevhid ili džihad).’ [El-‘Asr 103:1-3]
Suština je da je obavezno naređivati dobro i zabranjivati loše, a onda kada si ispunio svoju obavezu, onaj ko naređuje na dobro neće mu naštetiti zabluda onih koji su zalutali. Na to je ukazano u nekoliko ajeta, kao što je, prijevod značenja:
‘I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.’ [El-Enfāl  8:25]
I hadis koji ukazuje na to da ljudi koji ne budu naređivali na dobro i zabranjivali zlo, Allah će ih kazniti zajedno sa onim koji su radili zlo. Na primjer:
Prenosi se da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao:
‘O ljudi vi učite ovaj ajet:
‘O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao!’ [El-Mā'ide 5:105]’
ali sam ja čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Ako ljudi vide onoga ko radi zlo, i ne uhvate ga za ruku (da bi zaustaviti to zlo koje radi), uskoro će ih Allah sve kazniti.’ ‘ Ebu Davud, 4338; Et-Tirmizi, 2168; i En-Nesai’ sa senedom koji je sahih. Također šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih et-Tirmizi, 2448.”
Advau-l-Bejan, 2/169.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/38701
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Preporučeno je da se žene djevojke koje se pridržavaju vjere, ali koje su to privržene vjeri?
Prvo:
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preporučio da se žene djevojke koje se pridržavaju vjere, kada je rekao: “Žena se udaje zbog četiri stvari: njenog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere. Pa ti uzmi onu koja je vjernica – ruke ti se oprašile (tj. imaj bereketa).” Buharija, 5090; Muslim, 1466.
Abdu-l-Azim Abadi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Ono što se misli jeste da mladić koji je vjernik i ima dobar ahlak bi trebao dati prednosti vjeri u svim stvarima, pogotovo što se tiče drugotrajnih pitanja. Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se traži žena vjernica, i to je najveći cilj.
‘Ruke ti se oprašile’ je požurivanje da se puno trudi, da zasuče rukave i traži ono što u je naređeno.”
‘Avnu-l-Me'abud, 6/31.
Drugo:
Što se tiče svojstava dobre vjernice, možemo dati mnogo osobina koje spadaju u opis one koja je se istinski pridržava vjere:

Ispravno vjerovanje

Ovo je najvažnija osobina. Žena koja je od ehlu sunneta ve-l-džemata je ona koja će postići najveće i najbolje karakteristike dobre vjernice, a ona koja je sljedbenik novotarija i zablude neće biti od onih dobrih vjernica koje je preporučeno da muslimani žene, zbog lošeg uticaja kojeg će imati na muža ili djecu, ili na oboje.

Pokornost mužu, i ne suprostavljanje njemu ako joj naredi nešto što je dozvoljeno

Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao: “Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Koja je to žena najbolja?’ On je odgovorio: ‘Ona koja kada je muž pogleda ona ga razveseli, koja mu se pokorava u onome što joj naredi, i ne radi sa sobom ili svojim imetkom ono sa čime on nije zadovoljan.” E-Nesai, 3131; i šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih En-Nesai.
Tako da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo tri osobine koje se trebaju naći kod dobre, pobožne supruge. To su:

Kada je pogleda, zadovoljan je sa njenim praktikovanjem vjere, stavom, ponašanjem i izgledom
Kada je on odsutan ona štiti njegovu čast i imetak.
Ako joj kaže nešto da uradi, ona mu se pokorava, sve dok joj nije rekao da uradi nešto što je grijeh.

Ona koja pomaže mužu u vjeri i u praktikovanju vjere, govoreći mu da radi ibadete i da ga sprečava da radi zabranjene stvari

Prenosi se da je Sevban rekao: “Kada je objavljeno za zlato i srebro ono što je objavljeno, rekli su: ‘Pa kakvu vrstu imetka onda da skupljamo?’ Omer je rekao: ‘Saznati ću to za vas.’ Tako da je se popeo na kamilu i sustigao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ja sam bio iza njih. Rekao je: ‘O Allahov Poslaniče, kakvu vrstu imetka trebamo postizati?’ Rekao je: ‘Postižite zahvalno srce, jezik koji spominje Allaha i suprugu vjernicu koja vam pomaže u pogledu ahireta.'”
Zabilježio Tirmizi (3094) i ocijenio kao hasen. U drugoj predaji je došlo: “..Koja će mu pomoći u vjeri.” Ibn Madže (1856). Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih Et-Tirmizi.
El-Mubarekfuri, rahimehullahu  te'ala, je rekao:
“‘Suprugu vjernicu koja će mu pomoći u vjeri’ znači: u njegovom praktikovanju vjere, tako što će ga podsjećati da klanja, posti i radi druge vrste ibadeta, i čuvat će ga da počini blud ili neko drugo zabranjeno djelo.”
Tuhvetu-l-Ahvezi, 8/390.

Ona je pobožna žena, i od osobina pobožne žene jeste da je ona pokorna svome Gospodaru i ispunjava prava muža u pogledu njegovog imetka i prava koja on ima kod nje, čak i kada je njen muž odsutan

Allah kaže, prijevod značenja:
“Zbog toga su čestite žene poslušne (Allahu i svome mužu) i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi (svojoj čednosti i muževom imetku), jer i Allah njih štiti.” [En-Nisā’  4:34]
Šejh Abdu-r-Rahman es-Sa'adi, radimehullahu te'ala, je rekao:
“‘ Zbog toga su čestite žene poslušne ‘ znači: pokorne Allahu, neka je On uzvišen.
‘za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu‘ znači: poslušne su svojim muževima i čak i kada je on odsutan one čuvaju sebe i mužev imetak, tražeći u tome Allahovu pomoć, jer niko to ne može uraditi sam od sebe, jer je duša sklona zlu, ali onaj koji se osloni na Allaha, On će mu biti dovoljan i pomoći će mu u vjerskim i dunjalučkim poslovima.”
Tefsir es-Sa'adi, 117.
Prenosi se da je Sa'ad ibn Vekkas rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Četiri stvari su neophodne za sreću: pobožna žena, prostran dom, dobar komšija i pouzdano prevozno sredstvo. A četiri stvari koje čine nekoga očajnim: loš komšija, loša žena, mala kuća i loše prevozno sredstvo.'”
Zabilježio Ibn Hibban u Sahihu (1232); ocijenio sahihom šejh Albani u Es-Silsiletu-l-Sahiha (282) i Sahih et-Tergib (1914).
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Pobožna žena će biti sa svojim mužem mnoge godine, i to je ona na koju se ciljalo u hadisu u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Ovaj svijet su prolazna uživanja, a najbolje njegovo uživanje jeste pobožna supruga, koja kada je pogledaš razveseli te i ako joj kažeš da uradi nešto posluša te, a ako si daleko od nje onda te čuva u pogledu svoje časti i tvog imetka.’
Ovo je ono što je Poslanik, sallallah alejhi ve sellem, oporučio kada su ga muhadžiri upitali koji imetak da  postižu: ‘Postižite zahvalno srce, jezik koji spominje Allaha i suprugu vjernicu koja vam pomaže u pogledu ahireta.’ Bilježi Tirmizi u hadisu Salima Ibn Ebi-l-Dž'ada, od Sevbana.
Ona može pružiti ljubav i samilost o kojoj Allah govori u Svojoj knjizi, a rastanak  od nje ponekad može biti teži od smrti, i teži od gubitka imetka ili napuštanja domovine, posebno ako je jedno naklonjeno drugome ili imaju djecu zajedno koja će biti povrijeđena razvodom.”
Medžmu'u-l-Fetava, 35/299.

Lijepo ponašanje i znanje

Prenosi se od Ebu Musaa El-Eš'arija, radijallahu anh, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Tri su skupine koje će dobiti duplu nagradu: čovjek od pripadnika knjige koji je vjerovao u svog poslanika, onda je doživio Poslanika (Muhammeda op. pre.), slijedio ga i vjerovao u njega – imat će duplu nagradu, i rob koji ispunjava svoje obaveze prema Allahi i prema svom vlasniku – imat će duplu nagradu; i čovjek koji je imao robinju koju je hranio i hranio je lijepo, koju je podučio i podučio je lijepo, onda je oslobodi i oženi – imat će duplu nagradu.'” Buharija, 97: i Muslim, 154.
El-Mubarekfuri, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“‘Koju je podučio’ znači: podučio je lijepom ponašanju.
‘I podučio je lijepo ‘ znači: podučavao je na blag način.”
Tuhvetu-l-Ahvezi, 4/218.

Koja radi djela ibadeta i pokornosti, i kloni se zabranjenih stvari

Ovo je ono na što se misli u vjerodostojnom hadisu pod vjerom, koji smo naveli na početku.
Rekao je El-Hatib El-Šerbini Eš-Šafi'i, rahimehullahu te'ala:
“Ono što  se misli pod privrženost vjeri jeste djela ibadeta i pokornosti, i dobra djela, a udaljavanje od zabranjenih stvari.”
Mugni el-Muhtadž, 3/127.
Ona koja objedini pokornost svome Gospodaru, čineći obavezna djela koja su joj naređena, i klonjeći se od zabranjenih djela koja su joj zabranjena, sa poslušnošću svome mužu, ima radosnu vijest od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da će biti veoma počašćena kada uđe u Džennet.
Prema hadisu: “Ako žena klanja pet dnevnih farz namaza, posti mjesec ramazan, čuva svoju čednost i poslušna je mužu, biće joj rečeno: ‘Uđi u Džennet kroz koja vrata god hoćeš.'” Ahmed, 1664; i ostali; šejh Albani ga je ocijenio kao hasen u Sahih Et-Tergibu zbog druge predaje, kao što je naveo šejh ‘Arnaut u Tahridž el-Musned.

Ona je posvećena ibadetu i ona posti

Allah kaže, prijevod značenja:
“Ako vas on pusti, Gospodar njegov će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; odanih Allahu, vjernica, poslušnih Allahu, pokajnica, koje se Allaha boje, koje poste, udovica i djevojaka.” [Et-Tahrīm 66:5]
El-Begavi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Će mu dati umjesto vas boljih žena od vas; odanih Allahu,‘ znači: koje se pokoravaju Allahu i koje su Mu poslušne.
‘ Vjernica ‘ znači: one koje vjeruju u Allahovu jednoću (tevhid).
‘Poslušnih Allahu ‘ znači: pokornih, ili je rečeo: one koje dove ili one koje klanjaju.”
Tefsir el-Begavi, 8/168.
Tako da je poznato da “privrženost vjeri” (vjera) je sveobuhvatna riječ koja uključuje razne vrste ibadeta, pokornosti, osobina i stavova. Ono što je bitno naspomenuti jeste da ove osobine i vrline koje smo spomenuli nisu iste kod svih žena, nego imaju različiti stepeni istih, i to je poznato. Što je žena više stidnija (čednija), učenija i posvećena ibadetu, to je više poželjnija za brak, da bude supruga.
Bilo kako bilo, žena koja je vjernica je ona koja će pomoći mužu da štiti svoju vjeru, koja će mu pomoći u pogledu njegovog ahireta, koja ga usreći kada je pogleda, ona koja čuva njegovu čast kada je on odsutan i koja će dobro odgajati njegovu djecu.
Pogledaj pitanjem pod brojem 83777 u vezi informacija o prošenju djevojke koja je vjernica ali nije lijepa; naći ćeš još korisnih informacija tamo koje će biti dopuna na ovaj odgovor.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/consult/96584
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Važnost namaza u islamu je tolika da se ne može shvatiti. To je prvi šart islama kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo nakon šehadeta, sa kojim se postaje musliman. Namaz je bio obavezan svim poslanicima i ljudima. Allah je objavljivao njegovu obavezu u veličanstvenim situacijama. Na primjer, kada je Allah pričao sa Musaom, rekao je, prijevod značenja:
“Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj! Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!” [Tā Hā 20: 13-14]
Slično, namaz je naređen Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, tokom mi'radža (uzdizanje na nebesa). Čak, kada Allah hvali vjernike, kao na početku sure El-Mu'minūn, jedan od prvih opisa vjernika jeste njihovo čuvanje namaza, koji namaz ponizno obavljaju.
Jednom je neki čovjek pitao Poslanika, sallalllahu alejhi ve sellem, o najboljem djelu. Poslanik, salllalahu alejhi ve sellem, je rekao da je najbolje djelo namaz. Onda je čovjek pitao i opet pitao. Prva tri puta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Namaz”, a četvrti puta je rekao: “Džihad na Allahovom putu.” Ovu verziju bilježe Ahmed i Ibn Hibban. Šejh Albani kaže da je hadis hasen u Sahih et-Terhib ve-t-Terhib, 1/150.  Bejrut: El-Mekteb El-Islami, 1982.
Na važnost namaza je ukazano u mnogim Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, hadisima. Na primjer, kada je rekao:
“Prva stvar za koju će rob biti pitan na Sudnjem Danu jeste namaz. Ako on bude ispravan i ostala će djela biti ispravna. A ako on bude neispravan i ostala djela će biti neispravna.” Zabilježio ga je Taberani. Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Sahih el-Džami’, 1/503.
Važnost namaza leži u tome da bez obzira koja djela radimo u životu, najvažniji aspekt jeste naš odnos sa Allahom, a to je iman (vjera), bogobojaznost, iskrenost, i obožavanje Allaha. Ovaj odnos između roba i Allaha je namazom dokazan i praktično primjenjen, kao što se i povećava i jača namazom. Tako da, ako je namaz dobar i ispravan, ostala djela će biti dobra i ispravna; a ako namaz nije dobar i ispravan, onda će ostala djela biti loša i neispravna, kao što je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
 U stvarnosti, namaz koji je ispravno obavljen – sa stvarnim sjećanjem na Allaha i okretanjem Njemu za oprost – će imati trajan uticaj na čovjeka. Nakon što završi namaz, njegovo srce će biti ispunjeno spomenom na Allaha. Bojati će se Allaha i također će se nadati Allahu. Nakon što to osjeti, neće htjeti otići iz tog povlaštenog položaja u onaj kada je nepokoran Allahu. Allah je spomenuo ovu osobinu namaza kada je rekao, prijevod značenja:
“Molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno” [El-‘Ankebūt  29:45]
Nedvi je opisao ovu osobinu rječito, na sljedeći način:
 
“Njegov cilj jeste da stvori unutrašnje ja čovjeka, duhovnu snagu, svjetlo vjere, i svjesnost o Allahovom nadzoru što mu pomaže da uspješno ustraje protiv svih vrsta zala i iskušenja, i da ostaje ustrajan u vremenu iskušenja i razilaženja i da se zaštiti od slabosti tijela i neumjerenih prohtjeva.”Nedvi, 24.
 
Sveobuhvatni uticaj koji treba da ima ispravno obavljen namaz na čovjeka je pojašnjen u Kur'anskim ajetima, prijevod značenja:
“Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je, osim vjernika, koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali” [El-Me'āridž  70:19-23]
Što se tiče ahireta (sljedećeg svijeta), Allahov oprost i Njegovo zadovoljstvo su usko vezani za namaz. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Allah je učinio obaveznim pet namaza (fazrovi op. pre.). Ko god upotpuni abdest, klanja ih u propisanim vremenima, upotpunjuje ruku’-e, sedžde i ima hušu’ 1 ima obećanje od Allaha da će mu oprostiti. A ko god to ne uradi nema obećanje od Allaha. Može mu ili oprositi ili ga kazniti.” Malik, Ahmed, Ebu Davud, En-Nesai i drugi. Šejh Albani kaže da je sahih u Sahih El-Džami’, 1/616.
Namaz je oblik pročišćavanja za čovjeka. On se okreće svome Gospodaru i sastaje se sa Njime pet puta dnevno. Kao što je naznačeno iznad, ovo stajanje koje se ponavlja u danu treba čovjeka čuvati od činjenja grijeha u tom danu. Štoviše, to treba da bude vrijeme žaljenja i pokajanja, na primjer da iskreno traži od Allaha oprost za one grijehe koje je počinio. Dodatno, namaz sam po sebi je dobro djelo koje briše neka loša djela koja je počinio. Ove stvari mogu se vijdeti u sljedećem hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
“Ako bi osoba imala rijeku kraj kuće i kupala se u njoj pet puta dnevno, da li mislite da bi ostalo nečistoće na njemu? Ljudi su rekli: ‘Nikakva nečistoća ne bi ostala na njemu.’ Poslanik, salllallahu alejhi ve sellem, je onda rekao: ‘To je kao i sa pet dnevnih namaza: Allah njima briše grijehe.'” Buharija i Muslim.
U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Pet dnevnih namaza, Džuma do Džume brišu ono što je od grijeha bilo između njih.” Muslim
1Prisutan je svojim srcem u namazu. Onda se taj osjećaj u srcu odrazi na tijelo. Osoba postane mirna i smirena. Njegov pogled je također oboren. Taj osjećaj u srcu čak utječe i na njegov glas. Za više detalja o ovome (kao i o razlici između hušu’ i huzu’), pogledajte Muhammed eš-Šaji, El- Furuk el-Lugavijjeh veAtharahaa fi Tefsir el-Kur'an el-Kerim, 249-254. Rijad: Mektebeh el-Ubejkan.
Odgovorio: Džemaludin Zarabozo
Izvor: http://islamqa.info/en/12305
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com