Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Igranje lota, binga i slično se u Šerijatu ubraja u kockanje (mejsir) koji je zabranjen tekstom Kur'ana, Sunneta i idžma'om (konsenzus) islamskih učenjaka. Isto tako, uplaćivanje u kladionicama je vrsta kockanja i klađenja koji su zabranjeni po idžamu učenjaka.

Argumet zabrane kockanja i klađenja su riječi Uzvišenog: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti” (El-Maide 90-91).

Dokaz iz Sunneta je hadis: “Ko kaže svom drugu: dođi da se kladimo, neka da sadaku” (Buharija 4860 i Muslim 1647). Znači, za sam pozivanje na klađenje treba dati sadaku, što znači da je klađenje koje je vrsta kocke haram.

Od učenjaka koji prenose idžma’ su Kurtubi (El-Džamiu’ li ahkamil-kur'an 6/94), Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava 32/220) i Ibn Hadžer (Fethul-bari 8/497).

Pravilo na osnovu kojeg raspoznajemo nagradne igre koje su zasnovane na kocki od onih koje to nisu je: da kada čovjek uđe u igru (ili takmičenje i natjecanje) ILI JE DOBITNIK ILI GUBITNIK, a to je čista kocka. Spomenute vrste nagradnih igara su klasičan primjer kocke, jer učesnik ulaže novac uplaćivanjem listića ili klađenjem pa ako bude izvučen on je dobitnik, a ako ne onda je gubitnik.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ovakve VEČERI ILAHIJA, na kojima se ilahije pjevaju uz muzičke instrumente, gdje izvedbe ženskih horova ili pomiješanih muško-ženskih horova gledaju muškarci i gdje u publici sjede izmiješano muškarci sa ženama, nije dozvoljeno ni organizovati ni finansirati niti na njima prisusvovati ili učestvovati.

Da je sve spomenuto zabranjeno ukazuju sljedeći argumenti:

Prvo: pjevanje ilahija uz muzičke instrumente je haram našto ukazuju jasni šerijatski argumenti a što je zvanični stav svečetiri fikhska mezheba.

Na zabranu muzičkih instrumenata ukazuju Kur'an i vjerodostojan Sunnetu:

Kaže Uzvišeni: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramnakazna”. (Lukman, 6)

Većina učenjaka tumači da se riječi „Lehvul-hadis“ u ajetu odnose na pjevanje. U drugim šerijatskim argumentima je potvrđena dozvola određenih vrsta pjevanja bez muzičkih instrumenata (osim defa koji je dozvoljen ženama, a oko dozvole muškarcima ima razilaženje), pa se tako ova zabrana u ajetu svodi na pjevanje uz muzičke instrumente.

Došlo je u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati polni organ, svilu, vino i muzičke instrumente …”

Ovaj hadis jasno ukazuje na zabranu muzičkih instrumenata, jer ohalaliti muzičke instrumente, kako je došlo u hadisu, ima smisla samo onda kada su zabranjeni, što jasno i nedvosmisleno znači da je muzika haram.

Drugo: pjevanje žena pred muškarcima nije dozvoljeno, jer je Uzvišeni Allah naredio muškarcima da obaraju poglede od onoga što im je zabranjeno gledati, a u Vjerodostojnom Sunnetu je pojašnjeno da je muškarcima zabranjeno gledati u žene osim prvog nehotičnog pogleda.

Kaže Uzvišeni, naređujući muškarcima da obaraju svoje poglede, tj. da ne gledaju u žene: “Reci mu'minima neka obore poglede svoje (od onog što im nije dozvoljeno gledati) i neka čuvaju stidna mjesta svoja” (En-Nur 30).

Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Džerir, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o iznenadnom pogledu (u žene), pa mu je rekao: “Okreni svoj pogled”.

Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Aliji, radijallahu anhu: “O Alija, ne slijedi pogled za pogledom, tebi pripada prvi a nije tvoj drugi”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Hakim, a Tirmizi i šejh Albani ga ocjenjuju dobrim, a Hakim vjerodostojnim.

Znači, prvi nenamjerni i nehotični pogled muškarca u ženu stranjkinju je dozvoljen i oprašta se, dok su pogledi koji slijede poslije toga zabranjeni. Pa kako onda da bude dozvoljeno da se muškarci i žene okupe na jednom mjestu izmiješani i da se naslađuju gledajući jedni druge?

Treće: miješanje muškaraca i žena na ovakvim i sličnim mjestima i ovakvim povodima je zabranjeno.

Neopravdano i bespotrebno miješanje ili sijeljenje muškaraca i žena je u osnovi po Šerijatu zabranjeno, na to indirektno ukazuju mnogi kur'anski ajeti i vjerodostojni hadisi. To je stav učenjaka svečetiri priznata mezheba, hanefija, malikija, šafija i hanabila. Na to (miješanje muškaraca i žena) su upozoravali učenjaci ovog Ummeta od njegovih prvih generacija. A štetne posljedice miješanja žena i muškaraca po vjeru, društvo, školstvo, porodicu i slično vidljive su svakome ko je realan i objektivan.

Miješanje muškaraca i žena, osim na javnim mjestima, pijacama i slično, nije bilo poznato među muslimanima sve do početka 20. stoljeća kada su se pojavili među muslimanima misionari (pozivači) u zapadnu “kulturu i civilizaciju”, a od čega je sastvani dio miješanje muškaraca i žena, ovo se desilo najprije u Egiptu, poput književnika Nedžiba Mahfuza, Mustafe Emina, Tahe Husejna i sličnih.

Takođe, pozivanje u miješanje muškaraca i žena, ili smatranje da to šerijatski nije sporno, proširilo čak i na neke učene, daije i one kojima se pripisuje znanje poput dr. Jusufa Kardavija, dr. Hasana Turabija i Rašida Ganušija, a da ne govorimo o ulozi orijentalista i sekularista po tom pitanju.

Četvrto: finasiranje, organizovanje i pomaganje ovakvih svečanosti, prigoda, sijela i druženja predstavlja zabranjeno potpomganje u giješenju koje.

Kaže Uzvišeni: “I nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljstvu” (El-Maide, 2).

Ovim ajetom Uzvišeni Allah zabranjuje međusobno potpomaganje mu'mina u činjenju grijehu.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na ovo pitanje se vraća na propis figura i kipova koji se obožavaju ili ne obožavaju.

Propis turbeta i uzdignutih kaburova. Takođe, oko ovog propisa su raširene određene nejasnoće (šubhe), pa će biti govora i o tome, inšallah.

Figure i kipovi (živih stvorenja) koje se ne obožavaju

Šerijatski tekstovi ukazuju da je vadžib porušiti kipove, svejedno obožavali se ili ne.

Od tih tekstova su dva općepoznata hadisa:

Prvi – Hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu El-Hejjadža El-Esedija da mu Alija, radijallahu anhu, rekao: „Hoćeš li da te pošaljem radi onoga zbog čega je mene poslao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Da ne ostaviš kip a da ga ne srušiš, niti uzdignut kabur a da ga ne poravnaš“.

Drugi – Takođe, kojeg bilježi Muslim od ‘Amr ibn ‘Abese, radijallahu anhu, da je pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: „Zbog čega te je (Allah) poslao“. On je odgovorio: „Poslao me je sa održavanjem rodbinskih veza, razbijanjem (rušenjem) kipova i da se samo Allahu ispoljava tevhid da mu se ne čini širk“.

Kaže imam Nevevi u svom Komentaru Muslimovog Sahiha (Šerhu Muslim, 14/82) prilikom govora o hadisima u kojima je došla zabrana crtanja i pravljenja kipova: „Idžmau učenjaka je na zabrani (pravljenja) onoga što ima sjenu i obavezi njegovog uništavanja.

Kaže El-Kadi: ‘Osim onoga što je došlo o igranja sa lutkama djevočicama i olakšice u tome’.“ Ono što ima sjenu su figure i kipovi živih stvorenja.

Prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (10/480) mišljenja učenjaka oko upotrebe crteža, slika i kipova (svega što je u trodimenzionalnom obliku a ima dušu) onako kako ih je rezimirao malikijski učenjak Ibnul-Arebi:

Prvo: ako je slika u trodimenzionalnom obliku (kip i slično) od onoga što ima dušu zabranjeno je njeno korištenjo po idžmau (konsenzusu) učenjaka (iz ovoga se izuzimaju lutke).

Drugo: ako je crtež ili slika na papiru, platnu, odjeći ili slično učenjaci imaju četiri mišljenja oko njihove upotrebe.
Figure i kipovi (živih stvorenja) koje se obožavaju

A ako se kipovi obožavaju, onda je obaveza njihovog rušenja još veća i strožija. Na to ukazuju hadisi i događaji potvrđeni u siri:

Pravi – Hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Džerir El-Bedželija, radijallahu anhu, da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao sa 150 konjanika da sruše Zul-Halasa kuću od plemena El-Has'am, koju su zvali Jemamskom Kabom. Otišli su i zapalili je.

Kaže Ibn Hadžer (Fethul-bari, 8/73): „U hadisu je propisanost uništavanja onoga što je fitna ljudima od građevina i sličnog, svejedno bio to insan, životinja ili neživo stvorenje“.

Drugi – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao Halid ibn Velida, radijallahu amhu, sa konjicom da sruše kip El-‘Uzza. Pa je to učinio. (El-Bidaje ven-Nihaje, 4/712)

Treći – Poslao je S'ad ibn Zejda el-Ešhelija, radijallahu anhu, sa konjicom da sruši kip Menat. (El-Bidaje ven-Nihaje, 4/776)

Četvrti – Poslao je ‘Amr ibn El-‘Asa, radijallahu anhu, sa konjicom da sruši kip Suva'a. (El-Bidaje ven-Nihaje, 5/83)

Šubhe i nejasnoće oko rušenja kipova

Šubhe koje se navode mogu se rezimirati u 4 glavne:

Prva šubha – da te kipove treba ostaviti jer se oni ne obožavaju, a po općeprihvaćenom pravilu iz Usulil-fikha: propis neke stvari je vezan za njen povod (razlog), tj. povod rušenja kipova je njihovo obožavanje, pa ako se ne obožavaju nije propisano da se ruše.

Odgovor:

Kao prvo, nije prihvatljivo da je povod propisa rušenja kipova njihovo obožavanje, nego je vadžib uništiti ih i razbiti obožavali se ili ne po idžmau učenja kojeg navodi imam Nevevi. O ovome je već bilo govora.

Drugo, ovo bi mogla reći osoba koja nikada u životu nije čula ajet u kojem Uzvišeni kaže: „I govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Jesra ne napuštajte!'“ (Nuh, 23). Tefsir ovog ajeta je u Buharijinom Sahihu od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma. On kaže: „Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda. Kada su oni umrli šejtan je nadahnuo njihov narod da postave na mjestima gdje su se sastajali kipove i da ih nazovu po njihovim imenima. Pa su tako i uradili. Nisu bili obožavani sve dok nisu pomrli (oni koji su ih postavili), pa kada je nestalo znanja počeli su ih obožavati“.

Ovo je znači razlog širenja širka među ljudima, ovakav mu je početak. Oni nisu te kipove odmah obožavali, nego su bili postavljeni radi uspomene i podsjećanja. Međutim, nakon što su ostavljeni kasnije su došli oni koji su ih obožavali.

Druga šubha – Islam je došao sa poštovanjem drugih vjera i nije poznato da su muslimani prilikom osvajanja nekog mjesta rušili njihove kipove.

Odgovor:

Da je ova tvrdnja netačna najbolje ukazuje postupak Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Čim je ušao u Mekku prilikom njenog osvajanja odmah je porazbijao sve kipove oko K'abe, čiji je broj bio 360. Nije iskazao nikakvo poštovanje prema vjerama onih koji su obožavali te kipove. I ne samo to, nego je poslao ashabe u sve krajeve Arapskog poluostrva da sruše i porazbijaju kipove koje su mušrici obožavali.

Sad se postavlja pitanje: je li ispravno reći da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa ovim postupcima nije poštovao druge vjere niti ono što oni obožavaju, niti njihove obrede niti vjerske simbole? Ili da se kaže: da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije pridavao značaj čovječanskom nasljeđu i zaostavštinama?
Ili po oprobanom i dobro uhodanom izlazu da se kaže: to je važilo za njegovo vrijeme, da bi se širk uništio u korijenu, dok mi živimo u savremenom dobu. Ko još obožava kipove? A obožavaoci sotone, Nju Ejdž (oživljavanje starih paganskih religija i tradicija), paganski obredi tajnih društava, kipovi kršćana, …?

Treća šubha – da su ashabi nisu uništavali i rušili kipove u oslobođenim (osvojenim) zemljama.

Odgovor:

Pogrešno je pripisati ashabima Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da su ostavljali kipove i idole u osvojenim krajevima, pogotovo što su se isti obožavali u njihovo vrijeme.

Ako bi se to dokazivalo starim ostacima Feničana i Egipćana, da ih ashabi nisu porušili, to se može pojasniti na jedan od tri sljedeća načina:

Prvo – da su ti kipovi bili u udaljenim mjestima, daleko od centara, do kojih ashabi nisu došli prilikom osvajanja. Recimo, kada su osvojili Egipat, to ne znači da su došli do svih njegovih krajeva.

Drugo – da ti kipovi nisu bili vidljivi, nego zatrpani prijeskom ili unutar faraonskih ili drugih grobnica.

Treće – da su ti kipovi tek otkriveni i pronađeni u novije doba, nakon otvaranja piramida i grobnica.

A ako bi pretpostavili da su određeni kipovi bili vidljivi, nedostaje nam potvrda da su ih ashabi vidjeli i da su bili u mogućnosti da ih sruše. Veliki kipovi, piramide i slično, njih ashabi nisu bili u mogućnosti srušiti, jer u sadašnje vrijeme za njihovo rušenje treba 10-ak dana uz posjedovanje svih sredstava, alata i eksplozivnih sprava koje oni nisu imali.

Navodi Ibn Haldun u svojoj El-Mukaddimi (str. 384.) da je abasijski halifa Er-Rešid odlučio da sruši perzijski spomenik Iwan Kisra (građevina), pa je sakupio ljude, upotrijebio alat tog vremena, zapalio ga vatrom i nakvasio ga sirćetom, pa je na kraju odustao bez uspjeha. A abasijski halifa El-Me'mun je pokušao da sruši jednu egipatsku piramidu, upotrijebio je slonove ali nije uspio.

Četvrta šubha – da su kipovi kulturni spomenici, ljudsko nasljeđe i kulturno-civilizacijska zaostavština.

Odgovor: ovom argumentiranju se ne pridaje značaj, jer iako su kipovi spomenici, nasljeđe i zaostavština oni su po Šerijatu zabranjeni spomenici koje je vadžib uništiti.

Kada Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto narede, mu'mini to žurno izvršavaju, i ne odbacuju Allahovu i Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, naredbu zbog ovako ništavnih argumenta.

Zar nisu kipovi Hubela, Menata, El-‘Uzza i njima slični (koje su ashabi srušili po naredbi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) nasljeđe i spomenici onih koji su ih obožavali od Arapa na Arapskom poluostrvu?

Zar nije Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, srušio 360 kipova unutar i oko Kabe? I to su bili spomenici „paganske“ kulture.

Rušenje turbeta i kaburova

Sve kaburove, iznad kojih su napravljena turbeta ili ozidane građevine i grobnice, je propisano poravnati i srušiti na osnovu gore spomenutog hadisa kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu El-HejjadžaEl-Esedija, radijallahu anhu, u kojem je došlo da mu Alija, radijallahu anhu, rekao: „Hoćeš li da te pošaljem radi onoga zbog čega je mene poslao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Da ne ostaviš kip a da ga ne srušiš, niti uzdignut kabur a da ga ne poravnaš“.

Naravno, ovo se odnosi na državu i mjesto u kojem oni koji izvrašavaju ovaj propis imaju moć i vlast u svojim rukama, tj. u stanju da to izvrše bez štetnih posljedica. Dok u drugim mjestima, ako će štetne posljedice tog djela biti veće od štete i zla samih turbeta i grobnica, to nije dozvoljeno činiti.

Prema tome, po Šerijatu je propisano uništiti kipove obožavali se ili ne, bili u muzejima ili na planinama. Takođe, propisano je srušiti turbeta i poravnati uzdignute kaburove.

‘Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Zasađivanje ili presađivanje kose potpada pod poznato savremeno pitanje: hirurške (plastične) operacije uljepšavanja. A hirurške operacije čiji je cilj uljepšavanje fizičkog izgleda se dijele na dvije vrste.

Prva vrsta – plastične operacije koje imaju za cilj uljepšavanje izgleda, poput: uljepšavanja nosa njegovim umanjivanjem, uljepšavanje dojki njihovim uvećavanjem ili smanjivanjem, uljepšavanje lica zatezanjem kože na licu i slično. Ovo je zabranjena vrsta plastičnih operacija.

Druga vrsta – plastične operacije koje se vrše sa ciljem otklanjanja tjelesnih mahana (anomalija) koje su rezultat nekih bolesti (poput odsijecanja dojke radi otklanjanja raka dojke), saobračajnih ili drugih nesreća, prirodnih katastrofa, požara i slično, kao i urođenih ili stečenih tjelesnih mahana (anomalija) poput šestog prsta na ruci i slično. Ova vrsta plastičnih operacija je dozvoljena jer se sa njom se ne namjerava mijenjanje Allahovog stvaranja koje je zabranjeno nego otklanjanje mahana ili liječenje.

Da li zasađivanje kose potpada pod prvu vrstu, zabranjenih operacija, ili pod drugu vrstu, dozvoljenih operacija, savremeni učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:

Prvi stav učenjaka:

Većina savremenih učenjaka smatra da je zasađivanje kose dozvoljeno.

Ovo je stav Kolegija islamskog prava pri Rabiti, šejha Ibn ‘Usejmina, Saliha El-Fevzana, Mustafa El-‘Adevi, Halid El-Muslih, Muhammed Osman Šubejr, Selman El-Auda, Muhammed El-Munedždžid i mnogih drugih učenjaka.

Dokaz dozvole je hadis koji se prenosi od ‘Arfedžete ibn Es'ada, radijallahu anhu. On izgubio nos u bici El-Kulab (mjesto između Kufe i Basre) koja se desila u džahilijetu, pa je ugradio srebrni nos. Srebrni nos je imao neprijatan miris pa mu je naredio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da ugradi nos od zlata.

Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Nesa'i u njihovim Sunenima, a Tirmizi, šejh Albani (Irvaul-galil, 824) i Šu'ajb Arnaut (Musned imam Ahmed, 31/344) su ga ocijenili dobrim.

Hadis ukazuje na dozvolu vršanja plastičnih opracija mijenjanja izgleda ako je njihov povod i razlog otklanjanje tjelesnih mahana, svejedno bile urođene ili stečene.

Ćelavost, svejedno bila nasljedna ili kao posljedica neke bolesti, potpada pod značenje hadisa. Ako uzmemo da je nasljedna, onda je to mahana koju je dozvoljeno otkloniti. A ako uzmemo da je posljedica bolesti, onda je to bolest koju je dozvoljeno liječiti.

Takođe, dokazuju sa hadisom mutefekun ‘alejhi, tj. kojeg bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha. Hadis se prenosi Abdullah Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: „Allah je prokleo žene koje tetoviraju i koje traže da ih tetoviraju, žene mutenemmise (koje traže da im se otklone ili obriju obrve) i mutefellidže (koje traže brušenje zdravih zubi) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahova stvorenja“.

Uglavnom, skupina učenjaka koji su na ovom stavu dozvolu vršenja operacija zasađivanja kose zasnivaju na tumačenju da je to vid otklanjanje tjelesnog nedostatka ili mahane. Dok druga skupina smatra da je to vid liječenja koje je u osnovi dozvoljeno.

Kažu da ovo nije poput stavljanja perike koja je zabranjena jer zasađena kosa poslije raste te se time poptuno razlikuje od perike.

Na pitanje da li je sporno zasađivanje tuđe kose, šejh Salih El-Fevzan je odgovorio da nema smetnje jer će ta kosa rasti.

Drugi stav učenjaka:

Manja skupina učenjaka smatra da je zasađivanje kose haram (zabranjeno).

Ovo je stav kuvajtskog šejha Abdurrahmana Abdulhalika, saudijskog šejha Jusufa El-Ahmeda i drugih.

Oni smatraju da zasađivanje kose potpada pod značenje stavljanja perike. A stavljanje perike je zabranjeno po tekstu hadisa.

Naime, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao „Allah je prokleo žene koje stavljaju periku i koje traže da im se stavlja perika, žene koje tetoviraju i koje traže da ih tetoviraju”. A u rivajetu mutefekun alejhi takođe od Aiše, radijalahu anha, je došlo: „Allah je prokleo žene koje stavljaju periku i koje traže da im se stavlja perika“.

Kaže šejh Abdurrahman Abdulhalik da je zasađivanje kose gore od stavljanja perike, te da zbog toga nije dozovljeno.

Ispravan stav je ono na čemu je većina savremenih učenjaka, a Allah zna najbolje. Jer je bliže tumačenje da zasađivanje kose potpada pod otklanjanje mahane ili je samo po sebi vid liječenja, a koji su dozvoljeni, nego da potpada pod značenje stavljanja perike koje je zabranjeno.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com