Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Neophodno je spomenuti da je poglavlje o snovima tematika koja je nepoznata velikom broju onih koji se deklarišu kao muslimani, što je svakako uzrokovalo mnoga pogrešna uvjerenja i postupke. Koliko mjesto u islamu zauzimaju snovi te njihovo tumačenje, govori nam činjenica da skoro pa ne možete naći hadisku zbirku, a da u njoj nije jedno veće poglavlje posvećeno snovima i njihovim tumačenjima, te adabima vezanim za snove. Npr. imam Buharija spomenuo je u svom Sahihu u poglavlju o snovima i njihovim tumačenjima šezdeset i pet hadisa, što je sigurno veliki pokazatelj kakvo mjesto u islamu zauzima ta tematika. U jednom od spomenutih hadisa odgovor je na vaše pitanje. Hadis Ebu Seida, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik kazao: “Kada neko od vas usnije san koji voli, to je san od Allaha, neka se zahvali Allahu i neka o njemu govori drugima (u rivajetu: “onome koga voli”). Ako usnije nešto drugo, neka zna da je to od šejtana, pa neka zatraži zaštitu kod Allaha i neka o njemu nikome ne govori pa mu neće naštetiti.” (Buharija)

Što se tiče vašeg pitanja, da li snovi imaju značenje, možemo odgovoriti takoðer hadisima koje je spomenuo imam Buharija u ovom poglavlju, jedan od njih je hadis Ubade ibn Samita, r.a., da je Poslanik kazao: “San mu’mina je četrdeset i šesti dio poslanstva.” Da snovi imaju svoje značenje govori nam i činjenica da je Poslanik običavao nakon obavljenog sabah-namaza kazati ashabima: ‘’Je li neko od vas sanjao nešto?’’ (Buharija) Da snovi nemaju značenje, ne bi Poslanik pitao o njima i tumačio iste. Kur’an je prepun dogaðaja koji potvrðuju da snovi imaju značenja. Sura Jusuf je možda jedan od najboljih dokaza za to, jer san Jusufa, a.s., koji je usnio još kao dječak, obistinio se, takoðer san vladara koji je tada vladao obistinio se onako kako ga je protumačio Jusuf, a.s.

Na osnovu spomenutog neki učenjaci naveli su kako da se čovjek ponaša u oba slučaja, tj. kada usnije lijepe i loše snove.

Ako usnije lijep san, čovjek treba zahvaliti Allahu, radovati se snoviðenju i o tome govoriti osobama koje voli, a ne onima koje ne voli.

Ako usnije loše snove, one koji su od šejtana, čovjek treba zatražiti zaštitu Uzvišenog Allaha kako od lošeg sna, tako i od šejtana, tri puta pljucnuti na lijevu stranu i ne govoriti san nikome. Neki učenjaci takoðer na to dodaju da će ustati klanjati i da će promijeniti stranu na kojoj je spavao (za sve spomenuto postoje vjerodostojni argumenti). (Pogledaj Fethul-Bari, kometar Buharijine zbirke hadisa od hafiza Ibn Hadžera, 12. tom, str. 386) Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr.Elvedin Pezić

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Premda savremeni čovjek ima neuporedivo više mogućnosti za udobnijim životom na ovom svijetu, nije sretan. Njegova se sreća čak ne može ni uporediti sa srećom čovjeka koji je živio prije dva-tri stoljeća. Kad su bolnice za duševne bolesti bile punije?! Kad je duševnih bolesnika bilo više nego što ih danas ima?! Dakle, napetost, unutrašnji nemir i opsesivne misli, kako ste se sretno izrazili, “krase” nas, a naizgled smo sretni i ništa nam ne nedostaje.

Allah, džellešanuhu, u časnom Kur’anu kaže: “…u Knjizi Mi nismo ništa izostavili…” (El-En‘am, 38). Ovaj ajet dokazuje da u islamu mora postojati odgovor na sva pitanja, pa i na pitanje zbog čega ljudi boluju od depresije i unutrašnjeg nemira. Evo odgovora: “‘A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti’” (Ta Ha, 124).

Onaj ko se okrene od islama, taj živi tjeskobnim životom, nesumnjivo, makar izgledao sretan i bezbrižan – ljudi ne vide ono šta on osjeća, a on se upinje da svoje osjećaje sakrije. Blago onom čovjeku kojem Milostivi Allah ukaže Svoju milost, pa ga uputi na Pravu stazu! Takav uživa još na ovom svijetu, u slasti vjerovanja i Allahovoj naklonosti, a na ahiretu će uživati u džennetu, čije se čari ne mogu zamisliti ni opisati.

Lijek protiv depresije jest vjerovanje i činjenje dobrih djela. Uzvišeni Allah kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, nagradit ćemo ih boljom nagradom nego što su zaslužili” (En-Nahl, 97). Zar je moguće da živi sretno onaj čovjek koji nije bogobojazan i koji se prema Allahu ružno odnosi, a On je Onaj Koji daje sreću i ugodnost?!

Islam nas uči da je bogobojaznost temelj svakog dobra i čestitosti i da grijesi imaju za posljedicu zlo i kušnje. Evo o tome Božijih riječi: “Zbog onog što ljudi rade, pojavio se metež na kopnu i na moru…” (Er-Rum, 41); “Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Eš-Šura, 30)

Budući da su muslimani uvelike odstupili od naučavanja islama, počeli su se baviti stvarima koje islam strogo zabranjuje i koje su sušta laž, a jedna od tih laži jest proricanje sudbine. O proricanju sudbine govori se u sljedećim hadisima. Safijja b. Ebu Ubejd prenosi od jedne Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, žene da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara i upita ga nešto u vezi s gajbom pa mu povjeruje, njegov namaz neće biti primljen četrdeset dana.” (Muslim).

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara i povjeruje u ono šta govori, i ko priđe svojoj supruzi dok je u mjesečnom ciklusu, i ko priđe svojoj supruzi u analni otvor – takvi su se već odrekli Kur’ana, koji je objavljen Muhammedu.” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža, En-Nesai i neki drugi muhadisi)

Možda će neko, pročitavši ovo, kazati: “Ako vračevi ne poznaju budućnost, zbog čega se dogodi ono o čemu oni izvijeste?!” Ovo je pitanje sasvim logično, blisko je razumu, a i na njega nam islam nudi odgovor. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao sljedeće: “Kad Allah odredi nešta, na nebu, meleki udare svojim krilima, kao da su lanac kojim se udara po kamenu, povinujući se toj Božijoj odredbi. A kad ih mine strah, upitaju: ‘Šta je rekao vaš Gospodar?’ Tad pitaocima drugi meleki odgovore: ‘Istinu je rekao, a On je Svevišnji i Veličanstveni!’ I tu istu odredbu čuju oni koji prisluškuju, koji stoje jedni na drugima, pa džin čuje riječ i prenese je onome koji je ispod njega, a koji je, opet, prenese onome ispod sebe, sve dok tu istu riječ ne prenesu sihirbazu ili vraču. –

Ponekad džina sustigne zvijezda padalica prije nego što prenese ono što je čuo, a ponekad je prenese pa ga ona tek tada sustigne. Na tu istinitu riječ sihirbaz, odnosno vrač doda stotinu laži, i ljudi govore: ‘Zar nije rekao da će se toga i toga dana desiti to i to!’, te mu bude povjerovano uslijed jedne nebeske vijesti koju je čuo” (El-Buhari).

Ponekad šejtani prisluškuju koristeći se lakšim načinom od spomenutog. Naime, Aiša, radijallahu anha, prenijela je sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Meleki u oblacima razgovaraju o budućim događajima na Zemlji, pa šejtani čuju riječ i šapnu je vraču na uho, kao što se šapće u flašu, ali na nju dodaju stotinu laži.” (El-Buhari)

I, na kraju, podsjetimo se na riječi velikog islamskog učenjaka El-Hattabija: “Vračevi su oštroumni i vatrenog temperamenta, ali veoma pokvareni ljudi kojima su šejtani ovladali zbog međusobne sličnosti i pomažu im svim raspoloživim sredstvima. Vračanje je u paganstvu bilo veoma rašireno, posebno među Arapima, tim više što tada nije bilo poslanika. Među njima su postojali brojni načini vračanja. Naime, nekim vračevima vijesti donose džini koji se uspinju jedan na drugog sve dok ne dosegnu visinu na nebu s koje mogu čuti ono što ih interesira, a kad džin čuje određenu vijest, prenosi je onome ispod sebe, i tako sve dok vijest ne dospije do vrača, pa on na zrno istine doda tovar neistine.

Kad je s pojavom islama objavljen Kur’an, nebo je zaštićeno od šejtanâ, i Svevišnji je Allah na njih slao zvijezde padalice, i ostalo je da onaj gornji krišom čuje neku vijest i prenese je dolje prije nego što ga pogodi padalica, na šta nas upućuju Allahove riječi: ‘…a onoga koji šta ugrabi – stigne svjetlica blistava’ (Es-Saffat, 10). Prije pojave islama vračevi su često pogađali šta će se dogoditi, kako su pripovijedali Šikk i Setih, ali je s pojavom islama to smanjeno, skoro iskorijenjeno, hvala Allahu.

Među vračevima ima i onih koje džin izvijesti o onome što je samo on vidio, a šta čovjek pretežno ne zna, ili ono šta je vidio prisutni, ali ne i odsutni. Ima i onih koji se oslanjaju na slutnje, pretpostavke i nagađanja, a to Svemogući Allah dadne nekim ljudima, osim što oni na to dodaju mnoge laži. A ima i onih koji se oslanjaju na iskustvo i običaj, pa na osnovu prethodnog, sličnog, događaja tvrde da će se dogoditi tako i tako. I to uvelike liči crnoj magiji (sihru), tim prije što neki od njih posežu za gatanjem iz leta ptica, bacanjem piljaka i na osnovu položaja zvijezda, a sve je to Šerijatom zabranjeno” (Ove je riječi prenio Ibn Hadžer el-Askalani u djelu “Fethul-Bari”).

Allahu dragi, učini da robujemo samo Tebi, da lijepo živimo, još ljepše umremo i da Ti nama budeš zadovoljan! A Allah najbolje zna, On je Znalac svih tajni.

Na pitanje odgovorio: prof.AbdurrahmanKuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom.

Prvo, to što ste spomenuli da ste imali pogrešno ubjeđenje u pogledu farza i sunneta jeste stvar rasprostranjena kod velikog broja ljudi našeg podneblja. Tako ćemo naći da veoma mnogo ljudi koji dolaze u džamiju znaju da postoji nešto što se zove sunnet i nešto što se zove farz, ali stvarna razlika kod njih u tome ne postoji, tj. obje spomenute stvari su obaveza. Ovakvo ubjeđenje je neispravno, a u praksi ostavlja mnogo negativnih posljedica. Jedna od najgorih posljedica koje može polučiti ovo ubjeđenje jeste da čovjek koji nema vremena niti mogućnosti u datom momentu da klanja i sunnete i farze, a ima vremena da klanja samo farze, ostavlja namaz u potpunosti, zato što smatra da ne postoji razlika između sunneta i farza.

Drugo, šta je to stvarna razlika između sunneta i farza? Ne želeći da vas opterećujemo definicijama sunneta i farza koje su islamski učenjaci spomenuli u svojim djelima (kao i to da su hanefijski učenjaci napravili razliku između farza i vadžiba), mi ćemo vam to rezimirati na nači koji može shvatiti svaka osoba. Jednostavno kazano, farz je ono što je muslimanu strogo naređeno. Ko uradi stvar koja je farz, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi činjenje spomenute stvari, zaslužuje kaznu. Sunnet u terminologiji pravnika jeste djelo koje nije strogo naređeno, već je njegovo činjenje pohvalno. Onaj ko uradi stvar koja je sunnet, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi njeno činjenje, nije grješan zbog toga.

Na osnovu spomenutoga možemo kazati: muslimanu je stroga obaveza da klanja pet dnevnih namaza koji se ogledaju u sljedećem: dva rekata farza sabah-namaza, četiri rekata farza podne-namaza, četiri rekata farza ikindija-namaza, tri rekata farza akšam-namaza, i četiri rekata farza jacija-namaza. To je ono što je muslimanu strogo naređeno i onaj ko klanja spomenute namaze može zbog toga očekivati veliku nagradu od Uzvišenog Allaha, a onaj ko ne klanja spomenute namaze, počinio je veliki grijeh i zaslužuje veliku kaznu. Što se tiče sunneta (nafile ili dobrovoljnih namaza u toku dana), to su namazi koje ako čovjek bude klanjao, zbog toga ima veliku nagradu, a ako izostavi klanjanje sunneta, neće biti grješan i ne zaslužuje kaznu.

Treće, treba da znaš, cijenjeni brate u islamu, da sunnet-namazi, dobrovoljne nafile koje se klanjaju nisu na istom nivou i stepenu pohvalnosti. Sve to je shvaćeno iz hadisa Allahovog Poslanika i njegove prakse. Tako ćemo naći da Allahov Poslanik nikada nije izostavljao sabahske sunnete, pa čak i kada bi bio na putovanju. O nagradi klanjanja dva rekata sabahskih sunneta izrečeni su posebni hadisi, što nedvosmisleno ukazuje da vjernik ne bi trebao da izostavlja sabahske sunnete. Kazao je Allahov Poslanik: “Dva rekata sabahske nafile vrednija su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)

Također, Allahov Poslanik je obećao posebnu nagradu onom muslimanu koji ustraje u klanjanju dvanaest rekata dobrovoljnog namaza u toku jednoga dana, što obuhvata: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije podnevskog farza i dva rekata nakon podnevskog farza, dva rekata nakon akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza. Isto tako, muslimanu je propisano da kada god uđe u džamiju, klanja dva rekata prije nego što sjedne, dva rekata poznata kao pozdrav džamiji – tehijjetul-mesdžid.

Četvrto, jedna od manje poznatih stvari koja se vezuje za ovu temu svakako je i pitanje gdje se klanjaju obavezni farz-namazi, a gdje sunneti (dobrovoljna, nafila). Što se tiče obaveznih namaza, muslimanima (muškarcima) je propisano da te namaze obavljaju u džamiji. To je obaveza svakom punoljetnom i razumnom muslimanu do kojeg dopire ezan koji bi se proučio bez razglasa. Kada je Allahovom Poslaniku došao slijepac i tražio dopuštenjeda ne prisustvuje zajedničkom namazu koji se klanja u džamiji, Allahov Poslanik ga je upitao da li čuje ezan, pa kada je potvrdno odgovorio, Allahov Poslanik mu nije dopustio da odsustvuje od zajedničkog namaza.
Što se tiče sunneta, njih je, shodno riječima i praksi Allahovog Poslanika, bolje klanjati u kući. Allahov Poslanik je kazao: “Najbolji čovjekov namaz je onaj koji klanja u svojoj kući, osim propisanih (farz) namaza.”

Peto, kao što smo spomenuli, sve zabrane i naredbe u islamu nisu na istom nivou i stepenu. Postoje stvari koje su strogo naređene svakom muslimanu (farzi), postoje stvari koje su pohvalne i nije ih obaveza činiti, onaj ko ih bude činio očekuje ga nagrada, a ko ih ostavi, neće biti grješan. Kao što postoje stvari koje su strogo zabranjene svakom muslimanu (harami) a postoje stvari su zabranjene “blažom” zabranom koja ne dostiže stepen strogog harama koje su islamski učenjaci nazvali mekruhom.

Shodno spomenutom, uvaženi brate u islamu, savjetujemo vam da dobro pazite na obavezne farz-namaze i da ih klanjate sa džematom u džamiji, da se što više potrudite u klanjanju sunneta, dobrovoljnih namza u toku dana, zbog svih nagrada koje su obećane onima koji budu klanjali spomenute nafile. Ako dođete u situaciju da možete samo klanjati obavezne farz-namaze, tada nećete biti grješni zbog toga što ste klanjali samo obavezne farz-namaze i što ste ostavili neki od sunneta, dobrovoljnih dnevnih nafila. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com