Učenje Kur’ana između ikindije i akšam-namaza nije pokuđeno. To je poželjno činiti u bilo koje doba dana ili noći. Također, nije pokuđeno spavati između ova dva namaza. Predanje koje govori o tome nije vjerodostojno. (Ebu Ja‘la, 4/278/4897, Dejlemi, 3/493/5534, i neki drugi muhaddisi, s ništavnim (izuzetno slabim) lancem prenosilaca. Vidjeti: El-Mevduat, 3/466, od Ibnul-Dževzija, Ithaful-hajeretil-mehera, 5/543, od imama Busirija, Es-Silsiletud-daifa, 1/112-114, i Daiful-džamia, str. 845, od šejha Albanija.) Koliko znamo, ne postoji validan dokaz koji zabranjuje spavanje nakon ikindija-namaza, a Allah najbolje zna.

Većina pravnika zabranjuje klanjanje nakon ikindija-namaza, na osnovu sljedećeg hadisa: “Nema namaza poslije sabah-namaza, dok sunce ne izađe, niti poslije ikindija-namaza, dok sunce ne zađe.” (Buharija i Muslim.) Ali neki učenjaci smatraju da je zabranjeno klanjati samo onda kada sunce počne mijenjati boju iz jako žute u blago crvenu. U tom smislu povode se za predanjem koje je prenio Alija, radijallahu anhu, a gdje je Poslanik, ﷺ, zabranio namaz nakon ikindije, osim ako je sunce još visoko, tj. nije se počelo približavati horizontu. (Ebu Davud, Nesai, Tajalisi, Tahavi i Ahmed, 1/129. Vjerodostojnim su ga ocijenili sljedeći učenjaci: Ibn Hazm, u djelu El-Muhalla, 2/271, Iraki, u djelu Tarhut-tesrib, 2/187, i Ibn Hadžer, u djelu Fethul-Bari, 2/63.)

Dr. Safet Kuduzović

Upotpunnjavanje ruku’a i sedžde obaveza je. Namaz u kojem ova dva rukna nisu upotpunjena nije ispravan. Allahov Poslanik, ﷺ, jednom je prilikom vidio čovjeka da klanja ne upotpunjavajući ruku’, a sedždu je činio kao pijetao kada kljuca zrnje, pa je taj njegov namaz ovako prokomentirao: “Kada bi umro na ovome što čini, ne bi umro kao sljedbenik Muhammedovog, ﷺ, ummeta. On liči na gladnog čovjeka koji jede hurme: uzme jednu ili dvije koje mu ništa ne koriste, niti glad utole.” (Bejheki, Ibn Huzejme i Taberani, 4/115-116/3840, s dobrim lancem prenosilaca, tvrde imam Munziri i Hejsemi.) U autentičnom predanju stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Najgori kradljivci jesu oni koji kradu od svoga namaza.” “Allahov Poslaniče, kako se krade od namaza?!”, upitaše ashabi, a Poslanik, ﷺ, odgovori: “Neupotpunjavanjem ruku’a i sedžde.” (Ahmed i Ibn Hibban, 5/206/1888, sa ispravnim lancem prenosilaca, tvrde imam Hakim, Zehebi i Busiri.) Imam Buharija zabilježio je predanje u kojem stoji da je Huzejfe, radijallahu anhu, vidio nekog čovjeka da klanja, ali ne upotpunjava ruku’ i sedždu, pa mu je rekao: “Nisi klanjao, a kada bi umro na tome, ne bi umro na fitri na kojoj je stvoren Muhammed, ﷺ.” Imam Bezzar u svome Musnedu, 7/241-242/2819, dodaje da je taj čovjek rekao kako već četrdeset godina tako klanja, pa mu je Huzejfe b. Jeman, radijallahu anhu, rekao: “Allaha mi, nisi obavljao namaz četrdeset godina.” U nekim predanjima, opet, stoji da će ljudi klanjati šezdeset godina, a njihovi namazi neće biti primljeni, jer neće upotpunjavati ruku’ i sedždu. Jedno takvo zabilježio je Asbehani u djelu Et-Tergib, 2/236, s dobrim lancem prenosilaca. (Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 6/1/81.) Ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Nije ispravan namaz onoga čovjeka koji ne smiri leđa na ruku’u i na sedždi.” (Tirmizi, Nesai i Darekutni, 1/340/1301, sa ispravnim lancem prenosilaca, tvrde imam Tirmizi, Darekutni, Iraki, Sujuti i Ševkani.) Navevši ovaj hadis, imam Ševkani konstatirao je: “Hadis je dokaz da je smirivanje leđa na ruku’ i sedždi obavezno. Većina islamskih pravnika smatra da nije validan namaz onoga ko tako ne čini.” (Vidjeti: Nejlul-evtar, 2/252, i El-Kavlul-mubin fi ahtail-musallin, str.120-121.) U drugom predanju stoji da Uzvišeni Allah ne obraća pažnju na namaz čovjeka koji se ne smiruje na ruku’ i sedždi. (Dija Makdisi, u djelu El-Muhtara, 8/167/183, Taberani, 8/405-406/8261, s vjerodostojnim lancem prenosilaca, a imam Hejsemi, u djelu Medžmeuz-zevaid, 4/22, tvrdi da su njegovi prenosioci pouzdani.) Imam Kurtubi naveo je i potvrdio Ibn Abdulberrove riječi: “Nije ispravan ruku’, ni stajanje poslije ruku’a, ni sedžda, ni sjedenje između dvije sedžde sve dok se klanjač potpuno ne smiri u svakom položaju. I to je stav većine učenjaka.” (Vidjeti: Tefsirul-Kurtubi, 1/347.) Dakle, neophodno je paziti na način obavljanja namaza, jer je primljen samo onaj namaz koji se ispravno obavi. Poslanik, ﷺ, govorio je: “Čovjek klanja a od namaza mu bude upisana samo desetina, ili devetina, ili osmina, ili sedmina, ili šestina, ili petina, ili četvrtina, ili trećina, ili polovina.” (Ebu Davud i Ebu Ja‘la, 3/189-190/1615, s dobrim lancem prenosilaca.)

Dr. Safet Kuduzović

U džamiji u kojoj ne postoji stalni mujezin ezan će učiti onaj čovjek koji ima ljepši i prodorniji glas. Kada je Abdullah b. Zejd usnio čovjeka koji ga je poučio ezanu, došao je Poslaniku, ﷺ, i  on mu je naredio: “Pouči Bilala onome što si usnio, i neka on uči ezan, njegov je glas prodorniji od tvoga.” (Ahmed i Ibn Hibban, s dobrim lancem prenosilaca.)

U jednom predanju stoji da je Resulullah, ﷺ, naredio otprilike dvadeseterici ashaba da prouče ezan pred njim, pa mu se dopao glas Ebu Mahzure Evsa Džumehija, pa ga je poučio ezanu i ikametu. (Darimi i Ibn Huzejme, sa ispravnim lancem prenosilaca.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović