Namaz u avionu se obavlja na sljedeći način:

1. Čovjek će u avionu dobrovoljni namaz klanjati sjedeći, i to okrenut u pravcu trupa aviona; klanjat će pomoću išareta, to jest naginjat će se tijelom za ruku i za sedždu; za sedždu se treba više nagnuti.

2. Obveznik će obavezni namaz obaviti u avionu jedino pod uvjetom da tokom cijelog namaza može ostati okrenut u pravcu kible i pod uvjetom da može obaviti sve druge namaske ruknove: ruku, sedždu, stajanje i sjedenje.

3. Ukoliko obveznik ne može ispuniti ove uvjete, namaz će obaviti nakon slijetanja aviona; ako se plaši da će isteći namasko vrijeme, tad će, ako se radi o podnevskom ili akšamskom namazu, namaz odgoditi, to više jer se podne spaja s ikindijom, odnosno akšam s jacija-namazom. Međutim, ako se boji da će isteći vrijeme ovog drugog namaza (ikindijskog i jacijskog namaza), klanjat će u avionu oba namaza izvršavajući onoliko koliko može namaskih uvjeta, ruknova i vadžiba. Evo i primjera za ovo što smo rekli: avion je poletio prije sunčeva zalaska i čovjeka je akšam-namaz zatekao u avionu – taj namaz neće klanjati sve dok se avion ne prizemlji. A ako se bude plašio da će isteći vrijeme akšamskog namaza, odložit će ga i klanjat će ga s jacijskim namazom nakon što se avion prizemlji; ako bude strahovao da će isteći vrijeme jacijskog namaza, a to je ponoć, prije nego što avion sleti, u tom će slučaju oba namaza klanjati u avionu.

4. Na ovaj se način u avionu klanja farz namaz: obveznik će stati okrenut prema kibli, zatim će donijeti početni tekbir i proučiti početnu dovu, el-Fatihu, jednu suru ili nekoliko ajeta, potom će učiniti ruku te se vratiti u stajaći položaj i smiriti se, a onda će učiniti sedždu te sjesti i smiriti se, nakon čega će učiniti drugu sedždu… Ukoliko ne mogne učiniti sedždu, taj će namaski rukn obaviti pomoću išareta. Može se dogoditi da ne zna u kojem se pravcu nalazi kibla, a ne zna ko je povjerljiv, pa da ga upita u vezi s pravcem kible – tad će uložiti napor da ustanovi u kojem se pravcu nalazi kibla i klanjat će okrenut u tom pravcu.

5. Putnik u avionu krati četverorekatne namaze, pa klanja dva rekata, kao i svi drugi putnici.

A ako se u avionu stupa u obrede hadža ili umre?

1. Hodočasnik će se okupati u kući i poći na let; može kod kuće obući ihrame.

2. Pošto se avion približi mikatu, to jest zamišljenoj tačci u zraku ispod koje se nalazi mikat, obveznik će obući ihrame ako to nije uradio kod kuće.

3. Kad avion bude iznad mikata, hodočasnik će donijeti nijet i stupiti u obred koji namjerava obaviti.

4. Nije pogrešno da hodočasnik, iz predostrožnosti ili iz bojazni da će zaboraviti, u obred hadža ili umre stupi prije nego što avion bude iznad mikata.

Šejh Muhammed b. Usejmin

We alejkumus-Selam!

Kaže šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: ” Ispravno je da se putovanje, koje opravdava korištenje olakšice, ne može ograniciti na odredenu udaljenost, kao što je to iznio Ibn-Kudame u ” El-Mugniju ” . Allah je znao da ce ljudi cesto putovati, i danju i nocu, a i pored toga nije objavio niti jedan ajet koji ogranicava udaljanost na kojoj je dozvoljeno kratiti namaz.

Ne prenosi se da je i jedan od ashaba pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o udaljenosti na kojoj je dozvoljeno kratiti, iako su ga pitali o svemu što im nije bilo jasno, što ukazuje na to da im je pomenuta stvar bila potpuno jasna, i da se razumjeli njeno jezicko znacenje. Kako se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne prenosi pojašnjenje putovanja koje može biti uzrokom olakšice i nema jezicke odrednice za njega, ne preostaje nam ništa drugo do da se vratimo na obicaj koji preovladava u jednom narodu – tj. ono što se u obicaju stanovnika jednog predjela smatra putovanjem, to je putovanje, u suprotnom, ne.

Prenosi Enes da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kratio namaz na udaljenosti od tri milje ili devet milja.” Onaj ko nije siguran da li je musafir ili ne, i da li se odredena razdaljina u obicaju stanovnika njegovog mjesta smatra putovanjem: ” Opreznije je da upotpunjavaš namaz.” (“Eš-Šerhu-l-mumtiu ala zadi-l-mustaknei” , 4/351-354 ). Rijeci Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : ” To je Allahova milostinja vama, zato je uzmite ” , ” Allah voli da koristite Njegove olakšice, kao što prezire cinjenje grijeha” , ne ostavljaju nimalo prostora za sumnju i neodlucnost.

I jedno i drugo je Allahova vjera, a Allahovu vjeru treba prihvatiti u potpunosti, sa naredbama i olakšicama. Iz navedenog mozemo zakljucit,da nema osnove niti potvrde u serijatskim tekstovima da po povratku s puta imamo olaksicu da spajamo i kratimo namaze.Cak i u situaciji kad dodjemo s puta a odgodili smo ibadete (kao sto je klanjanje aksama u jacijsko vrijeme),tada treba da u potpunosti obavimo i aksam i jaciju po redoslijedu bez kracenja. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com