Fetva Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., o siru i čohi iz nevjerničkih zemalja

El-hamdu lillah; što se tiče sira koji se uvozi iz ala-franga (zapadno-nevjerničkih) zemalja, oni koji ga zabranjuju (kerihuhu), to čine iz dva razloga:

1. Prilikom brodskog transporta između sireva se stavlja svinjska mast.
2. Životinje od kojih dobijaju sirište – nisu zaklane, već ih udaraju u glavu i ne kolju ih.

Što se tiče prve primjedbe – najviše što može biti jeste da se spoljašnji dio sira onečisti, pa ako se ostruže sir ili se vodom ispere – postaje čist, i to nam je potvrđeno u Sahihu kada je Poslanik, s.a.w.s., bio upitan o mišu koji upadne u maslo, kada je rekao: „Izvadite miša, i malo masla oko njega – i ostatak jedite.“ Dakle, ako dodirivanje miša sa maslom nije onečistilo cijelo maslo, pa kako da vanjski dodir nečiste svinjske masti onečisti unutrašnjost sira. Treba ukloniti spoljnju nečistoću- ako smo sigurni da je u pitanju nečistoća, ali ako je u pitanju samo sumnja onda nema potrebe za time.

Što se tiče druge primjedbe – zna se da životinje koje oni koriste ne ostaju bez klanja. Kaže se da tako postupaju sa govedima (udaraju ih u glavu), kako bi ih lakše oborili a zatim preklali, a takvo postupanje neoharamljuje ono što oni kolju. Ako se haram promiješa sa halalom u nedefinisanom srazmjeru kao npr. da se u nekom gradu nalazi nečija sestra, ili da se negdje nalazi mrcina ili nešto oteto u nekom gradu – takvo što neće oharamiti ono što se nalazi u tome gradu, isto kao da je nečija sestra pomiješana sa ženama strankinjama, i meso zaklato sa mrcinom – takav srazmjer ne iziskuje tahrim-zabranjenost mesa kojeg jedu, nepoznatog stanja.

I ako bi pretpostavili da je sir pravljen od sirišta lipsale životinje – po ovom pitanju postoje dva mišljenja kod islamskih učenjaka:

1. Mubah-tahir: takvo što je dozvoljeno i čisto. Ovog stava je imam Ebu Hanife i Ahmed u jednom od dva rivajeta.
2. Haram-nedžis: takvo što je zabranjeno i nečisto. Ovog stava je imam Malik, Šafija i Ahmed po drugom rivajetu.

Poznato je razilaženje po pitanju korišćenja mlijeka lipsale životinje i sirišta – je li to čisto ili nečisto?

Oni koji smatraju da je to čisto dokazuju praksom ashaba koji su jeli i koristili sir od vatropoklonika, iako ono što oni kolju ima status mrcine, a oni koji se ne slažu sa njima u mišljenju koriste se dokazima koje smo podrobnije pojasnili na drugom mjestu.

Što se tiče čohe-platna, neki ljudi pričaju da se to platno podmazuje svinjskom mašću, dok ima onih koji tvrde drugačije – da se to ne radi sa čohom, pa ako postoji sumnja u općenitu nečistoću čohanog platna – neće se reći da je čoha nečista, jer je moguće da nečistoća nema kontakta sa čohom. Jer nešto što je u osnovi čisto – a sumnja se da li je postalo nečisto – i dalje je cijelo čisto, i ako budemo sigurni u to da su neki ljudi prljavi a neki ne – nećemo za sve ljude tvrditi da su nečisti, niti ćemo tvrditi da je nečisto ono u šta sumnjamo da li je nečisto. Ako budemo sigurni da je u pitanju nečistoća ili neko želi otkloniti sumnju pa ispere čohu radi sigurnosti – to je vuna koja je došla u kontakt sa nečistom mašću, i mokraća i krv kada dotaknu pamuk i lan je još gore, pa ima taj status. Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao osobi koja se oprljala krvlju od menstruacije – „ukloni nečistoću, operi veš na ruke, a potom ga isperi vodom“, u da rugom rivajetu stoji: „ako ostane trag ne mari“, a Allah, dž.š., najbolje zna!“

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.,

Medžmu’ul-Fetava, 21/533.

Preveo: Sead ef. Jasavić, prof.fikha