Es-selamu alejkum ve rahmetulahi ve berekatuhu! Nedavno sam počela prakticirati islam i izvršavati propise: klanjati, nositi hidžab… Moji su roditelji razvedeni, žive u posebnim kućama. Moj otac odobrava moj hidžab, ali mama se tome protivi u tolikoj mjeri da mi nikako ne dopušta da kod nje boravim tako odjevena. Stalno mi govori da je ne poštujem, da stalno plače zbog mene, moli Boga da se njene suze ne vrate na mene, da je sramotim, da ne može gradom proći zbog mene… Kad je vidim i kad razgovaramo, zna opsovati svašta, a kada sam jednom prilikom spomenula da je hidžab naredio Gospodar iznad sedam nebesa, ona je to opsovala, neuzubillahi. Znam da roditeljima ne smijem okretati glavu, a u Kur’anu piše da ne trebamo ni prijateljevati sa očevima našim ako im je draže nevjerovanje od vjerovanja, i ja sad ne znam kako bih postupila. Ne mogu je ubijediti da je hidžab obavezan jer vjeruje da je Kur’an iskrivljen… Stvarno ne znam šta da radim, ali sigurno neću skinuti mahramu ni za čitav dunjaluk kad bi mi davali. Voljela bih da mi na ovo pitanje odgovori prof. Elvedin Pezić, ako nije nikakav problem, Allah vas nagradio!
I još jedno pitanje: Da li je grijeh što sam ocu dala da čita Kur’an iako nije imao abdest? I njega savjetujem i, elhamdulillah, evo, počeo je i Kur’an čitati, a uskoro ću ga naučiti i kako da klanja.
Uvažena sestro u vjeri, na samom počeku Allaha molim da vas učvrsti na putu istine i da vam omili njeno slijeđenje!
Što se tiče savjeta, on se ogleda u sljedećem: Vama, cijenjena sestro, ne preostaje ništa drugo nego da se maksimalno potrudite u činjenju dobročinstva vašoj majci. Kada Uzvišeni Allah govori o dobročinstvu prema roditeljima, spominje ga općenito, što znači bez obzira da li bili vjernici ili nevjernici.
Isto tako, Uzvišeni Allah spomenuo je situaciju u kojoj roditelji nagovaraju dijete na nevjerstvo, i u toj situaciji, nakon što je pojašnjeno da musliman ne smije da ih slijedi u tome, spomenuo je da obaveza dobročinstva i dalje ostaje.
Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi smo čovjeku naredili da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.” (Lukman, 14–15)
Nakon toga, veoma je bitno da uzmete u obzir činjenično stanje vaše majke, pa ćete tako maksimalno da izbjegavate s njom raspravljanje o hidžabu, pokušajte sa njom da govorite o onome što je za nju prioritet, da shvati zašto čovjek postoji, ko je njegov Gospodar, da će ljudi nakon smrti biti proživljeni na Sudnjem danu kada će polagati račune za ono što su činili na dunjaluku. Osoba koja istinski shvati sve spomenuto, sigurno će drugačije gledati na postupke onoga ko je odabrao da bude pokoran Allahu.
Kada je Allahov Poslanik poslao Muaza b. Džebela u Jemen, iako je to bilo nakon što su propisani skoro svi propisi islama i pred samu smrt Allahovog Poslanika, uputio mu je sljedeći savjet: “Prvo ih pozovi da vjeruju u Allaha, pa ako ti se odazovu, pojasni im da im je Allah propisao obavljanje pet dnevnih namaza…” (Buhari i Muslim)
Ovaj hadis je jasan dokaz o postojanju prioriteta prilikom pozivanja ljudi u islam.
Savjetujem da poslušate predavanje “Razumijevanje prioriteta u islamu” (predavač Elvedin Pezić) koje možete naći na internetu .
Isto tako, savjetujem Vam da nabavite knjigu Neporecivi argumenti o istinitosti Muhammedovog poslanstva i da je poklonite majci tražeći od nje da je obavezno pročita. Spomenuta knjiga na racionalan način potvrđuje istinitost Allahovog Poslanika i autentičnost Kur’ana, Allahovog govora.
Također, napominjem da je vaša odluka da ostanete čvrsti u pitanju hidžaba potpuno ispravna. Vjerniku je naređeno dobročinstvo roditeljima, ali ono nije apsolutno. Kada roditelji od djeteta traže nepokornost Allahu, u tom slučaju dobročinstvo prema njima ogleda se u ostavljanju naređene stvari, normalno na najbezbolniji način.
Nakon što poduzmete sve spomenuto: da činite dobročinstvo roditeljima, izbjegavate raspravu, pozivate ih u ono što oni razumiju i ono što je najveći prioritet za njih, nakon što im ponudite adekvatnu literaturu koja tretira pitanja koja su njima potrebna – ako i nakon toga ne bude pozitivnih rezultata, morate da znate da je uputa od Allaha. Samo On može otvoriti ljudsko srce da povjeruje i učiniti da krene putem istine.
Rekao je Uzvišeni Allah: “Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.” (El-Kasas, 56)
Vaše je da nastavite tom metodom, a uputa je od Allaha.
Što se tiče drugog dijela pitanja, vi, inšallah, niste grješni zbog toga što se ocu dali da čita Kur’an bez abdesta.
Prvo, prijevod Kur’ana u osnovi je kao knjiga tefsira, i na njega se ne odnosi obaveznost uzimanja abdesta prilikom uzimanja spomenutih knjiga, kao što je to slučaj sa Kur’anom.
Drugo, obaveznost uzimanja abdesta prilikom doticanja Mushafa stav je četiri pravne škole, a u tome se s njima nije složio poznati mudžtehid Ibn Hazm i detaljno je odgovorio na sve argumente kojima su učenjaci četiri pravne škole argumentirali svoj stav. Na osnovu toga zaključujemo da je muslimanu preče da uzme abdest prilikom dodirivanja Mushafa, ali da kažemo da je grješan ako to ne učini, to je teško zbog nepostojanja jasnog argumenta koji to potvrđuje, pogotovo ako se radi o čovjeku koji uzima Kur’an da bi spoznao istinu.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin