Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li suprug ima pravo da ne udovolji mom zahtjevu ako je zauzet?
Jedan od primarnih i najtežih zadataka obveznika nesumnjivo je dati svakom njegovo pravo. Imam Buharija zabilježio je da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Tvoj Gospodar kod tebe ima Svoje pravo, tvoje tijelo ima pravo, tvoja porodica ima pravo, i zato svakome daj njegovo pravo.” U drugom hadisu Poslanviše
Jedan od primarnih i najtežih zadataka obveznika nesumnjivo je dati svakom njegovo pravo. Imam Buharija zabilježio je da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Tvoj Gospodar kod tebe ima Svoje pravo, tvoje tijelo ima pravo, tvoja porodica ima pravo, i zato svakome daj njegovo pravo.” U drugom hadisu Poslanik, ﷺ, kaže: “Allah je dao svakome njegovo pravo.” (Tirmizi, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Vaš suprug je dužan dati vam prava koja imate i njegova zauzetost poslovima koji nisu nužni nije opravdanje. Vi možete tražiti svoja prava i vaš suprug je dužan ispuniti ih.
Međutim, ako znate da je neophodno da radi mnogo, te nije u stanju ispuniti neke svoje obaveze prema obitelji, a sve to u cilju izdržavanja porodice i pribavljanja neophodne opskrbe, tada ste dužni strpjeti se, jer njegova česta zauzetost jeste s validnim razlogom, u protivnom egzistencija cijele porodice dolazi u pitanje. U tom slučaju bolje se odreći nekih prava i ne tražiti ih, nego se naknadno izvinjavati. Trebate imati na umu da se vaš suprug odrekao mnogih prava koja mu pripadaju iz razloga da vi i vaša djeca ugodno živite, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeJe li dozvoljeno udati kćerku za mladića koji ne obavlja namaz?
Ukoliko prosac ne obavlja skupni namaz, on je veliki grešnik i protivi se jednoglasnom mišljenju svih muslimana, koji su na stanovištu da je obavljanje skupnog namaza jedno od najvrednijih dobrih djela. Šejhul-islam Ibn Tejmijja zapisao je sljedeće: “Islamski su učenjaci jednoglasni u mišljenju da jviše
Ukoliko prosac ne obavlja skupni namaz, on je veliki grešnik i protivi se jednoglasnom mišljenju svih muslimana, koji su na stanovištu da je obavljanje skupnog namaza jedno od najvrednijih dobrih djela. Šejhul-islam Ibn Tejmijja zapisao je sljedeće: “Islamski su učenjaci jednoglasni u mišljenju da je obavljanje skupnog namaza jedan od najpotvrđenijih i najvrednijih ibadeta, te da je to jedno od najočitijih obilježja islama” (Medžumuul-fetava, 23/222). I pored toga, izostavljanje skupnog namaza ne izvodi čovjeka iz vjere, pa je dozvoljeno da se za njega uda muslimanka, no bolje je da se uda za čovjeka koji dosljedno prakticira vjeru i lijepo se ponaša, pa makar bio siromašniji i manje ugledan u društvu. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Ako vašu kćerku zaprosi mladić čija vam se privreženost vjeri i moral sviđaju, oženite ga njome!” Neko je na to rekao: “Allahov Poslaniče, hoćemo li tako postupiti makar prosac bio siromašan i neugledan?” Na to je Vjerovjesnik, ﷺ, tri puta rekao: “Ako vašu kćerku zaprosi mladić čija vam se privreženost vjeri i moral sviđaju, oženite ga njome!” (et-Tirmizi, 1085, Ibn Madža, 1967, i el-Hakim, 2/175. Et-Tirmizi je rekao da je ovaj hadis hasen-garib).
Vidi manjeTu je i predanje koje su zabilježili el-Buhari i Muslim preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji veli da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Sa ženom se stupa u brak zbog ovih četiriju stvari: imetka, porijekla, ljepote i privrženosti vjeri. Jadan ne bio, izaberi onu koja je privržena vjeri!” Navedena dva hadisa dokazuju da se, kad je riječ o ženidbi i udaji, u obzir trebaju uzeti privrženost vjeri i moral. Zbog toga staratelj koji se boji Svevišnjeg Allaha upravo ovo treba imati u vidu i treba slijediti ovu Poslanikovu, ﷺ, smjernicu, znajući pritom da će biti pozvan na odgovornost na Sudnjem danu za ono što mu je povjereno. “A na Dan kad ih On pozove i upita: ‘Šta ste poslanicima odgovorili? – tog Dana oni neće znati šta će odgovoriti, pa ni jedan drugog neće ništa pitati.’” (el-Kasas, 65, 66). “I sigurno ćemo pitati one kojima smo poslanike slali, a pitat ćemo, doista, i poslanike, i izložit ćemo im, pouzdano, sve što o njima znamo, jer Mi nismo odsutni bili.” (el-E‘raf, 6, 7)
Šejh Muhammed b. Usejmin
Kada je ženi dozvoljeno, a kada zabranjeno da koristi pilule za sprječavanje trudnoće?
Ono što bi muslimani trebali činiti jeste da, koliko god su u mogućnosti, umnože svoje potomstvo. To je stvar na koju je uputio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječima: “Ženite one koje mnogo rađaju i koje mnogo vole, jer ja ću se natjecati vašom brojnošću.” (Ebu Davud, poglavlje: “Brak”, 2više
Ono što bi muslimani trebali činiti jeste da, koliko god su u mogućnosti, umnože svoje potomstvo. To je stvar na koju je uputio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječima: “Ženite one koje mnogo rađaju i koje mnogo vole, jer ja ću se natjecati vašom brojnošću.” (Ebu Davud, poglavlje: “Brak”, 2050. i Nesai, poglavlje: “Brak”, 6/65 – 66)
Također, brojno potomstvo je brojnost za ummet, a brojnost ummeta je njegova snaga i ponos. Uzvišeni Allah, napominjući to sinovima Israilovim kao blagodat, kaže: “I učinit ćemo vas brojnijima.” (El – Isra’, 6.)
Šu’ajb je rekao svome narodu: “I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio” (El – E’ araf, 86.)
Niko ne poriče da je brojnost ummeta uzrok njegove snage i ponosa, za razliku od onih koji loše rasuđuju, smatrajući da je brojnost uzrok gladi i siromaštva. Ako se poveća brojnost ummeta, osloni na Allaha, dželle šanuhu, i povjeruje u Njegovo obećanje u Kur’anu: ”Na zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani.” (Hud, 6.)
Allah, dželle šanuhu, će mu olakšati i obogatiti ga iz Svojih blagodati. Na osnovu navedenog shvatamo odgovor na postavljeno pitanje; žena ne treba koristiti pilule za sprječavanje trudnoće, osim pod dva uslova:
Prvi: da ima za tim potrebu; npr.: ako je bolesna i nije u stanju svake godine rađati ili je slabašnog tijela ili ima neke druge zapreke koje joj štete ako rađa svake godine.
Drugi: uvjet je da joj muž dozvoli, jer muž ima pravo na porod i djecu. Također je neminovno savjetovanje sa liječnikom o ovim tabletama – da li njihovo korištenje šteti ili ne.
Kada se ispune ovi uslovi, onda nema smetnje da se koriste pilule za sprječavanje trudnoće, ali ne s namjerom da u potpunosti ili zauvijek spriječi trudnoću, jer bi tako došlo do prekidanje potomstva.
Što se tiče drugog dijela pitanja, ograničavanje potomstva je neizvodivo, jer su i začeće i nezačeće u Allahovoj, subhanehu ve te’ala, Ruci. Ukoliko čovjek odredi broj (djece), postoji mogućnost da taj broj pogodi kakva nesreća koja će ih sve uništiti u jednoj godini i da tada ostane bez djece i tako bez potomstva. Ograničavanje potomstva ne postoji u islamskom zakonodavstvu. Međutim, trudnoća se sprječava samo ako je nužno, kao što smo već naveli. Što se tiče trećeg dijela pitanja, da li je dozvoljeno ejakuliranje izvan spolnog organa žene pri spolnom odnosu, najispravnije mišljenje islamskih učenjaka je da je taj čin dozvoljen, na osnovu hadisa kojeg prenosi Džabir, radijallahu anhu: “Mi smo ejakulirali van spolnog organa žene, a Kur’an je objavljivan.” (Buharija, poglavlje: “Brak”, 5207.-5209. i Muslim, poglavlje: “Brak”, 1440.)
Svakako da je to bilo za vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa da je ovaj čin bio zabranjen Allah, dželle šanuhu, bi im to sigurno zabranio. Međutim, islamski učenjaci kažu: ‘Ovaj čin nije dozvoljen, kada je u pitanju slobodna žena (tj. nije robinja), osim s njenim dopustom. Čovjeku nije dozvoljeno da to čini sa svojom slobodnom ženom, osim s njenom dozvolom, jer i ona ima pravo na djecu. Pored toga, ako to čovjek čini bez njene dozvole, ona se neće potpuno zadovoljiti, jer zadovoljavanje žene neće biti potpuno bez ejakulacije. Prema tome, netraženje dozvole od žene je zapostavljanje njenog potpunog zadovoljavanja i propuštanje mogućnosti za djecu, pa zbog toga uvjetujemo da taj čin bude uz njenu dozvolu. (Šejh Ibn Usejmin, Fetve o ženama, str. 51-52)
ŠEJH IBN USEJMIN
Vidi manjeJe li dozvoljeno proklinjanje supruge?
Proklinjanje žene od strane čovjeka je ružan čin koji nije dozvoljen, nego čak spada u velike grijehe, jer se prenosi od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: “Proklinjanje vjernika je kao njegovo ubistvo.” (Muttefekun ‘alejhi) Također, Poslanikove, ﷺ, su sljedeće riječi: “Psovanje mviše
Proklinjanje žene od strane čovjeka je ružan čin koji nije dozvoljen, nego čak spada u velike grijehe, jer se prenosi od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: “Proklinjanje vjernika je kao njegovo ubistvo.” (Muttefekun ‘alejhi)
Također, Poslanikove, ﷺ, su sljedeće riječi: “Psovanje muslimana je grijeh, a borba protiv njega je nevjerstvo.” (Buharija, poglavlje: “Iman”, 48. i Muslim, poglavlje: “Iman”64.)
U trećem hadisu Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Uistinu, oni koji proklinju neće na Sudnjem danu biti ni šehidi (svjedoci), ni šefaadžije (zagovornici).” (Muslim, poglavlje: “Dobročinstvo”, 2598.)
Čovjek je obavezan pokajati se i zatražiti halala od svoje žene zbog ružnih riječi koje joj je uputio, a onaj ko se iskreno Allahu, subhanehu ve te’ala, pokaje Allah, dželle šanuhu, će mu primiti pokajanje. Žena ostaje pod njegovim skrbništvom i ne postaje mu zabranjena zbog njegovog proklinjanja. Na njemu je obaveza da se lijepo prema njoj ophodi i da čuva svoj jezik od svakog govora koji izaziva Allahovu, dželle šanuhu, srdžbu. Žena je, također, obavezna da se lijepo ophodi prema svom mužu i da čuva svoj jezik od riječi koje izazivaju Allahovu, dželle šanuhu, srdžbu. Isto je i sa riječima koje izazivaju srdžbu njenog muža, osim ako je u pitanju istina. Kaže Uzvišeni Allah: ”S njima lijepo živite.” (En – Nisa’, 19.) ”One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen..” (El – Bekare, 228.)
ŠEJH IBN BAZ
Vidi manjeKako će klanjati putnik kada ne zna gdje je smjer kible?
Hvala pripada Allahu. Prvo: Nema razilaženja među učenjacima da je okretanje prema kibli jedan od uslova ispravnosti namaza, i ne ispunjavanje ovoga – onda kada je to osoba u mogućnosti – čini namaz neisptavnim. Ali ima nekih slučajeva kada se obaveza okretanja prema kibli otklanja. Neki od njih suviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjePrvo:
Nema razilaženja među učenjacima da je okretanje prema kibli jedan od uslova ispravnosti namaza, i ne ispunjavanje ovoga – onda kada je to osoba u mogućnosti – čini namaz neisptavnim. Ali ima nekih slučajeva kada se obaveza okretanja prema kibli otklanja. Neki od njih su spomenuti u odgovoru na pitanje pod brojem 65853.
Ako se musliman namazi u mjestu gdje ne može odrediti smjer kible, onda će klanjati u smjeru za koji misli da je najvjerovatnije smjer kible, i ne mora nakon toga ponoviti namaz. Štoviše, njegov namaz je ispravan i ne mora uraditi ništa više.
Na ovo ukazuje hadis Džabira, alejhi selam, koji kaže da ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao na put, pa je se smrklo. Kaže: „Pokušali smo odrediti smjer kible i razišli smo se po pitanju toga, tako da je svaki čovjek klanjao za sebe, i svaki od nas je obilježio smjer prema kojem je klanjao da bi provjerio kasnije. Sljedeće jutro smo ustavi i vidjeli smo da smo klanjali u smjeru mimo smjera kible. Rekli smo to Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i nije nam naredio da ponovimo namaz i rekao je: ‘Vaš namaz je ispravan.’“ Zabilježili su ga Darekutni i Bejheki. Šejh Albani ga je ocijenio dobrim zbog mnoštva puteva u Irva’ el-Galil, 291.
Šejh Bin Baz je upitan o osobi koja klanja u smjeru mimo smjera kible nakon što pokuša da ga utvrdi.
Odgovorio je:
„Ako je musliman na putu ili ako je u zemlji gdje mu je teško pronaći nekoga ko mu može pokazati smjer kible, onda je njegov namaz ispravan, ako dadne sve od sebe da odredi smjer kible, pa onda shvati da je klanjao u pogrešnom smjeru.
Ali ako je u muslimanskoj zemlji, onda je njegov neispravan, jer je u mogućnosti da pita nekoga da mu pokaže smjer kible, ili je mogao odrediti smjer kible gledajući u džamije.“
Medžmu'u-l-Fetava, 10/420.
Drugo:
Ima mnogo načina da se odredi smjer kible. Ako musliman putuje i zna da će biti u mjestu gdje neće biti u stanju da odredi gdje je smjer kible i da nema muslimana koje može pitati, onda se treba pobrinuti da nauči neki od načina pomoću kojih se može odrediti smjer kible.
Danas je ovo veoma lahko, pomoću kompasa ili vrsta satova koji sadrže program koji pokazuje smjer kible, ili preko Sunca i Mjeseca.
Tako da musliman treba da nauči ono sa čime će njegov namaz biti ispravan.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/148900
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Hodža dao zapise i hamajliju
Vi ste već sami sebi dali odgovor, samo ga ne vidite. Dobar je znak što vas smiruje učenje i slušanje Kur’ana, veoma dobar. Nažalost, pomoć za vaše stanje potražili ste na pogrešnom mjestu, to jest, kod osobe koja ustvari pravi sihre i koja “liječi” sihrima i zapisima. Sve što vam je poslao strogo jviše
Vi ste već sami sebi dali odgovor, samo ga ne vidite. Dobar je znak što vas smiruje učenje i slušanje Kur’ana, veoma dobar. Nažalost, pomoć za vaše stanje potražili ste na pogrešnom mjestu, to jest, kod osobe koja ustvari pravi sihre i koja “liječi” sihrima i zapisima. Sve što vam je poslao strogo je zabranjeni način liječenja. Sam proces i rituali korištenja poslatih zapisa i hamajlija dovoljno govore o kakvom se lijeku radi.
Moj vam je savjet sljedeći: prekinite vezu s tim hodžom, sve što vam je poslao, bismillom zapalite, pokajte se Allahu za svoje grijehe, svako ih ima, a najbolja je osoba ona koja se često kaje, kako ju je opisao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu, zatim: namaz, namaz i namaz, obavljanje namaza unosi smiraj i sreću u život, osobe koje obavljaju redovno i iskreno namaz, bit će omiljene u svakom društvu, vjerujte mi, redovno učite i slušajte Kur’an. Počnite da čitate korisne knjige o islamu, družite se s finim i bogobojaznim vjernicima. Stalno dovite dok klanjate da Allah od vas otkloni nevolju.
Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeKoja je razlika između Maturidija i Ehlu-s-Sunneta
Hvala pripada Allahu. Prvo: Maturidije su kelamistička (filozofska) grupa zasnovana na novotarijama; dobili su ime po Ebu Mensuru el-Maturidiju. Na početku njihov glavni cilje je bio korištenje racionalnih i filozofskih dokaza u pobijanju njihovih neistomišljenika, Mu'tezila, Džehmija i drugih, da bviše
Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Maturidije su kelamistička (filozofska) grupa zasnovana na novotarijama; dobili su ime po Ebu Mensuru el-Maturidiju. Na početku njihov glavni cilje je bio korištenje racionalnih i filozofskih dokaza u pobijanju njihovih neistomišljenika, Mu'tezila, Džehmija i drugih, da bi dokazali osnove islama i islamskog vjerovanja.
Maturidije su prošle kroz nekoliko faza. Nisu bili poznati po ovome imenu osim nakon smrti njihovog osnivača, isto kao što Eš'arije nisu bile poznate i nisu se širile osim nakon smrti Ebu-l-Hasana el-Eš'arija. Možemo sažeti njihove faze razvijanja u sljedeće:
Porijeklo:
Glavna svrha u ovoj fazi jeste žestoka rasprava sa Mu'atezilama. Značajna ličnost u ovom periodu je bio Ebu Mensur el-Maturidi, čije je puno ime bilo Muhammed ibn Muhammed ibn Mahmud el-Maturidi el-Semerkandi; nazvan je po Maturidu, a to je mjesto blizu Semerkanda u Transoksaniji, gdje je rođen.
Smatra se jedan od začetnika mezheba racionalista; nije stekao posebno veliko znanje o islamskim tekstovima niti iz nauke hadisa, a što je slučaj sa većinom učenjaka na polju kelama i usula.
Na Ebu Mensura el-Maturidija je uticala Džehmijska akida na mnogo načina, a najznačajnije je bilo tumačenje tekstova Kur'ana i sunneta koji govore o uzvišenim (Allahovim) svojstvima koji su svrstani kao sifatu haberijjeh (svojstva koja su zasnovana na tekstu i ne mogu se dokazati racionalnim razumom, kao što je Lice, ruka i tako dalje) na način koji se ne podudara sa vanjskim značenjem. Također je zapao pod uticaj novotarija i ideja Murdžija.
Također na njega je uticao Ibn Kullab (umro 240 h.g.) sa svojom novotarijom koncepta uzvišenog „unutrašnjeg govora“ (el-kelamu-n-nefsi).
Razvoj:
Ovo je period u kojem učenici El-Maturidija i oni na koje je on uticao razvijaju njegove ideje još dalje, ii razvijaju zasebnu kelamističku (filozofsku) sektu. Sekta je se prvo pojavila u Semerkandu, i radila je da raširi i odbrani ideje njihovog vođe i šejha, također su pisali i knjige. Slijedili su mezheb imama Ebu Hanife u fikhu. Tako da je Maturidijska akida se raširila u Semerkandu kao nigdje drugo.
Od poznatih ličnosti ovog perioda su: Ebu-l-Kasim Ishak ibn Muhammed ibn Isma'il el-Hakim es-Semerkandi i Ebu Muhammed Abdulkerim ibn Musa ibn ‘Isa el-Bezdevi.
Usaglašavanje Maturidijske akide:
Glavna odlika ovog perioda uveliko rašireno pisanje knjiga i skupljanje dokaza na kojim su se zasnivala vjerovanja Maturidija. Tako da je to bio najvažniji period u vidu usaglašavanja ovog mezheba.
Od najvažnijih ličnosti ovog perioda su: Abdulme'in en-Nesefi i Nedžmudin ‘Umer en-Nesefi.
Širenje:
Ovo se smatra jednom od najbitnijih faza, gdje Maturidije dolaze do vrhunca njihovog širenja i rasprostranjenosti. To je bilo zbog podrške Osmanlijskih sultana. Uticaj Maturidija se raširio dokle god je dostizala vlast Osmanlijske države. Tako da su se proširili i na istog i na zapad u arapskim zemljama, u Indiju, i u zemlju Turka, Perzijanaca i Bizantijaca.
Bilo je mnogo velikih učenjaka među njima, kao Kemal ibn Humam.
Maturidije su se širile i broj sljedbenika se povećao u Indiji i susjednim istočnim zemljama, kao što je Kina, Bangladeš, Pakistan i Afganistan. Također su se proširili u Turskoj, na području Bizantije, Perzije i Transoksaniji; još uvijek imaju jak uticaj u ovim zemljama.
Drugo:
Razlike između Maturidija i Ehlu-s-Sunneta:
Maturidije su podijelile temelje islama:
„Racionalna spoznaja Boga“ (El-Uluhijjeh el-‘Aklijjeh) – ovo se odnosi na ono što može biti dokazano razumom, a tekstovi Kur'ana i sunneta su drugorazredni tome; u to spada Tevhid (Allahova jednoća) i Njegova uzvišena svojstva.
„Razna vjerska pitanja potvrđena tekstovima“ (sem'ijjeh šer'ijjeh) – ovo se odnosi na pitanja koja, na osnovu razuma, sa sigurnošću možemo reći da su moguća, ali nema racionalnog dokaza da se to dokaže ili suprotno (da se negira); to uključuje Poslanstvo, kaznu u kaburu, i stvari koje se vežu za Ahiret. Međutim bitno je spomenuti da su neki od njih svrstali Poslanstvo u prethodnu kategoriju „Racionalna spoznaja Boga“.
Jasno je da je ovo iznad suprotno putu Ehlu-s-Sunneta ve-l-Džem'ata, kojima su Kur'an, sunnet i konsenzus ashaba izvori znanja, i to se odnosi na sva vjerska pitanja. (Tj. ne dijele ih u dvije grupe kao što su to uradile Maturidije)
Štoviše, razišli su se sa Ehlu-s-Sunnetomu novotariji podjele temelja islama (usulu-d-din) na one koje su zasnovani na racionalnim dokazima i one koji su zasnovani na tekstovima. Ovo je zasnovano na pogrešnoj ideji, a to je da pitanja vjere i ubjeđenja se mogu podijeliti temelje koji se mogu dokazati razumom a ne bi se mogli dokazati samo tekstom; nego, dokaz iz tekstova Kur'ana i sunneta u ovim pitanjima se može smatrati dodantnim dokazom koji nadopunjava ono na što ukazuju racionalni dokazi po pitanju temelja vjere.
Maturidije kao i druge kelamističke sekte kao što su Mu'atezile i Eš'arije, govorili su o obavezi spoznaje Allaha, subhanehu ve te'ala, razumski prije nego se počnu izučavati tekstovi Kur'ana i sunneta; smatrali su to kao prvu obavezu svakog mukellefa (onaj ko je dužan postupati po šerijatu), i kažu da nema niko isprike ako to ne uradi. Štoviše smatraju da će osoba biti kažnjena ako to ne uradi, čak i ako je to prije nego je i poslan Poslanik ili Vjerovjesnik. Tako da su se u tome složili sa Mu'atezilama. Ovaj stav je očito pogrešan, i suprostavlja se onome što je potvrđeno u Kur'anu i sunnetu, koji ukazuju da nagrada i kazna tek slijedi nakon slanja objave, kao što Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: „A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!“ (Prijevod značenja El-Isrā’, 15)
Štoviše, ispravan stav je da je prva i prvoshodna dužnost svakog čovjeka da potvrdi Allahovu Jednoću (Tevhid), subhanehu ve te'ala, i da uđe u Njegovu vjeru, ne da samo zna da je On Stvoritelj, jer to je nešto što je Allah usadio u srca svih stvorenja.
Prema Maturidijama, koncept Tevhida znači potvrda da Allah, subhanehu ve te'ala, je jedan u Svome postojanju i da je nerazdvojiv; jedan u Svojim svojstvima, i nema ništa kao On; i Jedan u Njegovim djelima i da niko nema udjela sa Njim u stvaranju. Tako da su dali sve od sebe da dokažu ovo shvaćanje Tevhida, koja je zasnovana na ideji da Bog, po njihovom shvaćanju, je onaj ko je u stanju da stvara, koristeći racionalne i filozofske dokaze i analogije koje su izmislili Mu'atezile i Džehmije. Ovi dokazi koje je pobio selef i imami i njihovi sljedbenici, a i vodeći učenjaci kelama i filozofije, koji su istakli da su dokazi koji su u Kur'anu ispravniji.
Maturidije su potvrdile samo osam osobina Allahu, subhanehu ve te'ala, iako su se razišli po pitanju detalja kod nekih. Te osobine su: život, snaga, znanje, volja, sluh, vid, govor i to da je Stvoritelj.
Druga svojstva iz Kur'ana i sunneta, tzv. sifatu-l-haberijje (svojstva koja se mogu saznati samo preko objave i ne mogu se dokučiti razumom kao što su: Lice, šake itd., bilo da se rade o Njegovom biću ili djelima), prema njihovom mišljenju ne mogu se dokazati racionalnim dokazima, tako da ih oni sve negiraju, i pogrešno tumače Kur'an i sunnet gdje se spominju ta svojstva.
Ehlu-s-sunne ve-l-džema'ah, suprotno tome, vjeruju u lijepa imena i savršena svojstva i smatraju ih tevkifi (tj. da se mogu spoznati na osnovu Kur'ana i sunneta). Vjeruju u njih tako što potvrđuju ono što se spominje u Kur'anu i sunnetu, bez da ih poistovjećuju sa stvorenjima. Tvrde da Allah nema nikakvih nedostataka niti je na bilo kakav način sličan Svojim stvorenjima, bez da negiraju ili pogrešno tumače ijedno od Njegovih imena ili svojstava, i vraćaju znanje o suštini tih svojstava Njemu, pripisujući Mu ta svojstva onako kako Mu dolikuje. Uzvišeni Allah je rekao:
„Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.“ (Prijevod značenja Eš-Šūrā, 11)
Maturidije smatraju da istinski Allahov govor je to „unutrašnji govor“ koji je uvijek prisutan kod Njega, koji se ne čuje, i da sve ono što se čuje ništa da vanjska manifestacija Njegovog vječnog unutrašnjeg govora i to ih je dovelo do zaključka da se svi mushafi koji su prisutni kod ljudi trebaju smatrati stvorenim. Tako su završili prihvatajući stav Mu'atezila, koje se suprostavlja jednoglasnom mišljenju svih učenjaka; ima doista mnogo predaja od učenjaka da je ovaj stav pogrešan, ustvari, da onaj ko tvrdi da je Kur'an stvoren postaje kafir (nevjernik).
Maturidije kažu po pitanju definicije da je to samo vjerovanje u srcu. Neki od njih kaži i da je to potvrda jezikom, ali ne vjeruju da se povećava ili smanjuje. Isto tako rekli su da je zabranjeno da čovjek kaže: „Inšallah (Ako Allah htjedne)“ po pitanju da li je čovjek vjernik, i da su islam i iman sinonimi, bez ikakve razlike među njima. Pa su tako na istome kao i Murdžije po tome pitanju, i razišli su se sa ehlu-s-sunnetom ve-l-džema'atom, jer iman, prema objavi, ubjeđenje u srcu, riječi i djela; povećava se sa dobrim djelima i smanjuje sa grijesima.
Potvrđuju viđenje Allaha, subhanehu ve te'ala, na ahiretu, ali negiraju bilo kakav smjer ili bilo kakav direktni susret. Ovaj stav je sam u sebi oprečan, jer prvo potvrđuju nešto i onda to zanegiraju u stvarnosti.
Za više informacija po ovome pitaju pogledajte:
El-Mevsu'a el-Mujessera fi-l-Edjan ve-l-Mezahib ve-l-Ahzab el-Mujessira, 1/95-106.
El-Maturidijje, magistarski rad, Ahmed ibn ‘Avvadullah el-Luhajbi el-Harbi
El.naturidijje ve mevkifuhum min Tevhid el-Esma’ ve-s-Sifat, magistarski rad, Šems el-Afgani es-Selefi
El-Istikame, šejhu-l-islam Ibn Tejmijje
Medžmu'u-l-Fetava ve-r-Resa'il el-‘Usejmin, 3/307-308.
Treće:
Vidi manjeNe može se reći za sljedbenike Maturidijske akide da će zasigurno ići u Džennet ili Džehennem; nego oni su kao i ostali obični muslimani; iako imaju neka novotarska ubjeđenja, njihova novotarija nije kufr. Tako da su oni, općenito, kao i ostali muslimani:
„To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo biće kažnjen za to i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača;
a onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.“ (Prijevod značenja En-Nisā’, 123-124)
Što se tiče njihove novotarija, ona se razliku kod svakog pojedinca, neki su zasnovali svoje stavove na pogrešnom tumačenju ili na zaključku do kojeg su došli nakon ulaganja mnogo truda, tako da imaju opravdanje; ostali su pogriješili u svome pristupu tako da se mogu kriviti, tako da su oni u konačnici podložni Allahovoj volji – ako On hoće kaznit će ih, a ako hoće oprostit će im.
Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao nakon što je govorio o grupi najvećih Eš'arijskih učenjaka:
„Štoviše, nema ni jednog od ovih učenjaka a da nije uložio zavidan trud u službi islamu, radeći dobra djela, odgovarajući na stavove mnogih novotara i otpadnika, i podržavajući mnoge stavove koji su na sunnetu i od vjere, kao što je jasno svakome ko je svjestan njihove situacije i ko govori o njima na osnovu znanja, istine, pravde i nepristrastnosti.
Jer su se oni zbunili kada su prihvatili ovaj princip koji su u osnovi preuzeli od Mu'atezila, iako su oni plemeniti i mudri ljudi, nisu imali izbora osim da ustraju na njemu i prihvate ono što to podrazumijeva. Zbog toga su razvili mišljenja koja su učeni muslimani, koji se drže vjere morali osporiti. Zbog toga, ljudi su se podijelili u dvije skupine po pitanju njiih:
Neki su ih ljudi poštovali, zbog njihovih dobrih osobina i vrlina; drugi su ih korili na osnovu mišljenja koja su razvili zasnovana na novotariji i zabludi.
Ali najbolji pristup u svemu je srednji (Tj. biti pravedan u priznavanju i dobra i zla).
Greške u koje su upali ne svode se samo na njih; drugi ljudi od znanja i pridržavanja vjere su također upali u slične greške. Uzvišeni Allah, prima dobra djela od svih Njegovih robova vjernika, i prelazi preko njihovih loših djela:
‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!’(Prijevod značenja El-Hašr, 10)
Nema sumnje da ako osoba dadne sve od sebe trudeći se da spozna istinu i da nauči svoju vjeru zasnovanu na sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa napravi neke greške pri tome, Allah će mu oprostiti njegove greške, kao ispunjenje dove koju je Allah primio od Svoga Poslanika i vjernika, kada su rekli: ‘Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!’ (Prijevod značenja El-Bekare, 10)
Ako neko slijedi svoje strasti i prohtjeve, i onda počne osuđivati na osnovu toga osobe koji su se razišli sa njime jer su neke stvari pogrešno shvatili, misleći da je on upravu nakon što su se potrudili oko toga, i da njihova greška može sadržavati novotariju koja se suprotna sunnetu, onda treba da isto postupi, više-manje, sa onima koje poštuje i slijedi. Vrlo je rijetko da neki učenjak od kasnijih učenjaka čist od takvih grešaka, jer je pristuna velika smutnja i nesigurnost, i jer su ljudi udaljeni od izvora poslaničkog svjetla preko kojeg osoba dolazi do ispravne upute i odstranjuje zbunjenost i sumnju iz svoga srca.“ Der’ Te'arudi-l-‘Akli ve-n-Nakli, 2/102-103.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/205836
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Koji su to sedam upropaštavajućih grijeha u islamu i koja je kazna za njih?
Hvala pripada Allahu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spomenuo sedam upropaštavajućih grijeha koji vode svoga počinioca u Džehennem u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim: „Čuvajte se sedam upropaštavajućih grijeha.“ Mi smo rekli: „Koji su to Allahov Poslaniče?“ On je rekaviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjePoslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spomenuo sedam upropaštavajućih grijeha koji vode svoga počinioca u Džehennem u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim: „Čuvajte se sedam upropaštavajućih grijeha.“ Mi smo rekli: „Koji su to Allahov Poslaniče?“ On je rekao: „Širk, sihr, ubistvo osobe koju je Allah zabranio da se ubija, osim kada to zahtjeva šerijat, jedenje imetka jetima, jedenje kamate, bježanje sa bojnog polja i potvora čestite, nevine žene.“
1.
Najveći grijeh od svih je širk (pridruživanje nekoga ili nečega Allahu), koji vodi propasti bez nade ili oprosta, i ako osoba umre na njemu nikada neće izaći iz Džehennema. Uzvišeni Allah kaže:
„Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.“ (Prijevod značenja El-Mā'ide, 72)
„A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će, sigurno, propasti, a ti ćeš izgubljen biti.'“ (Prijevod značenja Ez-Zummer, 65)
„Mnogobošci nisu dostojni da Allahove džamije održavaju kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova će se poništiti i u vatri će vječno ostati.“ (Prijevod značenja Et-Tevbe, 17)
2.
Sihr sadržava širk jer je to obožavanje džinna i traženje pomoći od njih da bi se ljudi odveli u zabludu.
Onaj koji pravi sihr je onaj koji radi oni što šteti ljudima pomoću džinna i on ih obožava mimo Allaha. Ponekad radi stvari koje će im naštetiti od riječi, djela i puhanja u čvorove; ponekad to uradi na način da stvara čovjeku iluzije da vidi stvari kakvim nisu u stvarnosti, Uzvišeni Allah je rekao po pitanju faraonovih sihirbaza:
„'Bacite vi!’ – reče on – i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću…“ (Prijevod značenja Tā Hā, 66)
„'Bacite vi’ – reče on. I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše.“ (Prijevod značenja El-A'rāf, 116)
Ponekad sihirbaz pokušaje da naudi ljudima pomoću džinna, tako što ih obožava mimo Allaha riječima, djelima i puhanjem u čvorove, Uzvišeni Allah kaže:
„…i od zla onoga koji u čvorove puše.“ (Prijevod značenja El-Felek, 4)
A ponekad to rade praveći iluzije, čine da stvari izgledaju onako kakvim nisu u stvarnosti. Pa tako da uže ili štap može izgledati kao zmija, ili kamen može izgledati kao jaje, ili osoba može izgledati drugačije nego što je u stvarnosti, i tako dalje. Osoba koja to radi je nevjernik i ako se to dokaže pred sudijom, obaveza je muslimanskom vladaru da izvrši smrtnu kaznu nad sihirbazom.
Potvrđeno je da je vladar pravovjernih, Omer ibn el-Hattab, radijallahu anh, napisao svojim zamjenicima u Šamu i drugim mjestima da pogube svakog sihirbaza, bio muškarac ili žena, zbog veličine njihovog zla i opasnosti koje su predstavljali.
3.
Ubistvo osobe koju je Allah zabranio da se ubija. Ovo je ozbiljan prekršaj o kome Uzvišeni Allah kaže:
„Onome ko namjerno ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.“ (Prijevod značenja En-Nisā’, 93)
Ubistvo je jedan od najvećih prekršaja, ali je to veliki grijeh koji je manji od širka. To je veliki grijeh kao što je i blud i razvrat, krađa i tako dalje. Onaj ko to uradi nije nevjernik osim ako smatra da je to dozvoljeno činiti. Tako da Uzvišeni Allah za njega kaže:
„Onome ko namjerno ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.“ (Prijevod značenja En-Nisā’, 93)
Bit će u toj kazni vječno ako smatra da mu je to dozvoljeno, ako ne bude smatrao to dozvoljenim, onda će boraviti u njoj dugo, ali će nekada izaći iz nje. Boravak grješnika od muslimana u vatri će biti dug, ali će mu doći kraj. Što se tiče nevjernika, njihov boravak neće imati kraja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Čuvajte se sedam upropaštavajućih grijeha.“ Mi smo rekli: „Koji su to Allahov Poslaniče?“ On je rekao: „Širk, sihr, ubistvo osobe koju je Allah zabranio da se ubija, osim kada to zahtjeva šerijat…“ Slučajevi smrtne kazne u šerijatu uključuju pogubljenje bludnika koji je trenutno ili je bio u braku, kamenovanjem; ubistvo osobe koja je ubila nekoga, gdje su obje osobe na istom stepenu; pogubljenje prijestupnika kada postoji opravdan razlog za to, kao što je u slučaju razbojništva, gdje prijestupnik pokušava da naškodi putnicima time što će im oteti imetak na putu, nanoseći im fizičke povrede ili da ih ubije – on se ubija zbog ovog velikog zla.
4.
Jedenje kamate – ovo se odnosi na rad sa kamatom koju je Allah zabranio. Uzvišeni Allah kaže po pitanju kamate:
„A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 275)
„O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova!“ (Prijevod značenja El-Bekare, 278-279)
Jedenje kamate je veliki grijeh koji u osnovi treba izbjegavati.
Kamata ima više vrsta od kojih su: Riba nesieh i riba fadl:
Riba fadl je, naprimjer, prodaja jednog dirhema za dva, ili jedan sa'a (op. pre. zapreminska količina) pšenice za dva, ili dva sa'a riže za dva. Ovo je riba fadl, što znači prodaja nečega isti vrste za različitu količinu (op. pre. Od stvari u kojim se broji kamata). Ovo nije dozvoljeno.
Riba nesieh je, na primjer, prodaja jednog sa'a pšenice za dva sa'a ječma ali da se plati kasnije, nakon dan ili dva itd., ne uzima se isplata osim nakon mjesta da kojem je se dogovorila trgovina. Ovo je riba nesieh, primjer je i da se proda stotinu dolara za dvije stotine funti, ili za deset funti, ali da se plati nekad kasnije, a ne u toku tog sjedenja. Ovo se zove riba nesieh, i to je jedan od najtežih velikih grijeha.
5.
Jedenje imetka siročeta (jetima). Jetim je osoba čiji je otac umro kada je bio mali i još nije dostigao pubertet. Ono što se traži u slučaju jetima jeste da se prema njima lijepo ophodi, štiti njihov imetak, uvećavati ga i brinuti se o njemu kako dolikuje. Onaj ko upropasti imetak jetima i jede ga bespravno izložen je žestokom upozorenju, jer je jetim slab a onaj mu je učinio nepravdu i trošio njegov imetak. Izložen je žestokom upozorenju, ali nije nevjernik, sve dok to ne smatra dozvoljenim.
6.
Bježanje sa bojnog polja. Kada se muslimani susretnu sa nevjernicima na bojnom polju, onaj ko pobjegne i napusti svoju braću na dan bitke, kada nevjernici napadaju muslimane ili kada muslimani napadaju nevjernike – onaj ko tada pobjegne i napusti svoju braću izložen je žestokom upozorenju: „…onaj ko im tada leđa okrene – osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovo bori ili drugoj četi pristupi – vratiće se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo biće Džehennem, a užasno je on boravište.“ (Prijevod značenja El-Enfāl, 16) Tj. osim ako se vraća da se pripremi, a uzme svoje oružje i da obuče oklop u pripremi za bitku, koje neće štetiti, ili se premješta iz jedne brigade u drugu, ili iz jednog položaja na drugi, ili iz jedne skupine u drugu, kao dio strategije protiv neprijatelja.
7.
Potvora čedne, nevine vjernice. Onaj ko potvara čedne žene, što znači da ih optužuje za blud, ili da je ta i ta pozvala nekoga u blud, ali on laže – ovo je jedan od sedam grijeha koji vode svoga počinioca u Džehennem i za koji se kažnjava osamdeset udaraca bičem, kao što Uzvišeni Allah kaže: „One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte…“(Prijevod značenja En-Nūr, 4) Potvora čestitih žena je veliki grijeh, kao što je i potvora čestitih muškaraca, ali pošto su takve optužbe najčešće upućene ženama, u ajetu su spomenute žene. Isto tako, ako bi neko potvorio čedna muškarca, i kaže da je on počinio blud, mora dovesti četiri svjedoka ili biva kažnjen sa osamdeset udaraca bičem.
Ovo su sedam grijeha koji vode svoga počinioca u Džehennem, zbog njihovog velikog zla. Molimo Allaha da nas zaštiti.
Prilagođeno sa stranice šejha Ibn Baza: http://www.binbaz.org.sa/20277
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/200632
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li Umra ima neku posebnu vrijednost u mjesecu redžebu?
Hvala pripada Allahu. Prvo: Nema predaje od Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, - prema onome što mi znamo – koja bi ukazivala da 'Umra u mjesecu redžebu ima neku posebnu vrijednost, ili da je pohvalna. Nego, potvrđeno je da 'Umra ima posebnu vrijednost u mjesecu ramazanu, i u mjesecima Hadždža,više
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjePrvo:
Nema predaje od Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, – prema onome što mi znamo – koja bi ukazivala da ‘Umra u mjesecu redžebu ima neku posebnu vrijednost, ili da je pohvalna. Nego, potvrđeno je da ‘Umra ima posebnu vrijednost u mjesecu ramazanu, i u mjesecima Hadždža, a to su: ševval, zu-l-Ka'de i zu-l-Hidždže.
Nema predaje koja ukazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavio umru u redžebu, štoviše, Aiša, radijallahu anha, je to zanegirala, kada je rekla: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije obavio ‘Umru u redžebu.“ Buharija (1776) i Muslim (1255).
Drugo:
Neki ljudi praktikuju stvari koje su uvedene u vjeru, u osnovi to je izdvajanje mjeseca redžebe za ‘Umru, jer niko ne smije izdvajati neko vrijeme za određeni ibadet osim ako je to propisano u šerijatu.
Ibn El-‘Attar, učenik Imama Nevevija, rahimehumellahu te'ala, je rekao:
„Ono što sam čuo za stanovnike Mekke, Allah sačuvao njenu počast, jeste da uobičavaju da obavljaju ‘Umru uveliko u redžebu. Za takvo što ja ne znam osnove, nego je potvrđeno u hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Umra u ramazanu je kao Hadždž.’“
Šejh Muhammed ibn Ibrahim, rahimehullahu te'ala, je rekao u svojim Fetvama (6/131):
„Što se tiče izdvajanja nekih dana redžeba za neke zijarete itd., to nema osnove. Imam Ebu Šameh je rekao u svojoj knjizi El-Bid'u ve-l-Havadis da obavljanje ibadeta u određenim vremenima koja nisu propisana u islamu nije ispravno. jer nijedno vrijeme nema prednost nad drugim, osim vremena u kojem je propisano da se radi neki ibadet, ili u vremenima kada su općenito sva dobra djela bolja nego u ostalim vremenima. Tako da se učenjaci uveliko ukorili izdvajanje redžeba za obavljanje ‘Umre.“
Ali ako osoba ode da obavi ‘Umru tokom mjeseca redžeba bez ubjeđenja da to ima neku posebnu vrijednost, ali se desilo da mu je lakše u tome vremenu da putuje, nema ništa sporno u tome.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/36766
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li je dozvoljeno muškarcu na nosi minđuše?
Hvala pripada Allahu. Minđuše i narukvice su vrsta ukrasa za žene. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce. Zabilježio ga je Buharija (5435). Ebu Hurejre je rekao: „Allahov Poslaniviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjeMinđuše i narukvice su vrsta ukrasa za žene. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce. Zabilježio ga je Buharija (5435).
Ebu Hurejre je rekao: „Allahov Poslanik je prokleo muškarce koji nose žensku odjeću i žene koje nose mušku odjeću.“ Zabilježio ga Ebu Davud u svome Sunenu. Na osnovu ovoga, nije dozvoljeno muškarcima da nose minđuše bilo na uhu ili nosu.
Tvrdnja da je to dozvoljeno jer su to radili Kurejšije treba biti provjerena, ima li dokaza?
Drugo, čak i da su to radili u džahilijetu, došao je islam nakon toga i zabranio muškarcima da nose nakite žena ili da ih oponašaju izgledom, kao što na to jasno ukazuje hadis koji je spomenut iznad. Ono što je bitno je propis islama, a ne šta su Kurejšije ili neko drugo pleme radili.
Treće, islam je ostavio muškarcima dovoljno prostora da se uljepšavaju dozvoljavajući srebreno prstenje, kao što prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nosio srebreni prsten, a to su radili i ostali ljudi. Zabilježio ga je Buharija (5417). Islam također dozvoljava muškarcima da nose zlato ili srebro kada je to neophodno kao što je zamjena za nos, zub, i slično.
Konačno, mogli bi reći isto tako da svaki musliman koji nosi nakit time oponaša nevjernike, jer je ovo od njihovih poznatih načina oblačenja. Zadnje mode kod njih nalažu da se nose minđuše u ušima, nosu, usnama, obrazima i ostalim dijelovima tijela. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko god oponaša neki narod on je od njih.“ Zabilježio ga je Ebu Davud.
Ko god ovo radi treba se pokajati Allahu i ne ustrajavati u besmislenoj odbrani zablude. On treba da se razlikuje od nevjernika svojom ličnošću i svojom odjećom, kako nam to islam naređuje. A samo Allah upućuje na pravi put.
Odgovorio: Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/1980
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com