Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Prije odgovora na pitanje da navedem neke radnje i izjave samog efendije:
„Dobrodošli na blog o liječenju. Sve o liječenju časnim Kur'anom, duhovnoj medicini, zapisima, dovama….Toplo preporučujemo za sve zainteresovane za duhovno liječenje ili izradu zapisa, hamajlija i vefkova, mogu se javit na e-mail:eddin3@hotmail.com“
(link: http://rukja.blogger.ba/arhiva/2014/05/29/3669454)
Citati iz intervjua (http://lecenjemagije.wordpress.com/2014/06/05/i-n-t-e-r-v-j-u/):
„Edin ef. Pekovic, 31-godisnji duhovni ljecnik, svrsenik vjerskih skola vec niz godina se bavi duhovnim lijecenjem i egzorcizmom. Posto se radi o osobi koja svoje lijecenje temelji na Svetim knjigama kao i tome da mu se veliki broj ljudi obraca, odlucili smo uraditi jedan kratak intervju sa njim.(ovdje je naveden dio intervjua).

Pitanje: Vi imate sajt na internetu na kome pisete o lijecenju sa kako ih vi nazivate Wefkovima i Tilsumima. Da li je takav nacin lijecenja u skladu sa vasom vjerom i da li je to vid sihira i magija?
Odgovor: Da, ja uredjujem sajt http://www.duhovnamedicina.webs.com. Na mom sajtu ima wefkova i tilsuma. Ne mogu ulaziti u problematiku tumacenja simbola i brojeva koji se tamo nalaze jer je to cijela nauka i ne moze se objasnit za pola sata. Ono sto je cinjenica jeste da to nije nikakva crna magiji niti sihir kako mogu tvrditi neki neupuceni.

Ako je nesto nejasno to ne znaci da je to magija. Po tome bi bilo i kinesko pismo sihir za covjeka koji prvi put to vidi. Wefkovi su uglavnom ajeti iz Kur`ana pretoceni u brojeve i dio su kadera. Poslanik a.s.,kaze :”Ako neko moze da pomogne svome bratu neka mu pomogne”, naravno halalom sto wefkovi i jesu.

Pitanje: Da li je potrebno da osoba dodje licno kod vas ukoliko ima neki problem?
Odgovor: Nije potrebno da licno dodje. Na osnovu podataka osobe dobijem uvid ima li osoba magijskih problema i kako rijesiti problem. Nakon toga se uradi potrebna terapija i moze se poslati postom na adresu.

Pitanje: Rekli ste da na osnovu podataka dobijete uvid u stanje osobe, znaci li to da ste i vidovnjak?
Odgovor: Ne, nisam vidovnjak, ne bavim se analizama buducnosti ,vec gledam da li osoba ima magije, uroka i kako rijesiti problem.“

„Pitanje: Na vasem sajtu ste pisali o prizivanju duhova tj. Imanli dzina, mozete li nam nesto o tome reci?
Odgovor: Nezaobilazni dio svakog ljecnika koji tezi duhovnom uzdizanju jeste prizivanje imanli dzina. Bez spoznaje Boga, duhovnog svijeta i sebe samoga covjek je lisen velikog dobra i velikog znanja. Nazalost mi smo isprepadani jos kao djeca nekakvim utvarama i demonima o kojima su nam pricali i cesto kao djecu plasili. Ja mogu svima reci koji vole da istrazuju duhovno: Zaplivajte, rasirite krila i poletite nemate se cega bojati. Ako imate Boga u prsima Bog vas nece napustiti i nista vam se ruzno nece desiti.”

Pitanje: Na vasem sajtu takodje ima dosta pomoci za ljubav i vracanje partnera. Da li je to povezano magijom i na silu?
Odgovor: Zapisi i tilsumi za ljubav koji su navedeni na mom sajtu nisu crna magija vec zapisi koji su utemeljeni na Kur’anu i na energiji. Moj rad kod neke osobe za ljubav je kao plasticna hirurgija ili sminka na zenu, jednostavno tamo gdje ima zara raspalimo vatru i nista nije na silu.“

A evo i nekih konkretnih načina „liječenja“:

– Da neprijatelji moraju odseliti iz mjesta u kome zive
http://www.blogeri.hr/blog-postovi/post/da-neprijatelji-moraju-odseliti-iz-mjesta-u-kome-zive-31546/

– Za ljubav i slogu medju supruznicima
http://www.blogeri.hr/blog-postovi/post/za-ljubav-i-slogu-medju-supruznicima-31577/

Ljubavni zapis vazdusnog elementa
(http://rukja.blogger.ba/arhiva/2014/05/29/3669454)

„Ovaj tilsum se pise u dva primjerka. Od tamjana se koristi korijander i dzavi. kada se urade tilsumi nad njima se uci sura karia 11(jedanaest puta). Nakon svakog puta reci: Ahraktu kalb we fuvad(ime i ime majke osobe cija se ljubav zeli) bihi muhabetun we kabuli eradeti(ime i ime majke druge osobe).“

Propis ove osobe i njegovog načina liječenja

Po idžmau učenjaka rukja je dozvoljena kada ispuni tri šarta:

1- Da bude sa govorom Uzvišenog Allaha ili sa Njegovim imenima i svojstvima.

2- Da rukja bude na arapskom jeziku ili (na jeziku ili sa metodom) čije značenje je poznato i razumno.

3- Da (učač) bude ubijeđen da rukja ne utiče sama po sebi nego Allahovim kaderom“.

Od znakova po kojima se raspoznaje sihirbaz su sljedeći:

1- Traži ime ili ime majke i datum rođenja.

2- Traženje nečega od bolesnika poput pramena njegove kose, dijelova odjeće, njegovu sliku i slično.

3- Izgovaranje nerazumljivog govora, korištenje hamajlija i drugih neobičnih stvari.

4- Pisanje raznoraznih zapisa čija sadržina bude ispunjena brojevima, geometrijskim figurama, nepoznatim riječima, imenima, ili pisanje samih kur'anskih ajeta ali odpozada, slika zmija i akrepa, a što je poznato kao Sedam Sulejmanovih ugovora.

5- Pravljenje čvorčića na raznoraznim kanapama i končićima uz istovremeno puhanje i izgovaranje nepoznatih riječi, a sve to sa ciljem da se od toga napravi sihr.

6- Nečistoća i prljavština prostorije u kojoj boravi sihirbaz kao i neurednost i prljavština samog sihirbaza.

7- Osamljivanje sihirbaza u mračnoj prostoriji radi kontaktiranja sa džinima i šejtanima koji ga pomažu u njegovim poganim radnjama.

8- Traženje od klijenata da zakolju ovcu, kokošku ili nešto slično kao kurban, a što u stvari predstavlja klanje kurbana džinima.

9- Materijalno iskorištavanje bolesnika uz traženje basnoslovnih suma poput toga da jedna hamajlija košta nekoliko stotina maraka.

10- Osamljivanje sa ženama bez mahrema što često završi i sa činom zinaluka pri čemu sama žena nema kontrolu nad samom sobom i ne može se oduprijeti.

11- Upotreba mokraće, izmeta i krvi hajza prilikom pravljenaj zapisa i hamajlija.

12- Traženje od bolesnika da se odvoji od ljudi određeno vrijeme u prostoriji u koju ne dopire sunčeva svjetlost.

13- Traženje od bolesnika da ne dolazi u kontak sa vodom određeni vremenski period koji ponekad dostiže čak četrdeset dana.

14- Traženje od bolesnika da neke stvari zakopa u zemlju i da ih zalije nekom tekućinom, ili da stavi pokvareno jaje na prag vrata ili u kuću a na sve te stvari je sihirbaz već napravio sihr.

15- Davanje bolesniku dređenih papira i zapisa da ih zapali i da se nakadi na njima.

Na osnovu poznavanja šartova ispravne šerijatske rukje i znakova po kojima se prepoznaje sihrbaz može se reći sljedeće:

Da je ovaj efendija pravi SIHRBAZ i da su njegove metode „liječenja“ zasnovane na PRAVLJENJU SIHRA.

Kao argumnet za ovo su dovoljne tri činjenice:

– zapisi na kojima su nacrtani kvadratići, slike, likovi, brojevi i nerazumljive riječi, poput zapisa Da neprijatelji moraju odseliti iz mjesta u kome žive, Za ljubav i slogu medju supruznicima i Ljubavni zapis.

– „liječi“ na daljinu uzimajući podatke pacijenta, tj. traži ime ili ime majke i datum rođenja i na osnovu toga „utvrdi“ da li osoba boluje od magije, a ovo ne može raditi osim u saradnji i uz potpomaganju šejtana i džina.

– kontaktira i priziva džine (Imanli džine, kako ih naziva), što je jasan znak da u svojim prljavim rabotama surađuje sa šejtanima i džinima, a to rade samo sihrbazi.

Ne treba da zavara efendijina uvodna rečenica na njegovom blogu: „Sve o liječenju časnim Kur'anom, duhovnoj medicini, zapisima, dovama…“, kao ni učenje određenih sura pri pravljenju sihra i zapisa. Jer to rade sihrbazi kako bi ljude privukli i predstavili se kao vjernici i učevni ljudi.

Propis „liječenja“ kod efendije i klanjanja za njim

Nije dozvoljeno liječenje kod spomenute osobe, jer je ona prerušeni sihrbaz koji „liječi“ pravljenjem sihra. Liječenje sa sihrom nije dozvoljeno po idžmau učenjaka.

Takođe, nije dozvoljen odlazak kod njega znajući njegovo stanje i način liječenja.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim:”Ko ode vračaru i upita ga o nečem neće mu biti primljen namaz četrdeset noći”.

A u drugim rivajetima u drugim hadiskim zbirkama autora Sunena je došlo: “Ko ode vračaru i povjeruje mu u onome što kaže zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu”. Iako u ovom drugom rivajetu ima slabosti mnogi učenjaci ga prihvataju zbog mnoštva predaja u kojima je prenešen.

Nije dozvoljeno klanjati za sihrbazom, a onaj ko klanja a zna njegovo stanje namaz mu je batil i treba ga ponoviti.

Nema razilaženja među učenjacima da nije dozvoljeno klanjanje za osobama koje čine djelo koje ih izvodi iz vjere (a od kojih je sihrbaz), da je namaz batil i da ga treba ponoviti osim namaza koji su klanjani prije spoznaje njegovog stanja.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.
Dozvoljeno je ženi da uči Kur'an bez mahrame, tj. otkrivene glave, takođe otkrivenog nekog drugog dijela tijela kojeg je inače dužna pokriti u prisustvu muškaraca koji joj nisu mahremi. Nema dokaza ni u Kur'anu ni u Sunnetu koji obavezuju ženu da prilikom učenja Kur'ana pokrije glavu, čak nema dokaza koji ukazuje da je to mustehab (preporučeno).
Mada neki učenjaci navode da ako bi žena pokrila glavu prilikom učenja Kur'ana sa strane da je to od potpunog edeba ophođenja sa Allahovom Knjigom i nadati je se da će biti nagrađena za to. Dok neki drugi učenjaci kada govore o adabima učenja Kur'ana kažu da je od adaba da učač bude propisno obučen, što bi za ženu značilo da bude pokrivena. Činjenica je da za sve ovo nema dokaza u šerijatskim tekstovima, jer da bi nešto bilo mustehab a kamoli vadžib treba na to da ukazuje neki validan argument. A uz to ako dodamo da je učenje Kur'ana od strane žena u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila stalna praksa a da nam istovremeno nije prenešen niti jedan vjerodostojan hadis koji ukazuje na preporučenost pokrivanja žene, onda to dodatno potvrđuje upitnost smatranja da je to propisano ili od lijepih adaba. Smisao pokrivanja žene je da pokrije svoje stidno mjesto od muškaraca koji joj nisu mahremi. A njeno pokrivanje u namazu je pojašnjeno u posebnim šerijatskim tekstovima za razliku od učenja Kur'ana. A nije ispravno kijasiti (upoređivati) propisanost učenja Kur'ana sa pokrivanjem žene u namazu, jer onda bi bilo preče da ženi bude propisano da se pokriva uz Ramazan prilikom posta koji je veći ibadet od učenja Kur'ana a što niko od učenjaka nije rekao.
A uvjerenje da žene kada uče Kur'an pokrivene da tada njihovim halkama prisustvuju meleci to nema osnova u šerijatskim tekstovima.
Prema tome, nije grijeh ženi da uči Kur'an otkrivene glave a nema dokaza da je to mustehab. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Iz pitanja se razumije da bi poklanjanje sevapa od učenja Kur'ana bilo usmjereno muslimanima iz Palestine koji su živi a ne poklanjanje sevapa umrlima.

Imami četiri mezheba imaju podijeljeno mišljenje oko poklanjanja sevapa učenja Kur'ana mrtvima, odnosno da li im uopće nagrada učenja stiže.

Imami Ebu Hanife i Ahmed su na stavu da mrtvima stiže nagrada učenja Kur'ana i da im koristi, dok su imam Malik i Šafija na suprotnom stavu, tj. da umrlima to ne koristi i da im ne stiže nagrada učenja Kur'ana. Ono što se sigurno zna je to da ni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashabi nisu učili Kur'an da bi poklanjali sevape umrlima. Nego učenjaci koji smatraju da je to dozvoljeno i propisano to dokazuju kijasom (analogijom) na dovu, sadaku, hadž i post koji su potvrđeni.

A što se tiče poklanjanja sevapa učenja Kur'ana živima, učenjaci takođe imaju podijeljeno mišljenje.

Džumhur (većina) učenjaka je na stavu da to nije propisano niti živi imaju od toga koristi, jer tako nešto nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, niti selefa.

Sa druge strane, po zvaničnom stavu hanefijskog i hanbelijskog mezheba (mada unutar mezheba ima jako razilaženje) učenje Kur'ana i poklanjanja njegovog sevapa živima je dozvoljeno poput poklanjanja sevapa učenja mrtvima. Naravno, po ovom pitanju nije ništa došlo u šerijatskim tekstovima.

Od savremenih učenjaka šejh Usejmin je po ovom pitanju odabrao stav da živi nemaju koristi od poklanjanja sevapa dobrih djela živih.

Od dokaza sa kojim se moglo pravdati dozvola je hadis koji je došao oko propisanosti obavljanja hadža za živu osobu, s tim da je šart dozvole obavljanja hadža za živu osobu je da ona nije u mogućnosti da ga sama obavi. Pa tako i ovaj dokaz gubi svoju snagu ako imamo u vidu da se učenje Kur'ana i poklanjanje sevapa učenja čini za osobe koje su uglavnom sposobne same da uče Kur'an.

Prema tome, preče je, bolje i ispravnije da se za žive uči dova ili da sadaka ašto je potvrđeno u šerijatskim tekstovima i oko čega nema razilaženja da koristi živima. A poklanjanje sevapa učenja Kur'ana živima je upitno sa strane da li im uopće to koristi i da li im stiže nagrada, jer tako nešto nije potvrđeno do strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, niti selefa. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Što se tiče učenja Kur'ana uopćeno ili učenja Jasina, Fatihe, hatme i slično, za duše umrlih, najbolje je postupiti onako kako je po tom pitanju radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kako su radili ashabi i prve generacije ovog Ummeta. Naime, nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, ridvanullahi alejhim, da su učili Kur'an uopćeno, niti pridavali hatme, učili Jasine, Fatihu i slično i poklanjali nagradu tog učenja umrlom. I oni su imali umrlih kojima su mogli učiti Kur'an, pa da je u tome bio hajr ne bi ih mi u tome pretekli.

Sa druge strane, poklanjanje hatme i učenje Jasina za dušu umrlog nema osnova u vjerodostojnom sunnetu.

A još ako se od toga napravi vjera, odnosno da se sva vjerska aktivnost svede na učenje ili plaćanje učenja Kur'ana umrlim, kao što je praksa kod mnogih muslimana, pa se tome još doda šerijatski sporno plaćanje hodžama, učačima i sličnim samo učenje Kur'ana za dušu umrlih, onda se dolazi do zaključka da je ova praksa učenja Kur'ana za duše umrlih koja je uveliko raširena kod nas velika devijacija i iskrivljenje u praktikovanju vjere, jer Kur'an nije objavljen mrtvima nego živima.

Od apsurda po ovom pitanju je i to da učači Jasina za duže umrlih uče ajet u istoj suri koji je dokaz da je Kur'an objavljen kao opmena živima a ne mrtvima. Kaže Uzvišeni: “To je samo Opomena i Kur'an jasni, da opomene onog ko je živ, i obistini Riječ protiv nevjernika” (Jasin, 69-70).

Šta koristi umrlim od djela živih je pitanje koje zaslužuje da se konstantno ponavlja, pa u tom kontekstu slijedi tekst koji je već objavljen.

Oko učenja Kur'ana umrlim učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uopće sevap i nagrada učenja Kur'ana kada se pokloni umrlim stiže njima, tj. da li im koristi, a složni su da učenje Kur'ana umrlim nije bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, radijallahu anhum.

Naime, nema razilaženja među učenjacima Ehli sunneta da umrli imaju koristi od djela živih u dvije stvari.

Prva – ono što je umrli uzrokovao tokom svoga života pa mu teče nagrada nakon njegove smrti, a u ovo ulaze troje: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično), dobro dijete koje dovi svome roditelju i znanje od kojeg se koriste ljudi. Ove tri stvari su spomenute u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu (1631): “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u trome: trajnoj sadaci, dobrom djetetu koje mu dovi i znanju od kojeg se koriste oni poslije njega”.

Druga stvar: dobra djela koja čine drugi ljudi za umrlog, tj. sa nijetom da umrlom stigne nagrada tih djela, od tih stvari su: dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega i obavljanje Hadždža za njega. Za ove četiri stvari su došli šerijatski tekstovi Kur'ana i sunneta koji potvrđuju da umrli ima koristi od njih ako ih živi učini za njega.

Oko posta za umrlog postoji razilaženje među učenjacima, a ispravno je da umrli od toga ima koristi kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu koje bilježe Buharija (1952) i Muslim (1147): “Ko umre a ostao je dužan post neka posti za njega njegov velij (dijete)”.

Znači, ovo su djela od kojih umrli ima koristi kada ih za njega učini neko od živih. Da još jednom ponovimo ta djela su: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično) koju je dao umrli, dobro dijete koje dovi svome roditelju, znanje (knjige, predavanja i slično) koje ostavio umrli od kojeg se koriste ljudi, dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega, obavljanje Hadždža za njega i post.

Sve ovo je potvrđeno u šerijatskim tekstovima i oko njih nema razilaženja među učenjacima osim oko posta.

Nema razilaženja među učenjacima Ehli sunneta da umrli imaju koristi od djela živih u dvije stvarima.

Prva – ono što je umrli uzrokovao tokom svoga života pa mu teče nagrada nakon njegove smrti, a u ovo ulaze tri stvari: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično), dobro dijete koje dovi svome roditelju i znanje od kojeg se koriste ljudi.

Ove tri stavri su spomenute u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu (1631): “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u tri stvari: trajnoj sadaci, dobrom djetetu koje mu dovi i znanju od kojeg se koriste oni poslije njega”.

Druga stvar: dobra djela koja čine drugi ljudi za umrlog, tj. sa nijetom da umrlom stigne nagrada tih djela, od tih stvari su: dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega i obavljanje Hadždža za njega.

Za ove četiri stvari su došli šerijatski tekstovi Kur'ana i sunneta koji potvrđuju da umrli ima koristi od njih ako ih živi učini za njega. Oko posti za umrlog postoji razilaženje među učenjacima, a ispravno je da umrli od toga ima koristi kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu koje bilježe Buharija (1952) i Muslim (1147): “Ko umre a ostao je dužan post neka posti za njega njegov velij (dijete)”.

Znači, ovo su djela od kojih umrli ima koristi kada ih za njega učini neko od živih. Da još jednom ponovimo ta djela su: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično) koju je dao umrli, dobro dijete koje dovi svome roditelju, znanje (knjige, predavanja i slično) koje ostavio umrli od kojeg se koriste ljudi, dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega, obavljanje Hadždža za njega i post.

Sve ovo je potvrđeno u šerijatskim tekstovima i oko njih nema razilaženja među učenjacima osim oko posta.

A što se tiče ostalih dobrih djela poput namaza, učenja Kur'ana i zikrenja sa nijetom da sevap od tih djela ide umrlim, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uopće stiže nagrada ovih djela umrlima. Takođe, u ovo ulazi i klanje kurbana umrlom, jer o tome nije ništa prenešeno. Pa tako imami Ebu Hanife i Ahmed smatraju da ko uradi ova djela i pokloni njihov sevap umrlim da mu to koristi. Dok imami Malik i Šafija smatraju da umrli od toga nema koristi. I jedni i drugi su složni da po ovim pitanjima nije prenešeno ništa vjerodostojno. Oni koji smatraju da umrlima koristi učenje Kur'ana i drugih gore spomenutih djela dokazuju to kijasom (analogijom) na ona dobra djela (poput sadake, dove i Hadždža) za koja je došlo u Šerijatu da od njih ima koristi umrli. Znači oni nemaju drugog dokaza osim kijasa, tvrdeći da nema razlike između dove, istigfara i sadake od kojih umrli ima koristi kada mu ih pokloni živi i između namaza, učenja Kur'ana i zikra i poklanjanja sevapa istih umrlima.

Učenjaci koji smatraju da poklanjanje sevapa učenja Kur'ana, klanjanja namaza i zikrenja umrlom ne koristi dokazuju to sa tri dokaza koja vrijedi ovdje spomenuti:

Prvi: riječi Uzvišenog: “I insanu ne pripada osim ono što je on uradio” (En-Nedžmu 39), u kojima se negira da čovjek ima koristi od tuđih djela. I kažu da je ovo opće pravilo iz kojega se izuzima ono što je došlo od dobrih djela da koristi umrlom u drugim šerijatskim tekstovima.

Drugi: da učenje Kur'ana (zikrenje i namaz) i poklanjanje sevapa tog djela umrlom nije prenešeno ni riječima niti djelom od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da tome pouči svoj Ummet imalo je itekako potrebe. Takođe, to nije bila praksa ashaba niti tabi'ina.

Treći koji je ujedno i najjači dokaz: da je pitanje stizanja sevapa nekog djela koje čini živa osoba umrlom stvar gajba, tj. nepoznatog, kojeg jedino Allah zna. A nije nam prenešeno da umrlima stiže sevap učenja Kur'ana kada ga živi pokloni njemu.

Ovaj drugi stav učenjaka, na čemu su imam Šafija i Malik je bliži ispravnom gledajući na snagu dokaza.

Prema tome, učenje Kur'ana i poklanjanje nagrade tog učenja umrlom nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, ridvanullahi alejhim. Takođe, poklanjanja hatme i učenje Jasina za dušu umrlog nema osnova u vjerodostojnom sunnetu. Na muslimanu je da čini dobra djela za koja je prenešeno u šerijatskim tekstovima da umrli imaju koristi od njih, jer to je ono što je sigurno.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.
Kod nas je uvriježeno i smatra se da je sura Jasin jedna od najboljih i najvrednijih sura u Kur'anu te da je veoma pohvalno i poželjno njeno učenje u raznoraznim prilikama, kao na samrti, prilikom dženaze, za dušu umrlog, u “mubarek” noćima, radi bereketa i uopćeno da ako treba učiti neku suru najbolja je sura Jasin i mnoge druge stvari zavisno od mjesta do mjesta i od sredine do sredine.

Sve ovo navedeno nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu, niti u praksi ashaba i tabi'ina niti selefa ovog Ummeta izuzev učenja sure Jasin na samrti (a ne umrlom) oko čega učenjaci imaju podijeljeno mišljenje iako je došlo u slabom hadisu.

Kako se ovo kod nas proširilo, ko je prvi uvodio neke od pomenutih praksa zahtijeva analizu i istraživanje. S tim da to ne utiče na šerijatski status svega spomenutog a vezanom za suru Jasin.

Nema ni jednog validnog hadisa koji ukazuje na vrijednost učenja sure Jasin uopćeno niti u određenim prilikama. A s obzirom da je učenje Kur'ana ibadet, a da bi se činio neki ibadet on mora biti propisan šerijatskim tekstom, svejedno bio on opći ili poseban.

Pa tako za suru Jasin najviše što se može reći na osnovu šerijatskih tekstova koji podstiču na učenje Kur'ana uopćeno je da je suru Jasin mustehab učiti kao bilo koju drugu suru iz Kur'ana pri čemu ona nije ništa vrednija od bilo koje druge sure. Sve ostalo što je pripisano o vrijednosti sure Jasin, da je ona srce Kur'ana, da se uči mrtvima i u nekim drugim posebnim prilikima nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu.

A ono što je prenešeno o njenoj vrijednosti u nekim hadisima kreće se između slabih, jako slabih i izmišljenih predaja.

Prema tome, nema osnova u šerijatskim tekstovima da se Jasin uči pri dušu umrlima. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com